Kategorija: Ekonomija

Cijena svinja na tržištu u Republici Srpskoj već duži period je veoma niska, a zbog prekomjernog uvoza mesa i mesnih prerađevina pojedini proizvođači svinje prodaju i ispod proizvođačke cijene, rekao je Stojan Marinković, predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske.

“Cijena na tržištu žive mjere stoke je vrlo loša već duži period i poljoprivrednici s pravom kukaju na nemogućnost plasmana i niske otkupne cijene”, rekao je Marinković.

Kako je naveo, takva situacija je direktna posljedica uvoza mesa i mesnih prerađevina po znatno nižim cijenama, koje su, prema njegovim riječima, dodatno stimulisane u zemljama izvoznicama.

“Trenutno cijene su vrlo šarolike, ali cijena prasadi kreće se oko četiri KM po kilogramu”, rekao je Marinković.

On je ocijenio da, prema trenutnim kretanjima cijena žive stoke u zemljama okruženja, prije svega u Evropskoj uniji, nema naznaka da bi cijene mogle znatnije rasti prije jeseni.

“Kada dođe do pražnjenja farmi i smanjenja ponude svinja, možemo očekivati porast cijena. To bi vjerovatno bilo negdje oko Nove godine i božićnih praznika, kada bi cijena prasadi mogla dostići i znatno viši iznos”, rekao je Marinković.

On je istakao da ni trenutne niske, ali ni eventualne znatno više cijene nisu realne, već da su posljedica odnosa ponude i potražnje na tržištu.

Govoreći o cijenama jagnjadi i prasadi, Marinković je rekao da nije česta situacija da se cijene ove dvije vrste stoke gotovo izjednače.

“Svjedoci smo da se to ne dešava baš često, međutim, nastupio je poremećaj na globalnom tržištu, što se odražava i na nas kao uvozno orijentisanu državu. Jednostavno je jako nezahvalno prognozirati, a poljoprivrednici su s pravom u problemu i ukazuju na taj problem”, rekao je Marinković.

Da je situacija na tržištu nepovoljna, potvrđuju i proizvođači jagnjadi, koji navode da je ove godine ponuda veća, ali da prodaju otežava slabija potražnja.

“Ove godine jagnjadi ima više nego prošle, ali je potražnja slabija i to se odmah osjeti na cijeni. Kupaca je manje, pa jagnjad moramo duže držati i čekati da ih prodamo. Rijetko kada je bilo da se cijena prasadi i jagnjadi toliko izjednači kao sada”, rekao je jedan od proizvođača.

Kako je dodao, problem proizvođačima dodatno stvaraju visoki troškovi uzgoja.

“Nama proizvođačima to nikako ne odgovara, jer su troškovi hrane, sijena i uzgoja visoki, a kada sve saberemo, teško je ostvariti bilo kakvu zaradu. Očekivali smo veću potražnju u ovom periodu, ali je ona izostala i zato je tržište sada prilično loše”, rekao je proizvođač.

Prema njegovim riječima, posebno je teško manjim gazdinstvima, koja nemaju mogućnost da duže zadržavaju grla i čekaju povoljniju cijenu.

“Nama je svaki dan dodatni trošak. Kada jagnje ostane duže na gazdinstvu, treba ga hraniti, a cijena po kojoj ćemo ga prodati nije sigurna. Zbog toga smo prinuđeni da prihvatimo i nižu cijenu, samo da bismo smanjili troškove”, rekao je on.

Dodao je da je zbog neizvjesnosti na tržištu teško planirati proizvodnju za naredni period.

Ne znamo šta nas čeka za mjesec ili dva. Ako bude još veći uvoz, cijene mogu dodatno pasti, a onda će mnogi morati smanjivati broj grla. Nije lako ulagati novac i raditi cijelu godinu, a na kraju ne znati hoćete li uspjeti pokriti troškove”, rekao je proizvođač.

Istakao je da proizvođači ne očekuju nerealno visoke cijene, već stabilnije tržište na kojem bi mogli pokriti troškove proizvodnje.

“Ne tražimo da cijena bude nerealno visoka, već da možemo prodati ono što proizvedemo po cijeni koja pokriva troškove. Ako se nastavi ovakav odnos cijena i troškova, sve manje ljudi će biti zainteresovano da se bavi stočarstvom”, zaključio je jedan od proizvođača.

Od 1.169 do 2.278 KM iznosi su polugodišnjih prosjeka neto plata u Bosni i Hercegovini u ovoj godini, pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH.

Koje djelatnosti imaju najniže prosječne plate u BiH?

Tako je, prema njihovim podacima, na dnu tabele plata onih koji rade u djelatnosti pružanja smještaja, te pripreme i usluživanja hrane (hotelijerstvo i ugostiteljstvo) s iznosom od 1.169 KM.

Njihove plate slijede one u građevinarstvu, koje su prema polugodišnjem prosjeku iznosile 1.305 KM. Plate u trgovini na veliko i malo te u sektoru popravak motornih vozila i motocikala je 1.374 KM, a u prerađivačkoj industriji 1.387 KM.

Prema polugodišnjem prosjeku plata, u poslovanju nekretnina isplaćeni neto iznos je 1.449 KM. Samo četiri marke više je u sektoru poljoprivrede, šumarstva i ribolova.

U oblasti administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti plate su 1.458, a prevoz i skladištenje 1.459 KM.

Za marku više iznosile su plate u sektoru snabdijevanje vodom; uklanjanje otpadnih voda, upravljanje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša, kao i u sektoru umjetnost, zabava i rekreacija.

U sektoru obrazovanja polugodišnji prosjek bio je 1.672 KM, u ostalim uslužnim djelatnostima 1.704 KM, a u vađenju ruda i kamena 1.874 KM.

U kojim sektorima su plate najveće?

U stručnim, naučnim i tehničkim djelatnostima plata je bila 1.954 KM, a u proizvodnji i snabdijevanju električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom polugodišnji prosjek bio je 2.063 KM.

Iznos polugodišnjeg prosjeka plata u BiH u sektoru javne uprave i odbrane; obavezno socijalno osiguranje bilo je 2.113 KM, a dvije marke više u djelatnosti zdravstvene i socijalne zaštite.

Najveći prosjek plata bio je u sektoru finansijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja, i to 2.222 KM, dok su najviše novca dobijali zaposleni u sektoru informacija i komunikacija – 2.278 KM.

Šta podaci govore o tržištu rada u BiH?

Igor Gavran, ekonomista, u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da bi medijalna plata bila bolji pokazatelj stvarnog stanja i bolje oslikavala primanja većine zaposlenih, međutim, kako dodaje, i ovi podaci puno toga vrlo jasno pokazuju.

“Na primjer, pokazuju koliko su neistinite tvrdnje mnogih poslodavaca da nam je potreban uvoz radne snage jer ‘naši ljudi neće da rade’. Naime, kompanija s najvećom dobiti u BiH je u sektoru trgovine, a vidimo da tu enormnu dobit dobrim dijelom ostvaruje i eksploatacijom radnika jer su među najmanje plaćenim. Također, sektor u kojem su cijene najapsurdnije u BiH, nekretnine, ima relativno niske plaće, a sramotno niske plaće u oblasti građevinarstva pokazuju koliko su niski troškovi izgradnje tih nekretnina koje se potom prodaju za sulude iznose”, navodi Gavran.

On dodaje da su nesrazmjerno viša primanja u oblasti javne uprave, gdje su uslovi rada najbolji, a efikasnost vrlo često najniža.

Zašto su plate najniže upravo u sektorima kojima nedostaje radnika?

Na naše pitanje zašto su plate najniže upravo u ugostiteljstvu, građevinarstvu i trgovini, sektorima u kojima je potražnja za radnicima velika, Gavran ističe da je na to najbolje odgovoriti izvrtanjem pitanja.

“Potražnja za radnicima u ovim sektorima je velika baš zato što su plaže najniže. I zapošljavaju se strani radnici sve masovnije i pravi pritisak da se još više olakša njihov uvoz zato jer poslodavci u ovim sektorima ne žele adekvatno platiti rad svojih zaposlenih. Cijene u ugostiteljstvu, barem u Sarajevu, su bukvalno i bez pretjerivanja vrlo često približne ili iznad onih u Tokiju. A jesu li radnici plaćeni kao oni u Tokiju? Jesu li poreske stope ili zakupnine više nego u Japanu? Naravno da nisu”, kaže Gavran.

Vozači kamiona iz Srbije od 14. septembra počeće sa protestom na svim graničnim prelazima ka Evropskoj uniji, a kako su saopštili, njima će se pridružiti i kolege iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Sjeverne Makedonije.

Evropa bi ove zime mogla da se suoči sa novim snažnim rastom cijena prirodnog gasa na više od 100 evra po megavat-času pošto su skladišta znatno praznija nego što je uobičajeno za ovo doba godine, dok bi konkurencija sa Azijom za američki tečni prirodni gas mogla dodatno da podigne cijene, upozoravaju eksperti.

Goldman Saks upozorava da bi cijena mogla da pređe 100 evra po megavat-času ukoliko se izvoz tečnog prirodnog gasa sa Bliskog istoka bude postepeno normalizovao tek tokom 2027. godine, prenosi Si-En-Bi-Si.

Analitičari Morningstara procjenjuju da bi kombinacija hladne zime i ograničene ponude mogla da podigne cijenu na 90 do 120 evra po megavat-času.

Problem je što su evropska skladišta trenutno popunjena svega oko 63 odsto, što je za oko 18 procentnih poena ispod petogodišnjeg prosjeka i među najnižim nivoima zabilježenim za ovo doba godine.

Potrošnju energije u Evropi dodatno je tokom leta povećala velika vrućina, dok su visoke temperature istovremeno smanjile proizvodnju iz nuklearnih elektrana.

Slabija je bila i proizvodnja energije iz vjetra, zbog čega je veći deo elektroenergetskog sistema morao da se oslanja na gas.

Ako se snabdijevanje tečnim prirodnim gasom sa Bliskog istoka ne oporavi dovoljno brzo, Evropa bi pred zimu mogla da ostane sa premalim sigurnosnim zalihama, posebno za kraj zime kada je potrošnja gasa najveća.

U najgorem scenariju, veoma visoke cijene mogle bi da dovedu do smanjenja industrijske potrošnje gasa i većih računa za domaćinstva, navode analitičari.

Referentni cijena evropskog gasa na berzi TTF juče je nakratko premašila 68 evra po megavat-času, što je najviši nivo od početka 2023. godine.

Plan Vlade Republike Srpske da se u naredne tri godine zaduži za dodatnih 6,4 milijarde KM izazvao je ozbiljna upozorenja ekonomista, dok Milenko Stanić ističe da obaveze po kreditima koje je Srpska već preuzela sežu sve do 2050. godine.

Dokument okvirnog budžeta Republike Srpske za period od 2027. do 2029. godine pokazuje da Vlada planira zaduženja od 2,4 milijarde KM u 2027. godini, te po dvije milijarde KM u svakoj od naredne dvije godine.

Kada se tome pridoda više od 2,5 milijardi KM zaduženja planiranih za 2026. godinu, dolazi se do podatka da bi Republika Srpska za svega četiri godine mogla da se zaduži za ukupno oko 10 milijardi KM.

Ekonomista Milenko Stanić smatra da je riječ o razmjerama zaduživanja koje domaća ekonomija teško može podnijeti.

On podsjeća da je rast zaduživanja posljednjih godina dramatičan kada se uporedi sa ranijim periodom.

– Ako pogledamo budžete iz prethodnih godina, vidjećemo ogromnu razliku. Do 2010. godine godišnja zaduženja Republike Srpske bila su do oko 100 miliona KM. Do 2015. godine taj iznos je porastao na 300 ili 400 miliona. Od 2020. godine planirana i realizovana zaduženja kretala su se između 700 i 950 miliona KM godišnje. Ove godine smo, međutim, napravili ogroman skok i došli do rekordnog iznosa većeg od dvije i po milijarde KM – rekao je Stanić.

Prema njegovim riječima, dodatni problem predstavlja činjenica da se ovakav trend sada ne zaustavlja, već Vlada već unaprijed planira da i naredne tri godine svake godine uzima kredite u iznosima većim od dvije milijarde KM.

Stanić navodi da je takav teret ogroman imajući u vidu ekonomsku snagu Republike Srpske i njene izvorne poreske prihode, koji iznose oko 5,3 milijarde KM.

– Kada imate zaduženja koja predstavljaju ogroman dio ukupnog budžeta, jasno je da je riječ o ozbiljnom problemu za ekonomiju kakvu ima Republika Srpska – upozorava on.

### Skupi krediti dodatno opterećuju Srpsku

Posebno zabrinjava cijena po kojoj se Republika Srpska zadužuje, smatra Stanić.

On podsjeća da su kamatne stope na pojedina zaduženja ove godine dostizale 6,25 i 6,37 odsto, dok su pojedini aranžmani na američkom tržištu prelazili i sedam odsto.

– To su izuzetno visoke kamatne stope. Federacija BiH se, recimo, zaduživala na Londonskoj berzi po stopi od pet odsto. Zemlje regiona, poput Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Albanije, uglavnom se zadužuju po stopama od pet do najviše pet i po odsto, dok je prosjek zaduživanja država Evropske unije znatno niži – rekao je Stanić.

Prema njegovom mišljenju, upravo kamatna stopa koju traže investitori predstavlja jedan od najrealnijih pokazatelja povjerenja u javne finansije.

– Jedno su izvještaji kreditnih agencija, a nešto sasvim drugo je trenutak kada neko stvarno treba da vam pozajmi novac. Kreditori određuju cijenu novca i ona pokazuje koliki rizik vide. Visoke kamatne stope znače da je povjerenje u javne finansije Republike Srpske veoma nisko – smatra Stanić.

On upozorava da će posljedice sadašnjeg zaduživanja osjećati generacije koje dolaze.

Umjesto da budući prihodi budu usmjereni u razvoj privrede, otvaranje novih radnih mjesta i izgradnju infrastrukture, veliki dio novca mogao bi odlaziti na vraćanje ranije preuzetih obaveza.

– Ako ostvarimo veće prihode, oni će se trošiti na otplatu dugova. Ako ih ne ostvarimo, slijedi novo zaduživanje. Na taj način građanima Republike Srpske praktično se oduzima budućnost – kaže Stanić.

### Za četiri godine novih 10 milijardi KM

Kada se planirano zaduženje za 2026. godinu sabere sa iznosima predviđenim Dokumentom okvirnog budžeta za naredne tri godine, dolazi se do približno 10 milijardi KM novih kredita.

Stanić smatra da je to ogroman iznos za Republiku Srpsku, posebno ako se ima u vidu broj stanovnika i stanje domaće privrede.

Još veći problem, kako kaže, jeste pitanje gdje završava novac dobijen zaduživanjem.

– Ne vide se ozbiljni rezultati. Ne otvaraju se nova radna mjesta, nema velikih proizvodnih investicija, dok se postojeći privredni kapaciteti gase. Preduzeća koja smo naslijedili od prethodnih generacija nestaju, a nova se ne stvaraju. Trošimo više nego što stvaramo, a na sve to plaćamo veoma visoke kamate – istakao je Stanić.

On upozorava da javnost možda nema ni potpunu sliku stvarnog nivoa zaduženosti Republike Srpske.

Prema njegovim riječima, dio obaveza, posebno dugovi javnih preduzeća i pojedini drugi oblici zaduživanja, ne prikazuju se na način koji bi omogućio potpun pregled ukupnog finansijskog tereta.

– Stvarno stanje duga vjerovatno nećemo znati dok ne dođe do promjene vlasti i dok se ne napravi potpuni presjek svih obaveza. Postoje različite kategorije dugova i ne prikazuju se svi na isti način. Zbog toga smatram da javni podaci ne daju kompletnu sliku – rekao je Stanić.

Ipak, čak i zvanični dokumenti pokazuju da će Republika Srpska značajne iznose za otplatu postojećih kredita vraćati sve do 2050. godine.

Svako novo zaduženje dodatno produžava taj period, upozorava Stanić.

– Novi krediti znače da se rokovi otplate ponovo pomjeraju za pet ili deset godina. Potrebno je da neko podvuče crtu i utvrdi stvarno stanje, a zatim uvede restrikcije i napravi plan smanjenja duga. Budućim generacijama moramo ostaviti investicije, radna mjesta i mogućnost pristojnog života, a ne obavezu da vraćaju dugove nastale zbog neracionalnog trošenja prethodnih vlasti – zaključio je Stanić.

Cijene stanova u BiH posljednjih su godina snažno porasle, a za mlade porodice kupovina vlastitog doma sve se više pretvara u višegodišnji finansijski projekat.

Na primjer, u užem centru Mostara za dobru starogradnju danas se traži oko 4000 KM za kvadratni metar, dok cijene kvalitetno renoviranih stanova i novogradnje mogu biti i znatno više. To znači da za stan od 60 kvadratnih metara treba izdvojiti najmanje oko 240.000 KM, za 65 kvadrata oko 260.000 KM, a za stan od 70 kvadrata oko 280.000 KM, piše Večernji list BiH.

Koliko godina rada za stan?

Najnoviji podatak pokazuje da je prosječna neto plata u Federaciji BiH u junu 2026. iznosila 1714 KM. Kada se cijena stana usporedi s jednom prosječnom platom, računica je neumoljiva. Za stan od 60 m² i 240.000 KM potrebno je izdvojiti oko 140 prosječnih neto plata, odnosno gotovo 11,7 godina ako bi se cijela plata svakog mjeseca odvajala za kupovinu stana. Za 65 m² i 260.000 KM potrebne su oko 152 prosječne plate, odnosno približno 12,6 godina. Za 70 m² i 280.000 KM potrebne su oko 163 prosječne plate, odnosno gotovo 13,6 godina prosječne plate.

Naravno, riječ je o matematičkoj usporedbi, a ne stvarnom modelu kupovine. Niko ne može cijelu platu izdvajati za stan jer porodica mora plaćati hranu, režije, prevoz, odjeću, vrtić i druge troškove života. Upravo zato je stvarno vrijeme potrebno za kupovinu vlastitog stana mnogo duže ako se stan kupuje bez ušteđevine. Za mladu porodicu u kojoj oba partnera primaju prosječnu platu računica na prvi pogled izgleda nešto povoljnije. Dvije prosječne plate danas iznose oko 3428 KM mjesečno. Kada bi se, hipotetski, cijeli taj iznos mogao izdvajati za kupovinu stana, stan od 65 m² vrijedan oko 260.000 KM “pokrio” bi se za oko 76 mjeseci, odnosno nešto više od 6,3 godine. No takav je scenarij praktički nemoguć jer porodica mora živjeti od svojih primanja. Ako bi, na primjer, porodica uspijevala izdvojiti 1000 KM mjesečno, za 260.000 KM trebalo bi joj čak 21,7 godina.

TikTok bi privredi Јužne Koreje trebalo da donese zaradu od 40 biliona vona, odnosno 25 milijardi evra do 2030. godine, objavljeno je danas u izvještaju te kompanije.

Kako se očekuje, doprinos južnokorejskoj privredi trebalo bi da bude ostvaren putem promocije južnokorejske kulture, poznate i kao “K-kulture”.

Izvještaj, koji su zajedno objavili TikTok i globalna konsultantska firma Kirni, u anketi je obuhvatio je 3.300 potrošača starosti od 16 do 49 godina u deset zemalja i pružio kvantitativnu analizu kako je zajednica obožavalaca korejske pop muzike, stvorena na TikToku, uticala na lokalnu ekonomiju i njene glavne industrije.

– TikTok ne samo da pojačava globalno interesovanje za K-kulturu, već je u velikoj mjeri doprinio stvarnoj kupovini proizvoda povezanih sa K-kulturom – rekao je Čung Tae-hvan, partner u južnokorejskom ogranku firme Kirni.

Prema istraživanju, 88 odsto korisnika je reklo da im je TikTok pomogao da otkriju korejsku kulturu, dok je 69 odsto reklo da im je sklonost ka njoj porasla nakon korišćenja platforme.

Više od polovine, odnosno 55 odsto, reklo je da je kupilo korejske proizvode nakon što je konzumiralo sadržaj o korejskoj kulturi na TikToku.

Očekuje se da će ekonomski uticaj TikToka na Јužnu Koreju porasti za 29 odsto, sa 31,3 biliona vona ove godine na oko 40,6 biliona u 2030. godini, navodi se u izvještaju.

Izraženo u evrima, u pitanju je povećanje sa 19 na 25 milijardi.