VRBAS Media

Kategorija: Društvo

  • Statistika pokazala: Za četiri mjeseca broj nezaposlenih u BiH smanjio se za 17.000 osoba

    Statistika pokazala: Za četiri mjeseca broj nezaposlenih u BiH smanjio se za 17.000 osoba

    Od februara 2021. godine broj nezaposlenih osoba u BiH počeo je padati.

    Prema podacima Agencije za statistiku BiH, krajem maja 2021. godine broj zaposlenih osoba u BiH iznosio je 817.067, a od toga je 353.665 žena. U junu 2021. godine broj zaposlenih osoba u BiH iznosio je 820.979.

    Od februara 2021. godine broj nezaposlenih osoba u BiH počeo je padati. Broj nezaposlenih krajem februara bio je 410.776, a samo nekoliko mjeseci kasnije krajem juna u BiH taj broj smanjen za 16.995 osoba.

    Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH 30.juna 2021. u Bosni i Hercegovini je bilo 393.781 osoba na evidencijama Službi zapošljavanja u Bosni i Hercegovini.

    U odnosu na prethodni mjesec broj nezaposlenih osoba je manji za 2.218 osoba ili 0,56 posto. Od ukupnog broja osoba koje traže zaposlenje, 226.132 ili 57,43 posto su žene.

    U odnosu na isti period prošle godine nezaposlenost u BiH je manja za 27.519 osoba ili 6,53 posto. U odnosu na početak pandemije Covida, nezaposlenost se smanjila za 9.107 osoba ili 2,26 posto.

    Nezaposlenost se smanjila u Federaciji BiH za 363 osobe, u Republici Srpskoj za 1.774 i u Brčko distriktu BiH za 81 osobu.

    U junu je obrisano 17.475 osoba sa evidencija službi zapošljavanja, od čega je 8.459 žena. Od ovog broja zaposleno je 12.086 osoba, od čega 6.104 žene.

    Istovremeno je za 8.194 osobe prestao radni odnos, od čega 3.931 žena. Poslodavci su u ovom periodu prijavili potrebe za zapošljavanjem 4.754 nova radnika, prenosi Avaz.

    Prema podacima Agencije za statistiku BiH, krajem maja 2021. godine broj zaposlenih osoba u BiH iznosio je 817.067, a od toga je 353.665 žena. U junu 2021. godine broj zaposlenih osoba je bilo 820.979.

  • Kako je “ujedinjena” i demokratska Evropa postala mjesto sa najviše zidova: Mjesto na kom počinje patnja i završava budućnost

    Kako je “ujedinjena” i demokratska Evropa postala mjesto sa najviše zidova: Mjesto na kom počinje patnja i završava budućnost

    Od Kineskog, preko Berlinskog, do zida na granici između SAD i Meksika, fizičke barijere za sprečavanje najezde i ulaska “drugih”, postavljane su kroz istoriju širom svijeta. Neke od njih danas su turističke atrakcije, ali su i u drevnoj prošlosti, kao i danas, ovakvi zidovi predstavljali mjesto na kom počinje patnja, ali počinje put ka nekoj neizvjesnoj i mračnoj budućnosti.

    Iako su mnogi nakon pada i rušenja Berlinskog zida pomislili da u “ujedinjenoj” i demokratskoj Evropi više nikada neće biti ovakvih ideoloških, fizičkih, ali i mentalnih barijera, posljednjih mjeseci i godina svjedoci smo prave pandemije i širenja virusa svojevrsne “zidomanije”.

    Zidovi poput pečuraka poslije kiše niču u raznim evropskim državama, praveći neke nove podjele, ali i stvarajući uslove za neke nove razdore i sukobe. Litvanija je najavila da će do septembra naredne godine završiti postavljanje zaštitne ograde dugačke 508 kilometara duž svoje granice sa Bjelorusijom, a kako bi zaustavila ilegalni ulazak izbjeglica. Radi se o “projektu” vrijednom oko 152 miliona evra, koja predviđa gradnju tri metra visokog zida prekrivenog bodljikavom žicom. I Poljska će izgraditi ogradu duž svoje granice sa nekadašnjom sovjetskom republikom, ali i grčka planira izgradnju dodatnih četrdesetak kilometara zida na granici sa Turskom. Ni Ankara ne sjedi skrštenih ruku te se dovršava zid dugačak čak 295 km na granici s Iranom, dok su se Mađari, Austrijanci, Makedonci i Bugari već opasali visokom bodljikavom žicom.

    Uzroci i posljedice

    Iako datiraju iz drevnih vremena, ovakve barijere dobile su naročit značaj u posljednjih tridesetak godina, kada je između različitih država svijeta postavljeno čak više od 60 zidova i raznih ograda kako bi se spriječio ulazak ljudi na teritoriju na kojoj je podignut.

    Primjera radi, do kraja Drugog svjetskog rata na svijetu je bilo sedam zidova podignutih u modernoj istoriji. Međutim, do pada Berlinskog zida 1989. godine ovaj broj se popeo na 15, a prema posljednjim podacima ova brojka se u međuvremenu popela na više od 80.

    I dok oni koji se zalažu za njihovo postavljanje i podizanje tvrde da sprečavaju ilegalnu imigraciju, krijumčarenje droge i terorizam, kritičari smatraju da su oni u stvari bezvrijedni, ali i upozoravaju kako jedan ovakav način razmišljanja i ponašanja, te bavljenje posljedicama, a ne uzrocima, stvara i svojevrsne opasne zidove i u glavama ljudi.

    Istoričar Aleksandar Raković objašnjava da se društvo zidovima oduvijek štitilo od nekih najezdi kojih se plašilo.

    • To su mogle biti vojne najezde, to su mogle biti najezde kao sada izbeglica koje sa Bliskog istoka idu ka Evropi, a to mogu biti i ideološke barijere kao što je bio slučaj u Berlinu. Kada se zidovi podižu pruža se jasna poruka da jedno društvo želi da se zaštiti od drugog, ili jedan narod od drugih naroda. Dugo se zidovi nisu podizali i evo sada vidimo eskalaciju podizanja i to širom sveta – navodi Raković

    Prema mišljenju ovog istoričara, generalno gledajući, evropske civilizacije se na ovaj način sve više konzervišu te ćemo, kako kaže, vjerovatno doći u poziciju da se sa sjetom prisjećamo vremena hladnog rata i perioda u kom je ipak došlo do procvata kulture, nauke i međusobnih komunikacija, čak i između dva suprotstavljena bloka.

    • Zamislite samo situaciju iz šezdesetih godina prošlog veka kada su hipici iz Evrope autostopom išli za Indiju, preko Irana, Avganistana, Pakistana. Svuda je bio mir. To je bilo jedno potpuno drugačije društvo. Danas se ono otuđilo i gotovo do kraja konzervisalo. Konzervisala su se muslimanska društva na Bliskom istoku, ali konzerviše se i Evropa. To više nije ono vreme potpunih sloboda, a ovi zidovi baš pružaju pravu vizuelnu sliku fizičkih barijera koje su uspostavljene – istakao je Raković.

    Zidovi u glavi

    Sociolog Vedran Francuz kaže da kada se priča o zidovima, uvijek će Berlinski zid biti poseban simbol, jer predstavlja kraj jedne ideologije, kraj komunizma.

    • On je po svim svojim okvirima bio ideološki zid. Pravo pitanje jeste da li je njegov pad doveo do kraja izgradnje zidova? Nažalost nije. I dalje će se oni graditi – kaže Francuz.

    Prema njegovim riječima, pojam zida predstavlja fizičku ili virtuelnu konstrukciju koja je utemeljena na jednom kulturnom sklopu društva i interesa.

    • Jednim dijelom tu se oblikuje i mentalni sklop društva, ali i svakog pojedinca koji čini to društvo. Ti zidovi nisu statični, oni se mogu posmatrati kao proces nekog otvaranja i zatvaranja, jer imamo dosta primjera u prošlosti da su neki rušeni, a neki opstajali – naveo je Francuz.

    Mišljenja je kako je i pitanje kulturnog identiteta veoma važno kada se generalno govori o nicanju tih nekih novih monumentalnih građevina.

    • Posljednjih godina sve više se naglašava taj kontinuitet kulture zidova, da ne želimo da prepustimo našu sudbinu u 21. vijeku jednom globalno nesigurnom svijetu. S druge strane tu su i ozbiljni pravci i grupacije koje promovišu da treba učiniti sve da ti zidovi nestanu i da ako moraju biti da budu što niži i što prohodniji. Ali, kako stvari stoje, svijet ide u sasvim drugom pravcu – naveo je Francuz.

    Istoričar i akademik Ljubodrag Dimić kaže kako podizanje ovih novih kilometarskih betonskih, i u nekim slučajevima, monumentalnih građevina, vodi prije svega ka separaciji Evrope od onih prostora sa kojima je do sada geografski bila vezana te da to nisu samo političke, već i strateške i dugoročno posljedične odluke.

    • Svi smo se nadali da je nakon rušenja Berlinskog zida ta ideja umrla, ali očigledno je da ćemo u budućnosti živeti u nekom čudnom svetu. Ali, gledajući kroz istoriju, pokazalo se da ovi zidovi uglavnom nisu uspešni i da na ispitima istorije padaju. Ako pogledamo ove koji se sada prave širom Evrope, oni neće napraviti samo fizičku blokadu, već i ekonomsku i kulturnu. Ipak, ono što je najopasnije u svemu tome jeste što se prave zidovi i u glavama. Ali pitanje je čije su to glave i šta se sve u njima kuva – kaže Dimić.

    On, međutim, upozorava i kako se “jednog lijepog dana” može desiti, i da nekom u Evropi padne na pamet da i na Drini podigne zid, ali i u Crnoj Gori ili na Kosovu.

    • Srpski narod bi mogao osetiti šta oni znače, a pogotovo jer postoje te neke lažne elite koji insistiraju na toj unutrašnjoj podeljenosti, a koja u konačnici vodi ka stvaranju nekih novih identiteta. Ako neki procene da su Srbi previše digli glavu i postali ekonomski uspešni, onda je samo pitanje vremena kada će taj uspeh biti zaustavljen direktno iz Evrope ili Vašingtona. Taj Damaklov mač nam je stalno nad glavama – istakao je Dimić.

    Desničari i vlast

    Vojni analitičar i urednik internet portala Balkanska bezbjedonosna mreža Aleksandar Radić kaže kako su ovi posljednji zidovi plod sveopšte paranoje te želje pojedinih evropskih zemalja da se “zaštite”. On je, međutim, uvjeren kako kilometarske i megalomanske betonske građevine, za koje pojedine vlade izdvajaju na stotine miliona evra, ne mogu riješiti problem, jer će migranti uvijek naći način da poput vode nađu put i domognu se krajnjeg odredišta.

    Dizanje višemetarskih, betonskih graničnih zidova, prema riječima ovog analitičara, pasivan je pristup problemu.

    • Zid je simbol pasivne odbrane, ali i rezultat straha koji je ušao među ljude te želje da se stvori bar neka prividna slika zaštićenosti. Ipak, jedina moguća realna odbrana je dinamika, odnosno iznalaženje realnih i održivih rešenja, a to je da se vratimo na “izvor” problema, a ne da se samo bavimo posledicama. Sve ovo se dešava posle jednog perioda američke superiornosti i liderstva, ali i mešanja zapadnih sila u demokratske procese širom sveta. Sada polako dolazimo do kraja, kada se taj jedan istorijski ciklus zatvara, a prate ga ovi mnogobrojni zidovi koji se grade od Turske do Litvanije – kaže Radić.

    Upozorava, kako je ova priča mnogo kompleksnija nego što se na prvo pogled čini, navodeći kako su i pojedini autoritativni evropski režimi iskoristili ovu situaciju za međudržavne obračune, kao što je to slučaj između Bjelorusije i Litvanije, ili recimo Poljske.

    Evropske velmože, a pogotovu na istoku, u Bjelorusiji, Poljskoj, Bugarskoj, Mađarskoj, objašnjava Radić, koriste ovu situaciju da bi učvrstile svoju vlast.

    • Njima trebaju vanjski neprijatelji i potencijalne pretnje, protiv kojih će se navodno boriti. I ta priča pali kod naroda. Pogledajte samo Poljsku, državu u kojoj su migrantski problemi na margini margina. Tamo gotovo da ih i nema. Ali, oni su po tom pitanju izuzetni agresivni, jer im je to potrebno kako bi održali nekakvu unutrašnju nacionalnu konsolidaciju. Pokazuju zube, filujući svoju domaću javnost kako su eto oni ti koji će ih spasiti od svih potencijalnih problema, pa i najezde migranata iz arapskih zemalja – istakao je Radić dodajući kako jedan takav totalitaristički i ekstremistički koncept prijeti da čitavu Evropu uvuče u jedan začarani krug netolerancije, ali i sveopšteg bezumlja.

    Kroz istoriju

    Najpoznatiji zid na svijetu, građen je duž istorijskih sjevernih granica Kine radi zaštite kineskog carstva od invazija različitih ratnički nastrojenih nomadskih grupa. Poznati Hadrijanov zid u Engleskoj napravljen je kako bi se rimska Britanija zaštitila od upada varvara. Zidovi su građeni i kako bi odvojili katolike Irce od unionista protestanata, ali Grke i Turke na Kipru. I Izraelci ga imaju i dugačak je čak 700 kilometara. Slične barijere postoje i između Argentine i Paragvaja, Uzbekistana i Avganistana, Južne Afrike i Mozambika, Kuvajta i Iraka, Bocvane i Zimbabvea, Saudijske Arabije i Jemena.

    Licemjerstvo

    Problem s kojim se Evropa susreće posljednjih nekoliko godina, sličan je onom američkom. Prema riječima Radića i jedni i drugi pribojavaju se najezde migranata, a u isto vrijeme i u Evropi i Americi nedostaje radne snage za poslove koji su neprivlačni domaćem stanovništvu.

    • I to je činjenica. I to migranti znaju. Ne idu oni glavom kroz zid i napamet. Tako da je to jedan licemeran odnos, a pogotovo, što pojedine zemlje i kompanije “iza zavesa” prihvataju i zapošljavaju tu jeftinu radnu snagu – istakao je Radić.

  • Komšić, u želji da ismije Dodika, obrukao sebe i BiH: Predsjedavajući Predsjedništva ne prestaje da niže gafove

    Pres konferencija u Sarajevu, koja je prije dva dana održana nakon sastanka članova Predsjedništva BiH sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom, neće ostati upamćena po novim projektima koji su dogovoreni, već po blamiranju naših političara, tačnije predsjedavajućeg Željka Komšića.

    Iako je na sastanku sa Erdoganom bilo riječi o ubrzanju izgradnje auto-puta Sarajevo Beograd, povećanju trgovinske razmjene između BiH i Turske, novim projektima i slično, sve to ostalo je u sjenci diplomatskog skandala koji je izazvao Komšić koji je, za vrijeme dok je njegov kolega Milorad Dodik držao govor, prevrtao očima, smijao se i došaptavao s trećim članom Predsjedništva, Šefikom Džaferovićem.

    To da trojica članova Predsjedništva BiH ne dijele iste stavove po brojnim pitanjima odavno je poznato, isto kao što je jasno da se neće složiti i postići kompromis kada su u pitanju mnoge teme.

    Međutim, da li međusobne razmirice trebaju da iznose i pred stranim gostima i da li uopšte priliči bilo kojem diplomati da prevrće očima i smije se dok neko drži govor? Drugim riječima, da li je Komšić prekjuče obrukao i sebe, ali i državu koju predstavlja?

    Politička analitičarka Tanja Topić ističe da su članovi Predsjedništva još jednom uvjerili javnost da ne posjeduju državnički format i da se nisu oslobodili malograđanskih i provincijskih cipela.

    Tanja Topić
    – Tako smo vidjeli svu raskoš nediplomatskog ponašanja, prevrtanja očima jednih na druge, predlaganje raspada, doduše mirnog, države koju u tom trenutku predstavljate kao njen najviši funkcioner. Vidjeli smo domunđavanja i šaputanja, dok drugi govore, snishodljivosti i ulizništva stranom državniku, omalovažavajući neke druge. Oni ne mogu više narušiti ugled BiH nego što su to do sada učinili – istakla je Topićeva.

    Ona je podsjetila na slučaj kada je jednom njemačkom zvaničniku ugled u javnosti, a time i rejting počeo padati dok se smijao u vrijeme katastrofalnih poplava koje su zahvatile tu zemlju.

    – Kod nas će vjerovatno rejting “političkim mangupima” među njihovim navijačima porasti jer su, zaboga, “tamo nekome baš pokazali” – zaključuje Topićeva.

    Šefica Kluba poslanika SNSD u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Snježana Novaković Bursać, ističe da Komšićevo ponašanje jeste neprimjereno i bilo bi šokantno i neočekivano da je to uradio neki stvarni diplomata ili političar.

    – Međutim, imajući na umu da je to uradio čovjek koji je prihvatio da, u političkom smislu, radi puno gore stvari, kao što je uzurpacija predstavljanja hrvatskog naroda u Predsjedništvu BiH, ovakvo nediplomatsko i šarlatansko ponašanje se moglo od njega i očekivati – kaže Bursaćeva.

    Naravno da, kako dodaje ona, ovakvo ponašanje ruši ugled zemlje koju predstavlja, ali Komšićev izbor za člana Predsjedništva podriva njene temelje, što je suštinski puno gore.

    – Međutim, ono na šta se mora ukazati i obratiti pažnja je činjenica da neprimjereni neverbalni govor Željka Komšića (koji govori više od riječi) dolazi u momentu kada gospodin Dodik pominje mogućnost dogovaranja u BiH uz pomoć i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, čime je jasno stavio do znanja šta misli o susjednoj zemlji Srbiji, njenom predsjedniku, a i mogućnosti da se demokratskim putem traga za rješenjem stvarnih problema s kojima se suočavamo – zaključuje Novaković Bursaćeva.

    Članica Glavnog odbora SDS, Aleksandra Pandurević, ističe da je Komšićevo ponašanje na pres konferenciji apsolutno neprihvatljivo i ne dolikuje ljudima i sastanku najvišeg formata.

    Aleksandra Pandurević
    Možete i imate pravo, ističe ona, ne slagati se s Miloradom Dodikom, ali to se kaže na pristojan način.

    – Možda se takvo ponašanje dopada Кomšićevim biračima i ono vjerovatno jeste bilo namijenjeno njima, s ciljem da pokaže kako je on ”iznad” Dodika i da mu je neprihvatljiv predsjednik Srbije Aleksandar Vučić na čiji je pomen imena kolutao očima, te da će ”biti kako on kaže”. To je njegov vid neverbalne komunikacije s njegovim biračima u BiH kojima je pokušao poslati poruku da odlučuje on, a ne Dodik, i da se on igra Dodikom – smatra Pandurevićeva.

    Dodaje da takvu neverbalnu komunikaciju možete koristiti na stranačkim skupovima i u kafanama, ali da je ona potpuno neprimjerena tokom susreta visokog diplomatskog ranga.

    Pandurevićeva smatra da Кomšić nije nanio štetu Dodiku, nego državu koju predstavlja.

    – Percepcija spolja i iz diplomatskih krugova biće da je neozbiljan i nedorastao svojoj poziciji, i ko će ga ubuduće od stranih sagovornika ozbiljno shvatati!? I ne samo njega, nego čitavo Predsjedništvo koje je preksinoć zbog toga oslikano kao neozbiljno i nedržavničko – zaključuje Pandurevićeva.

    Podsjećamo, ovo nije prvi diplomatski skandal u Komšićevoj režiji. Džaferović i Komšić su u decembru prošle godine odbili da se u Sarajevu sastanu s ministrom inostranih poslova Ruske Federacije Sergejom Lavrovom. U posljednje tri godine rad Predsjedništva BiH je obilježilo iznošenje ličnih stavova na međunarodnim forumima i sastancima, dijeljenje lekcija stranim državnicima, prije svega onima iz najbližeg komšiluka, te brojni drugi diplomatski gafovi.

  • Njemačka traži 400.000 radnika, priznala veliki broj diploma iz Bosne i Hercegovine

    Njemačka traži 400.000 radnika, priznala veliki broj diploma iz Bosne i Hercegovine

    Njemačka traži obučene radnike, a tržište rada se sve više oslanja na strance. Uprkos pandemiji, njemačke vlasti su prošle godine priznale veći broj diploma nego ranije. BiH i Srbija su na vrhu te liste.

    Prošle godine Njemačka je potpuno ili djelimično priznala oko 44.800 stranih diploma, kažu podaci njemačkog zavoda za statistiku. To je pet posto više nego u 2019, uprkos pandemiji koja se 2020. obrušila na njemačku privredu.

    Priznato 3.600 diploma iz BiH

    Većina kvalifikovanih stranih radnika došla je iz evropskih zemalja van Evropske unije. Globalnu listu od oko 150 država predvodi Bosna i Hercegovina, a prati je Srbija. Naime, njemačke vlasti priznale su 3.600 zahtijeva za nostrifikaciju iz BiH i 3.400 iz Srbije. Na trećem mjestu je Sirija sa 3.100 priznatih zahtjeva.

    Kao i ranije, najviše se traže medicinari – oko dvije trećine priznatih diploma su iz te branše. To uključuje oko 15.500 njegovatelja i bolničara, kao i 7.600 ljekara. Njemački zvaničnici priznali su diplome još oko 3.300 učitelja i vaspitača, kao i nekih 2.500 inženjera.

    Iako broj priznatih zahtijeva raste, njemački statističari takođe primjećuju da je prošle godine manje ljudi zatražilo nostrifikaciju diplome – nekih tri posto manje nego 2019.

    Njemačka ministarka za obrazovanje Anja Karliček je ipak optimistična i kaže da je za veliki broj zahtijeva za nostrifikaciju zaslužan i novi zakon o migraciji stručnih radnika donijet u martu 2020. Novo zakonsko rješenje olakšava migrantima da se u Njemačkoj bave poslovima za koje su se školovali, piše Avaz.

    Broj radno sposobnog stanovništva opada

    – Od toga obje strane imaju koristi”, kaže ministarka.

    – Stručni radnici imaju bolje šanse da pronađu dobro radno mjesto koje im nudi sigurnost, gdje ih cijene, mjesto koje odgovara njihovim sklonostima i sposobnostima. U isto vrijeme, Njemačka dobija hitno potrebnu kvalifikovanu radnu snagu iz inostranstva – dodaje Karliček.

    Da je situacija hitna potvrđuje i predsjednik Njemačke agencije za zapošljavanje Detlef Šele, koji je ove nedjelje upozorio da će se ove godine u Njemačkoj broj radno-sposobnog stanovništva smanjiti za nekih 150.000, i da će taj deficit nastaviti da raste.

    – Potrebno nam je 400.000 imigranata godišnje, dakle mnogo više nego proteklih godina. Od njegovatelja, preko instalatera klima uređaja, do logističara i fakultetski obrazovanih ljudi. Radne snage će nedostajati u svim oblastima – rekao je Šele pozivajući vladu da interveniše.

  • Potrošači u Republici Srpskoj od sada se mogu žaliti i na kupljeno u prodavnicama polovne robe

    Potrošači u Republici Srpskoj od sada se mogu žaliti i na kupljeno u prodavnicama polovne robe

    Pojedina pitanja kada je riječ o zaštiti prava potrošača u Republici Srpskoj do sada nisu bila regulisana na odgovarajući način, te je s ciljem da se to riješi Vlada RS-a utvrdila Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj.

    Kako je rečeno iz Vlade RS-a, ovim prijedlogom se na potpuniji i jasniji način uređuje pravo potrošača na izbor načina rješavanja prigovora zbog nedostatka na proizvodu, koje je već bilo uređeno Zakonom u primjeni.

    “Sada se dodatno precizira rok u kojem je trgovac dužan da ispuni zahtjev potrošača u vezi sa popravkom ili zamjenom proizvoda sa nedostatkom, a to je 30 dana, i rok od sedam dana za povrat uplaćenog iznosa za proizvod sa nedostatkom. Novina je da se predloženim rješenjem uređuje odgovornost trgovca i za prodaju polovnih proizvoda”, saopćeno je iz Vlade RS-a.

    Ovim izmjenama i dopunama Zakona, kažu, dodatno se olakšava potrošaču ostvarivanje prava na reklamaciju proizvoda ili usluge tako što se pored kopije računa, kao uslova za ostvarivanje prava na reklamaciju, dokazivanje kupovine proizvoda koji je predmet reklamacije, omogućava i drugim nespornim dokumentima, kao što su ovjerena garancija, priznanica, dostavnica, otpremnica, slip u slučaju plaćanja bankovnom karticom i slično.

  • U drugom roku mjesta za 1.429 brucoša na budžetu

    Drugi rok za upis studenta u prvu godinu studija na univerzitetima u Banjaluci i Istočnom Sarajevu počinje u ponedjeljak, 30. avgusta, a završava 3. septembra.

    Za brucoše su ostala 2.246 mjesta na ova dva univerziteta, od toga 1.429 na budžetu.

    Banjalučki univerzitet na budžetu ima još 756 slobodnih mjesta za studente prve godine. Najviše mjesta ostalo je na Prirodno-matematičkom fakultetu – ukupno 165 na osam odsjeka.

    Na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu ima još ukupno 1.131 slobodno mjesto, od toga 673 na budžetu. Najviše mjesta za brucoše ostalo je na Filozofskom fakultetu, 170 na 17 odsjeka. Više od 40 slobodnih mjesta ima još na Fakultetu poslovne ekonomije u Bijeljini, Tehnološkom fakultetu u Zvorniku i Mašinskom fakultetu u Istočnom Sarajevu.

    Polaganje prijemnog ispita počinje 6. septembra, u 9 časova. Objavljivanje rezultata je na većini fakulteta do 8. septembra do 14 časova. Upis primljenih kandidata traje od 13. do 19. septembra.

    Osnovni uslov za upis na studijske programe prve godine prvog ciklusa studija je završeno četvorogodišnje srednjoškolsko obrazovanje u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini ili ekvivalentno obrazovanje u inostranstvu.

  • Milionski projekti za napredak Hercegovine

    Milionski projekti za napredak Hercegovine

    Najveći energetski gigant Hercegovine “Hidroelektrane na Trebišnjici” uložio je u proteklom periodu više od 200 miliona maraka u sopstvene objekte ili objekte od opšteg značaja za lokalnu zajednicu.

    Ilija Tamindžija, izvršni direktor za proizvodnju i tehničke poslove HET-a, kaže da će ova kompanija i ubuduće ostati stub razvoja ove regije, bez obzira na poteškoće koje izaziva stanje na globalnom tržištu.

    “Mi smo u najvećem investicionom ciklusu od osnivanja do danas, a samo u posljednjoj godini smo priveli kraju radove na šetalištu u riječnom priobalju i uređenju takozvanog Ćatovića kraka, što je investicija vrijedna preko dva miliona maraka, a pri kraju su radovi i na zatvorenom bazenu vrijednom oko 14 miliona maraka, kao i radovi na gradskom rezervoaru za vodu Vrelo Oko, za šta smo izdvojili oko tri miliona maraka”, rezimirao je Tamindžija ulaganja u gradsku infrastrukturu, napominjući da su tek započeli radovi na mostu preko rijeke Trebišnjice, koji će biti dio takozvane velike obilaznice, a za koji je potpisan ugovor na više od 10 miliona maraka.

    Napominjući da su pri kraju radovi na Ćatovića kraku, on navodi da su i na zatvorenom bazenu završeni svi poslovi, ali se još ispituje instalirana oprema, kako bi se mogao odrediti i konačni datum otvaranja, dok je na izvorištu Vrelo Oko urađen novi rezervoar, te novo pumpno i postrojenje za hlorisanje, tako da u gradu neće biti ni nestašica ni zamućenja vode.

    Najveće ulaganje HET-a je ipak Hidroelektrana Dabar od 160 megavata instalisane snage, što je najveći razvojni projekat u region, gdje je do sada HET uložio oko 134 miliona maraka bez ikakvih kreditnih zaduženja, a očekuje se realizacija kreditnog ugovora sa Kinezima od 85% njihovog učešća, po sistemu “ključ u ruke”.

    “Najvažniji objekat hidroelektrane, dovodni tunel, u potpunosti je probijen, a mimo toga se izvodi ugovor vrijedan oko 30 miliona maraka, prema kome se radi konačno betoniranje tunela Fatnica – Bilećko jezero, kojim će se steći uslovi za gradnju HE Bileća”, objašnjava dalje Tamindžija.

    On je dodao da je dosadašnja ostvarena proizvodnja, bez obzira na neraspoloživost jednog od agregata u HE Dubrovnik, u skladu sa energetskim bilansom i da je u prvih šest mjeseci ostvarena dobit od pet miliona konvertibilnih maraka, a trenutno je, prema sporazumu između ERS i EPHB, angažovana i PHE Čapljina.

  • Oko 30 odsto odraslog stanovništva u Srpskoj pušači: Za većinu preskupo zadovoljstvo

    Oko 30 odsto odraslog stanovništva u Srpskoj pušači: Za većinu preskupo zadovoljstvo

    Cijene cigareta vrtoglavo rastu iz godine u godinu. Iako se smatralo da će poskupljenje dovesti do manjeg broja pušača to se ipak nije desilo. Bar ne, u značajnoj mjeri. Čak oko 30 odsto odraslog stanovništva u Srpskoj su pušači.

    Do prije deset godina pušači su u prosjeku za kutiju cigareta izdvajali oko tri marke. Danas je to čak i duplo više.

    Umjesto da se riješe cigareta koje i škode zdravlju i kućnom budžetu, pušači su se dovijali na razne načine da zadrže štetnu naviku.

    “Ima se kupiti duvana, prešli ste na duvan? Krpimo. Dok mognem pušiću, kad ne mognem prestaću. Šta vam predstavljaju cigarete? Zadovoljstvo”, odgovaraju građani.

    Ima i onih na koje su poskupljenja, ali i porodica, ipak uticali. Tako su poslije tri decenije pušačkog staža, odlučili da stave tačku.

    “Pušio sam jedno 35 godina da mi je doktor zabranjivao ne bi bacio sigurno. Zbog čega ste onda odlučili? Nedostajala mi je jedna marka da kupim. Majke mi, živa istina”, ističu građani.

    “Prvo žena baci to, idi na verandu, idi na hodnik, ja one cigare u ruku i bacim. Sad neću nikako. Smrdila mi garderoba, sve mi smrdilo. Sad meni smeta. Ženska da je ne znam kakva ja bježim, osjeti se na dim, neću ni blizu. Bogami. Ja kao ja sam bacio poslije rata, a supruga je duvandžija i sin, kcerka nije. Nije problem što su oni ovisnici o duvanu jer je problem, što nema kontrole, što se pojavilo divljih pakovanja”, kažu građani.

    Sve su češće zaplijene ilegalnog duvana. I to ne samo u Srpskoj, već i regionu. Broj pušača nikako da se drastično smanji. A trebalo bi, kažu ljekari. Ako ništa, onda zbog zdravlja.

    “Pušenje samo po sebi je jedan od glavnih faktora rizika za nastavanak kardiovaskularnih oboljenja srca, i krvnih sudova, kao i za mnog, mnoga druga oboljenja. Pocevsi od karcinoma pluca, problemi sa sterilitetom, problemi sa nastankom drugih tumora, ostecenjem koze i mnoge mnoge druge bolesti zbog pusenja”, rekao je Draženko Vuković, kardiolog.

    Nije to problem samo Srpske, već cijelog svijeta za koji se slobodo može reći da je u pandemiji pušenja, poručuje doktor Vuković i dodaje da je, prema određenim istraživanjima, u svijetu oko 50 odsto odraslih muškaraca pušača, i oko 25 odsto žena. Za pušača se, kaže, smatra svaka osoba koja dnevno ispuši minimum tri cigarete, prenosi ATV.

  • Školama stigle preporuke za odvijanje nastave

    Ministarstvo prosvjete i kulture RS uputilo je danas svim oosnovnim i srednjim školama zvanične preporuke za odvijanje nastave u školama za školsku 2021/22. godinu koje je propisao Institut za javno zdravstvo RS.

    Pored opštih preporuka za organiazciju nastavnog procesa, Institut je propisao i preporuke za zaposleno osoblje i preporuke za učenike u uslovima pandemije, kao i preporuke za upotrebu maski.

    – Direktori škola su dužni da sprovode mjere bezbjednosti za zaštitu zdravlja učenika i nastavnika i njihove sigurnosti u školi u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast osnovnog vaspitanja i obrazovanja i u skladu sa preporukama Instituta- saopšteno je iz Ministarstva.

    Učenici bi trebalo prije polaska u školu mjere temperaturu, svi koji imaju simptome zarazne bolesti ili su bili u kontaktu sa zaraženima ostaju kod kuće. Isto važi i za prosvjetare.

    Nastavno i drugo osoblje u obavezi je da nosi zaštitne maske cijelo vrijeme boravka u školi. Potrebno je voditi računa o fizičkoj distanci i održavanju higijene.

    Učenici obavezno nose zaštitne maske za vrijeme kretanja po hodniku škole i prilikom odlaska u toalet i usmenog odgovaranja za vrijeme časa. Preporučuje se da učenici nose masku i tokom trajanja časa. Đacima se preporučuje nošenje pamučnih maski. Svaki učenik treba da ima rezervnu masku u slučaju oštećenja ili prljanja.

    Škola počinje 1. septembra,a časovi će trajati 45 minuta. Nije preporučljivo da učenici izlaze za vrijeme malog odmora, osim kako bi otišli u toalet i tada obavezno nose maske.

  • Šta donosi zakon o zaštiti jezika u Srpskoj: Evo gdje sve ćirilica postaje obavezna

    Šta donosi zakon o zaštiti jezika u Srpskoj: Evo gdje sve ćirilica postaje obavezna

    Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić predao je juče u Beogradu srpskom članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku prednacrt zajedničkog zakona o zaštiti srpskog jezika i ćiriličnog pisma koji bi trebalo da usvoje skupštine Srbije i Republike Srpske na Dan nacionalnog jedinstva 15. septembra.

    Vučić je povodom toga istakao da se sa Dodikom saglasio da je saradnja Srbije i Republike Srpske izuzetna na svim nivoima i da srpski narod ne smije sebi da dozvoli bilo kakve sukobe i povratak u prošla vremena.

    “Naše zajedništvo i jedinstveno delovanje na polju ekonomije, kulture, obrazovanja, istorijskog sećanja nijednog trenutka ne smije biti dovedeno u pitanje”, poručio je Vučić ističući da je sa Dodikom vodio suštinske razgovore o budućnosti cijelog regiona.

    Puni naziv predloženog zakonskog akta u koji je “Glas Srpske” imao uvid je Zakon o upotrebi srpskog jezika u javnom životu i zaštiti i očuvanju ćiriličnog pisma. Taj zakon kreiran je u formi nacrta namijenjenog Narodnoj skupštini Srbije koji treba da posluži kao osnov za izradu istovjetnog zakona u Republici Srpskoj.

    Prema tom zakonu, predviđeno je da se srpski jezik i ćirilično pismo, kao matično pismo obavezno upotrebljava u radu državnih organa, gradova i opština, ustanova, javnih preduzeća i javnih službi, profesionalnih i strukovnih udruženja na nacionalnom i međunarodnom nivou, te javnih medijskih ustanova i drugih organizacija kad vrše poslove kojima se uređuje službena upotreba jezika i pisama, kao i da se rad u oblasti obrazovanja ostvaruje na srpskom jeziku i ćirilici.

    Obavezna upotreba srpskog jezika i ćiriličnog pisma, navodi se dalje, obuhvata i pravni promet i uključuje i ispisivanje naziva, sjedišta, djelatnosti, naziva robe i usluga, uputstava za upotrebu, informacija o svojstvima robe i usluga, garancijskih uslova, ponuda, faktura, računa i potvrda.

    “Kulturne i druge manifestacije koje se finansiraju ili sufinansiraju iz javnih sredstava moraju imati logo ispisan na ćiriličnom pismu”, predviđa zakon.

    Pored toga, predviđeno je i osnivanje savjeta za srpski jezik sa zadatkom da prati i analizira stanje u oblasti upotrebe srpskog jezika u javnom životu i sprovođenja mjera radi zaštite i očuvanja ćiriličnog pisma i daje preporuke, prijedloge i stručna mišljenja radi unapređenja tog stanja. Zakon predviđa i da se mogu ustanoviti poreske i druge administrativne olakšice za privredne i druge subjekte koji u svom poslovanju koriste ćirilično pismo, što uključuje i korišćenje tog pisma u elektronskim medijima i prilikom izdavanja štampanih glasila.

    Predsjednica Udruženja lektora Republike Srpske Aleksandra Savić kaže da je zakon dobro osmišljen zato što govori o “zakonu o očuvanju i zaštiti ćiriličnog pisma”, a ne o “zakonu o upotrebi ćirilice”, ali ističe da će problem biti u praksi u Republici Srpskoj.

    “Postoji razlika u ustavima ovih zemalja, jer je u Srbiji službeni jezik srpski, a pismo ćirilično, dok u Srpskoj status službenog pisma imaju i ćirilica i latinica. Rješenje za taj problem u Republici Srpskoj može da bude formulacija ‘kad god se radi o srpskom jeziku, obavezna je upotreba ćirilice’”, kaže Savićeva.


    Ona pozdravlja predviđene olakšice za privredne subjekte budući da bi neke promjene naziva i dokumenata podrazumijevale dugotrajniji i skuplji proces.

    “Interesantan je dio u zakonu koji se zalaže za poštovanje dijalekatske različitosti, što do sada nije bio slučaj. Normativisti su se zalagali za ujednačen izraz, poštovanje akcenatskog standarda, a sada pozdravljaju različitost, što je veliki korak i jako pohvalno”, kaže Savićeva.

    Ona ističe da ostaje veliko pitanje latinice koja je, kako kaže, sastavni dio naše kulture i ne treba je isključiti.

    Izuzeci
    Obavezna upotreba jezika i pisma ne odnosi se na privatnu komunikaciju koja isključuje kontekst obavezne upotrebe jezika i pisma, pisanje i upotrebu ličnih imena, dvojezične publikacije, knjige i kompjuterske programe (osim njihovih opisa i uputstava), prihvaćenu naučnu i tehničku terminologiju, naučna i umjetnička djela, naučnu i obrazovnu djelatnost škola na stranim jezicima, dvojezičkih škola, kurseva stranih jezika, u skladu sa posebnim propisima, te marke proizvođača i robe i oznake porijekla robe i usluga.