Kategorija: Ekonomija

  • Za modernizaciju distributivne mreže u naredne tri godine potrebne tri milijarde KM

    Za modernizaciju distributivne mreže u naredne tri godine potrebne tri milijarde KM

    Električna energija u BiH moraće poskupjeti kako bi se obezbijedio novac za održavanje i modernizaciju elektroenergetskog sistema, smatra Zijad Bajramović, predsjednik BH Komiteta CIGRE, koji upozorava da država istovremeno mora zaštititi građane koji ne mogu podnijeti veće račune. Prema njegovim riječima, elektroenergetski sektor suočava se s ozbiljnim problemima, od nedovoljnih ulaganja u mrežu do sve većeg broja solarnih i vjetroelektrana, čiju proizvodnju postojeća infrastruktura neće moći neograničeno prihvatati. Posebno upozorava da su za modernizaciju distributivne mreže u naredne tri godine potrebne oko tri milijarde KM.

    Bajramović je u razgovoru za BHRT ocijenio da je cijena električne energije za domaćinstva i dalje preniska u odnosu na troškove proizvodnje, nabavke i prenosa. „Cijena električne energije za javnu potrošnju i dalje je preniska“, rekao je Bajramović. Smatra da sadašnji način formiranja cijena ne obezbjeđuje dovoljno novca za održavanje postojeće infrastrukture, a posebno ne za ulaganja koja će biti potrebna u narednim godinama. „Po meni je to neminovnost“, rekao je govoreći o korekciji cijena električne energije. Ipak, naglašava da poskupljenje ne smije pasti na teret građana koji već teško plaćaju račune. „Nadležna ministarstva i vlade moraju voditi računa o tome da zaštite ugrožene kupce, između ostalog i kroz određene sisteme beneficija“, poručio je. Njegove izjave predstavljaju stručnu procjenu, a ne najavu konkretne odluke nadležnih institucija o novim cijenama struje.

    Jedan od najvećih problema jeste stanje prenosne i distributivne mreže. Prema procjenama koje je iznio Bajramović, u naredne četiri godine BiH bi godišnje mogla dobijati između 500 i 600 megavata novih kapaciteta iz obnovljivih izvora energije. Međutim, pitanje je može li postojeća mreža prihvatiti toliku proizvodnju. „Mislim da elektroenergetska mreža, ni prenosna ni distributivna, nisu u potpunosti spremne da prihvate te nove količine“, upozorio je Bajramović. Na mrežu je već priključeno oko 1.600 megavata varijabilnih obnovljivih izvora, dok su, prema njegovim riječima, granične vrijednosti prenosne mreže približno 2.000 megavata. To znači da bi dalji rast proizvodnje iz solarnih i vjetroelektrana mogao predstavljati ozbiljan izazov ukoliko se na vrijeme ne izgrade novi kapaciteti za prenos i distribuciju električne energije. Za modernizaciju distributivne mreže, prema procjenama koje je naveo, u naredne tri godine potrebno je oko tri milijarde KM.

    Bajramović upozorava i na promjene u proizvodnji električne energije. Bosna i Hercegovina, koja je godinama imala značajnu ulogu izvoznika, sada se suočava s periodima u kojima domaće elektroprivrede moraju uvoziti struju. Kao jedan od uzroka navodi izostanak odgovarajuće razvojne politike, ali i probleme u rudnicima i proizvodnji uglja. Smatra da je potrebno realnije uskladiti cijene uglja i električne energije s troškovima proizvodnje, uz zaštitu položaja rudara. Istovremeno, ulaganja ne mogu biti usmjerena samo na nove elektrane. Potrebni su novi dalekovodi, modernizacija distributivnih sistema, baterijska skladišta energije i tehnologije koje će omogućiti stabilno snabdijevanje i kada proizvodnja iz obnovljivih izvora varira. Pored novca i infrastrukture, sve veći problem predstavlja nedostatak stručnog kadra. „Mislim da stručne snage, inženjera, tehničara i majstora, imamo sve manje i da i s tim možemo doći u problem u Bosni i Hercegovini“, rekao je Bajramović. Dodatni pritisak na elektroenergetski sektor donose evropska pravila o emisijama ugljen-dioksida, uključujući mehanizam CBAM, koji utiče na uslove plasmana određenih proizvoda na tržište Evropske unije. Dugoročno, BiH će morati da smanjuje oslanjanje na termoelektrane i razvija zamjenske proizvodne kapacitete, ali Bajramović upozorava da se takva promjena mora planirati zajedno s razvojem mreže.

    O izazovima energetskog sektora biće riječi i na petom savjetovanju BH Komiteta CIGRE u Mostaru, na kojem je najavljeno oko 80 stručnih radova i više od 300 učesnika. Među temama su obnovljivi izvori energije, pametne mreže, baterijski sistemi i energetska tranzicija. Bajramović smatra da BiH ima stručni i razvojni potencijal za modernizaciju, ali da je neophodno da nadležni konačno počnu s ulaganjima. „Mislim da Bosna i Hercegovina ima kapacitet, samo treba krenuti u pravcu razvoja koji su stručnjaci postavili“, zaključio je, prenose Nezavisne.

  • Ko najviše duguje MMF-u

    Ko najviše duguje MMF-u

    Argentina je najveći dužnik Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) na svijetu, sa gotovo 57 milijardi dolara neotplaćenih obaveza, što je više od ukupnog duga narednih šest zemalja na listi. Prema podacima MMF-a s početka oktobra 2026. godine, među najvećim dužnicima nalaze se i Ukrajina, Pakistan, Egipat i Ekvador. Podaci koje je obradio Visual Capitalist pokazuju ne samo koliko pojedine zemlje duguju MMF-u, već i koliki je taj dug u odnosu na veličinu njihovih ekonomija. I dok se neke države zadužuju zbog dugogodišnjih ekonomskih problema, druge su primorane da traže međunarodnu finansijsku pomoć zbog ratova, valutnih kriza i velikih budžetskih pritisaka.

    Argentina je ubjedljivo na prvom mjestu sa 56,8 milijardi dolara neotplaćenog duga prema MMF-u. To predstavlja čak 8,2 odsto njenog procijenjenog bruto domaćeg proizvoda (BDP) za 2026. godinu. Na drugom mjestu nalazi se Ukrajina sa 14,4 milijarde dolara, što odgovara 6,4 odsto njenog BDP-a. Treći je Pakistan sa 10,8 milijardi dolara, odnosno 2,4 odsto BDP-a, dok Egipat duguje 10,6 milijardi dolara ili 2,5 odsto BDP-a. Peto mjesto zauzima Ekvador, čiji dug iznosi 9,4 milijarde dolara, što predstavlja 6,8 odsto BDP-a. Na šestom mjestu nalazi se Obala Slonovače, sa dugom od 5,6 milijardi dolara, što čini pet odsto njenog BDP-a. Slijedi Gana sa četiri milijarde dolara, odnosno 3,4 odsto BDP-a. Bangladeš zauzima osmo mjesto sa 3,9 milijardi dolara, ali taj iznos predstavlja svega 0,8 odsto njegove ekonomije. Na devetom mjestu je Kenija sa 3,8 milijardi dolara ili 2,6 odsto BDP-a, dok je deseta Demokratska Republika Kongo sa 3,3 milijarde dolara, odnosno 2,7 odsto BDP-a.

    Preostalih pet zemalja među 15 najvećih dužnika su Šri Lanka sa tri milijarde dolara (2,7 odsto BDP-a), Angola sa 2,9 milijardi dolara (1,9 odsto BDP-a), Etiopija sa 2,8 milijardi dolara (2,3 odsto BDP-a), Kostarika sa 2,4 milijarde dolara (2,1 odsto BDP-a) i Jordan sa 2,3 milijarde dolara (3,6 odsto BDP-a). Zanimljivo je da iznos duga ne govori uvijek dovoljno o tome koliki teret on predstavlja za određenu državu. Tako Bangladeš, iako duguje više novca od Jordana, ima znatno manji udio duga prema MMF-u u odnosu na BDP.

    Veliki dug Argentine rezultat je višedecenijskih ekonomskih problema, uključujući valutne krize, visoku inflaciju i ograničen pristup međunarodnim tržištima kapitala. Zemlja je 2018. godine, tokom ozbiljne valutne krize, dogovorila finansijski aranžman sa MMF-om vrijedan 57 milijardi dolara, koji je tada bio najveći u istoriji te institucije. Međutim, ekonomski problemi nisu nestali. Recesija, slabljenje domaće valute i teškoće u otplati obaveza doveli su do novih pregovora i sporazuma 2022. godine. U aprilu 2025. godine odobren je novi program vrijedan 20 milijardi dolara, uključujući početnu isplatu od 12 milijardi dolara. Cilj je bio stabilizacija argentinske ekonomije, obnova deviznih rezervi i vraćanje povjerenja investitora. Pod predsjednikom Havijerom Milejem sprovođene su mjere smanjenja javne potrošnje, fiskalne discipline i promjene deviznog režima. Revizija programa u maju 2026. godine omogućila je isplatu dodatne milijarde dolara.

    Za razliku od Argentine, čije se finansijske teškoće protežu kroz više decenija, veliki dug Ukrajine prema MMF-u prvenstveno je povezan s posljedicama rata koji traje od 2022. godine. Ratna razaranja, oštećenje infrastrukture i poremećaji u privredi stvorili su veliki pritisak na javne finansije. Ukrajina je u februaru 2026. godine obezbijedila novi program MMF-a vrijedan 8,1 milijardu dolara, kao dio šire međunarodne finansijske podrške. Ukupan paket podrške procijenjen je na 136,5 milijardi dolara, a namijenjen je očuvanju finansijske stabilnosti tokom rata i stvaranju uslova za buduću obnovu zemlje. Treći najveći dužnik MMF-a, Pakistan, suočava se s dugotrajnim problemima u javnim finansijama. Među najvećim izazovima su slaba naplata poreza, nedostatak deviza i dugovi u energetskom sektoru. Programi koje podržava MMF usmjereni su na proširenje poreske osnovice, povećanje deviznih rezervi i stabilizaciju državnih finansija. U maju 2026. godine revizija programa omogućila je isplatu približno 1,3 milijarde dolara, uključujući sredstva za jačanje otpornosti na klimatske promjene.

    Rang-lista pokazuje da najveći dugovi prema MMF-u nisu nužno koncentrisani u najvećim svjetskim ekonomijama. Među vodećim dužnicima nalaze se zemlje koje se suočavaju s ekonomskim krizama, visokim spoljnim obavezama ili vanrednim okolnostima poput rata. Važno je naglasiti da prikazani iznosi predstavljaju neotplaćene obaveze prema MMF-u, a ne ukupan javni ili spoljni dug tih država. Podaci se odnose na stanje s početka oktobra 2026. godine, dok su procenti BDP-a zasnovani na procjenama za cijelu godinu, prenose Nezavisne.

  • Najave ruskog dizela još nisu stabilizovale tržište u Srpskoj

    Najave ruskog dizela još nisu stabilizovale tržište u Srpskoj

    Gorivo na benzinskim pumpama u Srpskoj moglo bi poskupjeti već u narednim danima, jer veleprodajne cijene dizela premašuju trenutne maloprodajne, dok najava dodatnih količina ruskog goriva još nije donijela stabilizaciju tržišta. Predsjednik Grupacije za trgovinu naftom i naftnim derivatima pri Privrednoj komori Republike Srpske Đorđe Savić za „Glas Srpske“ ističe da se poslije objave dogovora Vašingtona i Moskve o privremenom ublažavanju američkih sankcija na ruski dizel berzanske kotacije nisu stabilizovale, pa pritisak na domaće tržište i dalje traje.

    Savić navodi da je veleprodajna cijena dizela sa maksimalnom maržom već iznad 3,80 maraka po litru, dok se na benzinskim pumpama litar prodaje za 3,65 do 3,77 maraka. Američki predsjednik Donald Tramp saopštio je da je sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom dogovorio isporuke dizela na američko i svjetsko tržište. Prema Trampovoj najavi, Rusija bi odmah trebalo da isporuči više od 300.000 tona, još 500.000 tona tokom novembra, a potom i milion tona, uz mogućnost dodatnih tri miliona tona u kratkom roku. Najavljene isporuke, međutim, ne znače da će gorivo automatski pojeftiniti.

    „Ako znamo da je trenutna veleprodajna cijena sa maksimalnom maržom iznad 3,80 maraka, trenutno nema prostora za sniženje cijena i možemo očekivati novi rast cijena goriva“, poručio je Savić. Veleprodajne cijene formiraju se na osnovu prethodnih berzanskih kotacija, zbog čega se poskupljenja mogu prenijeti na domaće tržište i prije nego što dodatne količine stignu. Prema njegovim riječima, veleprodajna cijena dizela već narednog dana mogla bi biti viša za pet do sedam feninga po litru, dok maloprodajne cijene reaguju sa zakašnjenjem od deset do 15 dana, zavisno od toga kada je gorivo nabavljeno.

    Ruski potpredsjednik vlade Aleksandar Novak izjavio je da bi izvoz te zemlje do kraja godine mogao da dostigne tri do 3,5 miliona tona mjesečno. Savić ocjenjuje da je ovo više psihološki momenat i da će dodatne količine ublažiti stanje na tržištu, ali neće riješiti problem rasta cijena. Domaće tržište najviše je oslonjeno na luku Ploče, u koju derivati dolaze iz evropskih rafinerija. Ekonomista Branislav Jorgić ističe da je ključno da najavljene količine zaista stignu, što može biti otežano oštećenjima ruskih rafinerijskih kapaciteta usljed ukrajinskih napada, a pad cijene sirove nafte ne donosi automatski pojeftinjenje na pumpama. Cijena nafte marke „brent“ juče je skočila na 106 dolara po barelu zbog eskalacije sukoba na Bliskom istoku, prenosi RTV BN.

  • Zastoj u Ugljeviku prijeti računima za struju u Republici Srpskoj

    Zastoj u Ugljeviku prijeti računima za struju u Republici Srpskoj

    Termoelektrana Ugljevik noćas je ponovo isključena s mreže zbog manjka uglja. To nije iznenadna viša sila, nego kulminacija višegodišnjih strukturnih, finansijskih i upravljačkih problema u RiTE Ugljevik, koja proizvodi oko trećinu ukupne električne energije u Republici Srpskoj. Svaka obustava rada direktno udara na energetsku stabilnost i generiše ogromne gubitke u sistemu Mješovitog holdinga Elektroprivreda Republike Srpske (ERS), koja je primorana da na tržištu nabavlja skupu struju.

    Površinski kop Bogutovo Selo praktično je iscrpljen, a otvaranje novog kopa Ugljevik Istok 2 kasni. Mehanizacija je zastarjela i nedovoljno održavana, dok ugalj koji se trenutno kopa ima viši procenat vlage i pepela te nižu toplotnu moć. Dodatno, koncesija za eksploataciju na ležištu Ugljevik Istok 2 godinama je bila vezana za privatnu kompaniju Comsar Energy u vlasništvu ruskog biznismena Rašida Serdarova, pa je javno preduzeće ostalo bez direktnog pristupa najkvalitetnijim rezervama u neposrednoj blizini, piše SrpskaInfo.

    Predsjednik Sindikalne organizacije RiTE Ugljevik Slaviša Čuturić precizirao je razmjere krize: „Razlog isključenja nisu samo opšti tehnički problemi ili raniji sporazumi, već direktno zastoj u eksproprijaciji i neriješeni imovinsko-pravni odnosi na lokaciji Istok 2. Osnovni uslov da se termoelektrana uopšte vrati na mrežu jeste da na depou obezbijedimo zalihe uglja za najmanje 15 do 20 dana neprekidnog rada.“ Istakao je da RiTE Ugljevik isporučuje električnu energiju matičnom preduzeću po 75 evra po megavat-satu, dok uvoz na tržištu u špicevima dostiže i do 1.000 evra po megavat-satu. Kapitalni remont planiran je za kraj juna naredne godine, pa u tom roku moraju biti riješeni imovinsko-pravni odnosi i novčani tok kako bi postrojenje premostilo zimu.

    Preduzeće opterećuju i obaveze iz pravosnažne arbitražne presude prema slovenačkoj kompaniji ELES zbog predratnih ulaganja: višemilionske odštete i isporuka trećine ukupno proizvedene električne energije Sloveniji. Iako je izgrađeno postrojenje za odsumporavanje dimnih gasova vrijednosti oko 80 miliona evra, njegov rad zahtijeva visoke operativne troškove zbog promjenjivog kvaliteta uglja.

    Zvanični rezultati za 2025. godinu pokazuju neto gubitak od 27,8 miliona KM. Rashodi koji su premašili 194 miliona KM pojeli su prihode od 165,7 miliona KM, pa je preduzeće na svakih 100 KM prihoda trošilo približno 117 KM. V.d. direktora Žarko Novaković kao razloge navodi manje poslovne prihode zbog pada proizvodnje, niže jedinične cijene i smanjene prodaje komercijalnog uglja. Uprkos imovinskoj bazi od 812 miliona KM i pozitivnom neto toku gotovine od 13,4 miliona KM, postojeći model poslovanja ocjenjuje se neodrživim.

  • Cijene nafte u porastu

    Cijene nafte u porastu

    Cijene nafte na svjetskom tržištu danas su u porastu nakon nedavnih izvještaja da je Iran izvršio napade na brodove u Ormuskom moreuzu.

    Prema navodima u izvještajima, Iran je napao dva broda u Ormuskom moreuzu dok sve jači sukob između pobunjenih jemenskih Huta i Saudijske Arabije takođe predstavlja rizik po isporuku nafte.

    Saudijska Arabija je saopštila da je napad na zgradu naftne kompanije “Aramko” izazvao manji požar i da su ostaci presretnute rakete koju su ispalili Huti povrijedili četiri osobe u Rijadu.

    U Londonu je cijena sirove nafte “brent” iz Sjevernog mora porasla za oko jedan odsto na iznos veći od 107 dolara po barelu.

    U NJujorku je cijena svijetle sirove nafte takođe porasla za 0,5 odsto i sada je 94,64 dolara po barelu.

  • Hapšenja širom Srbije usmjerena na osobe povezane s likvidacijama u Beogradu

    Hapšenja širom Srbije usmjerena na osobe povezane s likvidacijama u Beogradu

    U velikoj policijskoj akciji širom Srbije uhapšeno je više osoba osumnjičenih za povezanost s organizovanim ubistvima u Beogradu, kako prenose Nezavisne.

    Pripadnici Uprave kriminalističke policije (UKP), u saradnji s Javnim tužilaštvom za organizovani kriminal (JTOK), sprovode opsežnu akciju usmjerenu na razbijanje kriminalne grupe koja se dovodi u vezu s teškim krivičnim djelima. Hapšenja su počela juče, 13. oktobra, a nastavljena su i jutros, 14. oktobra.

    Prema nezvaničnim informacijama koje objavljuje Telegraf, policijski inspektori i specijalne jedinice pretresaju više desetina lokacija širom Srbije. Akcija obuhvata objekte i vozila koje su, kako se sumnja, koristili pripadnici kriminalne grupe. Riječ je o nastavku višemjesečne istrage, tokom koje je jedan broj osumnjičenih već završio iza rešetaka. Prema informacijama iz istrage, najnovija hapšenja usmjerena su na osobe koje se dovode u vezu s likvidacijama na teritoriji Beograda.

    „Niko neće izbeći ruku pravde. Akcija je u punom zamahu i ne staje dok svi članovi ove organizovane grupe ne budu sprovedeni u tužilaštvo“, rekao je izvor blizak istrazi za Telegraf.

    Za sada nije saopšten tačan broj uhapšenih, niti su objavljena njihova imena. Takođe, još nije zvanično potvrđeno za koja se konkretno ubistva terete osumnjičeni.

  • “Nema prostora za sniženje cijena, očekuje se rast na pumpama”

    “Nema prostora za sniženje cijena, očekuje se rast na pumpama”

    Predsjednik Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima pri Privrednoj komori Republike Srpske Đorđe Savić rekao je da se u narednim danima može očekivati rast cijena goriva na benzinskim pumpama u Srpskoj, kako prenosi RTRS.

    „Ako znamo da je današnja veleprodajna cijena sa maksimalnom maržom iznad 3,80 KM, a na benzinskim pumpama između 3,65 i 3,77 KM, prema trenutnim pokazateljima nema prostora za sniženje cijena i možemo, nažalost, očekivati rast“, rekao je Savić.

    On je pojasnio da je dogovor Moskve i Vašingtona o isporukama ruskog dizela donio kratkoročnu euforiju, ali da jedino dugoročna relaksacija odnosa i pojačan izvoz u dužem periodu mogu dovesti do pada cijena.

    „U srijedu i četvrtak prošle sedmice na berzi je došlo do rasta evrodizela od 21,2 feninga bez PDV-a. U ponedjeljak, prvi dan rada berze nakon sporazuma i poslije informacije o sporazumu, došlo je do značajnijeg pada, kasnije se to iznivelisalo i dan se završio u minusu od pet feninga po litru evrodizela. Juče smo imali rast na kraju dana gdje je dizel porastao sedam feninga. Sad kad pogledamo to, da li možemo pričati o padu cijena? Nažalost, u ovom trenutku ne“, rekao je Savić.

    Kako kaže, ovo je „više psihološki momenat“, kada se ima u vidu izvoz evrodizela iz Rusije prije izbijanja krize.

    „Rusija je rekla da će izvesti 300.000 tona u oktobru, a do Nove godine skoro četiri miliona. Izvoz Rusije u nekim normalnim okolnostima prije izbijanja krize evrodizela je bio oko tri miliona tona mjesečno. Sada već pričamo o nekih 10 odsto. Mislim da je ovo više psihološki momenat, a sigurno će dodatne količine ublažiti stanje na tržištu, ali moje mišljenje je da, nažalost, neće riješiti problem rasta cijena“, rekao je Savić.

    On je naveo da se domaće tržište snabdijevava derivatima iz rafinerija u okruženju – Brod, Pančevo i Rijeka.

    „Trenutno tržište je oslonjeno procentualno najvećim dijelom na luku Ploče u koju derivati dolaze iz evropskih rafinerija, tako da, ako gledamo kao sistem spojenih posuda, u Evropi fali ruskog dizela, a kada ga na određenim tržištima nedostaje i oni idu u potražnju, traže slobodne količine i to osjete i rafinerije kojima se snabdijevaju naše tržište“, pojasnio je Savić.

    Kada je riječ o promjeni cijene evrodizela na svjetskim tržištima, Savić je rekao da cijenu određuje berzanska kotacija i da trgovci u veleprodaji reaguju sa danom zakašnjenja.

    „Danas će se formirati cijena na osnovu kotacije od juče, što znači da će cijene sutra biti više za pet do sedam feninga po litri. Maloprodajne cijene reaguju sa određenim kašnjenjem u zavisnosti od sezone u kojoj se nalazimo, rasta cijena i toga kada je distributer išao u nabavku, tako da tek za nekih 10 do 15 dana dolazi do promjene“, pojasnio je Savić.

  • Kina smanjuje zavisnost od dolara: Kupovina zlata kao strateški potez

    Kina smanjuje zavisnost od dolara: Kupovina zlata kao strateški potez

    Kina je u samo osam mjeseci 2026. godine uvezla više od 1.000 tona zlata, vrijednog gotovo 159 milijardi dolara. Takva potražnja mogla bi značajno uticati na kretanje cijena ovog plemenitog metala na svjetskom tržištu, kako prenosi RTV BN.

    Kineska narodna banka u septembru je kupila približno 23 tone zlata, najviše u jednom mjesecu u gotovo tri godine. Istovremeno, Kina je u prvih osam mjeseci 2026. uvezla više od 1.000 tona zlata, ukupne vrijednosti 158,8 milijardi dolara. Za poređenje, tokom cijele 2025. godine uvoz je iznosio 886 tona, odnosno 96,5 milijardi dolara.

    Ovi podaci ukazuju na dvije paralelne promjene: država sistematski povećava zlatne rezerve, dok kineski građani i kompanije sve više traže imovinu koju smatraju sigurnom u periodima ekonomske neizvjesnosti. Za Peking kupovina zlata ima mnogo šire značenje od uobičajene diversifikacije rezervi. Riječ je o postepenom smanjivanju izloženosti američkom finansijskom sistemu i dolaru, koji decenijama dominira međunarodnim rezervama, piše CNBC.

    Zamrzavanje ruske imovine nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine pokazalo je koliko devizne rezerve mogu biti ranjive na geopolitičke odluke. Za razliku od američkih državnih obveznica, zlato pohranjeno u domaćim trezorima nije izloženo istom riziku. Kina zato posljednjih godina sistematski smanjuje ulaganja u američke državne obveznice. Njihova vrijednost u julu je pala na 618 milijardi dolara, što je najniži nivo u posljednjih 18 godina. Prema riječima Carstena Menkea iz kompanije Julius Baer Group, glavni motiv kineskih kupovina je političke prirode: smanjivanje zavisnosti o dolaru i američkim državnim obveznicama kao rezervnoj imovini.

    Drugi važan pokretač potražnje krije se u slabostima kineske ekonomije. Tržište nekretnina, tradicionalno najvažniji oblik štednje kineskih domaćinstava, već godinama je u krizi. Domaće dionice zaostaju za američkim tržištem, dok niski prinosi na depozite i obveznice smanjuju privlačnost konzervativnih ulaganja. Kineski indeks CSI 300 ove je godine izgubio približno osam posto vrijednosti, dok je američki S&P 500 porastao 13 posto. Prinos na jednogodišnje kineske državne obveznice iznosi oko 1,2 posto, u poređenju s približno 4,46 posto u SAD. U takvim okolnostima zlato postaje privlačnija investicija, iako ne donosi kamate ni dividende. Kako ističe Ole Hansen iz Saxo Banke, oportunitetni trošak držanja zlata u Kini znatno je niži nego na zapadnim tržištima. Drugim riječima, kineski ulagači odricanjem od kamata gube manje nego američki ili evropski investitori.

    Uprkos snažnoj kupovini, zlato je u septembru izgubilo više od osam posto vrijednosti, spustivši se na približno 4.176 dolara po unci. To je znatno ispod rekordnih više od 5.500 dolara, koliko je dostiglo u januaru. Ipak, analitičari smatraju da bi korekcija cijene mogla biti još izraženija da nije kineske potražnje. Ewa Manthey iz ING-a upozorava da su kineske kupovine postale važan izvor dugoročne podrške cijeni zlata. Za razliku od malih ulagača, centralne banke kupuju dugoročno i manje reaguju na kratkoročne promjene cijena. Aakash Doshi iz State Street Investment Managementa očekuje da bi se cijena zlata do kraja prvog tromjesečja 2027. godine mogla kretati između 4.750 i 5.500 dolara po unci. Takav scenario podrazumijeva nastavak snažne potražnje institucionalnih ulagača, ali i otpornost zlata na visoke američke kamatne stope, koje tradicionalno predstavljaju prepreku rastu njegove cijene.

    Kina sa 2.387 tona zlata zauzima peto mjesto u svijetu po službenim zlatnim rezervama, ali njene zalihe i dalje su manje od trećine američkih. To ostavlja prostor za dalju diversifikaciju. Naravno, rast cijene zlata nije zagarantovan. Oporavak kineskog tržišta nekretnina i dionica mogao bi preusmjeriti kapital prema drugim ulaganjima, dok bi više kamatne stope i slabiji juan mogli ograničiti potražnju. Ipak, ključna promjena nije samo u količini zlata koju Kina kupuje nego i u razlozima zbog kojih to čini. Zlato se sve više pozicionira kao strateška rezervna imovina u svijetu rastućih geopolitičkih rizika i preispitivanja dominacije dolara. Ako centralne banke nastave diversificirati svoje rezerve, kineska potražnja mogla bi dugoročno pružati podršku cijeni zlata, čak i u periodima kada tradicionalni tržišni faktori ne idu u prilog njenom rastu.

  • Indeks povjerenja pao na 46,3 poena

    Indeks povjerenja pao na 46,3 poena

    Indeks povjerenja potrošača, koji sastavlja Univerzitet Mičigen, pao je u oktobru za 1,8 poena u odnosu na septembar, na 46,3 poena, prema istraživanju objavljenom u petak, kako prenosi B92.

    To je njegova najniža vrijednost od maja, kada se spustio na najniži nivo otkako univerzitet sprovodi istraživanje. Talas pesimizma zahvatio je prije svega građane sa nižim primanjima i manjom vrijednošću imovine u akcijama, koji teže podnose rast cijena, istakla je Džoan Hsu sa Univerziteta Mičigen.

    Amerikanci pokazuju sve izraženije nezadovoljstvo rastom troškova života i ocjenjuju da se stanje u privredi pogoršalo u odnosu na početak godine. Indeks njihovih ocjena trenutnog stanja u privredi pao je tako u oktobru za 6,2 poena u odnosu na septembar, na 44,7 poena. Indeks očekivanja, s druge strane, porastao je za jedan poen, na 47,3 poena. Građani su u anketi naveli da bi inflacija za godinu dana trebalo da iznosi 4,7 odsto, pokazalo je istraživanje.

    Još u februaru, prije početka rata protiv Irana, ispitanici su očekivali da će inflacija za godinu dana iznositi 3,4 odsto, napomenula je Hsu. Prema procjeni građana, dugoročna inflacija trebalo bi da iznosi 3,4 odsto.

  • Šta čeka novu Vladu po mišljenju ekonomista

    Šta čeka novu Vladu po mišljenju ekonomista

    Ekonomisti nisu pretjerano optimistični kada je riječ o finansijskoj budućnosti Republike Srpske i onome što čeka novu Vladu, koja će, prema preliminarnim rezultatima Centralne izborne komisije BiH sa opštih izbora od 4. oktobra, biti formirana od iste strukture.

    Svetlana Cenić pretpostavlja da će Zora Vidović, koja već osam godina upravlja resorom finansija fokusirana na rashodnu stranu budžeta dok se prihodna svodi na zaduživanje, ponovo zauzeti tu fotelju. „Pretpostavljam da će opet biti ministarka, ako nije stekla uslove za penziju. Ali to kod nas ništa ne znači, možete imati 100 godina, ali ako vaša stranka hoće, vi ćete raditi. Tako da je sve moguće“, rekla je ona.

    Na pitanje šta čeka novu Vladu RS kaže da sada valja ispuniti sve što je obećano i isplaćivati povećane plate. „Dekretom možete povećati plate u javnoj upravi i minimalac, ali ne možete povećati produktivnost. Imamo pad industrijske proizvodnje i pad broja zaposlenih u industriji, tako da ne znam kako misle i iz čega će sve to finansirati. Da li uopšte imaju plan, ili misle da se zadužuju dokle god može, pa šta bude“, upozorava Cenić, kako prenosi Srpska info.

    Budžet ne smije biti samo „spisak želja“, već zahtijeva ozbiljnu koordinaciju finansija i privrednih resora, koji trenutno uopšte ne sarađuju na pravi način. „Ovo su ogromni izazovi gdje Ministarstvo finansija, zajedno sa ministarstvima koja se bave privredom, mora da ima usaglašene i koordinisane aktivnosti. Pitanje je kako će preraspodijeliti novac i kakva će biti prihodovna strana, osim indirektnih poreza od kojih svi živimo. Da li će dizati namete da bi povećali prihode? Kao što vidite, vlast apsolutno ne zanima ni poljoprivreda ni privreda, nego samo kako namoći para. Nije važno kako, samo neka ima indirektnih poreza, pa ćemo nekako“, ističe Cenić.

    Ona ukazuje i na propuštene prilike iz Plana rasta Evropske unije, gdje je 28 odsto bespovratni novac, a ostalo kredit pod povoljnim uslovima čija otplata počinje tek 2034. godine. „Sama javna uprava, koja je donijela glasove, ne znači ništa jer njoj neko treba da zaradi pare. Zarađuje industrija i poljoprivreda, a sve ostalo samo troši“, zaključuje Cenić.

    Goran Savić naglašava da novu Vladu očekuju sistemske reforme, prije svega smanjenje poreskog opterećenja rada kako bi se suzbila siva ekonomija. „Vlada sigurno treba da smanji zbirnu stopu poreza i doprinosa na plate kako bi se smanjila siva ekonomija, koja je prisutna upravo zbog visokih stopa. Ljudi ne prijavljuju radnike ili prijavljuju samo dio plate, pa na dio koji isplaćuju u gotovini ne plaćaju poreze i doprinose. Takođe, moramo mobilisati sve naše resurse i racionalno ih koristiti, a ne davati ih pojedinim tajkunima da ih iskorištavaju i bogate se“, naglašava Savić.

    Upozorava na štetnu praksu ulaganja kredita u javnu potrošnju umjesto u realni sektor i proizvodnju, te na nepovoljne ugovore i koncesije. „Kredite treba ulagati isključivo u realni sektor, u proizvodnju, a nikako u javnu potrošnju. Kada se ulaže u proizvodnju, povećava se privredna aktivnost, diže se standard i puni budžet, pa država mnogo lakše isfinansira budžetske korisnike i ima prostora za nove investicije“, oštar je Savić.

    Predlaže diferenciranu stopu PDV-a na nivou BiH: „Na nivou BiH treba uvesti diferenciranu stopu PDV-a, potpuno osloboditi lijekove i osnovne životne namirnice, a povećati stopu na luksuz. Vlada tu samo vrši preraspodjelu i ne gubi ništa. Pored toga, poslodavce treba osloboditi poreza na dobit pod uslovom da je usmjeravaju u proširenje kapaciteta i novo zapošljavanje, dok one poslodavce koji dobit podižu sa žiro-računa treba oporezovati i više od sadašnjih 10 odsto. Domaćeg proizvođača moramo zaštititi, carinskim i necarinskim barijerama, tehničkim mjerama i rigoroznim kontrolama, jer trenutno uvozimo previše i gušimo sopstvene mljekare i mesare“.

    Treba uvesti razne olakšice i druge benefite za poslodavce koji zapošljavaju mlade, usmjeravati sredstva IRB-a u kapitalne projekte, a treba i uticati na smanjenje kamatnih stopa za ulaganja u proizvodne kapacitete i novostvorenu vrijednost. Jedna od najkrucijalnijih mjera jeste da Vlada drastično smanji latentnu zaposlenost u javnim preduzećima i taj višak radnika preusmjeri u realni sektor. „Svjedoci smo da se latentna zaposlenost u javnim preduzećima mjeri od 40 do 50 odsto. Ti ljudi prave troškove i vuku preduzeća u gubitke, pa se tu mora uraditi izuzetna racionalizacija“, rekao je Savić, dodajući da će morati zapošljavati stručni i iskusni kadrovi koji znaju raditi i zaštiti interese Srpske, a ne samo stranačke poslušnici.

    U proteklom periodu svjedočili smo rekordnom zaduženju Srpske po rekordnim kamatama. Bogati su postali još bogatiji, a siromašni su ostali siromašni, dok su javna preduzeća ostala „izdržavana lica“ umjesto da postanu „hranioci“ Srpske. U dubiozi su Fond zdravstvenog osiguranja i Fond PIO, mnogi se pitaju do kada će uopšte postojati penzije jer je broj penzionera premašio broj radnika, a isplata dijela plata „u kovertama“ gotovo je legalizovana.

    Iako su preduzeća u Srpskoj ostvarila dobit od 4 milijarde KM u prošloj godini, Ministarstvo finansija na čelu sa Zorom Vidović uporno izbjegava oporezivanje dividende, pa vlasnici preduzeća dobit sa porezom od samo 10 odsto podižu u kešu pa isplaćuju radnicima dio plata na ruke pošto im se to isplati jer bi uz isplate preko banaka morali platiti i poreze i doprinose koji su mnogo veći.