Kategorija: Svijet

Nova runda trilateralnih pregovora između Rusije, Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država biće održana 10. i 11. novembra u Abu Dabiju, potvrdio je specijalni izaslanik američkog predsjednika Stiv Vitkof. Razgovori će biti usmjereni na okončanje sukoba, bezbjednosne garancije i humanitarna pitanja.

Vitkof je na društvenim mrežama naveo da će pregovori obuhvatiti i buduće bezbjednosne sporazume, kao i mjere za deeskalaciju sukoba.

Američku delegaciju predvodiće Vitkof i Džared Kušner, koji su glavni pregovarači Vašingtona, potvrdio je visoki američki zvaničnik za Rojters, prenosi BL Portal.

Ruski predsjednik Vladimir Putin pristao je na novu rundu trilateralnih razgovora nakon sastanka sa Vitkofom u Sankt Peterburgu, održanog prije dvije sedmice.

Amerikanci prvo razgovaraju sa evropskim partnerima

Uoči sastanka u Abu Dabiju, američki pregovarači će tokom ove sedmice boraviti u Briselu, gdje će razgovarati sa predstavnicima Francuske, Njemačke, Velike Britanije, Evropske unije i NATO-a.

Na tim sastancima biće razmatrane bezbjednosne garancije za Ukrajinu, buduća bezbjednosna arhitektura Evrope, kao i ekonomska podrška obnovi zemlje.

Američki zvaničnik ocijenio je da predstojeći razgovori predstavljaju nastavak diplomatskih napora predsjednika Donalda Trampa da se postigne trajni mirovni sporazum između Moskve i Kijeva.

Posljednji mirovni pregovori uz posredovanje Vašingtona održani su u februaru, prije početka američko-izraelskog rata protiv Irana.

Nova runda razgovora u Abu Dabiju tako će biti naredni pokušaj da se kroz direktne pregovore tri strane približe rješenju sukoba koji traje od februara 2022. godine.

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp izjavio je da postoji mogućnost postizanja dogovora sa Iranom, navodeći da Teheran želi što prije postići sporazum sa Vašingtonom. Njegova izjava dolazi u trenutku pojačanih tenzija između dvije zemlje, uprkos porukama da ne očekuje izbijanje rata.

„Cijene nafte padaju vrtoglavom brzinom – niže su za skoro 10 dolara po barelu, što je rekord – jer ljudi smatraju da neće doći do rata sa Iranom. Iran želi dogovor, i to što prije. Moglo bi do toga i doći“, napisao je Tramp na društvenoj mreži Truth Social.

Američki predsjednik je prethodno, u ponedjeljak, odbacio mogućnost da SAD napadnu Iran. Na pitanje novinara da li Vašington razmatra takav potez, kratko je odgovorio odrično, prenosi Nezavisne.

Ipak, Tramp je upozorio na posljedice eventualnog posjedovanja nuklearnog oružja od strane Irana, ocijenivši da bi svijet bio „drugačije mjesto“ kada bi Teheranu bilo dozvoljeno da razvije takav arsenal.

Govoreći o ekonomskom položaju Irana, američki predsjednik naveo je da ta zemlja ima najvišu stopu inflacije u posljednjih 15 godina u poređenju sa drugim državama, što, prema njegovoj ocjeni, dodatno podstiče iransko rukovodstvo da postigne dogovor.

Američki napadi na ciljeve u Ormuskom moreuzu

Uprkos izjavama o mogućnosti diplomatskog rješenja, američke snage su tokom noći izvele ograničene odbrambene napade na iranske ciljeve u Ormuskom moreuzu, uključujući ostrvo Kešm.

Prema navodima američkog zvaničnika, napadi su bili usmjereni na položaje sa kojih su ispaljivane rakete zemlja-vazduh prema američkim snagama i sredstvima.

Tako se poruke o mogućem dogovoru odvijaju paralelno sa vojnim djelovanjem u jednom od strateški najvažnijih pomorskih prolaza na svijetu, kroz koji se odvija značajan dio globalnog transporta nafte.

Francuska policija očekuje da bi današnji protesti srednjoškolaca i studenata u Parizu mogli okupiti između 15.000 i 30.000 učesnika, dok je zbog neslaganja organizatora i policije još neizvjesno kojom će se rutom demonstranti kretati.

Protest je zakazan za danas, 3. novembar, u popodnevnim časovima, a organizuju ga studentske organizacije, među kojima su Interfac Ile-de-France i regionalna studentska koordinacija.

Interfac IDF predložio je da demonstracije počnu na Trgu Panteon, u petom pariskom arondismanu, i završe ispred sjedišta udruženja poslodavaca Medef, u sedmom arondismanu, prenosi Tanjug, pozivajući se na BFM TV.

Spor oko rute demonstracija

Pariska policijska prefektura odbila je predloženu trasu, uz obrazloženje da ne ispunjava bezbjednosne uslove i da se početna lokacija nalazi na području sa velikim brojem turista.

Kao alternativu, policija je predložila kretanje na obodu Pariza, između Port de Šaranton i Port de Montrej.

Predstavnica studentske organizacije Kopelija Moro poručila je da organizatori ne prihvataju takav prijedlog.

Studentske organizacije osporile su zabranu pred upravnim sudom, zbog čega će konačna odluka o ruti zavisiti od sudskog postupka.

Očekuje se učešće različitih grupa

Osim studenata, vlasti očekuju da bi se protestima mogli pridružiti i željeznički radnici, srednjoškolci, predstavnici ljevičarskog studentskog sindikata UNEF, kao i članovi Nove antikapitalističke partije (NPA) iz unutrašnjih predgrađa Pariza.

Francuski premijer Sebastijan Lekorni najavio je da planira ponovo razgovarati sa predstavnicima srednjoškolaca, a prema informacijama koje je objavio Blumberg, pozivajući se na izvor iz njegovog kabineta, sastanak bi mogao biti održan naredne sedmice.

Protesti srednjoškolaca i studenata počeli su sredinom septembra zbog nedostatka nastavnog osoblja, loših uslova u školama i nezadovoljstva stanjem u obrazovnom sistemu.

Na demonstracijama održanim prošle subote učestvovalo je više od 300.000 ljudi.

Među glavnim zahtjevima demonstranata su povećanje ulaganja u obrazovanje, zapošljavanje novih nastavnika, smanjenje broja učenika u odjeljenjima i reforma sistema upisa na fakultete.

Američke demokrate mogle bi nakon izbora za Kongres značajno ograničiti prostor za političko djelovanje predsjednika Donalda Trampa, posebno ako osvoje većinu u Predstavničkom domu ili Senatu. Ipak, čak ni preuzimanje oba doma Kongresa ne bi im omogućilo da preuzmu predsjednička ovlašćenja, ali bi Trampu znatno otežalo sprovođenje političkog programa.

Amerikanci u utorak, 3. novembra, izlaze na međuizbore na kojima će odlučivati o novom sastavu Kongresa. Demokrate se nadaju da bi mogle preuzeti kontrolu nad jednim ili oba doma, oslanjajući se na nezadovoljstvo građana zbog troškova života, rata sa Iranom i rada Trampove administracije.

Ukoliko osvoje većinu u Predstavničkom domu, demokrate bi preuzele rukovođenje važnim kongresnim odborima, uključujući one koji nadziru rad administracije, odbranu i druge oblasti. To bi im omogućilo pokretanje istraga, održavanje saslušanja i zahtijevanje dokumentacije od zvaničnika Bijele kuće.

Jedna od mogućnosti bila bi i blokada ili odlaganje glasanja o republikanskim zakonskim prijedlozima, budući da predsjedavajući Predstavničkog doma ima značajnu ulogu u određivanju zakonodavnog dnevnog reda.

Demokratska većina mogla bi otvoriti i pitanje opoziva predsjednika. Predstavnički dom može običnom većinom usvojiti tačke ustavne optužbe, ali za smjenu predsjednika neophodna je podrška dvije trećine prisutnih senatora. Tramp je tokom prvog mandata dva puta bio suočen sa postupkom opoziva, ali ga je Senat oba puta oslobodio.

Ukoliko bi demokrate osvojile većinu u Senatu, dobile bi dodatni mehanizam uticaja na predsjedničku administraciju. Senat potvrđuje imenovanja članova kabineta, saveznih sudija, sudija Vrhovnog suda i rukovodilaca pojedinih državnih agencija, pa bi demokratska većina mogla usporiti ili blokirati Trampove kadrovske prijedloge.

Kontrola Senata omogućila bi im i rukovođenje odborima za obavještajna pitanja i finansije, kao i veći uticaj na razmatranje međunarodnih sporazuma i spoljnopolitičkih inicijativa.

Ipak, ni eventualna pobjeda demokrata u oba doma ne bi značila da mogu samostalno poništiti sve odluke predsjednika. Za usvajanje zakona potreban je dogovor oba doma, a Tramp bi mogao koristiti pravo veta. Da bi Kongres nadglasao veto, potrebna je dvotrećinska većina u Predstavničkom domu i Senatu.

Dodatno ograničenje predstavlja i procedura u Senatu, gdje je za okončanje rasprave o većini zakonskih prijedloga obično potrebno 60 glasova, što znači da bi i stranka sa tijesnom većinom morala tražiti podršku dijela opozicije.

Demokratska kontrola Kongresa mogla bi se odraziti i na američku spoljnu politiku, posebno kroz nadzor administracije, budžetske odluke i potvrđivanje međunarodnih sporazuma. Međutim, predsjednik bi zadržao široka ustavna ovlašćenja u vođenju spoljne politike.

U konačnici, eventualna pobjeda demokrata značila bi više institucionalnih prepreka, intenzivniji nadzor administracije i teže pregovore o zakonima i finansiranju, ali ne i automatsko preuzimanje izvršne vlasti, pišu Nezavisne.

Predsjednik Francuske Emanuel Makron razgovarao je sa Ilijom Srdanovićem, nosiocem Studentske liste u Srbiji, i čestitao mu pobjedu na parlamentarnim izborima, uz poruku da će Pariz nastaviti da podržava evropski put Srbije.

Makron je o razgovoru obavijestio javnost 2. novembra, objavom na svom zvaničnom nalogu na društvenoj mreži Iks.

„Razgovarao sam sa Ilijom Srdanovićem, nosiocem Studentske liste u Srbiji. Čestitao sam mu na ubjedljivoj izbornoj pobjedi na parlamentarnim izborima, koje je obilježila istorijska izlaznost birača“, naveo je Makron.

Francuski predsjednik istakao je da njegova zemlja ostaje privržena prijateljskim odnosima sa Srbijom, kao i nastavku podrške njenom evropskom putu.

„Ponovio sam mu prijateljstvo Francuske prema Srbiji i našu odlučnost da nastavimo da je podržavamo na njenom evropskom putu“, poručio je Makron.

Podsjećamo, Studentska lista odnijela je pobjedu na parlamentarnim izborima održanim 25. oktobra u Srbiji, dok je Aleksandar Vučić priznao izborni poraz, pišu Nezavisne.

Rezultati predstojećih međuizbora u Sjedinjenim Američkim Državama mogli bi uticati na odnose Vašingtona sa Evropom, NATO-om i zapadnim Balkanom, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Ipak, čak i u slučaju da republikanci Donalda Trampa izgube većinu u Kongresu, ne očekuje se automatska promjena američke spoljne politike, s obzirom na to da ključna ovlašćenja u toj oblasti ima predsjednik SAD.

U Americi se danas održavaju međuizbori na kojima će biti odlučeno da li će republikanci uspjeti da zadrže kontrolu nad oba doma Kongresa. Jedan od mogućih ishoda je da demokrate preuzmu Predstavnički dom, dok bi republikanci zadržali Senat. Drugi scenario podrazumijeva da demokrate osvoje većinu u oba doma, čime bi značajno povećale svoj uticaj na američku političku scenu.

Kako pišu Nezavisne, eventualna promjena odnosa snaga u Kongresu mogla bi se odraziti i na političke prilike u BiH, posebno ukoliko dio republikanaca odluči da se distancira od Trampa i njegovih spoljnopolitičkih prioriteta.

U oba doma američkog Kongresa postoje republikanci koji smatraju da je politika Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a, previše bliska Rusiji. Ukoliko bi došlo do promjene odnosa unutar Republikanske stranke, jedan od mogućih pravaca bio bi pojačan politički pritisak na Banjaluku da promijeni svoju spoljnopolitičku orijentaciju.

Dodatni uticaj demokrate bi mogle ostvariti ukoliko preuzmu kontrolu nad važnim kongresnim odborima koji se bave spoljnom politikom i odbranom. To bi im omogućilo aktivnije učešće u političkim procesima, uključujući kontakte i finansijsku podršku organizacijama koje su bliske njihovim političkim ciljevima.

Sličan pristup, navodi se u analizi, primijenjen je i 2018. godine, kada su demokrate preuzele Predstavnički dom Kongresa tokom prvog Trampovog mandata.

Promjene bi se mogle odraziti i na odnose SAD sa Evropskom unijom i NATO-om. Iako među republikancima i demokratama postoji široka saglasnost o značaju transatlantskih odnosa, republikanski predstavnici su se do sada rijetko suprotstavljali Trampovoj politici, koja je smanjila obim saradnje sa evropskim saveznicima.

Eventualni gubitak značajnog broja mjesta u Kongresu mogao bi podstaći dio republikanaca da zauzmu samostalniji politički kurs, što bi otvorilo prostor za drugačiji pristup odnosima sa evropskim partnerima.

Kada je riječ o Evropskoj uniji, američki interesi nisu jedinstveni. Tehnološki sektor u SAD zagovara manje regulacije digitalnih tehnologija na evropskom tržištu, dok energetska industrija ima interes da Evropa smanji uvoz ruskih energenata, čime bi se otvorio veći prostor za američki izvoz.

Analiza ukazuje i na to da bi posljedice Trampove politike mogle biti dugoročnije od njegovog mandata. Jačanje međusobnih veza evropskih država, kao i intenziviranje saradnje Evrope i Kanade, mogli bi dovesti do trajnih promjena u međunarodnim odnosima i smanjenja američkog uticaja u Evropi u odnosu na period prije Trampovog dolaska na vlast.

Predsjednik Rusije Vladimir Putin odobrio je nova pravila vojnotehničke saradnje sa Bjelorusijom, kojima se preciznije uređuju izvoz i uvoz vojne opreme između dvije države, kao i procedure izdavanja dozvola i kontrole isporuka.

Nova uredba odnosi se na sprovođenje sporazuma o razvoju vojnotehničke saradnje između Ruske Federacije i Bjelorusije, potpisanog 10. decembra 2009. godine. Dokument je objavljen na zvaničnom internet portalu pravnih informacija Rusije.

„Nalažem da se odobri priložena uredba o postupku sprovođenja sporazuma između Ruske Federacije i Republike Bjelorusije o razvoju vojnotehničke saradnje od 10. decembra 2009. godine“, navedeno je u ukazu ruskog predsjednika.

Novim pravilima utvrđuje se način sastavljanja spiskova vojne opreme koja se izvozi iz Rusije u Bjelorusiju, ali i u suprotnom smjeru. Uređene su i procedure za izdavanje odgovarajućih dozvola, kao i nadzor nad realizacijom ovih poslova.

Stupanjem na snagu nove uredbe prestaje da važi prethodni dokument kojim je bila regulisana primjena sporazuma o vojnotehničkoj saradnji dvije zemlje, prenosi RTRS.

Američka nuklearna bomba B61-11, namijenjena uništavanju duboko ukopanih vojnih objekata, našla se u fokusu analiza o mogućem napadu SAD na iransko podzemno postrojenje u planini Pickaxe, nedaleko od Natanza. Iako pojedini analitičari smatraju da bi ovo oružje moglo nanijeti ozbiljnu štetu objektima na velikim dubinama, nema potvrde da Vašington razmatra njegovu upotrebu.

Spekulacije o mogućem nuklearnom udaru pokrenuo je američki komentator Taker Karlson, koji je 2. novembra objavio da bi administracija Donalda Trampa mogla biti svega nekoliko dana udaljena od takve odluke. Pozvao se na neimenovani izvor, ali nije ponudio dokumente niti druge dokaze koji bi potkrijepili njegove tvrdnje.

Karlson je naveo da konvencionalno oružje ne može probiti oko 91 metar granita, zbog čega je, prema njegovoj procjeni, nuklearni napad jedina vojna opcija. Kao mogući datum donošenja odluke pomenuo je 7. novembar.

Međutim, Tramp je još 15. oktobra u razgovoru za Newsmax odbacio mogućnost korišćenja nuklearnog oružja protiv Irana.

„Ne, ne bih koristio nuklearno oružje. Ne moramo“, izjavio je tada američki predsjednik, dodajući da takav napad nije potreban.

B61-11 je gravitaciona nuklearna bomba sa ojačanim kućištem i odgođenim upaljačem. Predstavlja modifikaciju starije porodice bombi B61, koja datira iz šezdesetih godina prošlog vijeka, a u operativnu upotrebu uvedena je 1997. godine, kada je preuzela ulogu razarača bunkera od bombe B53.

Prema podacima koje navodi National Research Council, B61-11 teška je oko 550 kilograma, a proizvedeno je približno 50 primjeraka. Njena precizna eksplozivna snaga nije javno objavljena. Procjene Nuclear Weapon Archive govore o snazi do 340 kilotona, dok Bulletin of the Atomic Scientists navodi mogućnost od 400 kilotona.

Za razliku od konvencionalnih bombi koje djeluju eksplozijom na površini ili u vazduhu, B61-11 je konstruisana tako da prije detonacije djelimično prodre u tlo. Time se veći dio energije eksplozije usmjerava kroz stijene, stvarajući udarni talas koji može izazvati urušavanje duboko ukopanih tunela i objekata.

Ipak, ova bomba ne može prodrijeti stotinama metara u zemlju. Američko Ratno vazduhoplovstvo navodi da njeno ojačano kućište omogućava prodiranje od približno 4,5 do 7,5 metara prije detonacije. Tokom testiranja na Aljasci zabilježeno je prodiranje od oko 1,8 do tri metra u smrznuto tlo.

Upravo mogućnost stvaranja snažnog podzemnog udarnog talasa razlog je zbog kojeg se B61-11 pominje u kontekstu iranskog kompleksa u planini Pickaxe, poznatoj i kao Kuh-e Kolang Gaz La. Postrojenje se nalazi južno od Natanza, a prema procjenama analitičara koje prenosi BBC Verify, njegovo centralno jezgro moglo bi biti smješteno na dubini od oko 100 metara.

Institut za nauku i međunarodnu bezbjednost procjenjuje da se kompleks nalazi na dubini od najmanje 100 metara. Izrael smatra da je Iran tamo premjestio centrifuge, dok Teheran tvrdi da se na toj lokaciji ne odvijaju nuklearne aktivnosti.

Prema proračunima National Academies, nuklearni penetrator snage 300 kilotona mogao bi teško oštetiti tunele u granitu na dubini do približno 150 metara. Teorijska krajnja granica za uništavanje posebno zaštićenih podzemnih ciljeva procijenjena je na oko 200 metara.

Ipak, ove procjene zasnovane su na teorijskim modelima i ne predstavljaju potvrdu da bi B61-11 mogla uništiti konkretno postrojenje u Iranu. Stvarna dubina kompleksa, sastav stijena i raspored podzemnih prostorija nisu u potpunosti poznati, kao ni precizna snaga same bombe.

Američka vojska za napade na duboko ukopane objekte raspolaže i konvencionalnom bombom GBU-57 Massive Ordnance Penetrator, poznatom kao MOP. Ona teži oko 13.600 kilograma, a prema podacima BBC-ja može prodrijeti kroz približno 18 metara betona ili 61 metar zemlje.

Za razliku od B61-11, GBU-57 nema nuklearnu bojevu glavu, ali ima znatno veće mogućnosti fizičkog prodiranja kroz zaštitne slojeve. Stručnjaci koje citira BBC Verify smatraju da ni ove bombe vjerovatno ne bi mogle u potpunosti uništiti kompleks Pickaxe. Ipak, napadi na njegove ulaze, ventilacione otvore i pristupne puteve mogli bi onemogućiti njegovo funkcionisanje.

Poseban rizik eventualne upotrebe B61-11 predstavljale bi radioaktivne padavine. Zbog ograničene dubine prodiranja, nuklearna eksplozija ne bi bila dovoljno duboko pod zemljom da zadrži radioaktivni materijal. National Academies upozoravaju da bi posljedice po stanovništvo mogle biti slične onima koje izaziva površinska eksplozija nuklearne bombe iste snage.

Procjene broja žrtava kreću se od nekoliko stotina do više stotina hiljada, u zavisnosti od jačine eksplozije, udaljenosti naseljenih područja i vremenskih prilika, posebno smjera vjetra. Radioaktivne padavine mogle bi zahvatiti veliko područje.

Upotreba nuklearnog oružja predstavljala bi i presedan, s obzirom na to da ono nije korišćeno u ratnim dejstvima od 1945. godine. Uprkos spekulacijama o mogućem napadu na iranska podzemna postrojenja, nijedan američki zvaničnik nije potvrdio da se razmatra upotreba B61-11, navodi Klix.

U Pentagonu se priprema pobuna protiv američkog ministra odbrane Pita Hegseta, a grupa aktivnih i penzionisanih vojnih i civilnih zvaničnika navodno već mjesecima prikuplja dokumentaciju kojom želi da dovede u pitanje njegov ostanak na funkciji.

Prema pisanju britanskog „Dejli mejla“, materijali koji bi mogli da kompromituju Hegseta čuvaju se na tri različite lokacije – u sefu za oružje u Sjevernoj Virdžiniji, sefu jedne banke u Vašingtonu i na zapadnoj obali SAD.

Kako prenosi B92, dokumentaciju su tokom posljednja 22 mjeseca prikupljali sadašnji i bivši zvaničnici Pentagona. Riječ je o elektronskoj pošti, internim bilješkama i zapisima sa sastanaka, za koje izvori tvrde da pokazuju kako su Hegset i njegovi najbliži saradnici zanemarivali pravne i strateške savjete, vrijeđali stručnjake i uskraćivali informacije Kongresu.

U materijalima se, prema navodima izvora, nalaze i tvrdnje da su pojedinim podređenima upućivane prijetnje zbog stavova ili ličnih osobina koje su nadređeni smatrali nepoželjnim, uključujući ocjene da su „previše woke, gojazni, queer ili nelojalni“.

Jedan od vojnih zvaničnika koji učestvuje u prikupljanju dokaza poručio je da je sve spremno, navodi se u tekstu. Oni koji su prikupljali dokumentaciju nadaju se da bi ona, zajedno sa spiskom potencijalnih svjedoka, mogla da posluži demokratama ukoliko na predstojećim međuizborima preuzmu kontrolu nad Predstavničkim domom i pokrenu postupak opoziva.

Sukobi zbog supruge i niza smjena

Nezadovoljstvo Hegsetovim rukovođenjem, prema navodima iz Pentagona, prisutno je od početka njegovog mandata. Posebnu pažnju izazvala je uloga njegove supruge Dženifer Hegset, bivše producentkinje Foks njuza, koja je učestvovala u kriptovanim prepiskama na aplikaciji Signal o tajnim američkim napadima na Hute u Jemenu u martu 2025. godine.

Zbog njenog prisustva na suprugovim poslovnim sastancima, pojedini zaposleni u Pentagonu navodno su joj dali nadimak „Joko Ono“.

Tokom 2025. godine Hegset je, prema navodima izvora, nastavio da donosi odluke bez konsultacija sa obavještajnim i pravnim stručnjacima, nakon čega je uslijedio niz smjena visokih vojnih i civilnih zvaničnika. Među njima su bili sekretar kopnene vojske, načelnik Združenog generalštaba, najviši oficir Ratne mornarice, komandanti u Evropi i Africi, kao i brojne vojne sudije i civilni službenici.

Posljednji slučaj dogodio se prošle sedmice, kada je Hegset smijenio general-potpukovnika Breta Silviju sa mjesta zaduženog za vojnu strategiju. Teretio ga je za odavanje povjerljivih podataka novinarima o sukobima u Iranu i Ukrajini.

Sporne tvrdnje o ratu u Iranu

Izvori koji kritikuju Hegsetovo rukovođenje tvrde i da je javnosti prikrivao stvarno stanje američkih vojnih operacija u Iranu. Prema njihovim navodima, uprkos izjavama o pobjedi, američka vojska nije bila dovoljno pripremljena, vojne baze na Bliskom istoku pretrpjele su ozbiljna oštećenja, a zalihe ključne municije značajno su smanjene.

Navode i da su postojala upozorenja kako nastavak sukoba nije održiv, ali da je Hegset ipak predstavio plan prema kojem bi vojne baze trebalo da budu spremne za 90 dana funkcionisanja bez spoljnog snabdijevanja električnom energijom, vodom i drugim potrebama.

Za sada se radi o tvrdnjama izvora na koje se poziva „Dejli mejl“, a dokumentacija koju navodno prikupljaju nezadovoljni zvaničnici mogla bi dobiti politički značaj ukoliko demokrate nakon međuizbora preuzmu Predstavnički dom.

Belgijski premijer Bart De Vever ponudio je ostavku kralju Filipu nakon što vladajuća petostranačka koalicija nije uspjela postići dogovor o budžetu za 2027. godinu, čime je otvorena nova politička kriza u zemlji.

Do zastoja je došlo nakon višemjesečnih pregovora o načinu smanjenja budžetskog deficita i javnog duga. De Veverova vlada pokušava pronaći oko 10 milijardi evra ušteda i dodatnih prihoda, ali su stranke u koaliciji ostale podijeljene oko načina na koji bi taj cilj trebalo ostvariti.

Belgijski kralj Filip za sada nije prihvatio ponuđenu ostavku, već je pozvao premijera da pokuša pronaći kompromis sa koalicionim partnerima. Kraljevska palata najavila je i razgovore sa liderima ostalih stranaka koje čine vladajuću većinu, počevši od utorka.

Kako pišu Nezavisne, neslaganja u vladajućoj koaliciji traju mjesecima, a posebno su izražena između flamanske nacionalističke stranke N-VA, koju predvodi De Vever, i liberalnog pokreta MR, s jedne strane, te socijalističkih i centrističkih partnera, s druge strane.

N-VA i MR zalažu se za smanjenje javne potrošnje, uključujući izdvajanja za zdravstvo, dok socijalistički i centristički partneri smatraju da bi veći dio tereta trebalo da snose građani sa najvećim prihodima, kroz povećanje poreza na imovinu.

Vlada je sebi postavila rok do utorka za postizanje dogovora o budžetu. Ukoliko kompromis ne bude postignut, Belgija bi naredne godine mogla funkcionisati uz privremeni budžet, koji omogućava mjesečnu potrošnju u visini jedne dvanaestine prošlogodišnjeg budžeta.

Politička kriza dodatno je opterećena stanjem javnih finansija. Evropska komisija procjenjuje da će javni dug Belgije ove godine dostići 110,5 odsto bruto domaćeg proizvoda, dok bi budžetski deficit mogao iznositi 5,2 odsto BDP-a.

De Vever je ranije upozoravao da bi nastavak rasta duga i troškova kamata mogao dovesti do situacije u kojoj bi država morala uzimati nove kredite kako bi plaćala kamate na postojeća zaduženja.

Kralj Filip ponovo će se sastati sa premijerom u petak, nakon što obavi konsultacije sa predstavnicima koalicionih stranaka. Ukoliko ostavka bude prihvaćena, kralj bi mogao zatražiti formiranje nove vladajuće koalicije ili raspisivanje prijevremenih izbora.