– Problem roditelja njegovatelja mora pod hitno biti riješen – istakao je Minić u objavi na Iksu.
On je naveo da je detaljno upoznat sa ovim problemom i da će u narednim danima javnost će biti upoznata sa konkretnim rješenjem.
U ovom dokumentu, koji je trenutno u procesu e-konsultacija i podložan je izmjenama, navedeno je da je maksimalna cijena na koju se može odobriti povrat PDV-a zapravo prosječna cijena stana sa PDV-om u BiH, koju je u zadnjem kvartalnom izvještaju objavila Agencija za statistiku BiH.
U praksi to znači da će na prosječnu cijenu uticati i cijene stanova u izrazito malim sredinama, gdje su nekretnine mnogo, pa i višestruko jeftinije nego u većim gradovima.
Ili da budemo još precizniji – prоsјеčnа ciјеnа prоdаtih nоvih stаnоvа po metru kvadratnom u drugom kvartalu 2025. godine u BiH iznosila je 3.147 KM, a u Banjaluci 3.649 maraka.
Dakle, onome ko je u Banjaluci kupio stan u aprilu, te po svakom kvadratu platio 530,20 KM PDV-a, biće vraćeno 456,40 KM po kvadratu.
I to nije sve – Nacrt pravilnika predviđa povrat PDV-a u maksimalnom iznosu od 24.557,74 KM, što znači da kupci komfornijih stanova, u većim gradovima, neće moći računati na kompletan iznos PDV-a ni po tom osnovu.
“Maksimalna cijena na koju se može odobriti povrat PDV-a je prosječna cijena stana sa PDV-om u BiH koja je u zadnjem kvartalnom izvještaju objavljena u biltenu Agencije za statistiku BiH. Maksimalan iznos povrata PDV-a koji se može ostvariti po jednom zahtjevu kupca prvog stana ne može iznositi više od 24.557,74 KM od sume plaćenog PDV-a i koji iznos se usklađuje po prosječnoj cijeni u biltenu Agencije za statistiku BiH”, navedeno je u Nacrtu pravilnika.
Ipak, ovo nije konačan dokument. Sve zamjerke koje imaju, građani mogu da iznesu na portalu ekonsultacije.gov.ba. Uprava za indirektno oporezivanje (UIO BiH) je, naime, 11. septembra objavila Nacrt pravilnika, sa rokom od 15 dana za zainteresovane, da pristupe dokumentu i dostave svoje komentare i prijedloge.
“Da bi građani ili privredni subjekti učestvovali u javnim konsultacijama, potrebno je da se na portalu ekonsultacije.gov.ba registruju kao fizičko ili pravno lice. Tek nakon registracije imaju mogućnost da pristupe tekstu Nacrta pravilnika i ostave svoje primjedbe, sugestije i komentare. Samo na taj način podneseni komentari ulaze u zvaničnu bazu i biće dostavljeni Upravnom odboru UIO na razmatranje”, rekli su iz UIO BiH.
Saša Magazinović, poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, podsjeća da je parlament BiH početkom aprila usvojio zakon koji omogućava povrat PDV-a na prvu nekretninu.
“Upravni odbor UIO je tek nedavno usvojio Nacrt pravilnika. Ono što sam do sada čuo od zainteresovanih ljudi kao primjedbu je da pravilnik tretira prosječnu cijenu stana u BiH kao najveći iznos cijene kvadrata za povrat PDV-a i što je maksimalni iznos koji pravilnik predviđa za povrat novca građanima 24.557,74 KM”, naveo je Magazinović.
Sve koji su direktno zainteresovani za ovaj pravilnik pozvao je da se uključe u javne konsultacije.
“Finalni dokument će usvojiti Upravni odbor UIO nakon sprovedenih javnih konsultacija. O pravilniku se parlament BiH ne izjašnjava niti zastupnici imaju mogućnost da mijenjaju neke njegove dijelove”, upozorio je Magazinović.
Ekonomista Igor Gavran navodi da je jasno da, ako se prosječna cijena utvrđuje na nivou BiH, odnosno uzimaju se u obzir i cijene stanova u Sarajevu i Banjaluci, gdje su basnoslovno skupi, i onih u, recimo, Čajniču ili Drvaru, onda dobijamo iznos koji je drastično niži od onoga koji većina kupaca stvarno plaća, jer se stanovi najviše kupuju u najatraktivnijim sredinama, dok one druge praktično izumiru i mnogi stanove ne mogu ni pokloniti, a kamoli prodati.
“Ovaj pristup je logičan iz ugla budžeta, jer se osigurava koliko-toliko ograničenje gubitaka po ovom osnovu, ali, naravno, nije logičan iz ugla tržišta i kupaca. Recimo, stan od 50 metara kvadratnih u Sarajevu lako može dostići, pa i prestići cijenu od 250.000 KM bez poreza i onda bi PDV iznosio 42.500 KM. Dakle, daleko više od ovoga limita. A ako je riječ o većim stanovima, onda je očito da limit ne bi bio ni polovina stvarno plaćenog PDV-a”, pojašnjava Gavran za “Nezavisne novine”.
Ipak, on misli da određeni limit ima smisla, jer ne treba ni stvarati motivaciju za dodatno povećanje cijena i eventualne dogovore i fiktivne cijene radi većeg povrata i podijele između povezanog prodavca i kupca, ali bi morao biti u vezi i sa lokacijom, inače je – besmislen.
“Također bi trebali biti osigurani imovinski limiti i limiti prihoda ne samo kupaca nego i članova porodica da se spriječi da milioneri na ovaj način uštede pare za stanove djeci ili neki investiraju u nekretnine povoljnije. Svrha ovoga zakona mora biti pomoć prije svega mladima koji realno ne mogu priuštiti nekretninu drugačije. Ali, ukratko, bolje za sve bi bilo da vlasti utiču na smanjenje cijena nekretnina umjesto ovakvih problematičnih i manjkavih rješenja”, ocjenjuje Gavran.
Postupkom vantjelesne oplodnje u Republici Srpskoj do sada je rođeno više od 2.200 beba, a samo tokom osam mjeseci ove godine odobreno je ukupno 326 zahtjeva za vantjelesnu oplodnju.
Pokazuju to podaci Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, koji je za finansiranje vantjelesne oplodnje u ovoj godini izdvojio oko 1,5 milion maraka, dok je trošak za refundacije iznosio oko 258.000 KM.
Inače, FZO RS finansira tri pokušaja vantjelesne oplodnje za parove koji na drugi način ne mogu da ostvare potomstvo, a upravo je ona 2007. godine uvrštena u prava iz zdravstvenog osiguranja u Srpskoj. Tada je finansiran samo jedan pokušaj, a kasnije je broj pokušaja povećan.
“Fond u cijelosti finansira tri postupka vantjelesne oplodnje ženama do navršenih 40 godina starosti, a ženama od navršenih 40 do navršene 42 godine Fond finansira 50 odsto troškova. Ženama koje su starije od 42 godine, ukoliko rode dijete postupkom vantjelesne oplodnje, FZO u potpunosti refundira troškove, u skladu sa našim cjenovnikom”, navode oni za “Nezavisne novine” dodajući da se postupak vantjelesne oplodnje radi u ugovorenoj zdravstvenoj ustanovi u Republici Srpskoj “Medico S”.
Ukoliko se ta procedura ne može sprovesti u zdravstvenoj ustanovi koja ima ugovor sa FZO RS, iz ove ustanove objašnjavaju da parovi mogu da urade postupak vantjelesne oplodnje u nekoj od zdravstvenih ustanova u inostranstvu, a Fond im potom refundira troškove u skladu sa cjenovnikom.
“Osim toga, Zakonom o obaveznom zdravstvenom osiguranju omogućeno je da Fond može da refundira troškove parovima koji su nakon dva neuspjela pokušaja vantjelesne oplodnje u Srpskoj, treći postupak, po svojoj želji, uradili u inostranstvu”, navode oni.
Potomstvo uz pomoć vantjelesne oplodnje veliki broj građana u Srpskoj pokušao je ostvariti i prošle godine, kada je odobreno 495 zahtjeva, a trošak Fonda tada bio je 2,6 miliona KM.
“U 2023. godini odobreno je 507 zahtjeva za vantjelesnu oplodnju, a trošak Fonda iznosio je oko tri miliona maraka, dok su troškovi za refundacije postupaka rađenih izvan Srpske iznosili oko 400.000 KM. U 2022. godini odobren je 591 zahtjev za vantjelesnu oplodnju, dok je 2021. godine odobreno 656 zahtjeva”, naveli su oni za “Nezavisne novine”.
Osim finansiranja tri pokušaja vantjelesne oplodnje, prije osam godina Srpska je među prvima u regionu uvela i čuvanje embriona na dvije godine.
“Finansiranje ove usluge mnogo znači parovima, jer zahvaljujući čuvanju embriona, posebno žene, ne moraju ponovo da se izlažu hormonskoj terapiji, a sam postupak kraće traje”, objašnjavaju iz FZO RS.
Takođe, Fond je u 2023. godini počeo da finansira i novu uslugu zamrzavanje reproduktivnog materijala.
“Ova usluga podrazumijeva zamrzavanje spermatozoida, zamrzavanje i čuvanje tkiva testisa, odmrzavanje spermatozoida ili tkiva testisa, zamrzavanje i čuvanje do deset jajnih ćelija na period od pet godina. Onkofertilitet je nova oblast u medicini u Srpskoj i značajan je iskorak u pravima iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, jer ima za cilj da sačuva i produži fertilitet kod žena i muškaraca oboljelih od malignih bolesti”, navode oni dodajući da zamrzavanje reproduktivnih ćelija oboljelih od malignih bolesti prije izlaganja onkološkim terapijama i zračenju, pruža mogućnost da se kasnije dobije potomstvo.
Prosječna neto plata u BiH u julu ove godine iznosila je 1.601 KM, pokazuju zvanični podaci koje je objavila Agencija za statistiku BiH.
Plata je u odnosu na prethodni mjesec nominalno veća za dva odsto, a realno za 1,8 odsto. Kada je o godišnjem poređenju riječ, prosječna neto plata u sedmom mjesecu u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 14,8 odsto, a realno za 9,5 odsto.
Koliko ona prati cijenu potrošačke korpe?
Prema podacima Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, potrošačka korpa za juli mjesec iznosila je 3.202,70 KM, a za mjesec august 3.541,80 KM, što predstavlja porast od 10,59 odsto.
Dakle, prosječna plata u BiH pokriva tek oko 45,2 odsto mjesečnih troškova potrošačke korpe.
Da bi sustigla njen rast, plata bi se morala povećati za 121,2 odsto, a da bi pružila “solidan” život, što znači 20 odsto više od potrošačke korpe, što bi uključivalo pristojan život, štednju ili nepredviđene troškove, morala bi porasti za 165,4 odsto, tj. lični dohodak bi trebao iznositi oko 4.000 KM.
Takođe, inflacija od 4,8 odsto čini realni standard još nižim, jer ima manju kupovnu moć nego prošle godine. Iako plata iznosi 1.601 KM, realno “vrijedi” oko 1.527 KM.
U drugom kvartalu 2025. godine, radnu snagu činilo je 1,405 miliona osoba od kojih je 1,221 milion (86,9 odsto) zaposlenih i 184 hiljada (13,1 odsto) nezaposlenih.
U poređenju sa prethodnim kvartalom, broj zaposlenih osoba se povećao za 0,7 odsto, dok se broj nezaposlenih osoba smanjio za 1,8 odsto.
Stopa aktivnosti je bila 48,9 odsto, stopa zaposlenosti 42,5 odsto, stopa nezaposlenosti 13,1 odsto i stopa neaktivnosti 51,1 odsto. Od ukupnog broja radne snage, 60,5 odsto su muškarci, a 39,5 odsto su
Ovakvi podaci pokazuju da je samo polovina građana radno aktivna na tržištu rada.
Stopa neaktivnog stanovništva od 51,1 odsto pokazuje da više od polovine ljudi nije ekonomski angažovano, dakle niti radi niti traži posao. Uzimajući u obzir da je u EU stopa zaposlenosti oko 76 odsto, Bosna i Hercegovina daleko je ispod tog nivoa.
Tu se primjećuje i značajan polni disbalans zbog manjeg broja zaposlenih žena i njihovu visoku stopu neaktivnosti.
Iako nominalna plata u Bosni i Hercegovini raste, njen stvarni značaj slabi zbog porasta stope inflacije, visoke neaktivnosti, demografskih izazova…, koji sve više opterećuju ekonomski sistem, piše Forbes.
Vidovićeva je tokom sastanka istakla da je Ministarstvo finansija već započelo sa aktivnostima na analizi poreskog sistema kako bi se do kraja godine predložio i usvojio set mjera s ciljem jačanja stabilnosti javnih finansija i postizanja efikasnijeg poslovnog okruženja.
Zajednička je ocjena da je potrebno snažnije djelovati protiv sive ekonomije, te će u narednim danima biti preduzeti prvi koraci ka formiranju novog tima koji bi se bavio tim problemom i kako bi dio novca koji je u nelegalnim tokovima bio vraćen u budžet.
Na sastanku je iskazana obostrana podrška u reformskim procesima i opredjeljenje da se u narednom periodu zajednički konkretizuju rješenja u vidu Memoranduma o saradnji, ističe se u saopštenju Ministarstva finansija.
Od kafe, preko mesa, do voća, povrća i odjeće – sve je to drastično, u nekim slučajevima i više od duplo, poskupjelo unazad pet godina, pokazuje poređenje cijena u BiH iz jula 2020. i istog mjeseca ove godine.
Istovremeno, prosječna neto plata je, u istom periodu, sa 965 KM otišla na 1.570 KM i njen rast, prema mišljenju građana, nije ispratio divljanje cijena.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, riža, koja sada košta 4,6 KM, pet godina ranije je po kilogramu koštala 3,2 KM.
Svježa piletina je sa 4,5 marke po kg skočila na 6,6 KM, a cijena svježe pastrmke, koja je nekada iznosila 9,7 KM, pala je u sjenu sadašnje vrijednosti kilograma, koja iznosi čak 13,3 KM.
Slično je i sa junetinom – prije pet godina smo je plaćali 13,3 KM, a sada je 24,2 marke po kilogramu.
Divljanje cijena nije zaobišlo ni voće. Jabuke su sa 2,5 KM otišle na tri marke po kilogramu, a banane, koje smo plaćali dvije KM, sada koštaju 3,2 KM.
U istom periodu, značajno su povećane i cijene povrća – krompira sa 0,9 na 1,50 KM, a, recimo, pasulja sa 4,7 na 6,2 KM.
Najveći porast cijena u BiH se može primijetiti ako obratimo pažnju na mliječne čokolade, koje su skoro duplo poskupjele. Za kilogram smo plaćali, u prosjeku, 16,10, a sada košta 30,60 KM.
Kada se tome doda i cijena mljevene kafe, koja je sada 29,3 KM po kilogramu, a ne 13,1 KM, koliko je bila u julu 2020. godine, može se uvidjeti ozbiljnost situacije.
Potrošači se ne hvataju za glavu samo zbog cijena hrane, već i brojnih drugih artikala koji im trebaju. Recimo, dječje teksas hlače, koje sada iznose 32,2 KM, koštale su 26,5 KM. Znatno su poskupjele i muške kožne cipele, koje koštaju 169,5 KM, u odnosu na nekadašnjih 124,3 KM. Tome, svakako, treba dodati da su poskupjele i brojne komunalije.
Komentarišući ovaj rast cijena, Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja građana DON Prijedor, ocjenjuje da je izostala adekvatna reakcija nadležnih.
“Nešto što je vidljivo svih ovih godina jesu samo pokušaji vlasti da na neke načine privole trgovačke centre da se odreknu dijela marže i da se pozovu na akcije da se to uradi, a u stvari nije se vidjelo stvarno stanje i reakcija. Nešto čime se oni pravdaju jeste da treba da se pomogne samo onim socijalno ugroženim stanovnicima, a mi nemamo ni socijalne karte, tako da mi nismo došli ni do onog prvog segmenta kako pomoći najugroženijima”, navela je Marićeva za “Nezavisne novine“.
Takođe, ona naglašava da je potrebna stvarna ekonomska analiza.
“Nema tu prave i stvarne ekonomske analize da bi se mogle preduzeti određene mjere koje bi mogle pospješiti da ovakvo divljanje cijena više nije na sceni”, poručuje Marićeva.
U julu ove godine prosječna isplaćena plata za radnike u građevinarstvu u Republici Srpskoj iznosila je tek 1.206 KM. Dragana Vrabičić, predsjednica Sindikata radnika građevinarstva i stambeno-komunalne djelatnosti RS, smatra da je radnicima u ovom sektoru, s obzirom na rast cijena života, jako teško.
“S obzirom na to da su cijene rasle, rasla je i najniža plata unazad par godina, ali ona je definitivno nešto što ne služi čak ni za preživljavanje, a kamoli za život. Činjenica jeste da radnici u građevinskom sektoru imaju prosječne najniže plate, međutim isto tako činjenica je da i poslodavci u građevinskom sektoru zloupotrebljavaju institut najniže plate. Ljude plaćaju najnižom platom, a ostatak nečega što oni procijene da je vrijednost radnika koji radi daju u kovertama”, naglasila je Vrabičićeva za “Nezavisne novine”.
Uprkos brojnim pritiscima i pokušajima njenih urušavanja institucija, Republika Srpska svakodnevno potvrđuje svoju stabilnost. Očuvanje institucija i jačanje ekonomije, dva su osnovna zadatka nove Vlade. Veliku pažnju javnosti izazvala je i najava formiranja Fonda za dječiju štednju.
Sigurna Srpska, ali i sigurno odrastanje i budućnost, glavni su prioriteti Vlade i predsjednika Republike Milorada Dodika. Za svako novorođeno dijete, iz republičkog budžeta, na ime djeteta, biće isplaćeno i na 18 godina oročeno po 1.000 maraka, najava je predsjednika Srpske. Cilj je jačanje Republike i njenog najvažnijeg resursa – stanovništva.
– Trebamo se okrenuti politici da za svako novorođeno dijete uplatimo 1.000 maraka na račun koji se nalazi u okviru Fonda za dječiju štednju koji treba formirati i da taj dječiji Fond putem Uprave koja će se takođe formirati trguje sa tim novcem da bi dijete kada napuni 18 imalo značajan dio novca, neki su izračunali oko 140.000 maraka, sve zavisi kolika je kamata, prinosi – istakao je Milorad Dodik predsjednik Republike Srpske i dodao da garancija treba da bude to što taj novac treba da kupuje obveznice Republike Srpske i bude siguran. Nema šanse u otvorenom tržištu da odete u neku banku, ona propadne nakon 15 godina i nema tog novca. Vlada kupuje obveznice i to je najsigurnije.
Najavljene mjere predstavljaju najefektniji vid pronatalitetke politike, ali i ekonomsku sigurnost, mišljenje je roditelja. Fond bi, smatraju, mogao da donese višestruke pogodnosti.
– „Ova mjera bi sigurno bila vjetar u leđa svakoj porodici. Ono što je najvažnije, doprinijela bi možda bržem odlučivanju mnogih bračnih parova na rađanje prvog djeteta, na formiranje porodice, ali i roditeljima koji imaju jedno ili dvoje djece da se odluče na proširenje porodice – istakla je Marina Protić predsjednik Udruženja porodica sa troje i više djece “Ponos” Doboj, navodi RTRS.
Ono što je sigurno, dodaje Protić, jedan od pozitivnih efekata jeste da bi ova mjera dugoročno smanjila odliv stanoviništva sa područja Republike Srpske.
Јer da bi koristili sredstva, preduslov za mlade ljude je da nakon navršenih osamnaest godina, ostanu i privređuju u Srpskoj. Cilj najavljenih mjera u bližoj budućnsti je poboljšanje demografske slike. Najsvježija statistika je zadovoljavajuća, a zadatak za budući period jeste jačanje nataliteta i podmlađivanje stanovništva.
– Možemo biti zadovoljni sa tendencijama što se tiče nataliteta. U prethodnih desetak godina , mi otpirlike imamo u Republici Srpskoj oko 9.200 rođene djece – kaže Aleksandar Majić demograf.
Fond za dječiju štednju i nove investicije naišao je i na podršku ekonomista. Kako se fondovi budu punili tako će se, smatraju, investirati u sigurne finansijske instrumente, a to su državne obveznice. Finansiranje bi se, ističu, moglo vršiti iz nekoliko izvora.
Da krenemo za početak kroz transformaciju tih sredstava na primjer kroz neke koncesije, iz nekih procesa privatizacije, recimo kroz isplate dividendi javnih preduzeća, jer iako je veoma često mišljenje da ne postoje takvi slučajevi, mi itekako imamo javna preduzeća koja uredno isplaćuju dividente i veoma uspješno posluju – dodao je Bojan Lučić ekonomista.
Јedan od ciljeva je i ekonomsko osnaživanje stanovništva i jačanje privrede.
Stranci koji dolaze na rad u Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu sve su primjetniji u svakodnevici i zauzimaju radna mjesta koja domaći radnici napuštaju odlaskom u inostranstvo. Naši ljudi, u potrazi za boljim uslovima, sele ka bogatijim zemljama, dok praznine popunjavaju radnici sa drugih kontinenata.
U javnosti se sve češće izražava zabrinutost. Razlog nije samo u rastućem broju stranih radnika, već i u strahu da bi mogli postati brojniji od domaćih.
Odbornik u banjalučkoj Skupštini, Neven Stanić, jasno se usprotivio ideji povećanja kvota za dolazak stranih radnika u Srpsku i BiH, bilo da je riječ o onima sa niskim ili visokim kvalifikacijama.
„Oštro sam protiv zahtjeva poslodavaca koji žele više stranih radnika, a sve zarad brze zarade. To vodi gubitku našeg identiteta. Ako se ovako nastavi, stranci će na kraju živjeti u vašim kućama,“ poručio je Stanić.
On smatra da je „Evropa prestala biti Evropa“ i da današnju sliku evropskih gradova oblikuju radnici iz Azije, Afrike i Bliskog istoka.
„Dalje širenje kvota za strane radnike vodi ka tome da Republika Srpska izgubi vlastiti identitet. Kada pogledate sve veći broj stranaca na ulicama Banjaluke, jasno je da Srpska ide u pravcu pretvaranja u dio Afrike, Azije ili Bliskog istoka“, upozorio je Stanić, najavljujući da će uskoro izaći u javnost sa konkretnim brojkama i prijedlozima mjera.
Primjeri iz regiona pokazuju da je taj trend sve izraženiji. Hrvatsku, na primjer, karakteriše masovno zapošljavanje stranaca u ugostiteljstvu, trgovini i uslužnim djelatnostima. Na to ukazuje i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović.
„Naša djeca i unuci nisu iznad poslova koje danas obavljaju strani radnici. To je potpuno drugačiji odnos od vremena kada su Hrvati, Srbi ili Slovenci odlazili u Njemačku prije 70 godina. Tamo su naučili jezik i uklopili se, a ovdje se to neće dogoditi“, rekao je Milanović, naglašavajući da se u nekim hotelima recepcioneri sa gostima obraćaju na engleskom jer ne znaju hrvatski.
Dodao je i da narodi sa prostora bivše Jugoslavije, i pored svih istorijskih sukoba, ipak imaju sličniju kulturu i bliži način života nego ljudi iz udaljenih dijelova svijeta.
U konačnici, strani radnici predstavljaju samo privremeno rješenje problema nedostatka radne snage. Dugoročno, masovni odlazak domaćih ljudi osiromašuje privredu, slabi društvo i dodatno pogoršava demografsku sliku.
Uprava Investiciono-razvojne banke Republike Srpske usvojila je prijedlog novih kreditnih linija koje se upućuju na saglasnost Nadzornog odbora i konačno odobrenje Vlade Republike Srpske, navodi se na zvaničnoj stranici ove banke.
Dodaju da nove kreditne linije građanima Republike Srpske donose povoljnije uslove zaduživanja, sa jasnim fokusom na podršku mladim bračnim parovima i najosjetljivijim kategorijama stanovništva.
Prema usvojenom prijedlogu, IRB Republike Srpske će ponuditi univerzalnu kreditnu liniju namijenjenu bračnim parovima do 40 godina starosti, uz fiksnu kamatnu stopu od 2,99 odsto tokom cijelog perioda otplate. Ovaj model omogućava stabilnost i predvidljivost u planiranju porodičnog budžeta i predstavlja direktnu podršku demografskoj politici Republike Srpske.
Posebno se izdvaja kreditna linija sa kamatnom stopom od 1,99 odsto, namijenjena porodicama poginulih boraca, ratnim vojnim invalidima, civilnim žrtvama rata, osobama sa invaliditetom, višečlanim porodicama i samohranim roditeljima.
Nove kreditne linije predviđaju i niže troškove obrade, viši maksimalni iznos kredita, kao i opcionu mogućnost grejs perioda do šest mjeseci. Time se korisnicima omogućava dodatni prostor da opreme svoje stambene jedinice i odmah stvore funkcionalan i opremljen dom.
“Ovo je prvi u nizu koraka Investiciono-razvojne banke Republike Srpske koji imaju za cilj modernizaciju Banke i približavanje građanima čime se dodatno potvrđuje društvena uloga i značaj IRB-a. Na ovaj način želimo i da omogućimo korisnicima kreditne linije da dobiju na vremenu i sigurnosti, dok paralelno jačamo povjerenje u domaći finansijski sektor”, izjavio je Boris Knežević.v.d. direktora Investiciono-razvojne banke Republike Srpske,
Ovim potezom IRB Republike Srpske nastavlja sa strateškim odlukama usmjerenim na direktnu pomoć građanima, njihov životni standard i demografsku stabilnost Republike Srpske.
Pravosnažno rješenje Okružnog suda u Banjaluci, do kojeg je došla Srpskainfo, otvorilo je novu dimenziju u vezi sa nedavnim policijskim racijama koje su izazvale snažnu buru u gradu.
Sud je, naime, u dokumentu jasno konstatovao da Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, odnosno Policijska uprava Banjaluka, ovakve akcije opravdava ovlaštenjem nazvanim „privremeno ograničavanje slobode kretanja“. Međutim, prema stavu suda, ne postoji nijedan zakon niti podzakonski akt koji precizira šta zapravo predstavlja operativno-taktička mjera poznata pod nazivom racija, niti je sam termin uopšte definisan u pravnom sistemu.
To znači da su policijske racije sprovođene bez jasnog pravnog uporišta, što dodatno otvara pitanje zakonitosti nasilnih upada u ugostiteljske objekte u Banjaluci, koje su građani opisivali kao scene do sada neviđene brutalnosti.
Građani su u razgovoru za Srpskainfo svjedočili o drastičnim postupcima policajaca. „U restoranu su sjedili ljudi sa djecom kada su odjednom upali maskirani i počeli galamiti. Čupali su kamere, video nadzor. Bio sam u ratu i prošao sam strahote, a ovo me sve podsjetilo na to“, rekao je jedan od sagovornika.
Iz Policijske uprave Banjaluka su ranije odgovorili na upite novinara, navodeći:
„Povodom dopisa koji ste dostavili na internet adresu Policijske uprave Banjaluka, obavještavamo Vas da su policijski službenici tokom proteklog vikenda na području koje operativno pokriva Policijska uprava Banjaluka sa ciljem održavanja javnog reda i mira, sprečavanja vršenja krivičnih djela i zloupotrebe opojnih droga izvršili službene radnje ‘Privremeno ograničenje slobode kretanja’ u više ugostiteljskih objekata. Obavještavamo Vas da u vezi sa navedenim Policijska uprava Banjaluka nije zaprimila nijednu pritužbu na postupanje policijskih službenika.“
Ipak, posljedice ovakvih akcija već su dovele do prvih krivičnih prijava. Jedan Banjalučanin, koji je zadobio teške tjelesne povrede, najavio je da će uskoro podnijeti prijavu Okružnom javnom tužilaštvu, a njegov medicinski nalaz već je postao dokaz ozbiljnosti povreda.
Advokatica Jovana Kisin Zagajac podsjetila je da građani koji su pretrpjeli nasilje imaju pravo da podnesu i krivične i parnične tužbe, naglašavajući da se u građanskoj parnici tuži država, jer ona snosi odgovornost za rad svojih organa.
Sada, kada je Okružni sud pravosnažno konstatovao da racija u pravnom smislu uopšte nije definisana, postavlja se pitanje ko će odgovarati za brutalnost, nezakonite postupke i upade koje su brojni Banjalučani doživjeli kao vid torture.