Banke u Republici Srpskoj građanima daju relativno niske kamate na štednju, dok istovremeno na odobrene kredite naplaćuju znatno više stope, a ograničena konkurencija dodatno smanjuje mogućnost izbora. Ekonomisti upozoravaju da bankarski sektor ostvaruje visoke profite, dok građani i privreda nemaju dovoljno alternativnih mogućnosti za upravljanje svojim novcem.
Prema podacima koje iznosi ekonomista Milenko Stanić, prosječna kamata koju banke naplaćuju na plasirane kredite iznosi 7,35 odsto, dok na depozite stanovništva i privrede isplaćuju prosječno 2,20 odsto. Razlika od 5,15 procentnih poena, kako ocjenjuje, ukazuje na visoku kamatnu maržu.
Kako piše Srpskainfo, ekonomisti smatraju da odsustvo konkurencije i nedovoljna transparentnost bankarskih usluga predstavljaju ključne probleme domaćeg bankarskog tržišta.
Predrag Mlinarević smatra da banke imaju pravo na ostvarivanje dobiti, ali da je sporno na koji način do nje dolaze i koliko su pojedine naknade opravdane.
On ističe da pozivanje na troškove digitalizacije, informacionih sistema i regulatornih obaveza ne oslobađa banke odgovornosti da jasno pokažu koliko ih pojedine usluge zaista koštaju.
„Sličnost cijena ne mora značiti postojanje formalnog dogovora, ali može ukazivati na oligopolističku međuzavisnost i nedovoljan intenzitet konkurencije“, upozorio je Mlinarević.
Prema podacima koje iznosi Stanić, na tržištu Republike Srpske posluje osam banaka sa sjedištem u Srpskoj, dok je prisutno i osam banaka čije je sjedište u Federaciji BiH. Međutim, njihov obim poslovanja nije jednak, a samo tri banke iz Republike Srpske imaju svoje organizacione jedinice u Federaciji BiH.
On ukazuje i na rast dobiti banaka, koja je 2024. godine povećana za 30,5 odsto, tokom 2025. za 7,97 odsto, dok je u prvih šest mjeseci 2026. godine zabilježen rast od 16,18 odsto.
Istovremeno, operativni i nekamatni prihodi banaka u prvom polugodištu premašili su 164 miliona KM, što predstavlja gotovo 40 odsto ukupnih prihoda. Najveći dio odnosi se na platni promet, od kojeg je ostvareno 108,2 miliona KM, uz godišnji rast od 15 odsto.
Stanić podsjeća i na poteze nadležnih institucija koji, prema njegovoj ocjeni, potvrđuju da postoji prostor za smanjenje bankarskih nameta. Agencija za bankarstvo Republike Srpske u svom polugodišnjem izvještaju ukazala je na potrebu da se naknade utvrđuju prema stvarnim troškovima pružanja usluga i da se razvijaju proizvodi prilagođeni socijalno osjetljivim kategorijama.
Dodatno, izmjenama Zakona o bankama Republike Srpske ukinut je niz naknada, među kojima su one za provjeru stanja i podizanje novca na bankomatima matične banke, slanje opomena i vođenje kreditne partije.
Novi Zakon o platnim uslugama, koji bi trebalo da stupi na snagu 2027. godine, predviđa da osnovni platni račun bude besplatan ili da se naplaćuje uz razumnu naknadu koja odgovara stvarnim troškovima.
Ekonomista Zoran Pavlović posebno upozorava na dodatne troškove prilikom odobravanja kredita, koji građanima često nisu dovoljno jasni prije potpisivanja ugovora.
Prema njegovim riječima, ljudi koji traže kredit uglavnom prihvataju ponuđene uslove jer im je novac potreban, a prostor za pregovaranje sa bankama gotovo da ne postoji.
„Finansijske institucije su vrlo vješto kreirale čitav niz parafiskalnih nameta, da ih tako nazovem, nameta koji su vezani za odobravanje kredita. Ljudi koji traže kredit vrlo često to i ne proučavaju, nego prihvataju po automatizmu, jer je to jednostavno jedino rješenje da dođu do novca koji im je za nešto potreban“, objasnio je Pavlović.
On smatra da banke međusobno ne snižavaju cijene svojih usluga i troškove kreditiranja, jer bi time jedna drugoj stvarale konkurenciju.
Pavlović je podsjetio da je finansijski sektor u BiH tokom prošle godine ostvario dobit od milijardu KM, od čega je plaćeno oko 100 miliona KM poreza. Kao primjer drugačijeg odnosa države prema bankarskom sektoru naveo je Mađarsku, gdje je uvedeno znatno veće oporezivanje bankarske dobiti.
S druge strane, Udruženje banaka BiH odbacuje tvrdnje o postojanju ekstraprofita i nedozvoljenom dogovaranju oko cijena. Bankari ističu da rast dobiti sam po sebi nije dokaz ekstraprofita, da slične cijene usluga ne znače postojanje zabranjenih sporazuma i da su visoki nekamatni prihodi posljedica velikih ulaganja u dig
Komentariši