Američki predsjednik Donald Tramp saopštio je da su se Ukrajina i Rusija saglasile da ne pokreću međusobne napade na energetska postrojenja.
“Rast cijena dizela u svijetu je uglavnom uzrokovan ratom između Rusije i Ukrajine, a ne Iranom”, naveo je Tramp na mreži “Trut sošl”.
Tramp je ranije pozvao ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog da zaustavi napade na rusku energetsku infrastrukturu, ističući da ti napadi uzrokuju nestašicu dizel goriva.
U Kardifu su lideri Škotske, Velsa i Sjeverne Irske potpisali memorandum o zajedničkom radu i poručili da se vrijeme Vestminstera bliži kraju, te da se politički pejzaž širom tih ostrva mijenja, piše RTRS.
Dokument su stavili potpis Džon Svini iz Škotske nacionalne partije, Run ap Jorvert iz Plejd Kimrua i Mišel O'Nil iz Šin Fejna. U njemu stoji zalaganje za jaču, pravedniju ekonomiju, širenje sopstvenih energetskih resursa i stav da budućnost njihovih zemalja pripada Evropskoj uniji.
Predsjednica Šin Fejna Meri Lu Makdonald, koja je prisustvovala potpisivanju, sporazum je nazvala istorijskim.
„To je taj trenutak kada kolektivno potvrđujemo naše neotuđivo pravo da odlučujemo o svojoj budućnosti“, rekla je Makdonald na konferenciji za novinare.
Lideri tvrde da vjeruju da ustavne promjene dolaze. Traže pravo na samoopredjeljenje svojih naroda i od britanske vlade da pripremi, planira i olakša ustavne promjene u svakoj jurisdikciji.
Iako stranke imaju različite ustavne stavove i svaka nacija treba o budućnosti odlučiti na svoj način i u svoje vrijeme, povezuje ih, kako navode, odlučnost da se glasovi naroda čuju.
Sastanak je održan radi planiranja raspada Velike Britanije i zahtjeva za referendumima o odvajanju od Ujedinjenog Kraljevstva. Dolazi nakon što je britanski premijer Endi Bernam poslanicima stavio u izgled još jedan škotski referendum ako postoji jasan konsenzus.
Samit je dva dana iza izjave američkog predsjednika Donalda Trampa u Dablinu da bi volio ujedinjenu Irsku i da bi pridruživanje Sjeverne Irske Irskoj bilo „odlična stvar“.
Škotski premijer Svini tvrdi da se Bernam suočava s idejom da će ući u istoriju kao posljednji premijer Ujedinjenog Kraljevstva. Poraz laburista u Velsu na majskim izborima znači da su stranke za nezavisnost prvi put istovremeno na vlasti u Škotskoj, Sjevernoj Irskoj i Velsu.
Dvanaest članica Evropske unije zatražilo je da Brisel na Arktiku preuzme snažniju, stratešku i proaktivniju ulogu i da se u regionu angažuje ozbiljnije, u skladu s izmijenjenim geopolitičkim okolnostima, piše RTRS.
Poziv su uputile Finska, Danska, Estonija, Francuska, Grčka, Njemačka, Letonija, Litvanija, Holandija, Poljska, Rumunija i Švedska. Unija, poručuju, treba ojačati prisustvo na Arktiku uz odgovarajuće resurse i u skladu s promjenjivim geopolitičkim realnostima, prenosi Rojters.
Lideri dvanaest zemalja sastali su se u Rovanijemiju, na sjeveru Finske.
„Dogovorili smo se da EU treba da pojača aktivnosti usmerene na unapređenje stabilnosti, održivog razvoja i prosperiteta, uz zaštitu svojih interesa“, navodi se u zajedničkom saopštenju.
Samit je uslijedio poslije posjete predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen Grenlandu ranije ovog mjeseca. Tim odlaskom EU je htjela potvrditi podršku ostrvu usred ponovljenih poziva Donalda Trampa da ga Sjedinjene Američke Države preuzmu.
Gotovo četiri decenije nakon što je poslije katastrofe u Černobilju odustala od nuklearne energije, Italija pod vladom premijerke Đorđe Meloni priprema njen povratak. Obrazloženje je da bi reaktori nove generacije mogli povećati energetsku bezbjednost zemlje, pomoći ostvarivanju klimatskih ciljeva i smanjiti zavisnost od uvoza energenata, piše Nezavisne.
Parlament bi trebalo da uspostavi pravni okvir za napredne nuklearne tehnologije, uključujući male modularne reaktore (SMR). Nakon toga bi vlada imala godinu dana da pripremi pravila o licenciranju, bezbjednosti, upravljanju nuklearnim otpadom i izboru lokacija. Ministar životne sredine i energetske bezbjednosti Đilberto Piketo Fratin procjenjuje da bi prvi reaktori mogli početi da rade između 2033. i 2035. godine.
Italija je svoja četiri nuklearna reaktora ugasila nakon referenduma 1987. godine. Novi pokušaj vraćanja atomskoj energiji propao je poslije katastrofe u Fukušimi 2011, kada je oko 94 odsto birača odbacilo planove za nove elektrane. Sukob u Ukrajini, zabrinutost za energetsku bezbjednost i rast potrošnje električne energije sada su podstakli novu promjenu politike.
Prema istraživanju kompanije Only Numbers iz juna 2026. godine, oko 55 odsto Italijana podržava nuklearne elektrane nove generacije, posebno mlađi građani. Zagovornici tvrde da su mali modularni reaktori bezbjedniji, fleksibilniji i brži za izgradnju od velikih konvencionalnih postrojenja, navodi Caliber.
Protivnici, međutim, upozoravaju da je tehnologija i dalje skupa i nedovoljno dokazana. Cijena samo jednog SMR reaktora snage 300 megavata procjenjuje se na tri do šest milijardi evra, bez infrastrukture i troškova priključenja na mrežu. Italiju dodatno čekaju politički osjetljivi izbor lokacija, rješavanje problema trajnog skladištenja nuklearnog otpada i mogućnost novog referenduma.
Izgledi Ukrajine u sukobu protiv Rusije dodatno se pogoršavaju jer se Kijev istovremeno suočava sa ozbiljnim manjkom novca za finansiranje odbrane, sve većom nestašicom ključnog naoružanja i intenzivnim ruskim napadima, dok evropski saveznici pokušavaju da nadomjeste ograničene američke isporuke vojne pomoći, piše Nezavisne.
Razmjere finansijskog pritiska pokazuje podatak da su bezbjednost i odbrana Ukrajinu u prvih osam mjeseci 2026. koštale gotovo 42 milijarde dolara, ne računajući vojnu pomoć partnera u opremi, dok su budžetski prihodi i domaće zaduživanje u istom periodu iznosili oko 39 milijardi dolara. Predsjednica parlamentarnog Odbora za budžet Roksolana Pidlasa navela je da je dnevni trošak rata sa oko 140 miliona dolara prije dvije godine porastao na približno 190 miliona.
Finansijski problem prati i nedostatak oružja, posebno raketa za protivvazdušnu odbranu, jer su američke zalihe sistema poput Patriota ozbiljno iscrpljene. Nove isporuke Ukrajini sve više se oslanjaju na evropske države koje kupuju američko naoružanje za Kijev, pri čemu dio već naručenih projektila neće stići prije narednih godina, navodi Washington Post.
Moskva pokušava da iskoristi smanjene ukrajinske zalihe presretačkih raketa nastavljajući intenzivne napade na gradove, energetsku i drugu kritičnu infrastrukturu. Ukrajina uzvraća udarima na rusku energetsku industriju, ali joj kombinacija finansijskog deficita i nedostatka protivvazdušnog naoružanja otežava održavanje sadašnjeg intenziteta rata.
Situaciju dodatno komplikuje činjenica da odbrana i bezbjednost već troše oko 27 odsto ukrajinskog BDP-a, dok su privredni rast i državni resursi pod velikim pritiskom. Zbog toga Kijev ostaje snažno zavisan od kontinuirane finansijske i vojne podrške evropskih saveznika kako bi mogao da nastavi rat i zaštiti zemlju od ruskih napada.
Iako je Vašington izradio ključni kostur mirovnog sporazuma za okončanje rata u Ukrajini, pregovarački proces zapao je u slijepu ulicu zbog nespremnosti Kijeva da pristane na teritorijalne ustupke koje zahtijeva Rusija. Tu informaciju je tokom posjete ukrajinskoj prijestolnici potvrdio Džared Kušner, specijalni izaslanik američkog predsjednika Donalda Trampa, piše Klix.
Kušner je pojasnio da je Vladimir Putin iznio svoje primarne ciljeve te da bi sporazum već bio kompletiran da je ukrajinska strana bila spremna prihvatiti te linije. Prema njegovim riječima, zadatak posrednika sada je pronalazak „kreativnog rješenja“ koje neće ići protiv volje Ukrajine, ali će istovremeno prisiliti Moskvu na prekid neprijateljstava bez rizika od ponovnog izbijanja sukoba u budućnosti.
Kušnerov nastup u Kijevu izazvao je reakcije zbog izjednačavanja patnji obje strane i izbjegavanja spominjanja ruskih zločina, dok je tvrdio da obje nacije osjećaju duboku bol i žele kraj rata. Paradoksalno, dok je američki izaslanik govorio o Putinovoj navodnoj spremnosti za pregovore, širom Kijeva odjekivale su sirene za zračnu opasnost zbog novog vala ruskih udara.
Stavovi dvije zaraćene strane i dalje su potpuno nepomirljivi. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ostaje pri stavu da rat mora biti zaustavljen na trenutnim linijama fronta prije nego što počnu zvanični mirovni pregovori. Kijev odlučno odbacuje bilo kakvo ustupanje teritorije ili zadiranje u unutrašnju politiku zemlje.
Zelenski je izrazio spremnost za direktan susret s Putinom, predloživši čak i decembarski samit G20 u Miamiju kao potencijalno mjesto sastanka, ukoliko ruski lider bude prisustvovao. Ukrajinski predsjednik naglašava da Kijev izbjegava nametnute formate koji bi Rusiji dali garancije da se Ukrajina nikada neće pridružiti NATO savezu.
S druge strane, zahtjevi iz Kremlja znatno su širi od samog bojišta. Moskva kao uslov za prekid vatre traži potpuno povlačenje ukrajinskih snaga iz Donjecke regije, ali i korjenite promjene u ukrajinskom društvu: izjednačavanje statusa ruskog i ukrajinskog jezika, priznavanje Ukrajinske pravoslavne crkve bliske Moskvi, te trajno odustajanje od NATO integracija i ustavno definisanje vječnog neutralnog statusa.
Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov ekspresno je odbacio ideju o susretu u Miamiju, poručivši da je sastanak moguć jedino u Moskvi. Ulje na vatru dodao je i ruski šef diplomatije Sergej Lavrov, postavivši jasnu poruku da Rusija neće obustavljati vojne operacije na terenu čak ni u slučaju da mirovni pregovori zvanično započnu.
Uprkos dubokom jazu, diplomatski kanali nisu u potpunosti zatvoreni. Šef Ureda ukrajinskog predsjednika Kiril Budanov najavio je da bi se naredni krug trilateralnih razgovora u formatu Ukrajina – SAD – Rusija mogao održati već u oktobru, pri čemu se Abu Dabi spominje kao jedna od mogućih lokacija.
Budanov je iskoristio priliku i uputio oštro upozorenje evropskim saveznicima koji zagovaraju popuštanje pred ruskim ucjenama, poručivši da vremena za čekanje više nema.
„Priča se da se Evropa mora probuditi i pripremiti. Jeste li pomislili da bi se moglo desiti da za to jednostavno neće biti vremena? Stvarnost vam neće pokucati na vrata, nego će ih razvaliti čizmom“, poručio je Budanov, ilustrujući scenarij koji čeka evropski kontinent ukoliko Putin ostvari svoje namjere u Ukrajini.
Satelitski snimci objavljeni u nedjelju navečer prikazuju znatna oštećenja i tragove požara na pumpnoj stanici ključnog saudijskog naftovoda Istok-Zapad, nakon napada dronom izvedenog u petak. Ako naftovod ne bude stavljen u funkciju u roku od nekoliko dana, Saudijska Arabija bi mogla ostati bez zaliha sirove nafte za izvoz, što bi s tržišta povuklo do 4 posto globalne ponude, piše Klix.
Vlasti u Rijadu još uvijek nisu objavile zvanične detalje o razmjerima štete niti o tome koliko će naftovod dužine 1.200 kilometara biti van pogona. Saudijska Arabija za napad optužuje militantne grupe iz Iraka. Izvori koje citira Reuters daju oprečne procjene: dok jedni navode da bi sanacija mogla trajati do šest sedmica, drugi smatraju da bi pumpanje moglo djelomično započeti i ranije tokom trajanja popravki.
Naftovod koji prolazi kroz pustinju Arapskog poluotoka omogućavao je Saudijskoj Arabiji preusmjeravanje oko 4 miliona barela nafte dnevno prema luci Yanbu na Crvenom moru, čime se zaobilazila blokada Hormuškog tjesnaca. Bez funkcionalnog naftovoda, Yanbu ima zaliha za održavanje izvoza za svega pet do sedam dana. Iako Saudijska Arabija posjeduje i određene zalihe u egipatskim lukama Ain Sukhna i Sidi Kerir, industrijski izvori upozoravaju da će se i one ubrzo iscrpiti ukoliko transport ne bude obnovljen.
Prekid rada naftovoda pogoršao je već prisutni poremećaj u globalnom snabdijevanju, koji je cijene goriva doveo do rekordnih nivoa i podstakao inflaciju širom svijeta. Cijena sirove nafte tipa Brent skočila je u nedjelju za više od 3,4 posto na 108 dolara po barelu, što je nivo koji nije zabilježen od maja. Istovremeno, u SAD-u je prosječna cijena dizela dostigla rekordnih 6 dolara po galonu.
Situaciju dodatno komplikuju napadi jemenskih Huta, povezanih s Iranom, koji su zauzeli strateško ostrvo Perim u tjesnacu Bab al-Mandab i proširili kontrolu nad ovim ključnim vodenim prolazom. Napadi Huta na saudijsku naftnu infrastrukturu dio su nedavno proglašene blokade, a njihovo napredovanje približava ih i velikoj američkoj bazi u Džibutiju.
Očekivanja o diplomatskom rješenju oslabila su nakon što je ministar vanjskih poslova Omana, Sayyid Badr Albusaidi, objavio da je regionalni sastanak planiran za ponedjeljak odgođen. Na tom susretu iranski zvaničnici trebali su predstaviti prijedlog sporazuma o upravljanju plovidbenim rutama kroz Hormuški tjesnac, gdje Iran sada zahtijeva posebne dozvole za prolazak brodova i razmatra uvođenje naknada.
Ova kriza dolazi u trenutku kada sukob na Bliskom istoku ulazi u svoj sedmi mjesec, nakon što su SAD i Izrael 28. februara pokrenuli vojne napade na Iran.
Ukrajinska vojna obavještajna služba GUR procjenjuje da se na ruskoj teritoriji još uvijek nalazi oko 8.500 sjevernokorejskih vojnika, uz uvjerenje da se sprema još 50.000. Predsjednik Volodimir Zelenski upozorava da se, nakon što su naizgled nestali s fronta, vraćaju u znatno većem broju, piše B92.
BBC navodi da su se sjevernokorejski vojnici na ruskom frontu pojavili kao elita koja juriša u velikim grupama i da su najčešće birali samoubistvo umjesto predaje. Do sada je poginulo na hiljade njih. Pjongjang je krajem 2024. poslao svoje ljude da se uz ruske snage bore protiv ukrajinske ofanzive u Kurskoj oblasti; to je bila najveća borbena snaga koju je Severna Koreja ikad poslala u inostranstvo.
Od otprilike 13.000 raspoređenih, procjene govore o 2.300 do 3.000 poginulih i hiljadama ranjenih. Uprkos visokoj cijeni, odluka Kim Džong Una se isplatila: vojnici su stekli iskustvo modernog rata, a režim je ostvario veliki ekonomski i geopolitički dobitak.
Prema GUR-u, preostale trupe organizovane su u četiri brigade unutar ruske grupe snaga „Sever“ i čuvaju državnu granicu u Kurskoj oblasti od mogućih novih ukrajinskih prodora. Ne učestvuju u aktivnim borbama na okupiranim dijelovima Ukrajine. Dr. Jang Uk sa Instituta Asan u Seulu kaže da su te trupe još uvijek u Rusiji.
„Brane rusku teritoriju od mogućeg novog ukrajinskog kontranapada. Deo inženjerskih jedinica ili radnika mogao bi biti u Donbasu, ali to nisu borbene jedinice“, kazao je.
Prvi sukobi s ukrajinskim snagama dogodili su se u novembru 2024. Rusija i Severna Koreja dugo nisu priznavale njihovu prisutnost. Tek u aprilu 2025. ruski načelnik Glavnog štaba Valerij Gerasimov pohvalio je njihovo herojstvo. Kim Džong Un ih je na komemoraciji u Pjongjangu nazvao herojima koji su „bez oklevanja birali samouništenje“, kako bi odbranili čast.
Ukrajinski vojnici opisuju ih kao hrabre, ali slabo opremljene. Nedostajali su im panciri, zimske uniforme i kacige, a komunikacija s Rusima bila im je slaba. Na jednom snimku ranjeni sjevernokorejski vojnik detonira granatu pod bradom i pred smrt izgovara ime Kim Džong Una. Tek su dva vojnika zarobljena živa, ali predaja nije opcija jer je zarobljeništvo u njihovoj doktrini zločin.
Lim Soo-ho sa Instituta za strategiju nacionalne sigurnosti u Seulu procjenjuje da su izvoz oružja Rusiji i slanje vojnika Severnoj Koreji donijeli gotovo 10 milijardi dolara. Godišnji BDP zemlje iznosi oko 30 milijardi dolara, što znači trećinu godišnjeg proizvoda u dvije i po godine. U zamjenu dolaze hrana, nafta i tvrda valuta. Saradnja s Rusijom smanjila je i dugogodišnju zavisnost Pjongjanga od Pekinga. Lim to naziva „velikim geopolitičkim pomakom“.
Kim sada govori o novom hladnom ratu i multipolarnom svijetu, umjesto da se u krizama okreće Zapadu. Vojnici iz elitne jedinice „Storm Corps“ naučili su šta je savremeni rat s dronovima. Jang Uk kaže da su u početku platili visoku cijenu, ali su se prilagodili.
Zelenski je prošlog mjeseca upozorio da bi Rusija mogla primiti do 50.000 sjevernokorejskih vojnika, nakon ranije procjene od 30.000. Tvrdi da se u Voronješkoj oblasti od juna priprema prijem novih snaga i da Pjongjang sprema dodatno balističko oružje. Pozvao je Južnu Koreju da Ukrajini da PVO, ističući da ruska pomoć Severnoj Koreji u učenju modernog ratovanja predstavlja pretnju cijeloj Aziji.
Rusija ima ozbiljan manjak ljudstva. Zapadne i ukrajinske službe procjenjuju da mjesečno gubi oko 6.000 vojnika više nego što može da regrutuje. Zato se okreće stranim borcima iz Kolumbije, Kenije, Kameruna i Severne Koreje. Odnos je uzajamno koristan, ali ima cijenu. Severna Koreja će slati vojnike dokle god joj se to isplati. Ako krenu u borbe na ukrajinskom tlu, diplomatski efekat, posebno prema Južnoj Koreji, bio bi znatno veći.
Dok vodeći stručnjaci i zaposleni u industriji vještačke inteligencije sve glasnije upozoravaju da bi nekontrolisani razvoj mogao predstavljati egzistencijalnu prijetnju čovječanstvu, američki predsjednik Donald Tramp i kineski lider Si Đinping zasad ne pokazuju namjeru da uspore tehnološku trku. Njihov sastanak zakazan je za 24. septembar u Bijeloj kući, pišu Nezavisne.
Tramp je tokom boravka u Irskoj umanjio upozorenja istraživača, poručivši da „ko pobijedi u AI, pobijedio je“. Ocijenio je da se iznose negativni scenariji i stvari koje se, prema njegovom mišljenju, neće dogoditi.
Si je na samitu BRIKS-a u Nju Delhiju pozvao zemlje globalnog juga da ubrzaju stvaranje međunarodnog okvira za upravljanje vještačkom inteligencijom. Kineski predsjednik najavio je i da će Kina pokrenuti BRIKS zajednicu za vještačku inteligenciju otvorenog koda, koja bi trebalo da podrži razvoj velikih jezičkih modela, organizuje stručne skupove i doprinese izgradnji otvorenog AI ekosistema.
Direktor OpenAI-ja Sem Altman smatra da bi Tramp i Si zaslužili Nobelovu nagradu za mir ukoliko bi SAD i Kina postigle dogovor o zajedničkim standardima i testiranju bezbjednog razvoja AI tehnologije. Direktor Anthropica Dario Amodei pozvao je dvije sile da zajednički „postave ograničenje brzine“ razvoja ove tehnologije, navodi Business Insider.
Upozorenja su dodatno pojačana nakon što je istraživač Anthropica Džejkob Kokson napustio kompaniju tvrdeći da ni Anthropic ni OpenAI ne postupaju odgovorno i da se „kockaju našim životima“. Navodi da ljudi koji razvijaju ovu tehnologiju ozbiljno vjeruju da bi ona do kraja decenije mogla dovesti do nestanka čovječanstva.
Planirani razgovori između Irana i zemalja Zaliva odgođeni su jer trenutno ne postoje odgovarajući uslovi za sastanak, saopštio je Oman. Odluka je donesena kako bi se omogućio konstruktivan dijalog koji bi mogao dovesti do trajnih dogovora i doprinijeti regionalnoj bezbjednosti i stabilnosti, pišu Nezavisne.
Sastanak je trebalo da bude održan danas u omanskom gradu Salali. Odgođen je u trenutku kada iranski napadi na susjedne zemlje Zaliva i komercijalne brodove u Ormuskom moreuzu dodatno podižu regionalne tenzije i ometaju saobraćaj jednom od najvažnijih svjetskih energetskih ruta.
Mohamad Ali Bak, iranski generalni direktor za poslove Zaliva, izjavio je da je sastanak odgođen „na zahtjev nekih zemalja regiona i zajedničkom odlukom Omana i Irana“, navodi nn, dodajući da će Teheran sa Muskatom koordinisati određivanje novog termina. Omanski ministar spoljnih poslova Badr al Busaidi rekao je da je odluka donesena „u interesu konsenzusa“.
Odgađanju su prethodila neslaganja oko iransko-omanskog okvira za upravljanje plovidbom kroz Ormuski moreuz, koji predviđa privremeni plovidbeni koridor i uklanjanje mina. Prema izvještajima, Saudijska Arabija izrazila je zabrinutost zbog predloženih izmjena sporazuma, a Bahrein je već saopštio da neće učestvovati u razgovorima.
Novi datum sastanka još nije određen. Iran tvrdi da ostaje posvećen regionalnim konsultacijama, a Oman nastoji da iskoristi svoje dugogodišnje veze sa Teheranom kako bi posredovao u postizanju dogovora koji bi omogućio bezbjedniju plovidbu kroz Ormuski moreuz. Broj prolazaka trgovačkih brodova posljednjih dana naglo je smanjen, što je dodatno uticalo i na rast cijena nafte.