Kategorija: Društvo

Banke u Republici Srpskoj građanima daju relativno niske kamate na štednju, dok istovremeno na odobrene kredite naplaćuju znatno više stope, a ograničena konkurencija dodatno smanjuje mogućnost izbora. Ekonomisti upozoravaju da bankarski sektor ostvaruje visoke profite, dok građani i privreda nemaju dovoljno alternativnih mogućnosti za upravljanje svojim novcem.

Prema podacima koje iznosi ekonomista Milenko Stanić, prosječna kamata koju banke naplaćuju na plasirane kredite iznosi 7,35 odsto, dok na depozite stanovništva i privrede isplaćuju prosječno 2,20 odsto. Razlika od 5,15 procentnih poena, kako ocjenjuje, ukazuje na visoku kamatnu maržu.

Kako piše Srpskainfo, ekonomisti smatraju da odsustvo konkurencije i nedovoljna transparentnost bankarskih usluga predstavljaju ključne probleme domaćeg bankarskog tržišta.

Predrag Mlinarević smatra da banke imaju pravo na ostvarivanje dobiti, ali da je sporno na koji način do nje dolaze i koliko su pojedine naknade opravdane.

On ističe da pozivanje na troškove digitalizacije, informacionih sistema i regulatornih obaveza ne oslobađa banke odgovornosti da jasno pokažu koliko ih pojedine usluge zaista koštaju.

„Sličnost cijena ne mora značiti postojanje formalnog dogovora, ali može ukazivati na oligopolističku međuzavisnost i nedovoljan intenzitet konkurencije“, upozorio je Mlinarević.

Prema podacima koje iznosi Stanić, na tržištu Republike Srpske posluje osam banaka sa sjedištem u Srpskoj, dok je prisutno i osam banaka čije je sjedište u Federaciji BiH. Međutim, njihov obim poslovanja nije jednak, a samo tri banke iz Republike Srpske imaju svoje organizacione jedinice u Federaciji BiH.

On ukazuje i na rast dobiti banaka, koja je 2024. godine povećana za 30,5 odsto, tokom 2025. za 7,97 odsto, dok je u prvih šest mjeseci 2026. godine zabilježen rast od 16,18 odsto.

Istovremeno, operativni i nekamatni prihodi banaka u prvom polugodištu premašili su 164 miliona KM, što predstavlja gotovo 40 odsto ukupnih prihoda. Najveći dio odnosi se na platni promet, od kojeg je ostvareno 108,2 miliona KM, uz godišnji rast od 15 odsto.

Stanić podsjeća i na poteze nadležnih institucija koji, prema njegovoj ocjeni, potvrđuju da postoji prostor za smanjenje bankarskih nameta. Agencija za bankarstvo Republike Srpske u svom polugodišnjem izvještaju ukazala je na potrebu da se naknade utvrđuju prema stvarnim troškovima pružanja usluga i da se razvijaju proizvodi prilagođeni socijalno osjetljivim kategorijama.

Dodatno, izmjenama Zakona o bankama Republike Srpske ukinut je niz naknada, među kojima su one za provjeru stanja i podizanje novca na bankomatima matične banke, slanje opomena i vođenje kreditne partije.

Novi Zakon o platnim uslugama, koji bi trebalo da stupi na snagu 2027. godine, predviđa da osnovni platni račun bude besplatan ili da se naplaćuje uz razumnu naknadu koja odgovara stvarnim troškovima.

Ekonomista Zoran Pavlović posebno upozorava na dodatne troškove prilikom odobravanja kredita, koji građanima često nisu dovoljno jasni prije potpisivanja ugovora.

Prema njegovim riječima, ljudi koji traže kredit uglavnom prihvataju ponuđene uslove jer im je novac potreban, a prostor za pregovaranje sa bankama gotovo da ne postoji.

„Finansijske institucije su vrlo vješto kreirale čitav niz parafiskalnih nameta, da ih tako nazovem, nameta koji su vezani za odobravanje kredita. Ljudi koji traže kredit vrlo često to i ne proučavaju, nego prihvataju po automatizmu, jer je to jednostavno jedino rješenje da dođu do novca koji im je za nešto potreban“, objasnio je Pavlović.

On smatra da banke međusobno ne snižavaju cijene svojih usluga i troškove kreditiranja, jer bi time jedna drugoj stvarale konkurenciju.

Pavlović je podsjetio da je finansijski sektor u BiH tokom prošle godine ostvario dobit od milijardu KM, od čega je plaćeno oko 100 miliona KM poreza. Kao primjer drugačijeg odnosa države prema bankarskom sektoru naveo je Mađarsku, gdje je uvedeno znatno veće oporezivanje bankarske dobiti.

S druge strane, Udruženje banaka BiH odbacuje tvrdnje o postojanju ekstraprofita i nedozvoljenom dogovaranju oko cijena. Bankari ističu da rast dobiti sam po sebi nije dokaz ekstraprofita, da slične cijene usluga ne znače postojanje zabranjenih sporazuma i da su visoki nekamatni prihodi posljedica velikih ulaganja u dig

Razlika između najniže i najviše penzije u Republici Srpskoj iznosi više od 3.600 KM, pokazuju podaci Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje. Dok oko 20.000 penzionera mjesečno prima svega 361 KM, za 143 korisnika prava septembarska penzija bila je veća od 3.000 KM, a najveći pojedinačni iznos dostigao je 3.981,85 KM.

Prema podacima Fonda PIO, septembarska penzija isplaćena je za ukupno 296.751 korisnika. Među njima je 143 penzionera čija su primanja premašila 3.000 KM.

„Najveća penzija za septembar iznosila je 3.981,85 KM“, objavljeno je na Fejsbuk stranici Fonda PIO, prenosi Srpskainfo.

S druge strane, najnižu penziju od 361 KM, koja se odnosi na korisnike sa do 15 godina penzijskog staža, prima oko 20.000 ljudi.

Prosječna penzija 724 KM

Nakon vanrednog povećanja koje je stupilo na snagu u avgustu, prosječna penzija u Republici Srpskoj povećana je sa 698 na 724 KM.

Ipak, oko 65 odsto penzionera prima prosječnu penziju ili manje od tog iznosa, što pokazuje da najveći dio korisnika raspolaže znatno skromnijim primanjima od onih koji se nalaze na vrhu penzijskog raspona.

Razlike su vidljive i kada se uporede najniža i najveća penzija. Najveći septembarski iznos bio je gotovo 11 puta veći od najniže penzije za korisnike sa do 15 godina staža.

Jednokratnu pomoć dobilo skoro 300.000 penzionera

Pored redovnog povećanja, penzionerima je 27. avgusta isplaćena i jednokratna novčana pomoć.

Iznos pomoći zavisio je od visine julske penzije, pri čemu su korisnici sa primanjima do 698,48 KM dobili po 120 KM, dok je onima sa većim penzijama isplaćeno po 80 KM.

Prema podacima Fonda PIO, pomoć je dobilo ukupno 296.287 korisnika. Iznos od 120 KM isplaćen je za 193.339 penzionera, dok je 102.303 korisnika dobilo po 80 KM.

Podaci o penzijama ponovo ukazuju na velike razlike među korisnicima ovog prava, posebno između onih sa kratkim radnim stažom i penzionera koji ostvaruju najviše iznose.

Ratni vojni invalidi u Republici Srpskoj, iako imaju pravo na oslobađanje od participacije, moraju sami da plate polovinu referentne cijene lijekova sa Liste B, a ukoliko izaberu skuplji preparat, snose i dodatnu razliku u cijeni. Istovremeno, nadležno Ministarstvo nema podatke o tome koliko je ljudi zbog nedostatka novca prinuđeno da odustane od propisane terapije.

Iz Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske za BL Portal pojasnili su da oslobađanje od participacije ne znači i potpuno oslobađanje od doplate za lijekove sa Liste B.

„Dakle, i oni osiguranici koji su oslobođeni plaćanja participacije za lijekove na Listi B plaćaju doplatu u iznosu od 50 odsto“, naveli su iz Fonda.

Razlika između Liste A i Liste B

Razlika je u načinu finansiranja lijekova. Kada je riječ o preparatima sa Liste A, Fond osiguranicima koji su oslobođeni participacije pokriva punu referentnu cijenu, odnosno iznos koji priznaje za određeni lijek.

Kod lijekova sa Liste B Fond finansira polovinu referentne cijene, dok preostalu polovinu plaća pacijent. Ukoliko se odluči za lijek čija je cijena veća od referentne, pacijent mora da plati i tu razliku.

To u praksi znači da ratni vojni invalid, bez obzira na kategoriju invaliditeta i ostvareno pravo na oslobađanje od participacije, mora imati vlastiti novac za dio propisane terapije.

Na problem dostupnosti skupih lijekova prije desetak dana upozorili su iz Saveza ratnih vojnih invalida Republike Srpske, ističući da pojedini preparati koštaju nekoliko stotina, pa čak i više od 1.000 KM.

Iz Fonda navode da je za lijekove sa Liste B tokom 2025. godine izdvojen više od 21 milion KM, ali da ne vode posebnu evidenciju o tome koliko je od tog iznosa utrošeno za liječenje ratnih vojnih invalida.

Ministarstvo ne zna koliko ljudi ne može da kupi terapiju

Posebno zabrinjava činjenica da nadležne institucije nemaju podatke o broju ratnih vojnih invalida koji zbog lošeg materijalnog položaja ne mogu da obezbijede propisane lijekove.

Na pitanje koliko je takvih slučajeva, iz Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske odgovorili su da ne raspolažu tim informacijama.

„Ministarstvo ne raspolaže podacima o RVI koji ne mogu kupiti propisanu terapiju, niti ima zakonskog osnova da vodi takvu vrstu evidencije“, naveli su iz Ministarstva.

Kao mogućnost pomoći onima koji nemaju dovoljno novca za liječenje, Ministarstvo je istaklo jednokratnu novčanu pomoć za zdravstvenu zaštitu. Ona se odobrava korisnicima čije zdravstvene potrebe prevazilaze njihove finansijske mogućnosti, u skladu sa kriterijumima koji se utvrđuju za svaku godinu.

Za ove namjene postoji posebna budžetska pozicija, ali podaci o tome koliko ratnih vojnih invalida zbog nedostatka novca ne uspijeva da kupi propisanu terapiju nisu dostupni.

Prema procjeni Saveza ratnih vojnih invalida, u Republici Srpskoj ima oko 30.000 pripadnika ove kategorije, čije potrebe za liječenjem i rehabilitacijom postaju sve izraženije sa godinama.

Za doprinose i participaciju 12,3 miliona KM

Iz Ministarstva navode da je tokom 2025. godine za uplatu doprinosa za zdravstveno osiguranje i troškove participacije korisnika boračko-invalidske zaštite izdvojeno oko 12,3 miliona KM.

Doprinosi se uplaćuju za korisnike koji ne mogu ostvariti zdravstveno osiguranje po nekom drugom osnovu.

Za septembar 2026. godine obračunati su doprinosi za 17.463 korisnika, u ukupnom iznosu od oko 1,1 milion KM.

Ipak, pitanje dostupnosti lijekova sa Liste B ostaje otvoreno, jer oslobađanje od participacije ne znači i oslobađanje od značajnog dijela troškova terapije, dok institucije nemaju evidenciju o tome koliko ratnih vojnih invalida zbog toga ostaje bez potrebnih lijekova.

Penzije u Republici Srpskoj mogle bi od januara 2027. godine biti povećane između 7,5 i osam odsto, a ukoliko se ostvari niža najavljena stopa redovnog usklađivanja, najniža penzija za korisnike sa stažom do 15 godina iznosiće 388 KM, odnosno 27 maraka više nego sada.

O mogućem povećanju govorilo se na današnjoj sjednici Ekonomsko-socijalnog savjeta Republike Srpske, nakon koje je predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske Goran Stanković izjavio da je iznesen podatak o planiranom redovnom usklađivanju penzija u rasponu od 7,5 do osam odsto.

Prema računici koju je objavio ATV, povećanje od 7,5 odsto značilo bi da bi najniža penzija za staž od 40 i više godina, koja je u septembru iznosila 724 KM, bila uvećana za oko 54 marke i dostigla približno 778 KM.

Povećanje bi se odrazilo i na penzionere sa punim stažom osiguranja od 40 godina. Njihova prosječna penzija, koja je u septembru iznosila 1.096 KM, bila bi veća za oko 82 marke, odnosno iznosila bi približno 1.178 KM.

Tokom 2026. godine penzije u Republici Srpskoj povećavane su dva puta. Redovnim januarskim usklađivanjem uvećane su za 6,45 odsto, dok je Vlada Republike Srpske donijela odluku o dodatnom povećanju od 3,55 odsto, koje je primijenjeno od avgusta.

Kroz ova dva povećanja penzije su u ovoj godini ukupno uvećane za 10 odsto u odnosu na prethodnu godinu.

Osim redovnih povećanja, penzionerima je u avgustu isplaćena i jednokratna novčana pomoć. Korisnici čija je penzija iznosila 698,48 KM ili manje dobili su po 120 KM, dok je ostalim penzionerima isplaćeno po 80 KM, piše ATV.

Najavljeno povećanje minimalnih plata u Bosni i Hercegovini od 2027. godine moglo bi donijeti značajno veća primanja zaposlenima, ali istovremeno otvara pitanje da li će rast plata biti praćen novim poskupljenjima, koja bi mogla umanjiti očekivano poboljšanje životnog standarda.

Savez samostalnih sindikata BiH predložio je da minimalna plata bude određena prema stručnoj spremi, i to 1.500 KM za radnike sa osnovnom školom, 1.700 KM za srednju stručnu spremu, 1.800 KM za višu i 1.900 KM za visoku stručnu spremu.

U poređenju sa sadašnjom minimalnom platom od 1.027 KM u Federaciji BiH, riječ je o značajnom povećanju. Ipak, eventualna realizacija ovog prijedloga mogla bi uticati i na poslovanje poslodavaca, troškove rada i cijene proizvoda i usluga.

Posebno bi mogli biti pogođeni sektori u kojima troškovi zaposlenih predstavljaju veliki dio ukupnih rashoda, poput trgovine, ugostiteljstva, uslužnih djelatnosti i manjih proizvodnih preduzeća.

Ukoliko poslodavci veće troškove plata ne budu mogli nadoknaditi rastom produktivnosti, boljom organizacijom poslovanja ili smanjenjem drugih rashoda, dio dodatnih troškova mogao bi biti prenesen na potrošače.

Kako piše BN, to bi značilo da bi radnici, uprkos većim primanjima, istovremeno mogli plaćati više za hranu, usluge, ugostiteljstvo i druge svakodnevne potrebe.

Ipak, povećanje minimalne plate ne znači automatski i novi talas inflacije. Konačan efekat zavisiće od stanja na tržištu, konkurencije, produktivnosti, poreskih opterećenja i mogućnosti poslodavaca da apsorbuju veće troškove bez podizanja cijena.

Dodatni razlog za zabrinutost predstavljaju postojeći inflatorni pritisci. Prema procjeni Centralne banke BiH, godišnja temeljna inflacija u prvih devet mjeseci 2026. godine iznosila je 4,33 odsto, dok je rast cijena usluga procijenjen na 4,59 odsto.

Centralna banka upozorila je i na uticaj poskupljenja energenata na domaće tržište, što dodatno opterećuje kućne budžete.

Dok sindikati smatraju da su veće minimalne plate neophodne za dostojanstveniji život radnika, poslodavci upozoravaju da povećanje mora biti usklađeno sa stvarnim mogućnostima privrede.

Ekonomisti, s druge strane, ukazuju na značaj smanjenja opterećenja rada, fiskalnih reformi i povećanja produktivnosti. Ukoliko bi rast plata bio praćen povoljnijim uslovima poslovanja i manjim troškovima zapošljavanja, poslodavci bi lakše mogli podnijeti veća izdvajanja za radnike.

Odluka o minimalnim platama za 2027. godinu još nije donesena, pa je prerano govoriti o konkretnim poskupljenjima. Ključno pitanje ostaje da li će povećanje primanja zaista poboljšati kupovnu moć građana ili će dio tog novca biti poništen novim rastom troškova života.

Obućarska industrija u Republici Srpskoj suočava se sa ozbiljnom krizom, obilježenom padom narudžbi, nedostatkom radne snage i sve težim uslovima poslovanja, zbog čega domaći proizvođači upozoravaju da je opstanak pojedinih fabrika doveden u pitanje.

Radovan Pazurević, vlasnik kompanije „Sanino“ iz Dervente, ocijenio je da je stanje u ovoj privrednoj grani dramatično loše, navodeći da su brojni dugogodišnji inostrani partneri napustili ovo područje, dok domaći proizvođači nisu uspjeli da razviju samostalnu proizvodnju.

Prema njegovim riječima, propuštena je prilika da se izgradi industrija koja bi mogla da odgovori i na potrebe domaćeg tržišta, a zavisnost od stranih partnera i uvoznog repromaterijala dodatno otežava poslovanje.

„Zavisimo od volje inostranih partnera koji kod nas ostvaruju profit, dok smo mi prinuđeni da radimo za veoma niske cijene. Pokušavamo da zadržimo radnike i održimo proizvodnju na nivou koji nam omogućava da opstanemo. Mi sada definitivno samo preživljavamo“, rekao je Pazurević za Nezavisne.

Dodatni problem predstavlja nedostatak stručne radne snage. Postojeći radnici sve više odlaze u penziju, dok novih kadrova gotovo da nema, što je, prema Pazurevićevim riječima, posljedica dugogodišnjeg zanemarivanja obrazovanja za potrebe ove industrije.

Istakao je da se dešava i da ljudi koji se prijave za posao odustanu nakon svega nekoliko dana, zbog čega je sve teže održavati postojeći nivo proizvodnje.

Situaciju dodatno komplikuje pad narudžbi na međunarodnom tržištu. Veliki trgovački lanci smanjili su kupovinu obuće zbog slabije prodaje, što se direktno odrazilo na domaće fabrike koje su uglavnom orijentisane na izvoz.

Pazurević je kao primjer naveo Njemačku, gdje je potrošnja obuće značajno smanjena. Dok se prije sedam ili osam godina kupovalo oko deset pari obuće godišnje po stanovniku, sada je ta brojka pala na četiri para.

On je upozorio i da Republika Srpska nema razvijenu prateću industriju neophodnu za samostalnu proizvodnju obuće. Ne postoje domaće kožare niti proizvođači svih potrebnih materijala, poput konca, kalupa i ljepila, zbog čega su fabrike upućene na uvoz.

Sličnu zabrinutost izrazio je i Marinko Umičević, tehnički direktor banjalučke Tvornice obuće „Bema“, koji smatra da se industrija nalazi u najtežem periodu do sada.

„Mislim da je ovo sezona pred gašenje“, upozorio je Umičević, navodeći da je u obućarskoj industriji zaposleno oko 12.500 radnika.

Ukazao je i na to da se godinama nije vodilo dovoljno računa o razvoju ove privredne grane, te da se sada postavlja pitanje da li je ranije trebalo spriječiti njeno propadanje.

Domaći proizvođači smatraju da bi eventualni oporavak potrošnje mogao ublažiti probleme, ali upozoravaju da su posljedice globalnih poremećaja, rasta cijena i promjena potrošačkih navika već ozbiljno pogodile poslovanje obućarske industrije.