Kategorija: Ekonomija

Enorman rast cijene dizela doveo je do drastičnog smanjenja eksploatacije uglja u Federaciji Bosne i Hercegovine, što bi moglo dovesti do problema u elektroenergetskom sektoru u ovom entitetu.

Zbog toga je u Tuzli u organizaciji Saveza sindikata radnika rudnika uglja FBiH održan sastanak menadžmenta “Elektroprivrede BiH” u čijem koncernu posluju rudnici uglja u FBiH, te rudnika i predstavnika sindikalnih organizacija.

Pad proizvodnje uglja u rudnicima EP BiH

Tako su rudnici u sastavu EP BiH zabilježili katastrofalne rezultate u proizvodnji uglja ove godine, zbog čega se taj minus mora nadomjestiti kupovinom uglja na tržištu.

Sanel Buljubašić, direktor “Elektroprivrede BiH”, naveo je da je zabilježen ozbiljan pad proizvodnje od 300.000 tona.

“Naravno da se ta energija mora nabaviti na tržištu. Moram kazati da postoji i opravdanje od strane rudnika, jer ta proizvodnja nije ni mogla biti veća. Pojava klizišta zbog dugogodišnjeg praćenja otkrivke uglja dovela je do toga da smo već sada u deficitu s otkrivkom od preko 150 miliona kubnih metara čvrste mase od 2009. godine”, naglasio je Buljubašić.

Rudnici traže pomoć Vlade FBiH

Nakon sastanka je rečeno da će biti neophodne i interventne mjere Vlade FBiH, te da rudnici sami neće moći izaći na kraj s enormnim poskupljenjima energenata koje koriste u proizvodnji uglja.

“Rast cijena dizela drastično utiče na troškove proizvodnje u površinskim kopovima. Tu su i rast cijena lož-ulja i mazuta koji se koriste kao potpala i podrška u termoelektranama, što dodatno povećava troškove proizvodnje električne energije i uglja. Ovo će značajno uticati na proizvedene količine uglja, posebno u površinskim kopovima”, objasnio je Buljubašić.

Sindikat upozorava na stanje u rudarstvu

Sinan Husić, predsjednik Saveza sindikata radnika rudnika FBiH, kazao je da postoje objektivni razlozi za neispunjavanje uslova.

“Svjesni smo da nisu isporučene planirane količine uglja iz rudnika u sastavku koncerna ‘Elektroprivrede BiH’, što na terenu sistemom automatizma stvara brojne probleme. Znamo i razloge zbog kojih to nije urađeno. Nepovoljne vremenske prilike su bile početkom godine, što se negativno odrazilo na realizaciju proizvodnih rezultata u objektima sa površinskom eksploatacijom uglja”, rekao je Husić.

On je upozorio na stanje u sektoru rudarstva.

“Naravno da smo zabrinuti zbog svih globalnih pojava. Moraju se pokušati osigurati potrebne količine električne energije, kako za privredu, tako i za građane, i to u jednom zahtjevnom stanju”, naglasio je Husić.

Šikulje u fazi sanacije

Elnur Dizdarević, direktor Rudnika Kreka iz Tuzle, istakao je da su u prethodnom periodu imali znatnih problema vezanih za klizište na rudniku Šikulje, koji je u fazi sanacije.

“Očekujemo da se u prvoj polovini maja stabilizuje proizvodnja u ovom rudniku”, kazao je Dizdarević.

Rudnici u sastavu koncerna EP BiH

U koncernu EP BiH posluju rudnici Kreka iz Tuzle, Rudnik mrkog uglja Kakanj iz Kaknja, RMU Breza iz Breze, RMU Đurđevik iz Đurđevika, RMU Abid Lolić iz Travnika, RMU Gračanica iz Gornjeg Vakufa – Uskoplja, dok RMU Zenica zvanično ulazi u proces zatvaranja nakon 144 godine rada zbog neisplativosti, te oko 500 rudara ostaje bez posla.

Cijene teletine u Republici Srpskoj dostigle su istorijski maksimum i približile se granici od 50 maraka po kilogramu, dok istovremeno ponuda na tržištu nikada nije bila oskudnija.

Pad domaće proizvodnje

Zbog pada domaće proizvodnje i sve većeg oslanjanja na uvoz, meso postaje luksuz koji sve manji broj građana može sebi da priušti.

Stojan Marinković, predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske, ističe za “Nezavisne novine” da se na ovaj problem upozorava već dvije decenije, ali da konkretne reakcije nadležnih institucija izostaju.

Prekomjeran i nekontrolisan uvoz

“Prekomjeran i nekontrolisan uvoz doveo je do pada interesovanja za uzgoj domaće stoke, a samim tim i do smanjenja stočnog fonda”, kazao je Marinković.

Kako pojašnjava, posebno je izražen problem kada je riječ o teletini, jer se u domaćim mesnicama i marketima uglavnom nalazi meso iz uvoza.

“Cijene diktiraju zemlje izvoznice i zato su ovako visoke. Pošto naši kupci nemaju alternativu da kupe domaće tele, prinuđeni su da plate cijenu koja im se ponudi u mesnicama”, naveo je Marinković.

Zaštita domaće proizvodnje ostala na apelu

On naglašava da se godinama apeluje na potrebu zaštite domaće proizvodnje, posebno u sektorima u kojima postoje realni kapaciteti za značajniju proizvodnju.

“Zakon ponude i potražnje je neumoljiv. Ako nemate domaći proizvod, zavisite od uvoza i tu gubite kontrolu nad cijenama. Bojim se da će uskoro samo bogatiji imati priliku da kupuju meso, dok će za prosječne građane ono postati luksuz”, upozorava Marinković, dodajući da teletine na tržištu gotovo i nema.

Zaključuje da je neophodno hitno pokrenuti ozbiljne i sistemske mjere za jačanje domaće proizvodnje i zaštitu domaćih proizvođača, ukoliko se želi zaustaviti dalja propast sektora stočarstva.

Teško i neizvjesno

Vlasnik lanca banjalučkih mesnica “Kod Laze” Lazo Šešić naglašava da je situacija na terenu izuzetno teška i neizvjesna.

“Cijena žive vage teletine kreće se od 15 do 16 maraka, a kada se doda PDV, dolazimo do skoro 19 KM. Međutim, veći problem od same cijene jeste to što robe jednostavno nema. Farmeri sve češće odustaju od uzgoja jer im se proizvodnja ne isplati”, rekao je Šešić.

Globalni faktori

Dodaje da na tržište dodatno utiču i globalni faktori, poput geopolitičkih kriza i rasta cijena energenata.

“Sukobi na Bliskom istoku, kao i poskupljenje goriva, utiču na sve segmente proizvodnje i transporta, pa se to neminovno preliva i na krajnje cijene mesa”, pojasnio je Šešić.

Cijena junetine

Za razliku od teletine, situacija sa junetinom je nešto stabilnija pojašnjava Šešić, te ističe da cijena žive vage iznosi oko 7,80 KM, odnosno oko 9,10 KM sa PDV-om, a ponuda je znatno bolja, pa na tržištu nema nestašice ove vrste mesa.

Ipak, kada je riječ o teletini, stanje je znatno nepovoljnije za potrošače.

U banjalučkim mesnicama cijene se razlikuju i kreću se od 27 do čak 47 maraka po kilogramu, u zavisnosti od kvaliteta i dijela mesa.

“Teleći but dostiže najvišu cijenu i iznosi 47 KM po kilogramu, plećka je oko 42 KM, dok teletina sa kosti košta 35 KM po kilogramu”, navode iz jedne banjalučke mesnice.

Međutim, u drugoj mesnici situacija je nešto drugačija, pa kilogram teletine bez kosti košta oko 32 marke, dok je teletina sa kosti 27 KM.

Cijena bitkoina zabilježila je nagle i nepredvidive oscilacije nakon najnovijih geopolitičkih dešavanja vezanih za odnose između Irana i Sjedinjenih Američkih Država, što je dodatno uznemirilo kripto tržište i investitore, piše “DeFi Planet”.

Digitalna valuta reagovala je gotovo trenutno na vijesti o novim prijedlozima i pregovorima između Vašingtona i Teherana, potvrđujući koliko su kripto-tržišta osjetljiva na globalne političke događaje.

Nagli skok pa pad cijene
Bitkoin je najprije zabilježio snažan rast, ali je ubrzo uslijedila korekcija, što je izazvalo nervozu među investitorima. Ovakvo kretanje uklapa se u širi obrazac ponašanja tržišta u kriznim situacijama.

Analitičari ističu da se kriptovaluta često ponaša kao “rizična imovina”, koja brzo reaguje na promjene u globalnom sentimentu.

Tržište je pokazalo “nagli rast, a zatim povlačenje”, što odražava osjetljivost na geopolitičke vijesti.

Slični obrasci viđeni su i ranije tokom eskalacija između Irana i SAD-a, kada su cijene prvo padale, a zatim se brzo oporavljale.

Geopolitika kao ključni pokretač
Najnoviji prijedlog u odnosima SAD-Iran, koji uključuje potencijalne pregovore i uslove za deeskalaciju, stvorio je neizvjesnost na tržištu.

Bitkoin je reagovao u skladu s promjenama u percepciji rizika, kada se očekuje smirivanje situacije, raste apetit za rizičnom imovinom, dok svaka nova tenzija izaziva povlačenje kapitala.

U ranijim slučajevima, najave primirja ili pregovora dovele su do rasta cijene – primjera radi, bitkoin je prelazio prag od 72.000 dolara nakon vijesti o prekidu vatre.

S druge strane, nastavak neizvjesnosti ili pogoršanje odnosa uzrokuje pad ili stagnaciju, jer investitori postaju oprezniji, navodi “DeFi Planet”.

Pad cijena zlata i srebra u trenutku kada cijene sirove nafte rastu zbunjuje investitore, jer se plemeniti metali tradicionalno smatraju sigurnim utočištem u kriznim vremenima.

Međutim, aktuelni trendovi pokazuju da tržišta funkcionišu po kompleksnijim pravilima, gdje rast cijena energenata zapravo može negativno uticati na zlato i srebro.

Nafta raste, ali to ne pomaže zlatu
Na prvi pogled, rast cijena nafte trebao bi podstaći rast zlata, jer viši troškovi energije povećavaju inflaciju i nesigurnost.

Ipak, u praksi se dešava suprotno.

Razlog leži u tome što skuplja nafta povećava inflatorne pritiske, što dovodi do očekivanja da će centralne banke zadržati visoke kamatne stope i odložiti eventualno smanjenje kamata.

U takvom okruženju zlato i srebro postaju manje atraktivni za investitore.

Kako ističu analitičari, viša inflacija uzrokuje “duže zadržavanje visokih kamata”, što direktno šteti plemenitim metalima.

Ključni faktor: Kamatne stope
Zlato i srebro ne donose kamatu ili prinos, za razliku od obveznica ili štednje.

Zbog toga, kada kamatne stope rastu ili ostaju visoke investitori se okreću instrumentima koji donose prinos i smanjuje se potražnja za plemenitim metalima.

Drugim riječima, viši prinosi na obveznice povećavaju “trošak držanja” zlata.

Jačanje dolara dodatno pritiska cijene
Još jedan važan faktor je jačanje američkog dolara.

Pošto se zlato i srebro globalno trguju u dolarima, jači dolar čini ove metale skupljim za kupce iz drugih zemalja, smanjuje se globalna potražnja i cijene dodatno padaju.

Analitičari ističu da kombinacija jakog dolara i visokih prinosa predstavlja snažan pritisak na tržište plemenitih metala.

Inflacija – mač sa dvije oštrice za zlato
Iako se zlato često smatra zaštitom od inflacije, u trenutnim okolnostima inflacija ima suprotan efekat.

Razlog je taj što inflacija izazvana rastom cijena nafte dovodi do restriktivnije monetarne politike i dužeg perioda visokih kamata.

Tako inflacija indirektno šteti zlatu, iako bi u teoriji trebala da ga podržava.

Geopolitički faktori ne pomažu kao ranije
Zlato je tradicionalno “sigurno utočište” u krizama, ali u aktuelnoj situaciji taj efekat je oslabljen.

Iako geopolitičke tenzije i dalje postoje (npr. na Bliskom istoku), tržište više reaguje na monetarnu politiku, inflaciju i kretanje dolara.

Zbog toga čak i u uslovima globalne nesigurnosti cijene zlata mogu padati.

Pad nakon rekordnog rasta
Važno je napomenuti da su zlato i srebro ranije u 2026. godini dostigli rekordne nivoe, nakon čega je uslijedila korekcija.

Zlato je, prema podacima, palo oko 10-12 odsto sa svojih vrhunaca, dok je srebro zabilježilo još veće oscilacije.

Ovaj pad djelimično je i rezultat realizacije profita od strane investitora, smanjenja spekulativne potražnje, tehničke korekcije nakon snažnog rasta.

Šta to znači za investitore?
Analitičari naglašavaju da trenutni pad ne znači nužno dugoročni negativan trend.

Ključni faktori koji će određivati dalji smjer tržišta su kretanje kamatnih stopa, snaga dolara, stabilnost cijena nafte i globalna ekonomska situacija.

Ako kamatne stope počnu padati ili dolar oslabi, zlato bi ponovo moglo dobiti na vrijednosti, navodi “BusinessLine”.

Nivo cijena u martu ove godine u odnosu na isti mjesec prethodne viši je za 5,1 odsto, pokazuju najnoviji podaci Agencije za statistiku BiH.

Kako se navodi u ovim podacima, prosječni rast cijena zabilježen je u odjeljcima hrana i bezalkoholni napici za 3,3%, alkoholna pića i duvan za 4,1%, stanovanje i režijski izdaci za 9,4%, namještaj, kućanski uređaji i redovno održavanje kuće za 2,4%, zdravstvo za 6,3%, prevoz za 11,1%, komunikacije za 1,5%, rekreacija i kultura za 4,6%, obrazovanje za 3,6%, restorani i hoteli za 6,5%, te ostala dobra i usluge za 2,4%.

Pad cijena

“Prosječni pad cijena je zabilježen u odjeljku odjeća i obuća za 6,3%”, piše u ovim podacima.

Kada su u pitanju rezultati za mjesec dana, ni tu nije ništa bolja situacija.

Naime, u martu ove godine u odnosu na februar potrošačke cijene su više za 1,7 odsto.

“Posmatrano po odjeljcima prema namjeni potrošnje (COICOP), u martu 2026. godine u odnosu na prethodni mjesec, u prosjeku je zabilježen rast cijena u odjeljcima alkoholna pića i duvan za 0,9%, odjeća i obuća za 1,8%, stanovanje i režijski izdaci za 0,8%, zdravstvo za 0,3%”, navodi se u ovim podacima.

Takođe, više cijene su zabilježene u odjeljku prevoz za 12,6%, rekreacija i kultura za 0,2 odsto, obrazovanje za 0,4%, te restorani i hoteli za 0,3%”.

Inflacija u martu ove godine u Federaciji BiH

Tako je, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, godišnja inflacija u martu ove godine u Federaciji BiH iznosila oko 5,2 odsto.

Inflacija u Srpskoj

Sa druge strane, podaci Zavoda za statistiku RS pokazuju da je godišnja inflacija u Srpskoj u martu ove godine iznosila 4,9 odsto.

“Iako rast cijena goriva uzrokovan američko-izraelskom agresijom na Iran svakako jeste imao uticaja na inflaciju, odgovornost je primarno domaća, i to, vrlo konkretno, odgovornost vlasti u BiH. Naime, rast cijena goriva ne bi bio ni približno toliki kakav je sada da su vlasti pravovremeno poduzele mjere da ga spriječe (stvaranjem odgovarajućih rezervi i njihovim plasiranjem na tržište) ili zaustave (smanjenjem akciza i kontrolom cijena), a rast svih ostalih cijena bi također bio puno manji da su vlasti osigurale robne rezerve i njima intervenisale na tržištu i da su kontrolom cijena i sankcijama spriječile i zaustavile neopravdan rast cijena i zloupotrebe na tržištu”, kaže za “Nezavisne novine” ekonomista Igor Gavran.

Rast cijena nafte i goriva

Prema njegovim riječima, iako su neposredni razlozi dijelom globalni (rast cijena nafte i goriva), a dijelom lokalni (zloupotrebe i neopravdan rast cijena), i u jednom i u drugom slučaju ključna odgovornost je vlasti, odnosno odsustvo njihovog djelovanja.

“A kada jesu djelovali, onda je to bilo štetno, kao što je povećanje cijena određenih energenata i usluga koje direktno utvrđuju ili odobravaju vlasti, odnosno javna preduzeća”, naglasio je Gavran.

Za samo tri mjeseca ove godine u Republici Srpskoj izdato je ukupno 1.059 radnih dozvola stranim radnicima, pokazuju podaci Zavoda za zapošljavanje Srpske.

Rast broja radnih dozvola za strane radnike u RS

Kako ističu iz Zavoda za “Nezavisne novine”, kvota koja je utvrđena za ovu godinu iznosi 2.000 radnih dozvola, od čega je 1.500 predviđeno za novo zapošljavanje, dok je 500 produženih radnih dozvola.

“U periodu od 1. januara do 31. marta 2026. godine izdato je ukupno 1.059 radnih dozvola, od čega je 817 dozvola koje ulaze u kvotu, dok su 242 dozvole izdate van utvrđene kvote. Od ukupno 817 radnih dozvola koje ulaze u kvotu, 595 se odnosi na novo zapošljavanje, a 222 se odnose na produžene dozvole”, objašnjavaju oni.

Kako dodaju, od 242 radne dozvole koje ne ulaze u kvotu, 152 se odnose na novo zapošljavanje, a 90 se odnosi na produžene dozvole.

Prema njihovim podacima, u prva tri mjeseca ove godine poništeno je ukupno osam dozvola.

Pad industrijske proizvodnje utiče na tržište rada

Zoran Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske, komentarišući navedene podatke u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da je i izdavanje radnih dozvola uslovljeno ekonomskom aktivnošću.

“Za prva tri mjeseca ove godine u odnosu na prošlu godinu imamo pad industrijske proizvodnje za 9,3 odsto. To se sve odražava i na broj radnih dozvola i na stanje zaposlenosti u industriji i tako dalje”, kaže Škrebić.

On je dodao da su imali sastanke sa najodgovornijim ljudima u Republici Srpskoj te da stalno razgovaraju na tu temu.

“Prerađivačka industrija, i industrija ukupno, je u velikim problemima i glavno pitanje je upravo to”, kaže on za “Nezavisne novine”.

Procedure za zapošljavanje stranaca traju mjesecima

I dok su strani radnici potrebni kako Republici Srpskoj, tako i Federaciji BiH, pravila za njihov dolazak su rigorozna, a proces dugo traje.

Upravo zbog toga su iz Unije poslodavaca RS i Udruženja poslodavaca FBiH ranije tražili da se to olakša i skrati, međutim, kako kaže Škrebić, na tom polju su napravljeni mali pomaci.

“Još su procedure preduge. Ako želite sada da dovedete radnika iz inostranstva, procedure traju između četiri i šest mjeseci. To je stvarno predugo”, kaže on za “Nezavisne novine”.

Tokom prethodnih godina, prema podacima Zavoda, u Republiku Srpsku dolazili su radnici iz Nepala, Srbije, Indije, Bangladeša, Kine, Turske, Albanije, Crne Gore, Rusije, Hrvatske, Italije, Slovenije, Sjeverne Makedonije, Austrije, Tanzanije i drugih.

Inače, iz Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske ističu za “Nezavisne novine” da radne dozvole stranim državljanima i licima bez državljanstva se izdaju na osnovu Zakona o zapošljavanju stranih državljana i lica bez državljanstva, a da  godišnju kvotu radnih dozvola za Republiku Srpsku utvrđuje Upravni odbor Zavoda za zapošljavanje uz saglasnost Vlade Republike Srpske.