VRBAS Media

Kategorija: Društvo

  • Evo zašto mljekari u Srpskoj zatvaraju farme

    Evo zašto mljekari u Srpskoj zatvaraju farme

    Poljoprivreda u Republici Srpskoj, posebno sektor mljekarstva, ulazi u kritičnu fazu, upozorilo je Udruženje poljoprivrednih proizvođača – mljekara Republike Srpske navodeći da imaju najnižu neto podršku po muznoj kravi u regionu.

    Analiza konkurentnosti koju su podijelili sa Savezom opština i gradova Srpske pokazuje da proizvođači mlijeka u Republici Srpskoj godišnje dobijaju od 600 do 1.170 KM manje podsticaja po muznoj kravi u odnosu na kolege iz Federacije BiH i Srbije, uz istovremeno najveća regulatorna opterećenja u regionu.

    Posljedica je ubrzan pad broja proizvođača, gubitak tržišta i rast uvozne zavisnosti.

    Prema analizi sektora mljekarstva za 2025. godinu, neto godišnja podrška po muznoj kravi u Republici Srpskoj iznosi oko 1.665 KM, dok u Federaciji BiH dostiže i do 2.835 KM, a u Srbiji oko 2.520 KM.

    Istovremeno, mljekari u Srpskoj plaćaju čak 65 KM godišnje po kravi za obavezne zdravstvene mjere, dok su ti troškovi u Srbiji u potpunosti pokriveni iz budžeta, a u Federaciji BiH višestruko niži.

    Na farmi od 50 muznih krava, ova razlika znači godišnji gubitak od 30.000 do gotovo 60.000 KM, što je ekvivalent vrijednosti novog traktora svake dvije do tri godine ili gubitku više od deset junica godišnje.

    Spor rast proizvodnje, brzi gubitak tržišta

    Iako se u Republici Srpskoj bilježi rast proizvodnje sirovog mlijeka, on je znatno sporiji nego u okruženju. Dok je rast u Srpskoj projektovan na 4,6%, Federacija BiH bilježi skoro 13%, a Srbija oko 10%. Projekcije do 2028. godine pokazuju kontinuiran pad konkurentnosti Republike Srpske i smanjenje njenog tržišnog udjela u BiH sa 32% na svega 26%.

    Dodatni problem predstavlja činjenica da su mliječni proizvodi iz Federacije BiH i do 20% jeftiniji na tržištu Republike Srpske, dok se proizvodi iz Srbije češće plasiraju u Srpsku nego u Federaciju BiH.

    Uvoz skuplji, izvoz jeftin

    Podaci o spoljnotrgovinskoj razmjeni dodatno otkrivaju strukturne slabosti poljoprivrede. U BiH je tokom 2025. godine uvezeno mlijeko i mliječni proizvodi u vrijednosti od 234 miliona KM, dok je izvezeno svega 133 miliona KM.

    Iako se količinski izvozi više, uvozna roba ima znatno veću vrijednost, jer se uvoze proizvodi više dodane vrijednosti poput sireva i maslaca, dok se izvozi uglavnom sirovo mlijeko i jeftiniji proizvodi.

    Nepovoljan položaj domaćih proizvođača dodatno pogoršava tržišna asimetrija. Trgovački lanci iz Federacije BiH imaju tri puta više prodajnih objekata u Republici Srpskoj nego što lanci iz Srpske imaju u Federaciji BiH, što direktno utiče na vidljivost i plasman domaćih proizvoda.

    Nestaje selo, nestaju proizvođači

    Posljedice su već vidljive na terenu. Prije desetak godina Republika Srpska je imala oko 11.000 proizvođača mlijeka, dok ih je danas manje od 3.200. Istovremeno, Federacija BiH ima više od 16.800 proizvođača, dok broj stanovnika nije 5 puta veći nego u Srpskoj.

    U analizi je konstatovano da dugoročno politika podrške utiče na opstanak ljudi na selu i kvalitet života najmanje 5.000 porodica vezanih za ovaj sektor.

    – Trgovačka infrastruktura Srpske u Federaciji BiH je nedovoljna za ozbiljan plasman – navodi se u analizi.

    Osim toga projekcije po međunarodnim modelima ukazuju na dalje pogoršanje konkurentnosti Republike Srpske do 2028. godine.

    – Uvažavajući navedeno, smatramo da naši zahtjevi upućeni Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske za povećanjem premije za 0,05 KM, odobravanje dodatnih litara regresiranog dizela u iznosu od 50 litara po grlu, izjednačavanje troškova za obavezne mjere sa FBiH ili Srbijom, isplatu podrške po muznom grlu – ne po teletu, ali i mjere poput jasnog deklarisanja proizvoda koji sadrže masti i bjelančevine koje nisu mliječnog porijekla trebaju biti pod hitno implementirani. Takođe, poručujemo podrška mladima trebala bi biti značajno unapređena, jer sadašnje mjere stimulacije mladih da ostanu na selu, nisu dovoljne – poručili su mljekari.

  • Gužve kao politika

    Gužve kao politika

    Puna slavska trpeza nekada je bila simbol toga da se „ima“. Danas se, barem prema viđenju Milorada Dodika, blagostanje mjeri brojem automobila na cestama. Gužve u saobraćaju, kaže predsjednik SNSD-a, dokaz su da ljudi dobro žive, jer ako imaju za novi auto, imaju i za gorivo, održavanje i sve ostalo. Po toj logici, Republika Srpska je ekonomska uspješna priča, a vlast može mirno da preuzme zasluge za svaki semafor na kojem se čeka duže nego juče.

    Ali isti ti automobili, koji su proglašeni mjerom uspjeha, stoje satima i na granicama. Ne u kolonama ka domaćim turističkim centrima, nego na izlazu iz zemlje. Praznici su ponovo pokazali poznatu sliku: kilometarske kolone, čekanja i po deset sati, nervozu i tišinu u kojoj je svima jasno da se ne putuje iz hira. Ako su gužve na putevima dokaz blagostanja, šta su onda gužve na granicama?

    Dok vlast broji nove automobile i rast plata, zemlja već godinama ne zna koliko ljudi uopšte u njoj živi. Popisa nema, relevantnih podataka o vanjskim migracijama nema, ali iskustvo sa terena govori više nego bilo koja statistika. Sela se prazne, gradovi stare, a čitavi krajevi žive po principu „vikendom kući, radnim danom u inostranstvu“. Ljudi formalno nisu otišli, ali stvarno – jesu.

    Slovenija, Austrija, sjever Italije postali su produžetak domaćeg prostora. Tamo se radi, ovdje se dolazi. Tamo se zarađuje, ovdje se troši. I zato su granice stalno pune: penzioneri koji zimu provode u uređenim gradovima sa grijanjem i čistim ulicama, sezonski radnici koji ljeti idu na more da bi zimi preživjeli, porodice koje žive „na relaciji“, bez jasne odluke da li su otišli ili ostali. To nije slika blagostanja, nego snalaženja.

    Sociolozi kažu da danas migracije više nisu crno-bijele. Ljudi mogu biti i ovdje i tamo, bez osjećaja da moraju birati. Ali razlog zašto naši ljudi žive takav transnacionalni život nije kosmopolitska sloboda, nego ekonomska i institucionalna nesigurnost. Ne odlaze zato što ne znaju ko su, nego zato što znaju kako ovdje izgleda budućnost – ili tačnije, kako je nema.

    Zato je opasno gužve na putevima tumačiti kao dokaz uspjeha. Automobili ne govore ništa o tome gdje se zarađuje plata, gdje se plaćaju porezi, gdje djeca planiraju život. Kolone na granicama su glasnije od kolona na kružnim tokovima. One govore o zemlji koja svoje građane ne gubi naglo i dramatično, ali ih gura u stanje stalne privremenosti.

    Ako se ovako nastavi, imaćemo društvo bez jasnog doma, ali sa vrlo dobro uhodanim rutama kretanja. A to možda jeste globalni trend, ali je loša utjeha za zemlju koja blagostanje mjeri brojem auta, dok joj ljudi život grade negdje drugo.

  • Stvarni troškovi u BiH daleko iznad prosječne plate

    Stvarni troškovi u BiH daleko iznad prosječne plate

    Prosječna plata isplaćena u Federaciji BiH za oktobar 2025. iznosila je 1.632 KM, prema posljednjim podacima Federalnog zavoda za statistiku, dok minimalna plata, prema odluci Vlade FBiH, iznosi 1.000 KM.

    Pokrivenost sindikalne potrošačke korpe prosječnom platom iznosi 49,25 odsto, dok je minimalnom platom pokriveno svega 30,17 odsto ukupnih troškova.

    Prilikom izrade sindikalne potrošačke korpe uzeti su u obzir minimalni troškovi života četvoročlane porodice, koju čine dvije odrasle osobe i dvoje djece, od kojih je jedno srednjoškolskog, a drugo osnovnoškolskog uzrasta.

    Strukturu sindikalne potrošačke korpe čine sljedeće kategorije: prehrana sa 43,19 odsto ukupnih troškova, stanovanje i komunalne usluge sa 14,97 odsto, higijena i održavanje zdravlja sa 9,25 odsto, obrazovanje i kultura sa 10,86 odsto, odjeća i obuća sa 10,86 odsto, prijevoz sa 4,83 odsto, te održavanje domaćinstva sa 6,04 odsto.

    U kategoriji prehrane korištene su cijene iz tri trgovačka centra za ukupno 86 artikala. Kada je riječ o higijeni i održavanju zdravlja, u obračun su uključeni troškovi za deset stavki, dok su za stanovanje i komunalne usluge obuhvaćene šest stavki, saopšteno je iz Saveza samostalnih sindikata BiH, piše Radiosarajevo.

  • Da li je ChatGPT potreba savremenog čovjeka, pomoć ili prijetnja znanju?

    Da li je ChatGPT potreba savremenog čovjeka, pomoć ili prijetnja znanju?

    Piše: Marijana Bogdanović

    Svakodnevno klupko od misli podrazumijeva odgovore na brojna pitanja – matematička rješenja, istorijske činjenice, pravna i pitanja za ljekara ili svakodnevne situacije. Godinama unazad bi na osnovu stečenog znanja trebali „uključiti mozak“, razmisliti o mogućem rješenju i pronaći odgovore iz raznih izvora. Ipak, danas je sve jednostavnije zahvaljujući programu zasnovanom na vještačkoj inteligenciji – ChatGPT.

    Međutim, možemo li slijepo vjerovati svemu što pročitamo, koliko se zaista trebamo oslanjati na ovakav način informisanja te kako vještačka inteligencija (AI) utiče na procese razmišljanja i učenja kod mladih, ili ispunjavanje radnih i svakodnevnih obaveza?

    Sociolog Ivan Šijaković smatra da je korištenje AI potreba savremenog čovjeka, te da vještačku inteligenciju trebamo posmatrati mnogo šire od komunikacionog alata ChatGPT.

    – To je samo jedan od AI alata, ima ih na desetine i nastajaće ih još na desetine u narednim godinama. AI se koristi u svim oblastima rada, stvaralaštva i čovjekovog života. To je velika pomoć za savremenog čovjeka, kako u svakodnevnom radu, tako i u naučnim istraživanjima, rekao je Šijaković za VRBAS Media portal.

    Dodao je da je korištenje ChatGPT u izradi školskih i studentskih zadataka i radova velika pomoć, ali i izazov za nastavnike, profesore, učenike i studente.

    – Potrebno je upućivati đake i studente da upoređuju dobijene rezultate sa svojim pretpostavkama, sa drugim izvoria šteza, i isto ma (knjige, udžbenici, brošure), da postavljaju različita i što složenija pitanja kada tragaju za odgovorima preko ChatGPT ili drugih AI alata. Na taj način se neće smanjivati kognitivne sposobnosti mladih, iako realna opasnost postoji da budu sve pasivniji i pretvore se u privjesak ChatGPT. Zbog toga se učitelji, nastavnici, pa i roditelji i profesori moraju potruditi da đacima šire vidike i potrebe u korištenju AI, istakao je Šijaković.

    Šijaković je naglasio da AI utiče na socijalizaciju mladih i ljudi uopšte.

    – Pruža im mogućnost da sami dolaze do podataka, rješenja, pitanja, novih izazova, umjesto da svaki čas nekoga, pitaju, zovu, uznemiravaju. Na prvi pogled to dovodi do udaljavanja među ljudima, ali i daje više mogućnosti da se mladi osamostaljiju, da imaju alate za vlastito traganje za rješenjima, novim pitanjima i zadacima. To će dovesti do samopouzdanja i onih koji su imali skučene izvore podataka (samo udžbenike i priručnike). Pogrešno bi bilo odbacivati, kriviti i zapostavljati AI. To bi bilo kao da su ljudi odbacili električnu struju, automobile, električne uredjaje u domaćinstvu, atomsku energiju i internet. Sve to je donosilo i predstavljalo tehnološku revoluciju. AI je sada velika tehnološka revolucija i treba je koristiti, ali se boriti protiv njene zloupotrebe i nanošenja štete ljudima. AI je predviđena da bude najveća pomoć i korist za čovjeka XXI vijeka uz neophodnu etičku upotrebu njenih alata, kazao je Šiljaković.

    Prema riječima psihologa Aleksandara Milića u današnjem društvu nema dovoljno informacija koje bi bile dostupne putem ChatGPT-a.

    – Ono što se sad primjećuje jeste da ljudi nemaju dovoljno saznanja, ulaze, nagađaju i djelimično se koriste time i onda nanose štetu jer se oslanjaju na gotove odgovore. To je najveća šteta, to je isto kao što smo preko računara doživjeli da obrazovani ljudi, to sam nedavno vidio, ne znaju tablicu množenja. Kod djece bilo koja vježba ili igra je razvijanje inteligencije. Ovdje se ne smije dozvoliti da se traže samo gotovi odgovori i rezultati i da se to na neki način prepisuje. Dakle, tu vještačka inteligencija negativno utiče na trud, na razvoj, jer putem aktivnosti ljudi razvijaju intelektuane i druge sposobnosti, rekao je Milić.

    Dodao je da korištenje vještačke inteligencije podrazumijeva edukaciju djece.

    – Nije dovoljno zabraniti, i ovdje se ne govori o zabrani korištenja. To je novi sadržaj, kao kada se informatika pojavila, pa bez toga ne možemo. Nije problem ni ako će se i u školama omogućiti, ali mora se znati nešto o tome. Dakle osnovna je edukacija kao sastavni dio odrastanja, baš kao i za sve druge sadržaje zdravog odrastanja, tako i za ovo, istakao je Milić.

    Banjalučani sa kojima smo razgovarali često koriste vještačku inteligenciju u određenim situacijama.

    „Koristim ChatGPT svaki dan jer tako odmah mogu dobiti sve potrebne odgovore. Znam da se ne bih trebala potpuno oslanjati na vještačku inteligenciju, ali nekada je jednostavnije tako. Vjerujem informacijama koje dobijem.“

    „Ako sam u nedoumici oko neke informacije koju imam, onda koristim vještačku inteligenciju, ali ne svakodnevno.“

    „Mislim da ChatGPT može biti vrlo koristan izvor informacija, ali ne bi trebao biti jedini. Uvijek je dobro koristiti i svoj razum i provjeriti važne informacije iz pouzdanih izvora, posebno kad je riječ o zdravlju ili nečemu gdje su tačni podaci ključni.“

    Neki od sagovornika kažu da su, ipak, oprezni kada su dobijene informacije u pitanju.

    „Ne koristim više ChatGPT često, jer mi se se dogodilo da mi je za informaciju za koju je bilo bitno da imam tačnu definiciju, dao različite odgovore.“

    „Ja sam čovjek u godinama, ali znam za vještačku inteligenciju. Čuo sam da to sad mladi koriste, ali ja bih im poručio da se više oslone na knjige i ono što uče u školi. Ne bi trebalo vjerovati svemu što piše na internetu.“

    Jasno je da lakši pristup informacijama, u današnjem užurbanom načinu života dosta znači ukoliko želimo potvrdu činjenica koje su nam donekle poznate. Ali, ChatGPT nije školska literatura, a svakako ne najtačniji izvor informacija što ovaj program i potvrđuje.

    Upravo zato put novih saznanja ne treba ograničiti na jedan izvor. Nekada je posebnost upravo u traganju za odgovorima, istraživanju i korištenju ne vještačke, nego sopstvene inteligencije.

  • Građanima Republike Srpske stižu veći računi

    Građanima Republike Srpske stižu veći računi

    Uz povećane račune za struju kao posljedica rasta cijena mrežarine, u nekoliko gradova Republike Srpske građanima stižu i nove praznične “čestitke” – poskupljenja za komunalne usluge.

    Istovremeno, nema naznaka da će iko da se pozabavi ovim problemima, dok potrošačima ne preostaje ništa nego da odriješe kesu.

    “Ma, ko će mrdnuti prstom? Svi govore to je dvije marke po računu, ali to se nagomila. Sve je poskupjelo do granice nepodnošljivosti”, kaže za “Nezavisne novine” mještanka banjalučkog naselja Dragočaj.

    Po principu “na mostu dobiješ, na ćupriji izgubiš”, baš kao što su ekonomisti i upozoravali, povećanje minimalca na kraju se obilo o glavu svim građanima.

    Računi
    Talas poskupljenja počeo je još krajem 2025, kada je saopšteno da će od 1. februara 2026. računi za struju biti veći, 10 odsto za domaćinstva, a šest za privredu, što je posljedica povećanja cijene mrežarine.

    Nekoliko dana kasnije, Skupština opštine Istočno Novo Sarajevo usvojila je odluke o povećanju cijena vode, grijanja i odvoza otpada, a kao razlozi su navedeni rast troškova i potreba očuvanja funkcionalnosti sistema.

    Ljubiša Lalović, direktor preduzeća “Vodovod i kanalizacija” Istočno Sarajevo, rekao je da će za prosječno tročlano domaćinstvo sa potrošnjom od oko 11 metara kubnih vode mjesečni račun biti povećan sa oko 20 KM na približno 27 KM. Istakao je da su glavni razlozi za povećanje cijene rast minimalne cijene rada, poskupljenje električne energije, kao i drugih ulazni troškovi.

    Bojan Jolić, direktor Komunalnog preduzeća “Rad” Istočno Novo Sarajevo, izjavio je da je povećanje cijene odvoza smeća uslovljeno rastom cijene rada, troškova deponovanja i potrebom unapređenja usluge.

    Troškovi
    I usluge prijedorskog “Vodovoda” u ovoj godini će poskupjeti zbog, kako je pojašnjeno, rasta troškova poslovanja. Direktor ovog gradskog preduzeća Dragoslav Kabić naveo je da će za sve kategorije potrošača fiksno poskupljenje biti dvije KM mjesečno po računu, a da će cijena usluge kanalizacije za domaćinstva i budžetske korisnike porasti sa 0,28, odnosno sa 0,51, na 0,55 KM, koliko već iznosi u industrijskom i zanatskom sektoru, kao trećoj grupi korisnika.

    Odbornici u Skupštini grada Banjaluka usvojili su, podsjetimo, povećanje cijene vode.

    Pritom, iz banjalučke “Čistoće” dolazi najava o mogućoj redukciji odvoza komunalnog otpada uz zahtjev za poskupljenje odvoza smeća za dvije do tri marke.

    Voda je, kako su za “Nezavisne novine” potvrdili Teslićani, poskupjela i u ovom gradu.

    Snežana Šešlija, predsjednica Udruženja građana “Tolerancijom protiv različitosti” (ToPeeR) iz Doboja, kaže da nema najava da će poskupljenja stići i u njihov grad, ali ne isključuje da će se to desiti.

    Problemi
    “Potrošači su u pravu kada kažu da se to nakupi kada poskupi više računa za poneku marku. I ne samo to – ne poboljšavaju se usluge. Ne može se povećanje tražiti samo na osnovu toga da je poskupjelo nešto drugo. Kvalitet usluga nije na onom nivou na kojem mi to plaćamo”, rekla je Šešlija.

    Ona ocjenjuje da je povećanje minimalca u Republici Srpskoj dovelo do višestrukih problema.

    “Ova vrsta povećanja plate izuzetno negativno utiče na standard potrošača. Povećanje cijene radne snage dovodi nas do pozicije da ljudi budu otpušteni, a da proizvodi budu skuplji”, ocijenila je Šešlija za “Nezavisne novine”.

    Osim cijena komunalnih usluga, u Republici Srpskoj je poskupjela i participacija u zdravstvenim ustanovama. Od početka ove godine, naime, došlo je do povećanja cijena participacije na nivou sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite, te za usluge u službama hitne pomoći za nehitna stanja.

  • 17116 za Petra: Borba za zdravije djetinjstvo

    17116 za Petra: Borba za zdravije djetinjstvo

    Pozivom na humanitarni broj 17116 građani mogu donirati 2 KM za nastavak liječenja četverogodišnjeg Petra Topreka iz Banjaluke, dječaka koji od samog rođenja vodi tešku zdravstvenu borbu.

    Kako je saopštilo Humanitarno udruženje „Mali Anđeo“, Petar je rođen iz blizanačke trudnoće u 32. sedmici, a tokom boravka na intenzivnoj njezi pretrpio je hipoksiju, odnosno nedostatak kiseonika. Nakon izlaska iz bolnice suočio se s nizom dodatnih zdravstvenih problema, uključujući i višestruke hernije, zbog čega je proces rehabilitacije u više navrata morao biti odgađan.

    Nakon neophodnih operativnih zahvata i perioda oporavka, Petar je započeo kontinuirane fizikalne terapije, koje su dovele do vidljivog napretka. Kako navode iz udruženja, dječak je kognitivno stabilan, samostalno se hrani i ne koristi pelene, ali su mu svakodnevni terapijski tretmani neophodni kako bi se napredak nastavio.

    Najbolji rezultati, prema dosadašnjim iskustvima, postignuti su na terapijama u Tuzli i Zagrebu, međutim riječ je o privatnim tretmanima koji zahtijevaju velika finansijska sredstva, posebno zbog potrebe za dugoročnim i neprekidnim terapijama.

    Iz Humanitarnog udruženja „Mali Anđeo“ pozvali su sve građane koji su u mogućnosti da se uključe u akciju i pomognu Petru da dobije šansu za kvalitetniji i zdraviji život. Oni koji žele ostvariti direktan kontakt s porodicom mogu to učiniti putem privatne poruke na zvaničnoj stranici udruženja.

    Humanitarni broj 17116 važi za sve tri mobilne mreže u Bosni i Hercegovini.

    Donacije su moguće i putem bankovnih računa:

    Broj računa: 5520002009328582
    Banka: Adiko banka
    Primalac: Humanitarno udruženje „Mali Anđeo“, Novaka Pivaševića bb, 78000 Banja Luka
    Svrha uplate: Za Petra

    Uplate iz inostranstva:
    IBAN: BA395520002062114139
    SWIFT: HAABBA2B
    Primalac: Humanitarno udruženje „Mali Anđeo“, Novaka Pivaševića bb, 78000 Banja Luka
    Svrha uplate: Za Petra

  • Koliko je skočila participacija po danu ležanja u bolnici

    Koliko je skočila participacija po danu ležanja u bolnici

    Od početka ove godine, participacija za dan ležanja u bolnici košta 25 maraka, a u UKC 30 KM.

    Prije ovog poskupljenja, bolnički dan koštao je 9 maraka, a u UKC 11 KM.

    Na ovo upozoravaju iz udruženja potrošača, naglasivši da su  zdravstvene usluge u Srpskoj od 1. januara ove godine, za pojedine kategorije, poskupjele i preko 170%.

    – Novim cjenovnikom zdravstvenih usluga povećane su participacije koje se sada u apsolutnom iznosu iskazuju za preglede doktora medicine, specijaliste i supsbecijaliste, bolničke dane na sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite, kao i za usluge radiološke dijagnostike, poput kompjuterizovane tomografije i magnetne rezonance“, saopštili su iz prijedorskog Udruženja za zaštitu potrošača „Don“.

    Iz FZO Srpske poručuju da se iznosi participacije u sistemu obaveznog zdravstvenog osiguranja nisu mijenjani od 2011, iako su, kako ističu, u proteklih 15 godina troškovi zdravstvenih usluga značajno porasli.

    – Do rasta je došlo zbog poskupljenja medicinskog i nemedicinskog materijala, lijekova, energenata, usluga održavanja medicinske opreme, kao i povećanja troškova rada. U takvim okolnostima, Aktiv direktora zdravstvenih ustanova koje pružaju bolničku zdravstvenu zaštitu inicirao je izmjene Pravilnika o participaciji, što je Upravni odbor FZO, uz saglasnost resornog ministarstva, prihvatio, vodeći računa o održivosti zdravstvenog sistema – naglašavaju u ovom fondu.

    Kako kažu, izmjene u visini participacije, koje za pojedine zdravstvene usluge podrazumijevaju povećanje ličnog učešća, neće osjetiti najugroženije kategorije osiguranika.

    Ističu da je više od 50 odsto osiguranih lica po nekom osnovu oslobođeno plaćanja participacije.

    – Promjene se odnose prvenstveno na sekundarnu i tercijarnu zdravstvenu zaštitu i na usluge u službama hitne pomoći za nehitna stanja, a uvedeni su i jasni zaštitni mehanizmi za osiguranike. Tako je detaljnije preciziran tačan broj dana za koliko se plaća participacija za vrijeme bolničkog ležanja, kao i maksimalni iznos participacije u iznosu od 370 KM – istču iz FZO.

    Objašnjavaju da se participacija za bolničko liječenje plaća najviše za 14 dana i iznosi 25 KM po danu, odnosno 12 dana u UKC i plaća se 30 KM po danu.

  • Zašto BiH ne uspijeva da suzbije ilegalni duvan

    Zašto BiH ne uspijeva da suzbije ilegalni duvan

    Iskustvo Hrvatske pokazuje da se ilegalna trgovina duvanskim proizvodima može suzbiti, ali samo ako država vodi stabilnu trošarinsku politiku i dosljedno sprovodi zakon. Dok Hrvatska posljednjih godina bilježi snažan pad crnog tržišta, Bosna i Hercegovina se i dalje suočava sa izraženim problemom, posebno kada je riječ o rezanom duvanu, koji je gotovo u potpunosti izvan legalnih tokova.

    Prema istraživanju agencije Ipsos iz novembra 2025. godine, ukupna potrošnja neoporezovanih duvanskih proizvoda u Hrvatskoj pala je na 9,4 odsto, što je više nego dvostruko manje u odnosu na 2019. godinu. Posebno je zanimljiv segment rezanog duvana, gdje je udio ilegalne potrošnje sveden na oko šest odsto ukupnog tržišta, što je trend koji traje već godinama i pokazuje kontinuitet.

    Slične nalaze potvrđuje i analiza konsultantske kuće KPMG iz juna 2025. godine, prema kojoj je potrošnja neoporezovanih cigareta u Hrvatskoj u posljednjih pet godina smanjena za više od 30 odsto i sada iznosi 4,9 odsto tržišta. To ukazuje da pad ilegalne prodaje nije rezultat jedne akcije, već posljedica dugoročne politike i stalnog nadzora.

    Iz Hrvatske udruženja poslodavaca poručuju da su ovi pomaci direktna posljedica koordinacije institucija, prije svega Ministarstva finansija, Carinske uprave i Ministarstva unutrašnjih poslova. Ključna uloga pripisana je predvidivoj trošarinskoj politici, jačanju kontrola i zapljena, kao i uvođenju sistema sljedivosti duvanskih proizvoda. Glavni ekonomista udruženja Hrvoje Stojić upozorava da poreska politika direktno utiče na cijene legalnih proizvoda i ponašanje potrošača. Naglašava da nagle promjene brzo guraju tržište u ilegalne tokove koje je kasnije teško vratiti pod kontrolu.

    Da stabilan sistem donosi rezultate pokazuje i fiskalni efekat. Prihodi državnog budžeta Hrvatske od trošarina na duvanske proizvode u 2024. godini prvi put su premašili milijardu evra, uz rast u odnosu na godinu ranije, dok su uz porez na dodatu vrijednost ukupni prihodi prešli 1,3 milijarde evra. U Hrvatskoj duvanska industrija zapošljava oko 10.000 ljudi, ostvaruje izvoz od približno 400 miliona evra, a oko 300 poljoprivrednih proizvođača učestvuje u lancu proizvodnje uz stabilan otkup.

    Za razliku od toga, Bosna i Hercegovina i dalje bilježi visok udio ilegalnih proizvoda. Prema Ipsosovom istraživanju za BiH iz 2025. godine, iako je kod ilegalnih cigareta zabilježen blagi pad, rezani duvan je gotovo potpuno izvan kontrole. Čak 94 odsto potrošača kupuje ilegalni rezani duvan, a godišnja potrošnja procjenjuje se na više od 2.000 tona. Ekonomski analitičar Faruk Hadžić upozorava da se ovaj problem sve više pretvara u duboko ukorijenjen društveno-ekonomski fenomen, jer dio društva ilegalnu trgovinu ne doživljava kao ozbiljnu prijetnju.

    Hadžić ističe da su pojačane aktivnosti institucija poput Uprave za indirektno oporezivanje, Državne agencije za istrage i zaštitu i Granične policije doprinijele određenim pomacima, ali da bez jasne strategije i kontinuiteta ti rezultati mogu ostati kratkoročni. Zaključak je jasan: hrvatski primjer pokazuje da je smanjenje ilegalnog tržišta moguće, ali zahtijeva dugoročnu politiku, stabilne trošarine i dosljednu primjenu zakona, posebno u segmentu rezanog duvana, gdje je Bosna i Hercegovina trenutno u najvećem problemu.

     

     

     

     

  • Vakcinu protiv HPV primilo 6.904 djece mlađe od 18 godina

    Vakcinu protiv HPV primilo 6.904 djece mlađe od 18 godina

    U Republici Srpskoj je od početka vakcinisanja protiv humanog papiloma virusa primijenjeno ukupno 6.904 vakcina kod djece mlađe od 18 godina, rečeno je u Institutu za javno zdravstvo Srpske.

    – Od toga je 4.091 primilo prvu dozu, a 2.813 drugu dozu – precizirali su iz Instituta i dodali da su vakcinu protiv HPV-a primile 4.882 djevojčice, a 2.022 dječaka.

    – Što se tiče komercijalne vakcine 1.292 starijih od 18 godina primilo je HPV vakcinu. Prvu dozu dobile su 752 osobe, a drugu njih 540. Od tog broja, 1.142 su bile žene, a 150 muškarci – naveli su iz Instituta za javno zadrvstvo Republike Srpske.

    Za starije od 17 godina vakcinacija protiv humanog papiloma virusa obavlja se u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske. Na raspolaganju je devetovalentna HPV vakcina “gardasil 9”, proizvođača MSD. Vakcinacija se obavlja od 8.00 do 14.00 časova i nije potrebno zakazivanje termina.

    Vakcinacija protiv humanog papiloma virusa počela je u martu 2023. godine i besplatna je za uzrast od devet do 18 godina, dok je ranije bila besplatna do 14. godine.

    Cijena jedne doze komercijalne vakcine je 210 KM, a kompletna vakcinacija podrazumijeva dvije doze, sa preporučenim razmakom između doza od godinu dana.

    Prva HPV vakcina u svijetu uvedena je 2006. godine u Australiji, a prva zemlja u Evropi bila je Velika Britanija 2008.

    Karcinom grlića materice je jedan od rijetkih tumora za koje se zna uzrok, jer je on u gotovo 100 odsto slučajeva uzrokovan HPV-om. Vakcinacija je, kako navode iz Instituta, apsolutna prevencija protiv te bolesti.

  • Mljekari širom RS izašli na ulice: Upozorili na teško stanje

    Mljekari širom RS izašli na ulice: Upozorili na teško stanje

    Mljekari u osam opština i gradova širom Republike Srpske danas, 5. januara, mirnom vožnjom traktorima iskazali su svoje nezadovoljstvo i ukazali na teško stanje u poljoprivrednoj proizvodnji, ali i proizvodnji mlijeka.

    Oni su naveli da je od 1. januara ove godine najveći otkupljivač u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini smanjio otkupne količine za najmanje 10 odsto, a otkupne cijene za 0,05 KM. “I druge mljekare po BiH smanjuju cijenu, isključuju proizvođače iz oktupa”, navode oni i dodaju da su otkupne cijene u Srpskoj i BiH već više od godinu dana među najnižim u Evropi.

    Mljekari ističu da oni investiraju ogromna sredstva, plaćaju PDV, radnike, da kupuju mašino, gorivo, hranu za stoku…

    Oni su poslali i poruku sa protesta, a ona je – “Stop uništavanju sela”.

    “Riječ je o velikom broju problema sa kojima se naše selo suočava. Od stalnih nestanaka struje, loših puteva, nedostatka osnovne infrastrukture. Čim zagrmi, nema struje… Pa sramota. A elektroprivrede, elektrane pretrpane radnicima. Pogledajte u koliko sela nema vode ljeti. Kako napojiti stoku?  Pa i naša djeca trebaju trotoar kada idu u školu. Nije nam jasno ko su ti inženjeri koju projektuju puteve kroz sela, pa napravi osam metara širine asfalta za auta, ne može metar za pješake? Koji je ovo vijek? Ko je njima diplomu dao?”, pitaju se mljekari koji su izašli na ulice u Prnjavoru, Bijeljini, Pelagićevu, Derventi, Gradišci, Prijedoru, Kozarskoj Dubici i Novom Gradu.

    Oni su ukazali i na probleme u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, te dodali da ministrica Anđelka Kuzmanović ima razumijevanja.

    “Premija za mlijeko u Republici Srpskoj je već duži niz godina najniža u regionu i iznosi 0,28 KM, u Srbiji 0,33 u FBiH 0,42. Dodatno ove godine su nam umanjili broj grla sa nekih 32.000 na 25.000, zato što su premiju po grlu, u suštini plaćali po teletu. A višak para okrenuli drugu stranu. A rekli su da će sve biti isplaćeno mljekarima. Na žalost, nakon nekoliko godina razlika u premijama, to nas je dovelo da stagnacije, gubitka tržišta i generalno zaostajanja u odnosu na glavne konkurente”, ističu mljekari.

    Oni navode i da Savjet ministara BiH radi samo za uvoznike.

    “Bili smo svjedoci nedavno da su otvorene kvote za uvoznike zamrznutog mesa, koje je kao trebalo ići samo za preradu, a evo prema informacijama iz medija ide i na police marketa… Znači samo udari po našem. A kada treba zaštiti domaću proizvodnju, kada treba uvesti prelevmane, zbog prekomjernog uvoza, zbog dampiških cijena uvoznih proizvoda… nema ih nigdje?”, navode oni.

    Oni ističu da je dosta ignorisanja i da je vrijeme za razgovor.

    “U zadnjih pet mjeseci Ministarstvu poljoprivrede obratili smo se sa tri ozbiljna dopisa sa setom mjera za unapređenje stanja u poljoprivredi i mljekarstvu. Nula bodova. Slično je i sa nivoom BiH. Ni tamo glasa ni bilo čega. Kao da su to privatne institucije. A nama trebaju strukturne promjene. Trebaju nam dugoročna rješenja. Dosta nam je ‘mejk ap’ izjava, poluproizvoda, polukadrova. Nekada su imali ad hok rješenja, više ni to”, ističu mljekari.