Kategorija: Ekonomija

Cijene nafte porasle su danas iznad 108 dolara po barelu nakon niza napada dronovima zbog kojih je Saudijska Arabija zatvorila svoj naftovod Istok-Zapad.

Cijena brenta, međunarodne referentne vrijednosti, porasla je do 108,03 dolara po barelu, što je povećanje od 3,25 odsto, prenio je Gardijan.

Rast cijena uslijedio je nakon nekoliko napada jemenskih Huta na Saudijsku Arabiju i zauzimanja ostrva Perim u moreuzu Bab el-Mandab, čime je proširena kontrola nad tim plovnim putem.

Porasle su i cijene gasa, pri čemu je referentna cijena u Velikoj Britaniji povećana za pet odsto, na 208,73 po termalnoj jedinici, što je najviši nivo od decembra 2022. godine.

Cijene energije ove godine naglo su porasle nakon što je rat SAD i Izraela sa Iranom poremetio snabdijevanje naftom i gasom širom Bliskog istoka.

Cijena nafte dostigla je vrhunac od 126 dolara u aprilu, nakon čega je tokom ljeta pala zbog nade u trajno primirje.

Cijena je potom ponovo počela da raste nakon propasti memoranduma o razumijevanju između SAD i Irana.

Nakon novog zaoštravanja neprijateljstava, referentna cijena nafte prošle nedjelje ponovo je prešla 100 dolara po barelu, prvi put od jula.

Kris Bošam iz brokerske kuće IG rekao je da povratak na proljećne maksimume “izgleda sve vjerovatnije”.

Bošam je upozorio da se rizik od novih poremećaja širi i van Zaliva, dok prijetnja od obnavljanja napada Huta na brodove dodatno povećava neizvjesnost oko ključnih energetskih i trgovinskih ruta.

Proizvodnja nafte u Saudijskoj Arabiji bila je pod pritiskom i prije napada na glavni naftovod.

Prema podacima Blumberga, Rijad je nedavno saopštio OPEK-u da je njegova proizvodnja sirove nafte u avgustu bila na najnižem nivou od 1990. godine, prenosi RTRS.

Svjetska tržišta novu sedmicu počinju oprezno. Azijske berze jutros, 14. septembra, bilježe različita kretanja, ali snažan pad tehnoloških kompanija, rast cijene nafte i očekivanje odluke američke centralne banke drže investitore na oprezu, pišu Nezavisne.

Posebno su pogođene kompanije povezane s vještačkom inteligencijom. Akcije japanskog SoftBank Groupa, jednog od ključnih investitora u OpenAI, pale su više od 10 odsto. Pritisak se proširio i na proizvođače čipova, a američki berzanski fjučersi takođe su u minusu pred početak trgovanja na Wall Streetu.

Japanski Nikkei 225 jutros je bio u padu, a južnokorejski Kospi izgubio je oko 2,5 odsto. Prema jutarnjim podacima AP-a, Kospi je pao 2,5 odsto, na 6.739,68 bodova, a Nikkei 225 oko 0,8 odsto, na 63.474,58 bodova.

Situacija je bila nešto bolja u Kini. Hongkonški Hang Seng porastao je oko 0,3 odsto, na 24.886,81 bod, dok je Shanghai Composite bio u plusu oko 0,2 odsto.

SoftBank je u jednom trenutku gubio više od 10 odsto, nakon što su tokom vikenda čelnici vodećih kompanija za vještačku inteligenciju otvorili pitanje usporavanja razvoja najnaprednijih AI sistema zbog bezbjednosnih rizika. Financial Times navodi da je SoftBank tokom trgovanja gubio čak 13 odsto, Kospi oko 2,8 odsto, a Nikkei oko jedan odsto.

Akcije južnokorejskog proizvođača memorijskih čipova SK Hynix pale su više od pet odsto, a japanska Kioxia izgubila je oko šest odsto.

Nervoza među investitorima pojačana je nakon što je izvršni direktor Anthropica Dario Amodei pozvao vodeće AI kompanije na koordinaciju kako bi se bolje kontrolisali tempo razvoja i mogući rizici naprednih sistema. Njegov stav podržali su izvršni direktor OpenAI-ja Sem Altman i Ilon Mask.

Reakcija tržišta bila je posebno vidljiva kod kompanija koje su posljednjih godina snažno profitirale od ogromnih ulaganja u infrastrukturu za vještačku inteligenciju. Fjučersi na Nasdaq 100 jutros su ukazivali na pad od oko 1,3 odsto.

Cijene nafte jutros su porasle više od tri odsto zbog novih strahovanja za snabdijevanje s Bliskog istoka, nakon zatvaranja važnog saudijskog naftovoda. Cijena Brent nafte dostigla je oko 108 dolara po barelu, što je ogroman skok u odnosu na približno 72 dolara prije najnovije eskalacije sukoba s Iranom.

Rast nafte dodatno komplikuje situaciju na finansijskim tržištima jer povećava rizik od novog jačanja inflacije. Američke desetogodišnje državne obveznice jutros su donosile prinos od približno pet odsto. Investitori čekaju sastanak američkih Federalnih rezervi, a sve više se računa s mogućnošću novog povećanja kamatnih stopa.

Skuplja energija može ponovo podstaći inflaciju upravo u trenutku kada tržišta pokušavaju da procijene koliko će dugo kamatne stope ostati visoke. Ove sedmice odluke o monetarnoj politici očekuju se i od Banke Engleske i Banke Japana.

Glavne evropske berze u vrijeme jutarnjeg presjeka još nisu počele redovno trgovanje, pa će tek nakon otvaranja biti jasnije koliko će se negativno raspoloženje iz Azije prenijeti na Frankfurt, Pariz i London. Smjer prije otvaranja određuju pad tehnološkog i AI sektora, nafta iznad 100 dolara i očekivanja u vezi s novim potezima centralnih banaka.

Wall Street je u petak uspio da prekine čet

Ekonomski analitičar Zoran Pavlović upozorava da bankarski sektor u Republici Srpskoj ostvaruje ekstraprofit preko leđa građana, te traži da se taj profit oporezuje sa najmanje 50 odsto. Kupovina stana na kredit, piše Srpskainfo, postala je složen finansijski i birokratski proces u kojem se građani, pored visoke cijene kvadrata, suočavaju sa nizom pratećih taksi i nameta koji na kraju dostignu i do 5.000 KM.

Prvi korak u proceduri počinje u notarskoj kancelariji, ali se opterećenje kupaca tu tek rasplamsava.

„Prvi korak je sklapanje notarskog ugovora o kupovini stana, sa kojim kupac odlazi u banku da aplicira za kredit. Kada banka procesuira taj zahtjev, potpisuje se i drugi ugovor, o hipoteci, kojim se banci daje pravo da u slučaju neplaćanja rata bez komplikovanih procedura fizički preuzme stan. Kod notara se, po njihovim tarifama, moraju platiti oba ugovora“, objašnjava Pavlović.

Nakon notarskih troškova slijedi proceduralni dio u Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIPP), gdje visina takse zavisi od vrijednosti ugovora.

„Prvo se plaća taksa od 30 KM kada se ugovor registruje na posjedovnom listu, upis u list nepokretnosti. Kada dođe do upisa hipoteke, u istoj instituciji plaća se taksa od 50 KM plus 0,2 odsto od iznosa u ugovoru. Dakle, ako je kredit 100.000 KM, to je dodatnih 200 KM, dok za ugovor od 200.000 KM taj trošak iznosi 400 KM, plus taksa od 50 KM. Posebna taksa se plaća i kada se dobije upotrebna dozvola za konačni upis vlasništva“, precizira Pavlović.

Najveću finansijsku anomaliju vidi u načinu na koji banke zaračunavaju euribor na dugoročne stambene kredite, dok istovremeno bilježe rekordnu dobit od čak milijardu maraka.

„Banke su platile svega 10 odsto poreza na tu dobit, dok su preostalih 900 miliona KM ili redistribuirale matičnim bankama u inostranstvu, ili su taj novac podigli vlasnici, ili usmjerili ga u novi kapital. Kada uporedite obim transakcija, prikazanu dobit i plaćeni porez, vidi se da su svi troškovi koje banke zaračunavaju izuzetno visoki“, rekao je Pavlović.

Euribor je pri osnivanju Centralne banke BiH bio zamišljen kao zaštitni mehanizam pod pretpostavkom da će strane banke unositi eure iz inostranstva i pretvarati ih u konvertibilne marke.

„Trenutno je oko 3 odsto kamata koje banke obračunavaju za svoje usluge, ali naplaćuju i euribor koji se kretao od 2 do 4 na šestomjesečnom nivou i tu kamatu su plaćali korisnici kredita. Ono što nije normalno je činjenica da kao i kod švajcarskog franka niko nije uzeo švajcarske franke da bi ih pretvorio u konvertibilne marke i ovdje ih plasirao putem kredita. Tako ni strane banke, ni domaće naravno nisu uzimale novac sa evropske pijace da bi imali osnovu za zaračunavanje euribora već su koristile domaći potencijal koji je depozitnog karaktera, bilo da su u pitanju građani, firme, ministarstva, vlade itd. Tako da u stvari jedina realna kamata koju bi trebalo priznavati, a sve ostalo u finansijskim institucijama oporezovati sa najmanje 50% na dobit po tom osnovu je kada poredimo kamate koje ima Investiciono razvojna banka RS koja ne naplaćuje euribor jer koriste domaća sredstva, a za razliku od banaka koje imaju euribor i po tom osnovu prave ekstra profit koji nije ekstra oporezovan“, rekao je Pavlović.

Komentarišući troškove obrade kredita i prateće bankarske naknade, koje građani u šali često porede sa situacijom u kojoj bi kasirka u marketu naplatila dodatak zato što je odštampala račun, Pavlović podsjeća kako su ti troškovi rasli godinama.

„Ranije je provizija za plaćanje računa bila fiksirana na jednu konvertibilnu marku, dok je sada minimum dvije marke, a u pojedinim bankama i četiri KM. To su ekstremni troškovi“, navodi on.

Kao efikasan model zaštite građana navodi primjer Mađarske i Viktora Orbana.

„Kada je mađarska administracija shvatila koliki se profit izvlači iz džepova građana kroz bankarske usluge i provizije, uveli su im ekstra porez od 50 odsto. Kod nas je u prošlosti samo jedan guverner Centralne banke BiH otvorio pitanje opravdanosti euribora i brzo je ućutkan. Vlasti u Srpskoj moraju prekinuti ovu praksu, otvoriti pitanje primjene euribora na kredite koji se finansiraju u zemlji na bazi depozita domaćih firmi, građana i institucija“, smatra Pavlović.

Zaključuje da je birokratija u bankama postala komplikovanija nego u entitetskoj administraciji, te da je nekadašnji proces odobravanja kredita od mjesec dana danas produžen na čak tri mjeseca.

„Zahtjev za odobravanje kredita i obezbjeđivanje dokumentacije je do te mjere doveden do perfekcije, jer banke ne žele ništa da rizikuju. Kompletna birokratija, koju smo smatrali da postoji u administraciji u Republike Srpske, je postala komplikovanija u bankama nego u gradskoj upravi“, kaže Pavlović.

Na pitanje da li se nešto može promijeniti rekao je – teško.

„Bankarski sektor je na neki način pokazao da su tu profitne marže najveće, da su plate najveće. Situacija je takva, da je čak u jednom momentu i aktuelni premijer Srpske izjavio da bi bilo pošteno da se uvedu različite stope opterećenja na isplaćene plate u sektorima sa visokom dobiti u odnosu na one sa niskim profitom, ali sve je ostalo samo na toj jednoj rečenici. Bankarske institucije su vrlo moćne“, dodao je Pavlović.

Predsjednik Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima pri Privrednoj komori Republike Srpske Đorđe Savić rekao je da bi evrodizel mogao dostići cijenu od 3,80 KM, piše BL Portal.

Savić je istakao da na tržištu nema dovoljno dizela i da je razlika u cijeni između dizela i benzina oko 0,40 KM po litri, iako je akciza na benzin veća za 0,05 KM. Razlika u cijeni je u prethodnom periodu bila od 0,05 do 0,10 KM, a trenutni jaz posljedica je nestašice dizela.

„Od početka krize na Bliskom istoku cijena sirove nafte je porasla 50 odsto, benzina 50-60 odsto, a dizela preko 120 odsto. Kod formiranja cijena derivata uzima se berzanska kotacija. Na primjer, danas će rafinerije u okruženju ili veletrgovci formirati cijenu za sutra, uzeće berzansku kotaciju, posljednju poznatu, to je kotacija od petka, na nju će dodati svoj rafinerijsku premiju, uzeti kurs dolara, pomnožiti to sa specifičnom gustoćom u litri i dobiti cijenu u markama po litri koja će važiti sutra za veletrgovce“, naveo je Savić.

Dodao je da današnje ulazne cijene za distributere sa uključenim troškom prevoza i PDV-a iznose oko 3,55 KM i da se može očekivati dalji rast.

„Ako pretpostavimo da neko od distributera u ovom trenutku kupuje, a da nema zaliha na benzinskoj pumpi, ta cijena mogla bi ići do 3,80 KM po litri. Kada pričam o ulaznim cijenama, želim da kažem da distributeri ne zarađuju na postojećim zalihama, ali svaka sljedeća nabavka će dovoditi do poskupljenja cijena“, rekao je Savić.

Savić je rekao da se u Republici Srpskoj ne očekuju nestašice derivata, iako Evropi hronično nedostaje dizel koji mora da uvozi iz drugih krajeva. Dodao je da bi uspostavljanje mira na Bliskom istoku sigurno ublažilo problem i na kraju dovelo do smirivanja situacije, piše RTRS.

 Prekid rada naftovoda u Saudijskoj Arabiji može da dovede do smanjenja količine nafte na svjetskom tržištu za četiri procenta ukoliko se pumpanje ne nastavi u roku od nekoliko dana, rekli su izvori među trgovcima energetnima.

Tri izvora su navela da Saudijska Arabija u skladištima u Janbuu ima zalihe za samo pet do sedam dana izvoza i nešto manju količinu uskladištene nafte u Egiptu.

Dalji pad saudijskih tokova nafte pogoršaće globalnu krizu ponude, koja je već podigla globalne cijene goriva na rekordne nivoe, podstakla inflaciju širom svijeta i dovela do rasta kamata na američke obveznice na najviše nivoe od finansijske krize 2008. godine.

Saudijska Arabija je bila primorana da zatvori svoj glavni naftovod u petak, nakon napada dronovima koji je izvršen iz Iraka.

Rijad nije objavio detalje o obimu štete ili koliko dugo će ruta ostati van funkcije.

Jedan izvor rekao je da bi sanacija štete mogla da traje pet do šest sedmica, a drugi da bi šteta mogla da se popravi brže i da bi se pumpanje nafte djelimično moglo nastaviti dok traju popravke.

Novi rast cijena goriva u BiH je na pomolu, a dizel bi, ukoliko cijena barela nafte na svjetskom tržištu dostigne 110 dolara, mogao preći četiri KM po litru.

Stručnjak za energetiku iz Sarajeva Almir Bečarević kazao je za Nezavisne da je cijena barela na svjetskim berzama trenutno iznad 105 dolara, te da bi njen dalji rast mogao donijeti novo poskupljenje goriva u BiH.

“Ako se situacija na Bliskom istoku bude komplikovala, tako će rasti i cijena barela nafte. Niko ne može garantovati šta će se dešavati kada je riječ o ratnim sukobima i njihovom daljem razvoju”, kazao je Bečarević.

On ističe da će dalja kretanja cijena prvenstveno zavisiti od cijene barela nafte, dok bi se rast troškova energenata mogao preliti i na ostale proizvode i usluge, budući da skuplje gorivo povećava troškove transporta i proizvodnje.

Ipak, ekonomista Igor Gavran smatra da novi rast cijena goriva ne bi smio biti opravdanje za nova poskupljenja drugih proizvoda i usluga.

“Dok je novi rast cijena goriva izvjestan, nema apsolutno nikakvog osnova da bilo šta drugo poskupi i za jedan fening. Cijene praktično svih proizvoda i usluga u BiH rasle su uz izgovore rasta cijena goriva ranije, a nisu padale kada su cijene goriva bile niže. Neke, poput taksi usluga, čak su ekstremno povećane”, kazao je Gavran.

Dodao je da ni ranija poskupljenja nisu bila opravdana, jer su cijene, kako kaže, i ranije bile neopravdano visoke.

“Ali sada pogotovo ne samo da bi svako poskupljenje koje se pravda cijenama goriva bilo neopravdano, već bi trebalo biti i sankcionisano”, istakao je Gavran.

Sa druge strane, ekonomista Milenko Stanić smatra da će se rast cijena energenata i troškova proizvodnje neminovno odraziti na cijene robe i usluga.

“Danas je gotovo nezamislivo obavljati bilo kakvu proizvodnju bez upotrebe energenata i prevoza, tako da se svako povećanje tih troškova vrlo brzo ugrađuje u krajnju cijenu proizvoda”, kazao je Stanić.

Prema njegovim riječima, u BiH se povećanje cijena goriva gotovo odmah prenosi na cijene finalnih robe i usluga.

“U nekim drugim, manje zavisnim ekonomijama potrebno je nekoliko mjeseci da se rast ulaznih troškova prelije na krajnje proizvode. Kod nas se to dešava veoma brzo, u kratkim periodima”, naveo je Stanić.

Stanić upozorava da će novi rast cijena energenata imati snažan uticaj na životni standard građana, posebno ukoliko istovremeno dođe i do povećanja cijena električne energije.

“Zanimljivo je, međutim, da su cijene nafte ranije dostizale i oko 115 dolara po barelu, dok su prodajne cijene na našim benzinskim pumpama tada bile približno na nivou na kojem su i danas, kada je cijena nafte oko 100 dolara po barelu”, pojasnio je Stanić.

Kako kaže, to pokazuje da se kod nas cijene često formiraju na višem nivou nego što bi to objektivni troškovi ili tržišne okolnosti zahtijevali.

“Na takvo kretanje utiče više faktora, među kojima su i monopolske pozicije pojedinih trgovaca i distributivnih lanaca. Postoji i praksa da se unaprijed očekuju nova poskupljenja i da se takva očekivanja već ugrađuju u cijene proizvoda na benzinskim stanicama”, kazao je Stanić.

On upozorava da će dodatni rast cijena energenata predstavljati novi udar na kućne budžete.

“Dodatni problem predstavlja činjenica da se očekuje i rast cijena električne energije do kraja godine. Kada imate istovremeno rast cijena goriva i električne energije, govorimo o dva ključna troškovna faktora koji ulaze praktično u svaki segment proizvodnje i poslovanja”, rekao je Stanić.

Ističe da bi takva kretanja mogla ponovo ubrzati inflaciju.

“Iako je ranije došlo do određenog smirivanja inflatornih pritisaka, inflacija je kod nas i dalje relativno visoka i kreće se oko 4,6 odsto na godišnjem nivou. Očigledno je da možemo očekivati da, posebno početkom naredne godine, inflatorni pritisci ponovo budu izraženiji”, kazao je Stanić.

Prema njegovim riječima, građani bi se zbog toga mogli suočiti sa novim rastom troškova koji neće biti lako pratiti povećanjem realnih plata.

“To znači dalji pad životnog standarda stanovništva. Naša potrošačka struktura je takva da najveći dio prihoda građani izdvajaju za hranu, komunalne potrebe, prevoz i druge osnovne životne troškove. Zbog toga se svaki, čak i relativno mali, rast cijena u tim sektorima direktno i snažno odražava na kućne budžete”, istakao je Stanić.

Kako je pojasnio, povećanje plata, koje se uglavnom dešava administrativno kroz povećanje minimalne plate, ne može jednostavno pratiti rast troškova života.

“Istovremeno, rast plata predstavlja i jedan od faktora koji može dodatno uticati na inflaciju. Svako povećanje troškova rada proizvođači, nažalost, implementiraju u cijene svojih robe i usluga. Naši proizvođači nemaju dovoljno kapaciteta niti produktivnosti da mogu ispratiti stalno povećanje troškova”, kazao je Stanić.

Dodao je da, osim povećanja cijena energenata, postoji i kontinuirano povećanje cijene radne snage, dok troškovi rada čine značajan dio ukupnih kalkulacija proizvođača.

“Svako povećanje cijene rada do sada se, nažalost, u konačnici prelivalo na povećanje cijena robe i usluga. Zbog toga nominalno povećanje plata ne može u potpunosti pratiti rast inflacije. Uvijek se, na kraju, dešava da inflacija bude iznad rasta plata”, zaključio je Stanić.

Takva kretanja, prema njegovim riječima, mogu dovesti do nastavka puzajuće inflacije, smanjenja kupovne moći i dodatnog pritiska na životni standard građana.

Cijene povrća ove jeseni mnogim domaćinstvima ozbiljno su pomrsile planove za zimnicu, pa se prije odlaska na pijacu sve češće pravi računica šta se isplati kupiti, a šta pripremiti kod kuće.

Septembar je tradicionalno vrijeme za pripremu ajvara, pinđura, kiselih paprika i krastavčića, ali će ove godine za takvu zimnicu biti potrebno izdvojiti znatno više novca. Suša i visoke temperature dodatno su uticale na prinose, pa će mnogi koji su ranije koristili povrće iz vlastitih bašta sada morati da ga kupuju.

Kilogram crvene paprike na pijacama trenutno se može pronaći za oko četiri KM, dok se „prevenule“ prodaju za oko 2,5 KM. Oni koji kupuju veće količine, poput pakovanja od 10 ili 15 kilograma, mogu proći nešto povoljnije, po cijeni od oko 3,5 KM za kilogram.

Patlidžan se prodaje za oko tri KM, mada cijena zavisi i od količine koju kupac uzima. Uz veću kupovinu paprika može se dobiti za tri KM, dok je bez kupovine paprika cijena oko četiri KM.

Paradajz, posebno „volovsko srce“, drži cijenu između četiri i 4,5 KM po kilogramu, dok se manje, žute i zelene paprike mogu pronaći po cijenama od dvije do četiri KM.

Za mnoge domaćice problem nije samo u cijeni povrća, već i u tome što je suša ostavila trag na baštama.

„Bašte su izgorjele. Od paprika nemam ništa. Prošle godine svu zimnicu sam napravila od svoje bašte, ove godine ništa“, rekla je jedna od sugrađanki za Srpskainfo.

Zbog toga se ove godine mnogo pažljivije računa koliko povrća kupiti, gdje je najpovoljnije i da li se više isplati uzeti veću količinu.

Jedna od domaćica, Magdalena R., ipak ne odustaje od domaćeg ajvara. Za svoju recepturu planira oko 20 kilograma očišćenih paprika, osam kilograma patlidžana i tri litre ulja.

„Praviću ga, jer nema tog kupovnog ajvara, koliko god pisalo da je domaći, da može da parira onome što napravimo“, kaže ona.

Samo za ajvar ovog septembra planira izdvojiti najmanje 100 KM, a osim njega namjerava da napravi i pinđur, te pripremi kisele krastavčiće i paprike.

Problem je i u tome što se povrće kupuje neočišćeno. Za manju turu, odnosno 10 kilograma čistih paprika i tri kilograma očišćenog patlidžana, potrebno je kupiti približno 15 kilograma paprika i 4,5 kilograma patlidžana.

Od te količine na kraju se dobije svega pet do šest tegli ajvara, zavisno od recepta, pečenja i ukuhavanja.

Zato cijena domaćeg ajvara nije samo cijena kilograma paprike. Kada se dodaju patlidžan, ulje, so, sirće i ostali sastojci, kao i ambalaža i vrijeme potrebno za pripremu, svaka tegla postaje sve skuplja.

Za one koji nemaju vremena ili mogućnosti da zimnicu prave kod kuće, alternativa je kupovina gotovog ajvara.

„Kupovni, ali domaći“ ajvar u tegli od 550 grama u marketima košta oko 16 KM. Ista gramaža može se pronaći i za 13 KM, dok pojedini proizvodi koštaju 11 ili 10,5 KM.

Postoje i jeftinije varijante, pa se tegla od 550 grama može pronaći za oko 6,5 KM, dok se pakovanja od 300 grama kreću između 5,5 i osam KM.

Još skuplja računica je kada su u pitanju mahune. Kilogram u Banjaluci trenutno košta čak 12 KM.

Jedan stariji bračni par kaže da im je takva cijena previsoka, posebno kada je uporede sa cijenama od prije nekoliko godina.

„Sjećam se da smo prije dvije, tri godine pakovanje mahuna od pet kilograma plaćali 40 KM“, kažu oni.

Prema sadašnjoj cijeni od 12 KM po kilogramu, ista količina koštala bi 60 KM.

Trgovci navode da se cijena crvene paprike roge uglavnom nije značajnije promijenila u odnosu na prošlu godinu, dok je nešto skuplji patlidžan. Paradajz je, međutim, osjetno skuplji nego prošlog septembra, kada se mogao naći već za oko 2,5 KM.

U marketima se crvene paprike mogu pronaći od oko 3,2 KM, patlidžan za oko dvije KM, dok paradajz i dalje drži cijenu između četiri i 4,5 KM.

Nekada je priprema zimnice bila način da se uštedi, kupi povrće u sezoni i obezbijedi hrana za hladnije mjesece. Ove godine računica je znatno drugačija.

Za nekoliko tegli ajvara, kisele paprike, krastavčiće, pinđur i zamrznute mahune lako se potroši nekoliko stotina maraka, zbog čega će mnogi morati dobro da biraju šta će spremati za zimu, koliko će tegli napraviti i gdje mogu proći jeftinije.

Tekst je objavila Srpskainfo.

Predloženim rješenjem ostvaruje se pravo na umanjenje maloprodajne cijene naftnih derivata u iznosu od 0,10 KM po litru na teritoriji Republike Srpske, pri kupovini u jednom od maloprodajnih objekata ovlašćenih distributera naftnih derivata za fizička i pravna lica u Republici Srpskoj.

Kako je kazao Ned Puhovac, ministar trgovine i turizma RS, ovo je direktna podrška stanovništvu i privredi usljed poremećaja na tržištu naftnih derivata.

“Ova odluka stupa na snagu u ponedjeljak, 14. septembra, i traje do 15. oktobra. Ovo su dobre odluke i pratićemo stanje na naftnom tržištu”, naveo je Puhovac.

On je naglasio da je do sada za ovu vrstu pomoći stanovništvu i privredi usmjereno oko 14 miliona KM.

Iz Vlade RS navode da se razlog za donošenje ove odluke ogleda u potrebi ublažavanja ekonomskih posljedica rasta cijena naftnih derivata, koji direktno utiče na troškove života građana i poslovanje privrednih subjekata, prenose “Nezavisne”.

“Uvođenjem povrata dijela akciza na naftne derivate omogućava se direktna finansijska podrška stanovništvu, čime se doprinosi očuvanju likvidnosti i zaštiti životnog standarda građana”, navode.