Kategorija: Ekonomija

U toku iduće sedmice slijedi rast cijene goriva za 10 pfeniga, rekao je Đorđe Savić predsjednik Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima pri Privrednoj komori Republike Srpske.

– Od 26.6. imamo konstantan rast cijena goriva. Govorimo o dizelu gdje je 80 odsto potrošnje i od 11 objavljenih kotacija samo jedan dan nismo imali rast cijena goriva – rekao je Savić.

Savić ističe da će se crte konačne povlačiti tek za nekih 10 dana, te da nažalost cijene idu gore.

Zaliha u ovom trenutku, kaže Savić, imamo dovoljno.

– Ograničeni smo skladišnim kapacitetima i ne znamo šta će biti sa dolaskom novih količina. Ako dođe do tog dugoročnog zatvaranja Ormuskog moreuza, možemo biti u problemu. Ali u ovom trenutku zaliha imamo dovoljno – kazao je Savić.

Podsjetimo, cijene nafte na svjetskom tržištu ponovo su u snažnom rastu. Nakon novih tenzija na Bliskom istoku i upozorenja američkog predsjednika Donalda Trampa o mogućim dodatnim vojnim udarima na Iran, cijena barela skočila je za gotovo pet odsto i dostigla najviši nivo u posljednje dvije sedmice.

I dok cijene stanova u Republici Srpskoj dostižu rekordne iznose, a potražnja ne posustaje, istovremeno znatan broj kupljenih stanova ostaje prazan, jer ih vlasnici ne koriste za stanovanje niti ih izdaju, već ih čuvaju kao oblik ulaganja i zaštite kapitala.

Sagovornici “Nezavisnih novina” navode da se stanovi sve češće kupuju kao investicija, što dodatno utiče na rast cijena i otežava kupovinu građanima koji rješavaju svoje stambeno pitanje.

Stanovi se kupuju prije završetka gradnje

Saša Kondić, investitor iz Banjaluke, rekao je za “Nezavisne novine” da se od 2022. godine stanovi sve češće kupuju isključivo kao vid investicije.

“Između 25 do 30 odsto stanova u novoizgrađenim zgradama je neuseljeno, a to samim tim utiče na to da su kirije poskupjele, jer je porasla i cijena kvadratnog metra. Jedno prati drugo”, rekao je Kondić.

On ističe da se najveći broj stanova proda već u ranoj fazi izgradnje.

“Čim počne gradnja, stanovi se prodaju. Naravno, lokacija igra određenu ulogu, ali u većini slučajeva prodaja ide veoma brzo. Kako objekat napreduje, tako raste i cijena stanova, zbog čega kupci nastoje da ih kupe što ranije”, kazao je Kondić.

Dodaje da su cijene stanova, prema njegovom mišljenju, previsoke, ali da potražnja i dalje ne jenjava.

Govoreći o tvrdnjama da najveći dio stanova kupuje dijaspora, Kondić kaže da to nije slučaj u njegovom iskustvu.

“Kod mene dijaspora čini možda 20 odsto kupaca. Većinu čine ljudi iz manjih mjesta u Republici Srpskoj koja gravitiraju Banjaluci, poput Ribnika, Šipova, Modriče, Doboja i drugih sredina. Roditelji kupuju stanove kako bi djeci obezbijedili smještaj tokom školovanja i studiranja. Izračunali su da im je isplativije plaćati ratu kredita nego kiriju, koja danas često iznosi između 800 i 850 KM, dok je rata kredita oko 600 ili 700 KM”, rekao je Kondić.

Kupci sve češće ulažu u više nekretnina

Prema njegovim riječima, među kupcima ima i onih koji kupuju po dva ili tri stana, a dio njih kasnije preprodaje nekretnine.

“Ima ljudi koji imaju razvijene biznise i kupuju više stanova. Neki od njih ih kasnije preprodaju, dok drugi kupuju na vrijeme kako bi djeci obezbijedili stan kada krenu na fakultet”, naveo je on.

Kondić smatra da je mladim bračnim parovima danas sve teže da riješe stambeno pitanje.

“Praktično je nemoguće kupiti stan od 50 kvadrata za manje od 250.000 KM. Cijene su otišle u nebesa, kako kod novogradnje, tako i kod starijih stanova”, rekao je.

Troškovi gradnje povećali cijene stanova

Objašnjava da rast prodajnih cijena nije posljedica isključivo veće zarade investitora.

“Troškovi izgradnje porasli su za oko 50 odsto. Nekada ste mogli izgraditi kvadrat za oko 1.600 KM, a danas vas izgradnja sa svom potrebnom dokumentacijom košta gotovo 3.000 KM, ako ne i više. Tu su i troškovi zemljišta, koji stalno rastu, kao i opštinske takse. Građevinske dozvole su u posljednje dvije godine poskupjele u dva navrata. Ta razlika u cijeni ne završava u džepovima investitora, već se raspoređuje na izvođače, zemljište, takse i druge troškove”, pojasnio je Kondić.

Ipak, dodaje da ga uprkos visokim cijenama i dalje iznenađuje činjenica da potražnja ne opada.

“Ni meni nekad nije jasno kako tržište sve to izdržava, ali činjenica je da se stanovi i dalje kupuju”, zaključio je Kondić.

On ističe da su trenutno stanovi ispod 3.700-3.800 KM po kvadratu gotovo nepostojeći, dok najskuplji dostižu cijene i do 8.000 KM po kvadratu.

Dijaspora kupuje stanove kao zaštitu kapitala

Snežana Šešlija, predsjednica Udruženja građana “Tolerancijom protiv različitosti” (ToPeeR) iz Doboja, ističe da je, kada je riječ o Doboju, većina novoizgrađenih stanova koje su kupili građani iz dijaspore zapravo završila u vlasništvu ljudi koji nisu porijeklom iz ovog grada.

“To su ljudi koji žive u inostranstvu i smatraju da na ovaj način mogu sačuvati kapital i zaštititi svoje investicije. Vidimo da situacija u Evropi i svijetu nije sjajna, a ni povjerenje u banke nije na nivou da bi stanovništvo bez rezerve čuvalo novac na računima”, kazala je Šešlija.

Dodaje da je u odnosu na ranije godine primjetna velika promjena, jer kupci više nisu uglavnom ljudi porijeklom iz Doboja.

“Objektivno, oni nemaju razlog da žive u Doboju. Pojedini od tih stanova se kasnije i preprodaju. Na primjer, neko je kupio stan po cijeni od oko 1.500 KM po kvadratnom metru, a sada ga prodaje za više od 2.000 KM. Na toj razlici već ostvaruje zaradu”, navela je ona.

Stanovi se prodaju prije nego što gradnja počne

Prema njenim riječima, ovakav trend dodatno otežava domaćem stanovništvu kupovinu nekretnina.

“Imamo zgradu koja je tek u fazi pripreme urbanističko-tehničke dokumentacije, gradnja još nije ni počela, a već je prodato oko 30 odsto stanova. Još se ne zna ni kako će objekat izgledati, niti je gradilište otvoreno”, istakla je Šešlija.

Kako kaže, zbog rasta neizvjesnosti i krize u Evropi, sve više ljudi ulaže novac u nekretnine u Bosni i Hercegovini.

“Kod nas se vrlo brzo gradi, praktično svako jutro niče nova zgrada”, zaključila je Šešlija.

Iz Agencije za nekretnine NEX iz Sarajeva kazali su ranije za “Nezavisne novine” da su najtraženiji manji stanovi, uglavnom garsonjere i stanovi do 50 kvadrata. Cijene se, kako kažu, kreću od 4.500 pa sve do 10.000 KM po kvadratnom metru, u zavisnosti od lokacije.

Proces dolaska Starlinka u Bosnu i Hercegovinu ušao je u novu fazu nakon što je u Sarajevu registrovana kompanija Starlink BH d.o.o., čija je direktorica Marija Bradara.

Istovremeno, Bosna i Hercegovina nalazi se na zvaničnoj mapi dostupnosti ovog satelitskog internet servisa, prema kojoj se početak pružanja usluga očekuje tokom 2026. godine, nakon završetka regulatornih procedura.

Novi korak ka dolasku Starlinka

Podsjetimo, dolazak Starlinka u BiH najavljen je još u maju ove godine, nakon sastanka ministra komunikacija i transporta BiH Edina Forte sa predstavnicima kompanije u Vašingtonu.

Tada je potvrđena spremnost obje strane da se, nakon ispunjavanja svih zakonskih i regulatornih uslova, omogući što skorije pokretanje usluge u Bosni i Hercegovini.

BiH će se tako, zajedno sa Srbijom i Crnom Gorom, pridružiti posljednjim evropskim državama koje uvode Starlink, dok je usluga već godinama dostupna u najvećem dijelu Evrope.

Kako funkcioniše Starlink

Starlink je satelitski internet servis kompanije SpaceX, u vlasništvu Ilona Maska (Elon Musk), koji omogućava širokopojasni pristup internetu putem mreže hiljada satelita u niskoj Zemljinoj orbiti.

Za razliku od tradicionalnih internet mreža koje zavise od kablovske infrastrukture i baznih stanica, korisnicima su za povezivanje potrebni samo odgovarajuća oprema i otvoren pogled prema nebu.

Kome će Starlink biti najkorisniji

Ovakva tehnologija posebno je zanimljiva stanovnicima ruralnih i teško dostupnih područja, vlasnicima vikendica, turističkim objektima, frilenserima i digitalnim nomadima kojima je pouzdana internet veza neophodna za rad.

U zemljama u kojima je već dostupan, Starlink se koristi u domaćinstvima, školama, zdravstvenim ustanovama i hitnim službama, a značajnu ulogu ima i tokom prirodnih nepogoda, kada klasična telekomunikaciona infrastruktura nije dostupna.

Početak rada Starlinka u Bosni i Hercegovini očekuje se nakon završetka regulatornih procedura, čime će građani i kompanije dobiti još jednu mogućnost za pristup brzom internetu, prenosi Akta.

Odluka Narodne skupštine Republike Srpske da zaposlenima u javnom sektoru, uključujući zdravstvene radnike, poveća plate za pet odsto ponovo je otvorila raspravu o stvarnom stanju javnih finansija i načinu finansiranja zdravstvenog i penzijskog sistema.

Iako vlast povećanje predstavlja kao nastavak unapređenja materijalnog položaja zaposlenih, sindikati i ekonomisti upozoravaju da se iza te odluke kriju dugogodišnji strukturni problemi zbog kojih Fond zdravstvenog osiguranja i Fond PIO sve teže funkcionišu.

Jedan od najvećih izazova, ističu sagovornici, jeste raširena praksa isplate dijela zarada “na ruke”. Poslodavci radnike često prijavljuju na minimalnu platu, dok ostatak primanja isplaćuju mimo zakona, čime se izbjegava plaćanje doprinosa. Posljedica toga je da zdravstveni i penzijski fondovi ostaju bez značajnih prihoda koji bi trebalo da budu osnov njihovog finansiranja.

Istovremeno, Republika Srpska nastavlja sa zaduživanjem, dok podaci pokazuju da su privredna društva prošle godine ostvarila više od četiri milijarde maraka dobiti. Na taj iznos plaća se porez od svega 10 odsto, što je među najnižim stopama u regionu, pa dio stručne javnosti smatra da upravo takva poreska politika podstiče izbjegavanje redovnog oporezivanja zarada.

Dodatnu pažnju izazvala je izjava ministarke finansija Republike Srpske Zore Vidović da sredstva za povećanje plata neće biti obezbijeđena iz Fonda zdravstvenog osiguranja, već direktno iz budžeta Ministarstva finansija. Kritičari smatraju da se time privremeno rješava problem, ali ne i uzrok nedostatka novca u fondovima.

Predsjednik Strukovnog sindikata doktora medicine Republike Srpske Jovica Mišić podsjeća da su zdravstveni radnici u posljednjih nekoliko godina dobili određena povećanja plata, ali da su njihova primanja i dalje znatno niža u odnosu na kolege u Federaciji BiH.

Kako navodi, osnovna plata ljekara opšte prakse u Federaciji BiH nakon posljednjih povećanja veća je za približno 1.000 KM od osnovne plate doktora u Republici Srpskoj. S druge strane, ljekarima u Srpskoj je od januara, zajedno sa najnovijim povećanjem od pet odsto, osnovna plata uvećana za oko 500 KM.

Mišić priznaje da među zaposlenima postoji nezadovoljstvo, ali smatra da trenutno nema dovoljno spremnosti za ozbiljnije sindikalne aktivnosti poput štrajka.

– Ljudi su izgubili volju kada vide na koji način država, odnosno Vlada, reaguje na njihove zahtjeve – poručio je Mišić.

Ekonomisti smatraju da bi jedan od načina stabilizacije fondova bilo drugačije oporezivanje dobiti koja se podiže u gotovini. Prema njihovom mišljenju, veći porez na isplatu dobiti mogao bi podstaći poslodavce da više novca usmjeravaju kroz regularne plate, umjesto da dio zarada prikazuju kao dobit i tako plaćaju znatno manje poreze.

Ekonomista Milenko Stanić upozorava da sadašnji sistem praktično stimuliše takvu praksu. Kako ističe, ukupno poresko opterećenje plata iznosi oko 39 odsto, dok je porez na dobit svega 10 odsto, zbog čega pojedini poslodavci biraju model koji im omogućava manje poreske obaveze.

– Takva razlika predstavlja podsticaj svima koji žele da dio zarada isplaćuju mimo zakona, jer im je finansijski isplativije da novac vode kao dobit nego kao platu – objašnjava Stanić.

On smatra da ni rekordna dobit privrede ne predstavlja dokaz snažnog ekonomskog razvoja.

Prema njegovim riječima, značajan dio te dobiti ostvaruju preduzeća koja posluju u uslovima ograničene konkurencije ili zahvaljujući poslovima sa javnim sektorom, dok bi detaljna finansijska kontrola pokazala da brojna javna preduzeća zapravo posluju znatno lošije nego što zvanični izvještaji prikazuju.

– Kada bi ozbiljna revizorska kuća analizirala poslovanje javnih preduzeća, pokazalo bi se da su mnoga od njih u stvarnom gubitku, a da opstaju zahvaljujući postojećem političkom i vlasničkom sistemu – rekao je Stanić.

Sagovornici ocjenjuju da povećanja plata u izbornoj godini mogu kratkoročno ublažiti nezadovoljstvo zaposlenih, ali da bez ozbiljnih reformi ne mogu riješiti probleme javnih fondova niti zaustaviti rast javnog duga.

Stanić smatra da je jedino trajno rješenje snažniji privredni razvoj, povećanje proizvodnje i rast bruto domaćeg proizvoda, jer samo veći broj zaposlenih i više legalno isplaćenih plata mogu obezbijediti stabilne prihode za zdravstveni i penzijski sistem.

– Potrebno je stvarati realne izvore prihoda kroz razvoj privrede. Veći broj zaposlenih znači i više uplata poreza i doprinosa. Danas imamo ozbiljan problem jer je broj penzionera veći od broja zaposlenih koji pune fondove. U takvim okolnostima, bez obzira na visinu plata ili poreskih stopa, sredstva nisu dovoljna za održiv zdravstveni sistem – zaključio je Stanić.

Dodaje da određene kratkoročne mjere, poput preraspodjele dijela poreskih prihoda ili akciza, mogu privremeno pomoći, ali da bez dugoročnog ekonomskog rasta neće biti moguće obezbijediti stabilno finansiranje zdravstvenog i penzijskog sistema Republike Srpske.

Evropski parlament usvojio je nova pravila o pravima putnika u avio-saobraćaju, kojima se zadržava pravo na odštetu za letove koji kasne tri ili više sati, ukida praksa uskraćivanja ukrcavanja na povratni let zbog neiskorištene odlazne karte i uvodi niz novih pogodnosti, uključujući besplatan ručni prtljag i zajedničko sjedenje roditelja i djece bez dodatnih troškova.

Nova pravila, koja još treba da potvrdi Savjet EU, trebalo bi da stupe na snagu početkom 2027. godine.

Odšteta ostaje za kašnjenja od tri sata

Parlament je u utorak uvjerljivom većinom s 646 glasova za, 12 protiv i tri suzdržana potvrdio dogovor postignut s državama članicama sredinom juna, odbivši prijedloge Evropske komisije i Savjeta da se povećaju vremenski pragovi za ostvarivanje prava na odštetu, prenosi HRT.

Kada je let otkazan ili kasni najmanje tri sata, putnici će zadržati pravo na odštetu od 250 do 600 evra, zavisno o dužini leta. Prema novim pravilima putnici će za sve letove duže od 3.500 kilometara dobiti 300 evra za kašnjenja od tri do četiri sata, a za kašnjenja duža od četiri sata ili za otkazivanja letova iznos se povećava na 600 evra.

Avio-prevoznici moći će izbjeći plaćanje odštete ako je kašnjenje ili otkazivanje zbog događaja koji su izvan njihove kontrole, poput prirodne katastrofe, rata, vremenskih uslova, štrajkova na aerodromima.

Putnicima osvježenje, obrok, internet i smještaj

Putnici će u slučajevima kašnjenja leta imati pravo na osvježenje svaka dva sata čekanja, pravo na obrok nakon tri sata i svakih pet sati nakon toga, pristup internetu i pravo na dva besplatna telefonska poziva.

U slučaju da moraju ostati jednu ili više noći, trebaće im se obezbjediti besplatan smještaj u hotelu i besplatan prevoz od aerodroma do smještaja i natrag.

Ukida se sporna praksa kod povratnih letova

Dosadašnja praksa kojom se putniku uskraćivao ukrcaj na povratni let samo zato što nije iskoristio odlaznu kartu više neće biti moguća.

Avio firme moraće roditeljima ili pratiocima djece mlađe od 14 godina da ponude da dobiju mjesta zajedno bez dodatne naknade, a isto pravo imaće i osobe sa invaliditetom i njihovi pratioci.

Takođe, avionske karte automatski će uključivati jedan komad ručnog prtljaga uz lični predmet, dok će greške u imenu putnika moći besplatno da se isprave ako budu prijavljene najmanje 48 časova prije putovanja.

Dolazak njemačkog trgovačkog lanca Lidl u Bosnu i Hercegovinu jedna je od najčešćih tema među potrošačima. Gotovo svaka vijest o izgradnji novih objekata ili logističkog centra prati isto pitanje – da li će cijene biti iste kao u Hrvatskoj, Srbiji ili Sloveniji?

Kratak odgovor glasi: neće.

To, međutim, ne znači da Lidl neće biti jeftiniji od dijela konkurencije. Naprotiv, upravo njegov poslovni model mogao bi izvršiti najveći pritisak na cijene hrane u BiH u posljednjih nekoliko godina.

Lidl ne pravi isti cjenovnik za sve zemlje

Iako posluje u više od 30 država, Lidl nema jedinstven evropski cjenovnik.

Kompanija koristi centralizovanu nabavku za veliki broj proizvoda, posebno za svoje privatne robne marke, ali se konačne cijene formiraju za svako tržište posebno.

Na cijenu jednog proizvoda utiču brojni faktori:

• PDV;
• transport i logistika;
• troškovi skladištenja;
• plate zaposlenih;
• zakup poslovnog prostora;
• cijena električne energije;
• konkurencija;
• kupovna moć stanovništva.

Zbog toga isti proizvod u Lidlu može imati različitu cijenu u Njemačkoj, Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji ili budućim prodavnicama u BiH.

Zašto bi Lidl ipak mogao biti jeftiniji

Najveća prednost Lidla nije što prodaje iste proizvode jeftinije od svih ostalih, već što veliki dio asortimana čine njegove privatne robne marke.

Takve proizvode kompanija naručuje u ogromnim količinama za više evropskih tržišta, što joj omogućava niže nabavne cijene.

Osim toga, Lidl posluje sa znatno manjim brojem artikala nego klasični hipermarketi, ima jednostavnije uređenje prodavnica i niže operativne troškove.

Sve to ostavlja više prostora za niže maloprodajne cijene.

Hoće li cijene biti kao u Hrvatskoj?

To je vjerovatno najveća zabluda među kupcima.

Mnogi građani BiH koji kupuju u Hrvatskoj ili Srbiji očekuju da će identične cijene vidjeti i u domaćim Lidl prodavnicama.

Međutim, trgovci gotovo nikada ne kopiraju cjenovnike između država.

Razlog je jednostavan – svaka zemlja ima različite poreze, različite troškove poslovanja i drugačiju konkurenciju.

Pojedini proizvodi mogli bi biti gotovo identični cijenama u Hrvatskoj ili Srbiji, naročito tokom akcijskih prodaja ili kod privatnih robnih marki, ali kompletan asortiman gotovo sigurno neće.

BiH je posebno tržište

Bosna i Hercegovina ima nekoliko specifičnosti.

S jedne strane riječ je o relativno malom tržištu od oko 3,2 miliona stanovnika, sa izraženom osjetljivošću kupaca na cijene.

S druge strane, domaće tržište karakterišu brojni trgovački lanci koji već godinama vode intenzivnu borbu za kupce kroz akcije i sedmična sniženja.

Upravo zbog toga Lidl će vjerovatno pokušati da se pozicionira agresivnim cijenama na proizvodima koji privlače najveći broj kupaca.

Šta bi moglo biti najjeftinije

Ako se bude slijedio model iz drugih evropskih zemalja, najveće šanse za niže cijene imaju:

• mliječni proizvodi privatnih robnih marki;
• brašno, šećer, ulje i tjestenina;
• konzervirana hrana;
• smrznuti proizvodi;
• sredstva za čišćenje;
• kozmetika i kućna hemija;
• sezonski neprehrambeni proizvodi.

Gdje se ne očekuju velika pojeftinjenja

Kod pojedinih kategorija razlike vjerovatno neće biti velike.

To se prije svega odnosi na:

• svježe meso;
• voće i povrće;
• proizvode domaćih dobavljača;
• poznate međunarodne brendove;
• robu sa kratkim rokom trajanja.

Kod ovih proizvoda lokalni troškovi nabavke i distribucije imaju mnogo veći uticaj na konačnu cijenu.

Najveći efekat možda neće biti Lidlove cijene

Ekonomisti često ističu da najveća promjena neće biti u tome što će Lidl ponuditi nekoliko desetina proizvoda po nižim cijenama.

Mnogo važnije moglo bi biti ono što će uraditi konkurencija.

Iskustva iz više evropskih zemalja pokazuju da dolazak velikog diskontera često tjera ostale trgovačke lance da povećaju broj akcija, smanje marže na pojedinim proizvodima i agresivnije se bore za kupce.

Drugim riječima, čak i građani koji nikada ne budu kupovali u Lidlu mogli bi osjetiti posljedice njegovog dolaska kroz niže cijene u drugim marketima.

Šta se može očekivati na otvaranju

Na osnovu iskustava iz drugih zemalja, realno je očekivati da Lidl prve sedmice poslovanja u BiH ponudi veliki broj promotivnih akcija.

Takva strategija uobičajena je prilikom ulaska na novo tržište jer kompanija želi da privuče što veći broj kupaca i predstavi svoje privatne robne marke.

Poslije početnog perioda cijene se uglavnom stabilizuju i prilagođavaju uslovima domaćeg tržišta.

Cijene neće biti iste, ali bi tržište moglo postati jeftinije

Iako je prerano govoriti o konkretnim cijenama, jedno je gotovo sigurno – Lidl neće jednostavno prepisati cjenovnike iz Hrvatske, Srbije ili Slovenije.

Međutim, zahvaljujući svom poslovnom modelu, velikoj nabavnoj moći i privatnim robnim markama, mogao bi postati jedan od najagresivnijih igrača na tržištu BiH.

Podsjetimo, prema ranijim najavama, prve Lidl prodavnice u Bosni i Hercegovini trebalo bi da budu otvorene krajem ove ili početkom naredne godine, iako zvaničan datum početka rada još nije potvrđen.

Cijene nafte skočile su za skoro tri odsto nakon što su Sjedinene Američke Države pokrenule udare na Iran koji su uslijedili poslije saopštenja da je Teheran napao tri broda u Ormuskom moreuzu.

Cijena sirove nafte Brent, koja važi za međunarodni standard, skočila je za 2,6 odsto na 76,09 dolara po barelu rano jutros, dok je cijena američke referentne sirove nafte takođe porasla za 2,6 odsto na 72,25 dolara po barelu, prenosi AP i podsjeća da su cijene nedavno pale na nivoe na kojima su bile prije početka rata sa Iranom krajem februara.

Kada je riječ o promjenama u vrijednosti svjetskih valuta, američki dolar je porastao na 162,38 japanskih jena, a evro je ostao nepromijenjen na 1,1414 dolara.

Budući nivo investicija u Republici Srpskoj u najvećoj mjeri zavisiće od raspoloživosti radne snage, upozoravaju naši sagovornici i ističu da nedostatak radnika postaje jedno od najvećih ograničenja za dalji privredni razvoj.

Najviše ulažu investitori koji su već prisutni

Goran Račić, predsjednik Privredne komore Republike Srpske, rekao je za “Nezavisne novine” da su u protekle tri godine najveći dio investicija realizovali investitori koji su već poslovali u Republici Srpskoj, a zatim odlučili da prošire svoje poslovanje.

“Veći broj investicija odnosi se na postojeće investitore koji su povećali svoja ulaganja i dodatno investirali u Republici Srpskoj”, rekao je Račić.

Prema njegovim riječima, i ove godine situacija je gotovo identična, jer najveći dio novih ulaganja dolazi od kompanija koje su već prisutne na domaćem tržištu.

Račić ističe da bi bilo poželjno da Republika Srpska privuče veći broj novih investitora, ali upozorava da je dalji rast investicija ograničen raspoloživom radnom snagom.

“Ukoliko bi došao veći broj novih investitora, to bi moglo da ugrozi pojedine postojeće investitore, jer bi došlo do intenzivnijeg prelaska radnika iz jedne fabrike u drugu. Već sada imamo situaciju da se firme na području Laktaša, Gradiške i Dervente bore za svakog radnika, a česti su prelasci zaposlenih iz jedne kompanije u drugu”, rekao je Račić.

On naglašava da će upravo raspoloživost radne snage u narednom periodu određivati nivo budućih investicija, ne samo u Republici Srpskoj već i u Bosni i Hercegovini.

Odlazak mladih smanjuje investicioni potencijal

Ekonomista Milenko Stanić kaže za “Nezavisne novine” da je Republika Srpska ranije imala prednost jeftinije radne snage, ali da je taj potencijal u međuvremenu izgubljen.

“Zbog odlaska mladih ljudi u inostranstvo, a po pravilu odlaze oni koji su najproduktivniji i najspremniji za rad, tržište rada ostaje bez najkvalitetnijeg kadra”, rekao je Stanić.

Kako dodaje, posljedica takvih migracija jeste nepovoljna starosna struktura stanovništva.

“Na jednoj strani gubimo radni potencijal, a na drugoj povećavamo udio starijeg stanovništva, što zahtijeva znatno veća izdvajanja za zdravstveni i penzioni sistem. To dodatno opterećuje javne finansije i utiče na poslovni ambijent”, istakao je Stanić.

Politička stabilnost važan faktor za strane investitore

Prema njegovim riječima, strani investitori prilikom donošenja odluke o ulaganju ne gledaju samo dostupnost radne snage, već i ukupne troškove poslovanja.

“Investitori moraju da računaju da ovdje ne postoji samo problem nedostatka radnika, već i mogućnost rasta doprinosa za zdravstveno i penziono osiguranje kako bi se finansirao sve veći broj korisnika tih sistema. To su važni faktori koji mogu odvratiti strane investitore od ulaganja”, rekao je Stanić.

On smatra da dodatni problem predstavlja politička nestabilnost u Bosni i Hercegovini.

“Politička stabilnost stvara povoljan investicioni okvir. Međutim, kada imate političku neizvjesnost kakva trenutno postoji u BiH, to može predstavljati ozbiljan teret za strane investitore. Njima su potrebni predvidiv pravni okvir i sigurnost da će ugovori koje zaključe biti zaštićeni i dosljedno sprovedeni”, zaključio je Stanić.