U brojnim firmama godinama funkcioniše isti model: jedan dio zarade radniku se uredno uplati na račun, dok se ostatak isplaćuje u gotovini, mimo zvaničnih evidencija. Razlog je prije svega finansijska računica.
Dok se dobit kompanije oporezuje stopom od 10 odsto, a dividenda u Republici Srpskoj još nije predmet oporezivanja, trošak legalne isplate zarade je znatno veći. Na poreze i doprinose odlazi oko 63 odsto, zbog čega je razlika između isplate dobiti i regularne plate postala snažan podsticaj za širenje sive ekonomije.
U takvom sistemu svi računaju koliko mogu uštedjeti, ali se često zaboravlja na one koji na kraju sastavljaju poslovne knjige, poreske prijave i finansijske izvještaje. Mnogi računovođe smatraju da odgovornost pripada isključivo vlasniku ili direktoru firme, dok oni samo evidentiraju dokumentaciju koju dobiju.
Međutim, zakon i sudska praksa jasno pokazuju da izvršavanje naloga nadređenog nije uvijek dovoljan izgovor za oslobađanje od odgovornosti.
Granica između vođenja knjiga i učešća u krivičnom djelu
Banjalučki advokat Slavko Jandrić pojašnjava da računovođa ne odgovara automatski za svaku nezakonitost koju eventualno počini njegov klijent ili poslodavac. Ključno pitanje je da li je znao šta se zaista događa i da li je svjesno učestvovao u prikrivanju stvarnog poslovanja.
– Ukoliko računovođa uredno evidentira dokumentaciju koju dobije, a nije znao da su podaci ili dokumenti lažni, tada nema umišljaja. Međutim, situacija je potpuno drugačija ako je bio svjestan stvarnog stanja, a ipak učestvovao u prikrivanju podataka, lažnom prikazivanju rashoda ili osmišljavanju načina za izbjegavanje plaćanja poreza. U tom slučaju može odgovarati kao izvršilac, pomagač ili podstrekač – upozorava Jandrić.
Posebno osjetljivo pitanje predstavljaju zarade koje se djelimično isplaćuju mimo zvaničnih obračuna.
Prema njegovim riječima, nije dovoljno samo utvrditi da je računovođa vodio poslovne knjige firme. Presudno je šta je konkretno znao i kakve je radnje preduzimao.
– Ako računovođa nije znao da vlasnik ili odgovorno lice zaposlenima mimo zvanične plate daje dodatni novac, sama činjenica da je vodio knjige ne znači da je odgovoran. Ali ukoliko mu je bilo poznato koliki je stvarni iznos zarade, a svjesno je obračunavao i prijavljivao manju platu, sastavljao neistinite poreske prijave ili pomagao da se razlika sakrije kroz pozajmice, akontacije, putne troškove ili fiktivne rashode, tada može odgovarati kao saizvršilac ili pomagač u utaji poreza i doprinosa – pojasnio je Jandrić.
Problem mogu predstavljati i dvostruke evidencije, kao i svaka druga radnja čiji je cilj prikrivanje stvarnih gotovinskih isplata.
Jandrić podsjeća da se računovođama, osim eventualne utaje poreza, pred sudom može staviti na teret i Povreda obaveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz člana 262. Krivičnog zakonika Republike Srpske.
Kako ističe, upravo zbog stručnosti, iskustva i licence, računovođa se teško može pozivati na potpuno neznanje ukoliko je imao uvid u očigledne nepravilnosti u poslovanju. Odgovornost ne prestaje kod poslodavca
Advokat Mile Antonić smatra da se pitanje odgovornosti ne može posmatrati samo kroz postupke poslodavca. Prema njegovom mišljenju, u lancu nezakonite isplate postoje i oni koji novac daju i oni koji ga svjesno primaju.
– To su dvije strane iste medalje. Kao što imate primanje mita, imate i njegovo davanje. Ne može neko primiti mito ako mu ga drugi ne da. Isto je i sa nezakonitom isplatom. Ne možete izvršiti takvu isplatu ako druga strana ne želi da primi novac. Radnik koji uzima gotovinu mimo zvanične plate mora biti svjestan da se radi o nedozvoljenoj radnji – kaže Antonić.
Ipak, dodaje da su u praksi stroge zatvorske kazne rijetke. Češće se dešava da poreska ili druga inspekcija utvrdi nepravilnosti, izrekne novčanu sankciju i naloži poslodavcu da ispravi poslovne evidencije.
Prema njegovim riječima, i inspektori su svjesni da visoki porezi i doprinosi predstavljaju ozbiljan teret za poslovanje, zbog čega mnoge firme izlaz iz finansijskih problema traže upravo u sivoj zoni.
– Rigorozne kazne nisu česte. Inspektor uglavnom utvrdi nepravilnost, izrekne novčanu kaznu i naloži da se stanje ispravi. I oni razumiju da su nameti visoki i da pojedine firme smatraju da drugačije ne mogu opstati. Međutim, kada se slučaj razvije do kraja, moguće je i podnošenje krivične prijave. Za utaju poreza i doprinosa propisane su novčane kazne, ali i obavezna kazna zatvora od jedne do 10 godina. To je ozbiljna posljedica – upozorio je Antonić.
## Visoki nameti hrane sivu zonu
Dok je oporezivanje rada višestruko skuplje od izvlačenja novca kroz dobit, teško je očekivati da će praksa isplate dijela zarade „na ruke“ nestati sama od sebe.
Sadašnji sistem ostavlja veliki prostor između troška regularne plate i troška izvlačenja dobiti, što mnoge poslodavce podstiče da traže načine kako da smanje poreska davanja.
Jedno od mogućih sistemskih rješenja bilo bi smanjivanje opterećenja na rad, ali i promjena načina na koji se oporezuju dobit i dividende. Veći balans između tih oblika prihoda mogao bi smanjiti ekonomsku motivaciju za prikrivanje stvarnih zarada.
Do eventualnih promjena poreskog sistema, međutim, računovođe moraju biti svjesne da ih ugovor o radu, instrukcija direktora ili nalog vlasnika ne štite automatski od krivične odgovornosti.
Onog trenutka kada svjesno učestvuju u lažnom prikazivanju poslovanja, više nisu samo osobe koje evidentiraju podatke. Njihova stručnost i potpis na dokumentima mogu postati važan dokaz da su znali šta rade.
Licenca, dakle, ne donosi samo pravo na obavljanje posla, već i odgovornost za ono što se svjesno unosi u poslovne knjige i finansijske izvještaje.
