Kategorija: Društvo

Zbog obezbjeđenja nesmetanog boravka i kretanja visoke američke delegacije koja je danas u posjeti Republici Srpskoj, promjene u režimu saobraćaja.

Izdata je zabrana saobraćaja za sva motorna vozila preko 7,5 tona mase, od 10 do 24 časa na dionicama Banjaluka – Mahovljani – Aleksandrovac – Klašnice – Banjaluka, auto-putu na dionici Gradiška Banjaluka, svim ulicama na teritoriji grada Banjaluka i lokalnom putu Krnete – Bakinci.

Na ovim dionicama vršiće se i povremena potpuna obustava saobraćaja.

Srpska pravoslavna crkva proslavlja Blagovijesti, praznik kojim se proslavlja događaj kada je Arhanđeo Gavrilo javio Prečistoj Djevici Mariji da će roditi sina kojem će dati ime Isus.

Blagovijesti spadaju u red Bogorodičnih praznika, u crkvenom kalendaru je označen crvenim slovom i nepokretan je.

U Republici Srpskoj i FBiH sutra će biti pretežno sunčano i toplo vrijeme, na istoku uz malu do umjerenu oblačnost, a uveče se očekuje naoblačenje i jačanje sjevernog vjetra.

U većini predjela tokom dana biće suvo, a slaba kiša padaće ponegdje na istoku, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Minimalna temperatura vazduha od dva do devet, na jugu do 12, a maksimalna od 18 do 24, u višim predjelima od 12 stepeni Celzijusovih.

Vjetar će biti slab do umjeren sjeverozapadni i zapadni, uveče i naredne noći jak sjeverni i sjeveroistočni.

U Republika Srpskoj i FBiH danas preovladava sunčano vrijeme uz malu oblačnost, podaci su Federalnog hidrometeorološkog zavoda.

Temperatura vazduha u 14.00 časova: Han Pijesak 16 stepeni, Čemerno 17, Kalinovik, Kneževo i Sokolac 18, Bileća i Mrakovica 19, Gacko 20, Drinić i Sarajevo 21, Višegrad, Zvornik, Mrkonjić Grad, Srebrenica i Trebinje 22, Novi Grad, Ribnik i Srbac 23, Banjaluka, Bijeljina i Prijedor 24, Doboj i Mostar 25 stepeni Celzijusovih.

Svešteniku Bogdanu Stjepanoviću, koji je nedavno operisan i uspješno se oporavlja nakon transplantacije jetre, dio ovog organa donirao je njegov kolega, sveštenik Darko Perić iz Pilice, kako bi mu spasio život.

Otac Bogdan Stjepanović, porijeklom iz Lokanja (Zvornik), suočio se sa ozbiljnim zdravstvenim problemima koji su zahtijevali hitnu transplantaciju. U trenucima kada je situacija postajala sve teža, ruku spasa pružio je njegov sabrat u službi, pišu Zvorničke novosti.

“Sveštenik Darko Perić, paroh u Pilici, bez oklijevanja je odlučio da postane donor i daruje dio jetre svom kolegi”, navedeno je u objavi.

Operativni zahvat je uspješno izveden, a oba sveštenika se trenutno oporavljaju.

Ovaj čin izazvao je snažne reakcije među vjernicima i brojnim ljudima iz Srpske, ali i regiona, koji ističu da je riječ o primjeru istinske požrtvovanosti i ljudskosti.

Za liječenje oca Bogdana ranije su organizovane i akcije prikupljanja pomoći, u koje se uključio veliki broj građana, što dodatno govori o podršci koju je imao tokom borbe za zdravlje.

Položaj prosvjetnih radnika je u određenim situacijama i zbog velikih izazova doveden u pitanje, rekla je pomoćnik ministra prosvjete i kulture Nataša Cvijanović.

“Nije lako raditi u prosvjetnim ustanovama. Mi, pored povećavanja plata, moramo voditi računa i o dostojanstvu svakog prosvjetnog radnika jer je njihov posao vrlo kompleksan i odgovoran”, rekla je Cvijanovićeva nakon sindikalne radionice o temi “Tehnološki višak i uznemiravanje na radu u školama” održanoj u Banjaluci.

Ona je istakla treba raditi na podizanju kvaliteta položaja vaspitno-obrazovnih radnika.

Predsjednik Sindikata obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske Dragan Gnjatić ukazao je da o dostojanstvu prosvjetnih radnika treba voditi računa, kao i o tome da niko od njih ne ostane tehnološki višak.

“To je obaveza poslodavca koji je dužan da nađe posao za svakog radnika. A nas ima tačno onoliko koliko propisi Srpske traže i zahtijevaju”, rekao je Gnjatić.

Upozorio je da se brojni prosvjetari žale na rukovodioce, kolege i određene roditelje u smislu učestalog uznemiravanja na radu i da se nastoji doći do najboljih rješenja kako ne bi bilo situacija u kojima neko maltretira ili galami na drugoga.

“Želimo da svaki prosvjetni radnik dođe i ode s posla sa osmijehom i da imamo poštovanje”, rekao je Gnjatić i dodao da će Sindikat zaštititi svoje članove.

Pravnik Službe za besplatnu pravnu pomoć u Savezu sindikata Dajana Marjanović Verić rekla je da se neće dozvoliti da određeni prosvjetni radnici koje zastupaju budu proglašeni kao tehnološki višak, a da s druge strane ima nastavnih predmeta i oblasti za koje nema dovoljno nastavnog kadra.

Istakla je i da je nedopustivo da radnici u školama trpe bilo kakvo uznemiravanje na radu, a ako to neko i čini, onda treba da se obrati nadležnim institucijama.

“Može da se obrati i nama i mi ćemo reagovati u skladu sa zakonom”, rekla je ona i dodala da je u posljednjih tri, četiri mjeseca imala pet, šest navedenih slučajeva.

Nezdrav vazduh u prijepodnevnim časovima bio je u Sarajevu, a umjeren stepen zagađenosti u više gradova, među kojima su Banjaluka, Trebinje, Gacko, Prijedor, Brod, pokazuju podaci na internet stranici “Zrak.ekoakcija”.

Prema mjerenju u 11.00 časova, indeks kvaliteta vazduha u Sarajevu iznosio je 157, dok je u Kaknju bio 110, odnosno nezdrav za osjetljive grupe stanovništva.

Vazduh u Sarajevu može izazvati pojačane zdravstvene tegobe kod osjetljivih kategorija stanovništva, ali i negativno uticati na svu populaciju.

Osobama sa bolestima srca i disajnih organa, trudnicama, djeci i starijima preporučuje se da smanje boravak i fizičku aktivnost na otvorenom, a to se savjetuje i ostalim građanima.

Umjeren stepen zagađenja zabilježen je u Visokom 97, Zenici 92, Ilijašu 88, Brodu 86, Lukavacu 72, Hadžićima 71, Maglaju 70, Banjaluci 68, Gacku 66, Travniku 63, Prijedoru 61, Živinicama 61, Vogošći 54 i Trebinju 52.

Prema skali indeksa kvaliteta vazduha, vrijednosti od nula do 50 označavaju dobar kvalitet, od 51 do 100 umjereno zagađen, od 101 do 150 nezdrav za osjetljive grupe, od 151 do 200 nezdrav, od 201 do 300 vrlo nezdrav, a iznad 300 predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi.

Predsjednik Gradskog odbora Ujedinjene Srpske u Trebinju Milan Kovač, u razgovoru za VrbasMedia portal govori o porodičnim vrijednostima, profesionalnom putu i svakodnevnim izazovima sa kojima se susreće. Iako aktivan u javnom i političkom životu, ističe da su mu porodica, prijatelji i rodni grad uvijek na prvom mjestu.

Kroz priču o djetinjstvu, hobijima, obrazovanju i planovima za budućnost, Kovač otkriva i svoju ličnu stranu – šta ga ispunjava, gdje pronalazi mir i kako uspijeva da uskladi brojne obaveze sa privatnim životom.

Koliko Vam znači porodica i koliko ste pored poslovnih obaveza posvećeni porodici?

Porodica mi mnogo znači i sa njima provodim veći dio slobodnog vremena. Pored roditelja, sa kojima sam u stalnom kontaktu i sa kojima stanujem u zajedničkoj porodičnoj kući, posebnu radost čine mi druženja sa Teodorom i Damjanom, djecom moje sestre Dijane, kojima pomažem oko školskih obaveza i čije želje najčešće ispunjavam. Za njih uvijek imam vremena i druženje sa njima je pravi odmor u odnosu na druge dnevne i poslovne obaveze.

Imate li hobi?

Od malih nogu sam zaljubljen u ribolov. Sjećam se svojih prvih odlazaka na Trebišnjicu, sa nepunih osam godina, kada sam uz pomoć svoga komšije Straja naučio prve lekcije iz vezivanja udice i različitih sistema za uspješan ribolov. Često bih se, bez znanja roditelja, “izvukao” iz kuće i spustio na obalu Trebišnjice, a onda sa prvim mrakom vraćao kući, često i bez ulova, što mi nije predstavljalo poseban problem koji bi me demotivisao. Kasnije, duži niz godina, odlazio sam na Bilećko jezero gdje sam sa kumovima i prijateljima provodio neke od najljepših trenutaka u životu. I danas zabacim udicu, iako mnogo rjeđe, te sa pravom mogu reći da je ribolov i dalje moj najdraži hobi.

Znate li kuhati i koja Vam je omiljena hrana?

Mislio sam da me kuhanje nikada neće zanimati, ali sam se prevario. U studentskim danima, pored ishrane u menzi, za kuhanje je bio zadužen moj tadašnji cimer, a današnji kum, Srđan, koji je to prilično vješto radio. Kasnije, uz porodična i druga druženja, počeo sam spremati svoja prva jela. Prilično mnogo vremena provodio sam gledajući različite emisije na “YouTube”, a recepte, koji su mi bili najzanimljiviji, pamtio sam i ponekad zapisivao. Veliku ljubav prema kuhanju na mene je prenio i moj stariji kum Dragan, koji je veliki gurman i čije specijalitete smo uvijek rado probali. Danas najčešće spremam juneći gulaš, dobar sač sa telećim mesom, a roštilj prepuštam onima sa manje iskustva.

Kako provodite godišnji odmor, preferirate li izlete, putovanja, more ili planinu?

Ranije, godišnji odmor bih redovno provodio u Trebinju, kombinujući porodične obaveze i ribolov. U Hercegovini postoji jako mnogo planinskih masiva koje još nisam obišao, a koje bih volio posjetiti u narednom periodu. Boravak na Zelengori, prije nekoliko godina, ostavio je poseban utisak na mene, jer sam u nekoliko dana upoznao netaknutu prirodu, za koju nisam ni znao da postoji, a da je tako blizu. Posljednjih godina, obilazim i druga mjesta i destinacije po preporuci. Posebno bih izdvojio hodočašće u Svetu zemlju, obilazak Jerusalima i Vitlejema, a zatim i odlazak na Sinaj i posjetu jednom od njstarijih pravoslavnih manastira na svijetu – manastiru Svete Katarine. Svakako, poseban osjećaj zadovoljstva i duhovne radosti čini posjeta Svetoj Gori i manastiru Hilandaru, koje sam obišao dva puta i kojima se opet, uz Božiju pomoć, planiram vratiti.

U kakvom ste odnosu sa komšijama i ko su Vam najbolji prijatelji?

Postoji izreka: “Bolje dobar komšija, nego dobra ograda”. Ova izreka naglašava važnost i značaj dobrih odnosa u komšiluku. Zaista, bez ikakve sumnje, mogu naglasiti dobre komšijske odnose u ulici u kojoj stanujem. U približno istom periodu, u naselju Hrupjela, građene su kuće u kojima su odrastale generacije koje su uvijek vodile računa da budu na usluzi jedni drugima. U takvim odnosima, od školskih dana, gradila su se prava prijateljstva koja i danas traju. U ratnom periodu, nije se živjelo u naročito dobrim uslovima, kao što je to danas slučaj, ali smo uvijek nalazili način da budemo srećni i bezbrižni. Današnjim generacijama to je teško razumjeti. U kasnijem periodu, nakon srednje škole i po povratku sa studija, mnoga prijateljstva su izrasla u kumovske odnose. Danas sa ponosom mogu reći da sam kumovao šest puta, a moji kumovi su ujedno i moji najbolji prijatelji, sa kojima provodim najviše vremena. Neki od njih ne žive u Trebinju, ali kumovske odnose i danas njegujemo i u stalnoj smo komunikaciji. Osim njih, imam istinski dobre prijatelje koji su postali sastavni dio mog privatnog i poslovnog života. Neću nabrajati sva njihova imena, jer je to jedna ozbiljna reprezentacija, u kojoj niko nije na rezervnoj klupi.

Da li je posao kojim se trenutno bavite oduvijek bila Vaša želja?

Usko gledano, nikada nisam zamišljao da ću raditi poslove koje trenutno obavljam, jer sam imao veće afinitete prema poslovima koji imaju izraženu samostalnost u radu. Za relativno kratko vrijeme, promijenio sam više poslodavaca, ali sam uvijek obavljao poslove koji su vezani za moje formalno obrazovanje. To mi je pomoglo da unaprijedim mnoge vještine koje mi i danas služe da se na ovom radnom mjestu osjećam kao svoj na svome.

Koliko vremena posvećujete stručnom i profesionalnom usavršavanju?

Nakon osnovnih studija na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, na nagovor porodice i pojedinih profesora, sa kojima sam uspostavio dobar i korektan odnos tokom studiranja, odlučio sam upisati master studije, koje sam uspješno završio. To me je zainteresovalo za naučni rad, koji me je doveo do doktorskih studija na Pravnom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, koje uspješno privodim kraju. Sve to podrazumijeva mnoga odricanja, ali sam izuzetno ponosan što sam pronašao balans između usavršavanja, odnosno nastavka obrazovanja i svakodnevnih obaveza, koje su naizgled na suprotnim stranama.

Da sada birate neki drugi posao koji bi to bio?

Pravo je moj izbor zanimanja, a završetak doktorskih studija će možda otvoriti prostor da se pravom nastavim baviti na nekoj od naučnih institucija, odnosno na jednom od dva javna univerziteta u Republici Srpskoj. To bi bio logičan slijed događaja, ali u vremenu u kojem živimo, teško je planirati tako važne stvari, posebno kada mnogo toga ne zavisi samo od vaše volje i interesovanja. U svakom slučaju, pravna struka je moj izbor, bez obzira na kom radnom mjestu i u kojoj ulozi.

Imate li omiljenu knjigu i šta trenutno čitate?

Nemam posebno izgrađen stav prema nekoj od knjiga, odnosno naslova koje sam pročitao, izuzev ako su u pitanju djela koja su nastala kao rezultat rada nekog od mojih prijatelja, koji su se pokazali i dokazali u književnom radu. U tom slučaju, čitanje predstavlja spoj uporednog razmišljanja o temi i o autoru, gdje je teško biti objektivan. Ipak, u posljednje vrijeme, doduše po preporuci, imam poseban interes za djela Ljiljane Habjanović Đurović, koja me inspirišu u duhovnom i književnom smislu. Njen roman „Tamo gde je ona“, napisan u dva dijela, trenutno je moj izbor u slobodno vrijeme.

Gdje biste voljeli živjeti, a da to nije Trebinje?

Uh, to je zaista teško pitanje na koje je gotovo nemoguće dati odgovor, posebno kada ste u Trebinju rođeni, kada tamo živite i kada su vam u tom gradu porodica, kumovi i najbolji prijatelji. To je poseban odnos koji se stiče rođenjem, a koji se dalje izgrađuje kroz bezbroj događaja koji čine život jednog čovjeka. Ne sporim da u Republici Srpskoj ima mnogo lijepih gradova, ali ja ni sa jednim od njih nemam neku posebnu vezu koja bi me opredijelila da ga izaberem za mjesto svog življenja. Ako bih ipak morao, onda bi to bila Banja Luka, kao grad u kome sam proveo veoma lijepe i važne trenutke u svom životu. To je grad koji ima sve što je čovjeku potrebno za normalan i pristojan život, a to je sasvim dovoljno da me opredijeli da bude moj drugi izbor.

Da li ste aktivni na polju humanitarnog rada, jeste li član udruženja i fondacija?

U Trebinju postoje ljudi koji se mnogo trude da pomognu drugima. Mnoga udruženja su doprinijela da se na naše sugrađane, koji su u stanju socijalne i druge potrebe, gleda na jedan potpuno drugačiji način. Uvijek se rado odazovem njihovom pozivu i imam jako korektnu i otvorenu saradnju sa svima njima. Posao koji obavljaju je vrijedan divljenja. Osim toga, trudim se doprinijeti radu sportskih i drugih udruženja, kojima pomažem u mjeri u kojoj je to moguće, materijalno i na sve druge načine, kroz lični doprinos.

Razgovor sa Milanom Kovačem pokazuje da iza javne funkcije stoji čovjek čvrsto ukorijenjen u porodične vrijednosti i tradiciju, ali i okrenut ličnom i profesionalnom razvoju. Njegova priča svjedoči o važnosti balansa između privatnog i poslovnog života, kao i o posvećenosti zajednici u kojoj živi i djeluje.

Novinar: Marijana Bogdanović

Na graničnom prelazu Gradiška, gužva je od ranog jutra a kolona vozila na izlazu iz BiH stalno se povećava. Čekanja su već sada, računajući granične procedure u dvije države, duža od sat vremena. Najviše putnika je iz evropskih zemalja koji su u BiH slavili Uskrs ili imali slobodne dane zbog ovog praznika.

Na graničnom prelazu Gradiška, gužva je od ranog jutra a kolona vozila na izlazu iz BiH stalno se povećava. Čekanja su već sada, računajući granične procedure u dvije države, duža od sat vremena. Najviše putnika je iz evropskih zemalja koji su u BiH slavili Uskrs ili imali slobodne dane zbog ovog praznika.

Foto: Milan Pilipović

Nemedicinski radnici u zdravstvu Republike Srpske poručili su da su godinama zanemareni u zdravstvenom sistemu, iako, kako ističu, bez njihovog rada taj sistem ne bi mogao da funkcioniše.

Iz Sindikata nemedicinskih radnika navode da je jedinstvo zaposlenih ključno kako bi se izborili za bolji položaj i dostojanstvene plate.

– Decenijama smo nevidljivi u zdravstvenom sistemu, ali bez našeg rada taj sistem ne postoji. Samo zajedno, kao jedan tim, možemo se izboriti za dostojanstvene plate i status koji zaslužujemo – poručili su iz sindikata.

Naglašavaju da se ne smije dozvoliti podjela među zaposlenima, jer, kako navode, svi rade u istom sistemu i suočavaju se sa istim životnim troškovima.

– Ne smijemo dozvoliti da jedan dio tima bude ponižen. Zar vozač, kuvarica ili radnik na održavanju ne hrane svoje porodice od iste te plate?! Dosta su nas dijelili na procente, unosili razdor među nas i trgovali našom sudbinom – ističu iz ovog sindikata.

Podsjećaju da je od aprila predviđeno povećanje plata u zdravstvu za pet odsto za sve zaposlene, dok će dodatak od 250 maraka dobiti samo medicinske sestre i ljekari.

Zbog toga je prošle sedmice u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske održan skup radnika koji su izrazili nezadovoljstvo najavljenim povećanjem.

Tom prilikom radnicima se obratio i vršilac dužnosti direktora UKC Republike Srpske dr Nikola Šobot, koji je istakao da je povećanje od pet odsto tek početak poboljšanja materijalnog položaja zaposlenih u zdravstvu.

– U narednom periodu očekuju se dodatna povećanja plata za zdravstvene radnike. Ovo je prvi korak ka poboljšanju statusa radnika – naglasio je Šobot.

Iz Sindikata nemedicinskih radnika navode da je njegovo pojavljivanje na skupu iznenadilo mnoge zaposlene, ali u pozitivnom smislu.

– Umjesto očekivane distance i uloge suprotstavljene strane, viđena je drugačija slika. Nastupio je sa stavom koji jasno pokazuje da razumije situaciju i stoji uz zaposlene u ovom trenutku. Njegovo obraćanje ostavilo je utisak da dijeli isto razmišljanje, pristup koji je bliži nama nego administraciji. Podržao je sindikalne predstavnike u borbi za radnička prava i bolje uslove rada – poručili su iz Sindikata.