VRBAS Media

Autor: INFO

  • Ilić: Nećemo dozvoliti da krnji Ustavni sud BiH “obezglavi” Republiku Srpsku

    Ilić: Nećemo dozvoliti da krnji Ustavni sud BiH “obezglavi” Republiku Srpsku

    Nećemo dozvoliti da krnji Ustavni sud BiH “obezglavi” Republiku Srpsku, rekao je u Јutarnjem programu RTRS- Krnji Ustavni sud BiH donosi političke odluke, a ne pravne. Tako i mi moramo reagovati – jasan je Ilić.

    Ističe da krnji Ustavni sud BiH sad ima intenciju da obori Vladu Srpske.

    -U momentu davanja mandata Savi Miniću, predsjednik  Republike Srpske bio je Milorad Dodik. Presuda je došla kasnije, znači kasnije je zaprimljena. Međutim, pravno se boriti protiv političkih odluka pokazalo se neadekvatno. Njihova ideja je da uđemo u sistem da niko ne može donositi odluke. Mi to nećemo dozvoliti – naveo je Ilić.

    Istakao je da sada apelacija o Vladi Srpske pred Ustavnim sudom BiH neće imati smisla.

    – Mi probleme ne stvaramo, ali moramo reagovati i rješavati – izjavio je Ilić.

    Istakao je da će sutra biti održane dvije sjednice NSRS.

    – Na prvoj sjednici ćemo samo konstatotvati ostavku premijera Save Minića. Nakon toga biće održan Kolegijum i odmah druga sjednica o izboru nove Vlade Srpske. Očekujemo podršku vladajuće većine – naglasio je Ilić.

    poslanik SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Mladen Ilić.

  • Da li je Srpska sama mogla napraviti auto-put za 770 miliona KM

    Da li je Srpska sama mogla napraviti auto-put za 770 miliona KM

    Umjesto nepunih 600 miliona KM, koliko je prvobitno trebalo da košta izgradnja 40,6 kilometara auto-puta Banjaluka – Prijedor, Republika Srpska će kineskoj kompaniji “Shandong Hi-Speed International”, koja gradi trasu, sada platiti oko 770 miliona maraka.

    A uz sve uslove koje su ovim poslom dobili Kinezi, postavlja se pitanje da li je Srpska sama mogla izgraditi auto-put koji se u budućnosti treba spojiti sa Novim Gradom.

    Ovaj projekat, prema pojedinima, smatran je nepotrebnim s obzirom na blizinu Banjaluke i Prijedora, a brojne organizacije i novinari tražili su od Vlade Srpske da pojasni njegovu isplativost i finansijske detalje samog sporazuma, što se, kako navode, ne zna ni danas.

    Izgradnja ovog auto-puta ozvaničena je u Orlovači kod Prijedora u novembru 2021. godine, kada je tadašnji predsjednik Vlade RS Radovan Višković, a sada v.d. direktora JP “Autoputevi RS”, rekao da će on biti završen čak i prije trogodišnjeg roka.

    Od tada, sve je više puta prolongirano, a najnovije tvrdnje kažu da će biti završen 2028.

    Ministarstvo: Cijene materijala 44 odsto više nego 2018.

    Da je kineska strana nedavno zatražila povećanje cijene za trasu Banjaluka – Prijedor u iznosu od 90 miliona evra (oko 180 miliona KM), odnosno sa 297 miliona evra na 388 miliona evra (oko 770 miliona KM), za “Nezavisne novine” je potvrđeno iz Ministarstva saobraćaja i veza Republike Srpske.

    Tačno je, kažu, da je koncesionar zatražio korekciju jediničnih cijena pojedinih materijala, a to je odobreno u skladu sa odredbama koncesionog ugovora, koji je, podsjećaju, potpisan 12. decembra 2018. godine.

    “Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, cijene materijala koji se koriste u niskogradnji danas su u prosjeku za oko 44 odsto više u odnosu na period potpisivanja ugovora. Navedena korekcija svakako predstavlja povećanje ukupne vrijednosti projekta, ali je izvršena u skladu sa ugovornim mehanizmima za usklađivanje cijena i realnim kretanjima na tržištu građevinskih materijala od momenta potpisivanja ugovora”, pojašnjavaju iz Ministarstva saobraćaja i veza RS.

    Što se tiče samog projekta, navode da je koncesionaru do sada predato u posjed oko 65 odsto trase puta i da se na tim dionicama izvode građevinski radovi.

    “Zvanična nota za početak građevinskih radova izdata je 30. septembra 2025. godine, a rok za završetak radova je 30. septembar 2028. godine, što je u skladu sa ugovorenim rokom od tri godine”, tvrde iz resornog ministarstva.

    Kinezima putarina 30 godina

    Kineskoj strani je ugovorom data koncesija na period od 30 godina, kojom je predviđeno da oni finansiraju, upravljaju i održavaju auto-put u tom trajanju nakon što se on izgradi.

    Takođe, to podrazumijeva i da će tri decenije Kinezi naplaćivati i putarinu sa ovog auto-puta, a da po tom osnovu dobiju 32,5 miliona evra godišnje (što je oko 60 miliona KM).

    Ako se to pomnoži sa 30 godina, dobije se da se Srpska obavezala da će Kinezi na osnovu putarine od Banjaluke do Prijedora zaraditi oko 975 miliona evra (1,8 milijardi KM).

    Mnogi su mišljenja da je to potpuno nerealno, s obzirom na dionicu. Ali i za to ima rješenje.

    Naime, ukoliko Kinezi ne budu uspjeli naplatiti toliko putarina, Vlada RS se obavezala da će im isplatiti svu razliku. U tome u Ministarstvu ne vide ništa sporno.

    “To je standardna praksa kod koncesionih infrastrukturnih projekata širom Evrope i svijeta”, poručuju, te dodaju da projekcije prihoda, kao i finansijske garancije, predstavljaju poslovnu tajnu koncesionara i nisu namijenjene javnoj objavi.

    Odgovarajući na pitanje da li je, ako se sve sabere, Republika Srpska mogla samostalno izgraditi auto-put Banjaluka – Prijedor i da li postoji rizik za budžet, iz Ministarstva kažu da se u savremenoj međunarodnoj praksi veliki infrastrukturni projekti izuzetno rijetko finansiraju isključivo iz budžetskih sredstava, te da su koncesije, kreditna zaduženja ili javno-privatna partnerstva uobičajeni modeli.

    “Koncesioni model koji je primijenjen na projektu auto-puta Banjaluka – Prijedor omogućava izgradnju bez direktnog finansijskog opterećenja budžeta u fazi izgradnje, uz jasno definisane obaveze i mehanizme zaštite interesa Republike Srpske”, tvrde oni.

    Iz JP “Autoputevi RS” kratko su za “Nezavisne” poručili da nisu nadležni za ovaj posao.

    Traljić: Sve rizike preuzima Republika Srpska

    Srđan Traljić iz “Transparensy Internationala” u BiH navodi da nije dobro ako se Srpska zaista obavezala da će preuzeti sve eventualne rizike u ovom slučaju, poput naplate putarina.

    “Poenta odnosa koncesora i koncesionara je da investitor preuzima tržišne rizike. Koliko shvatam, ovdje sve rizike preuzimaju poreski obveznici, odnosno Srpska koja garantuje isplativost projekta, pa se postavlja pitanje zašto ga onda sama nije gradila”, kaže Traljić.

    “Transparensy” godinama, čak i putem suda, traži da Vlada RS objavi finansijske detalje ugovora, ali je to konstantno odbijano uz obrazloženje da na to ne pristaje kineska strana.

    “Ključno je pitanje na šta se Vlada RS tačno obavezala. Mi nemamo zvaničnu potvrdu ni koliki je taj iznos u vezi sa putarinama jer se krije finansijski model koji se vjerovatno mijenja s promjenom vrijednosti investicije. Ali sve su to spekulacije. Ključno je da se ta stvar krije od građana i da imamo brojne sudske presude u našu korist. Sud je jasno potvrdio da je Ministarstvo nezakonito štitilo komercijalni interes privatnog investitora umjesto javnog interesa”, naglašava Traljić za “Nezavisne”.

    Centar za životnu sredinu Banjaluka u februaru 2024. dobio je, nakon više pokušaja, dokumentaciju u vezi sa ovim projektom, ali je, kaže za “Nezavisne” Tihomir Dakić, ona nepotpuna, jer pogađate, nedostaje finansijski model po imenu “Prilog 23”.

    “Centar za životnu sredinu će preispitati pravne mogućnosti za nastavak ovog slučaja, sve dok ne dobijemo i ‘Prilog 23’. Svakako, ono što očekujemo da nam se dostavi nakon sudskog spora je i Studija ekonomske opravdanosti, koja će pokazati koliko je bilo opravdano da se ulazi u ovaj jako upitan finansijski i infrastrukturni aranžman”, dodaje Dakić.

    Rakita: Neće ministri otplaćivati kredit, već građani

    Novinar Dejan Rakita ističe da je ovaj projekat, kao i brojni drugi, obavijen velom tajni.

    “Treba li uopšte napominjati da će te kredite otplaćivati svi građani Srpske, a ne ministri? Rokovi za izgradnju auto-puta odavno su probijeni, cijena je porasla za gotovo 90 miliona evra, a za to, po svemu sudeći, niko neće snositi odgovornost”, kaže Rakita za “Nezavisne”.

    Ovdje ćemo dodati da projekat izgradnje auto-puta Banjaluka – Prijedor predviđa i dionicu od Prijedora do Novog Grada, što je druga faza ugovora sa kineskom kompanijom.

    Podsjećanja radi, auto-put “9. januar” Banjaluka – Doboj u dužini od 72 km gradila je domaća operativa i koštao je 402 miliona evra (oko 800 miliona KM), a pušten je u rad 2018.

  • Banjalučani bijesni zbog najavljenih poskupljenja

    Banjalučani bijesni zbog najavljenih poskupljenja

    Građani Banjaluke užasnuti su činjenicom da bi u ovom gradu, nakon poskupljenja struje i vode, mogli da poskupe i grijanje i odvoz smeća.

    S obzirom na prilično skromne kućne budžete mnogih, svako, pa i najmanje poskupljenje, pojačava glavobolju sa kojom se mnogi i bude i liježu. S druge strane, Banjalučani su ogorčeni što toplana i čistoća traže više cijene svojih usluga, dok su radijatori u gradu često hladni, a mnoge ulice i naselja zatrpani smećem, piše Srpskainfo.

    Iz Eko toplana su zaprijetili da će, najprije, grijanje u stanovima, sa 22 stepena, spustiti na 19 stepeni. Sledeća mjera biće skraćenje broja dana grijanja, počevši od aprila, a krajnja opcija sniženje temperature u stambenim prostorima na oko 17,5 stepeni?!

    Ako se iz Grada uskoro ne oglase u vezi sa njihovim zahtjevom, iz „Čistoća“ poručuju da će za desetak dana redukovati odvoz smeća?!

    Ove prijetnje su razbjesnile građane, koji već danima svoje nezadovoljstvo iskazuju preko društvenih mreža.

    „Redukovali ste vi kante i kontejnere u centru za 70%.“

    „Sram da vas bude! Zađite kroz Kuljane, pa vidite zbog čega bi dizali cijenu komunalija, a ne radite ništa.“

    „E, pa, gospodo iz Čistoće, suočićete se sa tužbom, zbog ugrožavanja zdravlja građana.“

    „Zar možete više redukovati svoj rad? Sram vas bilo! Radite minimalno, kao da imate jedan kamion i 3 smećara za cijeli grad, a narod vam redovno plaća, jer tužite odmah. Sramite se, marvo alava!“

    „Sramota! 13. januara sam prvi put ove godine vidio kamion Čistoće. Pokupiše ljudi samo u glavnoj ulici smeće i odoše.  Sporednim ulicama u naselju Kuljani još par dana nećemo moći od smeća ni pješke proći. A dostaviće cijele račune?!“

    „Kad nakupim dovoljno smeća, onda ću ga odvesti pred kapiju Čistoće!“

    „Koji specijalni režim rada?! Vi ste već u režimu da ne odvozite. Dođite u Milana Brankovića i Jasimira Malčića da vidite deponiju! Nema asfalta, grn nije nijednom prošao, kao u Pokrovsku da živimo!“.

    „Kako rade i kako čiste ovaj nekad uredan grad, a sad zapuštenu kasabu, puno im je i 1 KM platiti. Katastrofa!“

    „Ja ću svoje smeće voziti u svoj rodni kraj i paliti.“

    „Grad je užasno prljav, i to centar grada!“, neki su od komenatara na moguće poskupljenje smeća.

    Građani su ljuti i na sam pomen poskupljenja grijanja, poručivši da je ono u Banjaluci, ionako „tanko“… Posebno su ogorčeni prijetnjama da će grijanje biti dodatno „zavrnuto“…

    „Kod mene je stalno 17,5 stepeni, radijator mlak na -10?! Najašili ste vi svi narodu na grbaču!“

    „Super, kad cijene skaču, bar neka temperatura pada.“

    „Pa, to je smrzavanje ljudi.“

    „Ja sam redovni platiša. Ukoliko dođe do smanjenja isporuke ili obustave toplotne energije, ja ću ih tužiti.“

    „Grijanje redovno plaćam, a to što vi imate nesposobno rukovodstvo, vaš je problem. Smijeniti sve! Svake godine uvjek isti problemi, niste nizašta!“.

    „Izdržaćemo još do 15. aprila, a onda trebaju svi da traže odjavu sa sistema centralnog grijanja, pa da sami riješe svoje grijanje! A oni neka se prepucavaju preko koga hoce!“

    „Evo, pronašla sam da toplotno grijanje koristi 20.000 ljudi u Banjaluci, pa računajte kolike su te cifre na mjesečnom nivou. Ne može me niko ubijediti da bar 80% tog novca nije dovoljno za nabavku drveta, peleta ili šta već toplana koristi…“

    „Pa, ljudi 5 mjeseci plaćaju grijanje ljeti, a sad nemate para da grijete narod?! Gdje idu te pare? To su milionske cifre, ali radije ćete ih u svoj džep strpati, očigledno!“

    „Bilo bi korektno da se nadležni domaćinski odnose prema budžetu grada i da se postave prioriteti. Ovo što se zove grad, ne liči na grad, a posebno zimi. Toplovod nam dobro dođe da imamo i par metara čistih trotoara, kako bi stariji stanovnici mogli da izađu po hljeb, kad zaledi“.

    „Banjaluka – grad u kojem plaćate ono što nemate… Plaćate grijanje kojeg nemate, parking kojeg nemate, odvoz smeća kojeg nemate, vodu koju nemate…“

    „Obična selendra, u kojoj ništa ne funkcioniše“, neki su od komentara ogorčenih građana.

    Banjalučane posebno ljuti to što, dok mnogi od njih žive izuzetno skromno, svako trči da im na leđa natovari novi trošak…

    „Užas! A penzije veće simbolično, kako vas nije sramota?!“

    „Sav svoj nerad i neznanje prebaciše na građane. Dokle?“

    „Srednjoškolci nam vode grad, naravno da sve propada. Dno ima, izgleda, duplo dno, kao u gepeku.“

    „Baš ste uzjašili ovaj narod! Samo hoćete pare i poskupljenja, a da ništa ne date zauzvrat. Ovo je, stvarno, sramota!“

    Podsjetimo, iz Eko toplana i Čistoće su gradskoj vlasti uputili zahtjev za poskupljenje grijanja i odvoza smeća, zaprijetivši da će, ako se Grad za koji dan ne oglasi, krenuti sa novim režimom sprovođenja svojih usluga.

  • Gužve kao politika

    Gužve kao politika

    Puna slavska trpeza nekada je bila simbol toga da se „ima“. Danas se, barem prema viđenju Milorada Dodika, blagostanje mjeri brojem automobila na cestama. Gužve u saobraćaju, kaže predsjednik SNSD-a, dokaz su da ljudi dobro žive, jer ako imaju za novi auto, imaju i za gorivo, održavanje i sve ostalo. Po toj logici, Republika Srpska je ekonomska uspješna priča, a vlast može mirno da preuzme zasluge za svaki semafor na kojem se čeka duže nego juče.

    Ali isti ti automobili, koji su proglašeni mjerom uspjeha, stoje satima i na granicama. Ne u kolonama ka domaćim turističkim centrima, nego na izlazu iz zemlje. Praznici su ponovo pokazali poznatu sliku: kilometarske kolone, čekanja i po deset sati, nervozu i tišinu u kojoj je svima jasno da se ne putuje iz hira. Ako su gužve na putevima dokaz blagostanja, šta su onda gužve na granicama?

    Dok vlast broji nove automobile i rast plata, zemlja već godinama ne zna koliko ljudi uopšte u njoj živi. Popisa nema, relevantnih podataka o vanjskim migracijama nema, ali iskustvo sa terena govori više nego bilo koja statistika. Sela se prazne, gradovi stare, a čitavi krajevi žive po principu „vikendom kući, radnim danom u inostranstvu“. Ljudi formalno nisu otišli, ali stvarno – jesu.

    Slovenija, Austrija, sjever Italije postali su produžetak domaćeg prostora. Tamo se radi, ovdje se dolazi. Tamo se zarađuje, ovdje se troši. I zato su granice stalno pune: penzioneri koji zimu provode u uređenim gradovima sa grijanjem i čistim ulicama, sezonski radnici koji ljeti idu na more da bi zimi preživjeli, porodice koje žive „na relaciji“, bez jasne odluke da li su otišli ili ostali. To nije slika blagostanja, nego snalaženja.

    Sociolozi kažu da danas migracije više nisu crno-bijele. Ljudi mogu biti i ovdje i tamo, bez osjećaja da moraju birati. Ali razlog zašto naši ljudi žive takav transnacionalni život nije kosmopolitska sloboda, nego ekonomska i institucionalna nesigurnost. Ne odlaze zato što ne znaju ko su, nego zato što znaju kako ovdje izgleda budućnost – ili tačnije, kako je nema.

    Zato je opasno gužve na putevima tumačiti kao dokaz uspjeha. Automobili ne govore ništa o tome gdje se zarađuje plata, gdje se plaćaju porezi, gdje djeca planiraju život. Kolone na granicama su glasnije od kolona na kružnim tokovima. One govore o zemlji koja svoje građane ne gubi naglo i dramatično, ali ih gura u stanje stalne privremenosti.

    Ako se ovako nastavi, imaćemo društvo bez jasnog doma, ali sa vrlo dobro uhodanim rutama kretanja. A to možda jeste globalni trend, ali je loša utjeha za zemlju koja blagostanje mjeri brojem auta, dok joj ljudi život grade negdje drugo.

  • Trka s Ustavnim sudom: Ista Vlada, drugi potpis

    Trka s Ustavnim sudom: Ista Vlada, drugi potpis

    Ostavka Save Minića trajala je tačno onoliko koliko je potrebno da se javnosti pošalje poruka – ne o odgovornosti, već o panici. U istom dahu u kojem se povlači, Minić najavljuje povratak na isto mjesto, uz novu formalnu proceduru i stari politički cilj: da se kupi vrijeme i preskoči Ustavni sud BiH.

    Ako je neko do sada sumnjao da vlast u Republici Srpskoj odluke donosi iz inata, a ne iz uvjerenja, ovaj slučaj je razotkrio svaku dilemu. Sedam dana prije odluke Ustavnog suda BiH o ustavnosti Vlade, režim pokušava da promijeni potpis, a zadrži suštinu. Kao da se neustavnost briše gumicom, a ne pravnim poretkom.

    Scenarij je poznat: brzina, konfuzija i „svršeni čin“. V.d. predsjednika Republike Srpske Ana Trišić-Babić dobija ulogu tehničkog rješenja, dok se suštinska pitanja guraju pod tepih. U pozadini su izbori, strah od poraza i pokušaj da se unaprijed zatvore sva vrata kroz koja bi mogla ući politička promjena.

    Podsjetimo se kako je sve počelo. Milorad Dodik je još u avgustu prošle godine predložio Sava Minića za mandatara, iako je u tom trenutku bio pravosnažno osuđen, sa oduzetim mandatom i zabranom obavljanja javnih funkcija. Centralna izborna komisija je to potvrdila, a Ustavni sud BiH odbio njegovu apelaciju. Pravna slika bila je jasna. Politička – očigledno nije bila važna.

    Narodna skupština Republike Srpske tada je odlučila da ne vidi ono što vidi cijela država. Vlada je formirana, a javnost je mjesecima bombardovana pričom o „krnjem sudu“, zavjerama iz Sarajeva i navodnoj odbrani Republike Srpske. Paradoks je u tome što su upravo ti isti politički akteri godinama bez problema priznavali i koristili odluke tog istog Ustavnog suda – kada im je odgovaralo.

    Ironija je da je vlast sama najavila ono što danas pokušava da spriječi. Aleksandar Vulin je još nedavno govorio o mogućnosti da će „sljedeća meta biti Vlada Republike Srpske“. Govorio je o strahu od poništavanja odluka, o paralizi institucija, o nemogućnosti isplate plata i penzija. Danas se pokazuje da to nije bila prijetnja, već priznanje slabosti.

    Zahtjev za ocjenu ustavnosti Vlade podnesen je još početkom septembra. Mjesecima se tvrdilo da je sve čisto, da je premijer predložen „kao predsjednik Republike Srpske“. Danas tu formulaciju više niko ne izgovara. Jer više nije odbranjiva.

    Politički analitičar Velizar Antić s pravom primjećuje da je ovo naplata pogrešne politike. Institucije koje su godinama osporavane ne samo da nisu oslabljene, već su dodatno ojačane. A šteta je učinjena upravo Republici Srpskoj – njenim institucijama, njenom kredibilitetu i njenim biračima.

    Najveći gubitnici nisu politički lideri, već glasači koji su godinama uvjeravani da se bore za suverenitet, dok su zapravo gledali kako se institucije pretvaraju u kulise. Prvi znaci tog razočarenja već su vidljivi – na ponovljenim izborima, u apatiji birača i u raspadanju povjerenja.

    Nebojša Vukanović ovu situaciju naziva priznanjem poraza. Njegova teza je jednostavna: vlast pokušava da spriječi mogućnost da neko drugi, nakon izbora, dobije priliku da formira Vladu. Strah od gubitka kontrole veći je od straha od pravnog haosa u koji Republiku Srpsku uvlače.

    Posebno je problematična uloga v.d. predsjednika, jer Ustav Republike Srpske ne poznaje tu funkciju, niti joj daje ovlašćenja da imenuje mandatara. Time se iz jedne sporne situacije ulazi u drugu, još dublju. Umjesto rješenja – nova pravna mina.

    Aleksandra Pandurević ovaj proces opisuje kao panično povlačenje poteza režima koji više ne vjeruje u izborni rezultat. Ostavka, novi mandat, priča o rekonstrukciji Vlade – sve su to izgovori koji ne stoje ni pravno ni politički. Ako je rekonstrukcija bila potrebna, zakon jasno propisuje kako se ona sprovodi. Za novu Vladu nije bilo potrebe – osim političke.

    U pozadini svega lebdi i pitanje odnosa sa Sjedinjenim Državama, sankcija i naglog „poštovanja“ odluka Ustavnog suda BiH. Do juče osporavan, danas se sud preduhitruje. Ne iz principa, nego iz straha.

    Na kraju, ostaje pitanje koje nijedan manevar ne može izbrisati: može li se neustavnost ispraviti ponavljanjem istog poteza, samo uz drugo ime ispod papira? Ako je odgovor „ne“, a sve ukazuje da jeste, onda ova politička gimnastika nije rješenje – već još jedan dokaz da se režim ne bori za institucije, nego za goli opstanak.

  • BiH prijeti stavljanje na finansijsku sivu listu zbog pranja novca

    BiH prijeti stavljanje na finansijsku sivu listu zbog pranja novca

    Domaći i evropski zvaničnici proteklih dana pojačali su upozorenja da bi BiH mogla trpjeti ozbiljne posljedice ako je Radna grupa za finansijsku akciju (FATF) stavi na sivu listu zbog nesprovođenja mjera na suzbijanju pranja novca.

    Posljedice bi, kako je upozoreno, mogle biti ozbiljne za finansijski sistem, međunarodne transakcije, ali i evropske integracije.

    Denis Zvizdić, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, u petak je rekao da zemlja ne smije dozvoliti da bude ponovo stavljena na listu, te je podsjetio da se već jednom nalazila na sivoj listi kada je on bio predsjedavajući Savjeta ministara BiH 2015. godine.

    “Da bi se izbjegao ovaj scenarij, potrebno je usvajanje dva zakona na državnom nivou i to: Zakona o oduzimanju i upravljanju imovinom te Zakona o ciljanim finansijskim sankcijama za terorizam, finansiranje terorizma i proliferaciju oružja za masovno uništenje. Uspostavljanje registra stvarnih vlasnika pravnih lica u BiH je također nešto na što se odavno čeka, a zahtijeva hitno djelovanje entiteta i Brčko distrikta”, rekao je Zvizdić za Fenu.

    Naglasio je da bi se stavljanje na listu moglo desiti narednog mjeseca, ako nadležni odbor Savjeta Evrope donese negativan zaključak, upozoravajući da bi posljedice bile nemjerljive.

    Ova upozoranja prije nekoliko dana ponovila je i Delegacija EU, koja nam je u odgovoru naglasila da bi BiH, između ostalog, mogla i izgubiti priliku da joj narednih mjeseci bude odobren ulazak u jedinstveni platni promet EU (SEPA), čime bi bilo onemogućeno ukidanje i troškova za transfer novca u BiH i prema EU.

    Kako je saopšteno, zbog niza nedostataka u sistemu za sprečavanje pranja novca i borbu protiv finansiranja terorizma u BiH, BIH je u februaru prošle godine ušla u jednogodišnji period posmatranja od strane Radne grupe za finansijsko djelovanje protiv pranja novca (FATF), koja se bavi nadzorom sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma.

    “Pomenuti jednogodišnji period posmatranja ističe za nekoliko sedmica. Ukoliko ne bude ostvaren značajan napredak u otklanjanju nedostataka koje je istakao MONEYVAL, postoji visoka vjerovatnoća da će FATF uvrstiti BiH na listu jurisdikcija pod pojačanim nadzorom”, saopštili su.

    Kako naglašavaju, potrebno je da nadležne institucije u najkraćem roku ispune neophodne uslove.

    Uspostavljanje registra stvarnih vlasnika pravnih lica u BiH je nešto na što se odavno čeka, a zahtijeva hitno djelovanje entiteta i Brčko distrikta”, naveli su.

    U međuvremenu, entitetske institucije krenule su u usvajanje zakona koji bi omogućili ulazak BiH u SEPA. Toni Kraljević, ministar finansija FBiH, izjavio je da je Vlada utvrdila paket od šest ključnih zakona i izmjena zakona kojima se sprovodi sveobuhvatna i strateška reforma finansijskog i platnog sistema FBiH. Sličan set zakona usvojila je i Vlada Srpske, mada je nakon ostavke premijera Save Minića i mogućeg osporavanja odluka koje je ta vlada donijela upitno hoće li se te odluke morati ponovo usvajati kada bude potvrđena nova vlada.

    Ako odluke oba entiteta završe kompletnu zakonsku proceduru, BiH bi mogla ući u ovaj prostor, ali ostaje problem stavljanja BiH na sivu listu.

    Ako BiH postane dio SEPA, Kraljević je istakao da će to značiti manje troškove za građane i preduzetnike, veću transparentnost i manje sive ekonomije, te da je riječ o reformi koja će se konkretno osjetiti u svakodnevnom životu.

  • Do 2028. godine pokrivenost uvoza izvozom 76 odsto?

    Do 2028. godine pokrivenost uvoza izvozom 76 odsto?

    Savjet ministara BiH usvojio je u četvrtak, 15. januara, Program ekonomskih reformi za period od 2026. do 2028. godine, koji će biti upućen Evropskoj komisiji, a u kojem se, između ostalog, navodi da bi pokrivenost uvoza izvozom Bosne i Hercegovine do 2028. godine trebalo da iznosi 76,1 odsto.

    Iz Savjeta ministara BiH saopšteno je da je projektovano da će ekonomija ove godine zabilježiti realni rast bruto društvenog proizvoda od oko 2,6 odsto, prvenstveno vođen jačanjem domaće potražnje.

    “PER BiH 2026 – 2028. godine definiše mjere ekonomske politike svih nivoa vlasti u trogodišnjem periodu i usklađen je sa tri pravca održivog razvoja u BiH, i to dobra uprava i upravljanje javnim sektorom, pametan rast i društvo jednakih mogućnosti, kao i dvije horizontalne teme: ljudski kapital za budućnost i princip niko ne smije biti isključen.

    Program ekonomskih reformi u sinergiji sa Reformskom agendom predstavlja ključni dokument za proces stabilizacije i pridruživanja za ispunjenje ekonomskih kriterijuma za članstvo u EU”, piše u saopštenju Savjeta ministara BiH.

    Dodali su da su strateški ciljevi postavljeni srednjoročnim programom u skladu sa daljim procesom integrisanja BiH u EU i obavezama koje proizlaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

    “Ministarstvo inostranih poslova će ovaj dokument dostaviti Predsjedništvu BiH u dalju proceduru usvajanja”, naveli su iz Savjeta ministara BiH.

    Ono što se može vidjeti u ovom dokumentu je to da će, pored spoljnog okruženja, vrlo važnu determinantu kretanja spoljnotrgovinske razmjene, a naročito izvoza, predstavljati interne dinamike, odnosno proces implementacije strukturnih reformi u zemlji.

    “Naročito važan segment predstavljaće implementacija reformskih mjera koje su vezane za energetsku tranziciju usljed primjene CBAM regulative koja će značajno uticati na izvoz iz Bosne i Hercegovine. U skladu s tim, projekcija DEP-a je da se u Bosni i Hercegovini u periodu 2026 – 2028. godina može očekivati nešto skromniji rast izvoza u odnosu na ranije projekcije. Očekivane stope rasta izvoza iz Bosne i Hercegovine u osnovnom scenariju su 2026. godine 2,6%, 2027. godine 4,6% i 2028. godine 5,2%. Ovo povećanje izvoza uslovljeno je stabilnom izvoznom tražnjom, proširenjem proizvodne baze i podizanjem konkurentnosti u zemlji, kao i pravovremenim prilagođavanjem zakonodavstva u oblasti tržišta električne energije”, piše u Programu ekonomskih reformi od 2026. do 2028. godine.

    Sa druge strane, povećanje ekonomske aktivnosti u zemlji, odnosno rast domaće tražnje u okviru sektora stanovništva i korporativnog sektora kroz nešto brži rast potrošnje i investicija trebalo bi da rezultiraju i povećanjem uvoza u Bosnu i Hercegovinu.

    “Prema projekcijama DEP-a, očekivane stope rasta ukupnog uvoza iznosile bi od 2,6% u 2026, 3,5% u 2027. i 4,1% u 2028. godini. Pokrivenost uvoza izvozom bi, zaključno sa 2028. godinom iznosila 76,1%”, stoji u ovom dokumentu koji je usvojio Savjet ministara BiH.

    Prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH, zaključno sa novembrom prošle godine, pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 56,8 odsto.

  • Da li je vrijeme da Evropa prekine s Trampom?

    Da li je vrijeme da Evropa prekine s Trampom?

    U trenucima kad Donald Tramp prijeti carinama, a možda i korištenjem američke vojske za zauzimanje Grenlanda, evropski zvaničnici i diplomate počeli su potiho razmatrati do sada nezamislivu ideju o mogućem odgovoru, piše “Politico”.

    Iako bi vojni sukob između SAD-a i bilo koje evropske sile bio jedan od najkraćih u istoriji, saveznici Danske, kojoj Grenland pripada, imaju druge načine za pružanje otpora ako američki predsjednik odbije kompromis.

    Amerika ima puno baza u Evropi. To bi mogla biti poluga pritiska
    Glavna poluga pritiska je velika mreža vojnih baza u Evropi koju SAD koristi za projektovanje američke moći u Africi i na Bliskom istoku. Postavlja se pitanje zašto bi SAD zadržao pristup tim bazama ili primao podršku od savezničkih pomorskih i vazdušnih snaga te obavještajnih službi ako pokuša oduzeti suverenu teritoriju članici NATO-a.

    Tema je toliko osjetljiva da je diplomate nastoje držati izvan službenih rasprava na samitima EU-a ili NATO-a. Međutim, pet zvaničnika i diplomata potvrdilo je za “Politico” da se o mogućim protivmjerama privatno raspravlja širom kontinenta.

    Evropa daje milijarde za američko oružje
    Osim vojnih resursa, SAD se oslanja na Evropu kao ključnog trgovinskog partnera, a evropske vlade svake godine troše milijarde dolara na kupovinu američkog oružja, što predstavlja dodatnu polugu pritiska.

    Neki zvaničnici upozoravaju da bi direktan izazov mogao brzo eskalirati u potpuni prekid transatlantskih odnosa. Drugi, pak, tvrde da je savez pod Trampom postao toksičan i da Evropa mora nastaviti svojim putem. Najbliže javnom upozorenju došao je francuski predsjednik Emanuel Makron.

    “Ne podcjenjujemo izjave o Grenlandu”, rekao je Makron svojim ministrima. “Ako bi suverenitet evropske i savezničke države bio pogođen, posljedice bi bile bez presedana. Francuska prati situaciju s najvećom pažnjom i djelovaće u punoj solidarnosti s Danskom.” Jedan francuski zvaničnik naglasio je kako je “to izuzetno osjetljiva tema i on pažljivo važe svaku riječ”.

    “Temeljno neslaganje”
    Upozorenje francuskog predsjednika stiglo je u trenutku kada su ministri vanjskih poslova Danske i Grenlanda započeli razgovore s Trampovom administracijom u Vašingtonu.

    Nakon sastanka s potpredsjednikom Džej Di Vensoom i šefom diplomatije Markom Rubiom, danski ministar vanjskih poslova Lars Loke Rasmusen pokušao je zvučati optimistično, ali je priznao da dogovor nije na vidiku. “Predsjednik ima tu želju da osvoji Grenland”, rekao je Rasmusen. “I stoga i dalje imamo temeljno neslaganje.”

    Prijedlozi u Evropi – od blažih do radikalnih
    Diplomate iz evropskih zemalja potvrdili su da se u glavnim gradovima raspravlja o načinima odgovora Trampu. Lakše opcije uključuju taktike odgađanja, lobiranje kod republikanaca u Vašingtonu, slanje savezničkih snaga na Grenland te kampanju odnosa s javnošću u Americi. Međutim, razmatra se i mogućnost prekida podrške američkim vojnim operacijama, pa čak i radikalni prijedlozi o preuzimanju kontrole nad američkim bazama.

    “U toku su rasprave o tome kako bismo mogli izvršiti pritisak i reći ‘Hej, trebate nas, a ako to učinite, uzvratićemo na neki način’,” rekao je jedan diplomata, dodavši da niko ne želi javno govoriti o tome.

    “Možda Tramp samo mašta, ali trebamo biti spremni na sve”
    Glavni razlog suzdržanosti je činjenica da evropski saveznici smatraju Trampovu podršku ključnom za sigurnosne garancije Ukrajini u bilo kojem mirovnom sporazumu s Rusijom. Istovremeno, mnogi ne mogu zamisliti da bi SAD zaista silom zauzela Grenland. “Možda je to pusto maštanje”, rekao je diplomata, ali je napomenuo: “Trebali bismo biti spremni na to.”

    Jedan NATO diplomata upozorio je da bi takav potez bio “mač sa dvije oštrice”. “Korištenje baza kao aduta za pregovaranje – a to se može učiniti – rezultiralo bi obostranom štetom. Evropa bi dodatno izgubila sigurnosne garancije, a SAD bi izgubio svoju najvrjedniju platformu za napredne operacije”, izjavio je.

    Američka vojna prisutnost u Evropi
    SAD je 2024. godine imao 31 stalnu bazu i 19 drugih vojnih lokacija širom Evrope, s najmanje 67.500 aktivnih vojnika, većinom stacioniranih u Njemačkoj, Italiji i Ujedinjenom Kraljevstvu. To uključuje najveću NATO bazu u Evropi u Ramštajnu u Njemačkoj, kao i vazdušne baze u Lakenhitu i Mildenholu u Ujedinjenom Kraljevstvu te bazu Aviano u Italiji, koja je ključni NATO-ov centar vazdušne moći južno od Alpa.

    “To bi imalo katastrofalan učinak na američke operacije”
    Ben Hodžs, bivši zapovjednik američkih snaga u Evropi, rekao je da su te baze “ključne za spremnost i omogućavanje globalnog strateškog dometa” SAD-a. Prisiljavanje Amerikanaca da napuste te lokacije imalo bi “katastrofalan” učinak na američke operacije, pri čemu Ramštajn služi kao ključna platforma za operacije na Bliskom istoku i u Africi.

    Hodžs tvrdi da bi Vašington prekidom saradnje izgubio i oko “polovinu” svojih obavještajnih sposobnosti. Evropa bi takođe mogla zaprijetiti prestankom kupovine američkog oružja; 2024. godine odobreni su mogući ugovori u vrijednosti od 76 milijardi dolara, što je više od polovice ukupnog globalnog iznosa za SAD.

    “Evropa može pomoći spasiti NATO i ovaj transatlantski odnos tako što će se suprotstaviti SAD-u, a ne samo biti poslušna i popustljiva”, rekao je Hodžs.

    Amerikanci koristili britanske baze za zapljenu ruskih tankera
    Primjeri nedavne ovisnosti SAD-a o evropskim bazama uključuju operacije protiv Irana i zapljenu tankera ruske “flote u sjenci” prošle sedmice, za što su korištene britanske baze. Pravno gledano, zatvaranje baza je “zapravo pitanje domaćeg prava” za evropske zemlje, rekao je Džefri Korn, stručnjak za vojno pravo, pa dodao: “To je njihova odluka.”

    Ipak, uprkos zabrinutosti, spor oko Grenlanda smatra se opasnom distrakcijom od glavnog zadatka – odbrane Ukrajine. Diplomate priznaju da je bez američkih sigurnosnih garancija nemoguće odvratiti Vladimira Putina od novog napada, zbog čega smirivanje Trampa za sada ostaje prioritet. “Transatlantski odnos se mijenja”, rekao je jedan zvaničnik EU. “Ne vraća se na staro.”

  • Gas u Evropi prvi put skuplji od 450 dolara za hiljadu kubika

    Gas u Evropi prvi put skuplji od 450 dolara za hiljadu kubika

    Berzanske cijene gasa u Evropi prvi put od juna premašile su 450 dolara za hiljadu kubnih metara, proizlazi iz podataka sa trgovanja.

    Naime, jutros je cijena gasa iznosila 411,8 dolara da bi nešto prije zatvaranja cijena skočila do rekordnih 450,5 dolara, što je za 13,1 odsto skuplje nego prethodnog dana.

    Kako se navodi, posljednji put su cijene gasa na berzi premašile nivo od 450 dolara 23. juna 2025. godine.

    Prosječna cijena gasnih fjučersa prošle godine neznatno je premašila 420 dolara, što je gotovo devet odsto više nego godinu ranije.

    Najviše vrijednosti cijene gasa zabilježene su 2021–2022. godine, tako stabilno visoki nivoi nisu viđeni od 1996, odnosno tokom cjelokupne istorije funkcionisanja gasnih habova u Evropi.

    Istorijski rekord od 3.892 dolara zabilježen je početkom proljeća 2022. godine.

  • IAEA: Postignut lokalni prekid vatre oko nuklearke Zaporožje

    IAEA: Postignut lokalni prekid vatre oko nuklearke Zaporožje

    Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) saopštila je da je postigla sporazum o privremenom obustavljanju neprijateljstava u blizini nuklearne elektrane Zaporožje.

    – Danas je IAEA obezbijedila sporazum i Ruske Federacije i Ukrajine o sprovođenju lokalnog prekida vatre, što će omogućiti početak popravki posljednjeg preostalog rezervnog dalekovoda u nuklearnoj elektrani Zaporožje – navodi se u pisanoj izjavi direktora IAEA Rafaela Grosija, prenosi RIA Novosti.

    Kako je saopšteno, stručnjaci ukrajinskog operatera elektroenergetske mreže počeće popravke dalekovoda od 330 kilovolti u narednim danima, koji je oštećen i isključen 2. januara.

    Nakon tog napada, nuklearna elektrana je ostala sa samo jednim funkcionalnim glavnim dalekovodom, od 750 kilovolti.

    – Tim IAEA je otputovao iz Beča na liniju fronta kako bi pratio radove na popravci – dodao je Grosi.

    Grosi je rekao da agencija nastavlja tijesno da sarađuje sa objema stranama kako bi se osigurala nuklearna bezbejdnost u elektrani i spriječila nuklearna nesreća u tekućem sukobu.

    Zaporoška nuklearna elektrana nalazi se na levoj obali reke Dnjepar, u blizini Energodara.

    To je najveća nuklearna elektrana u Evropi, sa šest energetskih blokova, svaki kapaciteta od jednog gigavata, a od oktobra 2022. godine došla je pod upravu ruskih stručnjaka.

    Proizvodnja u energetskim blokovima je obustavljena u septembru 2022. godine, a od aprila 2024. godine blokovi su u režimu hladnog isključivanja.