Kategorija: Svijet

Američki predsjednik Donald Tramp odlučan je da postigne sporazum sa Iranom o okončanju neprijateljstava na Bliskom istoku, izjavila su Rojtersu tri visokorangirana izraelska zvaničnika.

Zvaničnici, koji su govorili pod uslovom anonimnosti, smatraju da je malo vjerovatno da će Iran pristati na zahtjeve SAD u bilo kom novom krugu pregovora, koji su prekinuti 28. februara pokretanjem američko-izraelske intervencije protiv Irana.

Očekuje se da će zahtjevi SAD vjerovatno uključivati ograničenja iranskog nuklearnog i balističkog raketnog programa.

Tramp je ranije objavio na društvenim mrežama da su SAD i Iran vodili “veoma dobre i produktivne” razgovore o “potpunom rješavanju neprijateljstava na Bliskom istoku”.

Sjedinjene Američke Države i Iran moraju da sjednu za pregovarački sto da bi odmah okončali blokadu Ormuskog moreuza i zaustavili neprijateljstva na Bliskom istoku, izjavila je predsjednik Evropske komisije Ursula fon der Lajen.

Fon der Lajenova je ocijenila da je situacija kritična za snabdijevanje i isporuke energenata širom svijeta.

Naglasila je da je kraj rata neophodan kako bi se zaustavili rastući globalni ekonomski poremećaji te podsjetila da oko 20 odsto globalnih zaliha nafte prolazi kroz Ormuski moreuz.

“Svi osjećamo posljedice koje su vide na cijenama gasa i nafte. Od najveće je važnosti da dođemo do rješenja putem pregovora i da se okončaju neprijateljstva na Bliskom istoku”, rekla je ona.

Fon der Lajenova je istakla da moraju biti osuđeni napori Irana da blokira Ormuski moreuz, strateški plovni put, napadima na nenaoružane komercijalne brodove i kritičnu infrastrukturu, piše “Gardijan”.

“Iran mora odmah da prestane sa prijetnjama, postavljanjem mina, napadima dronova i raketama, kao i drugim pokušajima da se blokira moreuz za komercijalne brodove”, rekla je Fon der Lajenova.

Savezni sudija u Bostonu blokirao je primjenu nove politike administracije predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa kojom bi hiljade izbjeglica mogle da budu uhapšene i zadržane u pritvoru ukoliko ni poslije godinu dana boravka u SAD ne dobiju zelenu kartu.

Savezni okružni sudija Ričard Sterns postupio je po zahtjevu šest izbjeglica i dvije organizacije za zaštitu prava, koje su navele da politika američkog Ministarstva za unutrašnju bezbjednost (DHS) predstavlja nezakonito odstupanje od višedecenijske prakse, prenio je Rojters.

Tužitelji tvrde da politika izlaže više od 100.000 zakonito primljenih izbjeglica, čiji su zahtjevi za promjenu imigracionog statusa još u proceduri pred Službom za državljanstvo i imigraciju SAD, mogućem pritvoru, prenosi Tanjug.

Advokat podnosilaca tužbe Stiven Bresler saopštio je da odluka “potvrđuje da vlada ne može da manipuliše zakonom kako bi opravdala masovna hapšenja i pritvaranja ljudi”.

Šest izbjeglica, zajedno sa nevladinim organizacijama, podnijeli su tužbu 27. februara, navodeći da je politika nezakonita i da pogrešno tumači zakon.

Istakli su da je od donošenja Zakona o izbjeglicama 1980. godine pojam “starateljstvo” tumačen kao obaveza eventualnog javljanja na razgovor, a ne kao pritvor.

Sudija Sterns složio se sa tim stavom, naglasivši da “termin ‘starateljstvo’ istorijski nije bio sinonim za ‘pritvor'”.

Nova politika usvojena je u okviru programa “Operacija PARRIS”, najavljenog u januaru kao sveobuhvatna inicijativa za preispitivanje hiljada slučajeva izbjeglica.

DHS je tada naveo da će početni fokus biti oko 5.600 izbjeglica u Minesoti koje još nisu dobile zelenu kartu, ali su tužitelji upozorili da postoji mogućnost proširenja na druge savezne države.

Američka Služba za imigraciju i carinu (ICE), koja djeluje u okviru DHS-a, u memorandumima iz decembra i februara reinterpretirala je zakon o imigraciji tako da nalaže pritvor svakog izbjeglice koji ne dobije status stalnog boravka nakon godinu dana u SAD.

Administracija je to učinila tumačeći odredbu prema kojoj izbjeglice treba da se vrate pod “starateljstvo” DHS-a radi provjere i ispitivanja ako ne dobiju zelenu kartu u tom roku.

Američki i iranski zvaničnici iznose oprečne tvrdnje o razgovorima između dvije zemlje o ratu, nakon što je predsjednik SAD Donald Trump odlučio da odloži najavljene napade na iranska energetska postrojenja.

Podsjetimo, u subotu je Tramp dao Iranu rok od 48 sati da otvori Ormuski moreuz, ili će SAD “zbrisati” njegova energetska postrojenja.

Međutim, u ponedjeljak je Tramp izjavio da je odložio napade nakon “produktivnih” razgovora sa Teheranom, ali je predsjednik iranskog parlamenta negirao da su takvi razgovori vođeni, nazvavši to “lažnim vijestima”.

Ipak, visoki iranski zvaničnik rekao je za “CBS News” da su “primili tačke od SAD preko posrednika i one se razmatraju.”

“CBS” pojašnjava da je ovaj korak preduzet “kao mogući uvod u razgovore”, te da pregovori nisu potvrđeni niti su u toku.

I Bijela kuća je pozvala na oprez, navodeći da je situacija “promjenljiva” i da “spekulacije o sastancima ne treba smatrati konačnim dok ih Bijela kuća zvanično ne potvrdi”.

Britanski premijer Keir Starmer izjavio je da sukob sa Iranom nije rat Velike Britanije i da London neće biti uvučen u njega, naglasivši da svaka eventualna akcija mora da ima pravni osnov i jasno razrađen plan.

“Ovo nije naš rat i nećemo biti uvučeni u njega”, poručio je Starmer u ponedjeljak.

Obraćajući se pred Odborom za vezu britanskog parlamenta, Starmer je rekao da se Velika Britanija nije pridružila početnim ofanzivnim napadima, upravo zbog potrebe da svaka vojna odluka bude zasnovana na međunarodnom pravu i pažljivo planirana, prenosi Skaj njuz.

“Za svaku akciju mora da postoji pravni osnov i održiv, promišljen plan. Zato nismo učestvovali u prvobitnim udarima”, rekao je Starmer, prenosi Tanjug.

On je naveo da je London, umjesto toga, preduzeo mjere u okviru kolektivne samoodbrane, zajedno sa saveznicima u regionu, uključujući obaranje projektila koji dolaze iz Irana.

Britanski premijer je dodao i da je Velika Britanija omogućila Sjedinjenim Američkim Državama korišćenje svojih baza za operacije protiv iranske raketne infrastrukture, takođe u okviru kolektivne odbrane.

Britanska vlada odobrila je 20. marta korišćenje svojih baza Sjedinjenim Američkim Državama za izvođenje napada na iranske lokacije u Ormuskom moru.

Dauning strit je ranije dozvolio američkim snagama da koriste britanske baze za operacije kako bi spriječio Iran da ispaljuje rakete koje bi ugrozile britanske interese ili živote.

Međutim, ministri su se na sastanku 20. marta složili da bi američka upotreba britanskih baza sada mogla da bude proširena i na zaštitu brodova u Ormuskom moru, prenosi BBC.

Britanska vlada je saopštila da i dalje neće biti direktno uključena u udare i da “principi koji stoje iza britanskog pristupa sukobu ostaju isti”.

Američki predsjednik Donald Tramp izjavio je da su razgovori s Iranom “vrlo dobri” te tvrdi da Teheran želi postići dogovor, dok iranska strana negira bilo kakve pregovore sa Vašingtonom.

Naime, govoreći u Memfisu, Tramp je rekao da postoji “vrlo dobra šansa za sporazum” s Iranom.

“Uklonili smo sve što se moglo ukloniti u Iranu, uključujući i njihove vođe”, rekao je, dodajući da Iran ima “još jednu priliku da okonča svoje prijetnje” prema Sjedinjenim Američkim Državama i njihovim saveznicima.

“Vrlo dobra šansa za sporazum”

“Trenutno vodimo zaista dobre razgovore. Počeli su sinoć, dijelom i veče prije. Mislim da su vrlo dobri. Oni žele mir. Pristali su da neće imati nuklearno oružje. No vidjećemo, to moramo dovršiti”, rekao je Tramp, prenosi Index.hr.

Ponovio je da “Iran ima još jednu priliku da okonča svoje prijetnje Americi i njezinim saveznicima – i nadamo se da će je iskoristiti”.

Ističe da će u svakom slučaju, Amerika i cijeli svijet uskoro biti mnogo sigurniji.

Navodni dogovor o ključnim tačkama

Tramp je, između ostalog, rekao da su se Sjedinjene Američke Države i Iran dogovorile oko 15 glavnih tačaka sporazuma o prekidu rata, ističući da je Iran pristao na to da u budućnosti ne posjeduje nuklearno naoružanje.

Istakao je da obje strane žele da postignu dogovor, kao i da će doći do “veoma ozbiljnog oblika promjene režima” u Iranu, prenio je Blumberg.

Prema njegovim rečima, Teheran se obratio Vašingtonu da započne pregovore, nakon što su SAD najavile napade na energetsku infrastrukturu u Iranu, prenosi Tanjug.

Nuklearno oružje kao glavni uslov

Istakao je da bilo koji dogovor sa Iranom mora da sadrži uslov da Iran odustane od posjedovanja nuklearnog naoružanja.

Tramp je rekao i da sa iranske strane pregovara “vrhovna osoba”, ali da to nije ajatolah Modžtaba Hamnei, i dodao da dogovor može dovesti do brzog otvaranja Ormuskog moreuza.

Štaviše, američki predsjednik je rekao da uopšte ne zna da li je Hamenei živ, da se on “nije javio”, ali je dodao da ne želi da on bude ubijen.

Iran negira pregovore sa SAD

S druge strane, da je Tramp odustao od prijetnji napadom na kritičnu infrastrukturu u Iranu, tvrdi iranska agencija Tasnim, pozivajući se na izvor iz bezbjednosnih struktura.

“Pritisak na finansijska tržišta i unutrašnji dug Sjedinjenih Država su se povećali, i to je bio još jedan važan faktor za ovo povlačenje”, naveo je izvor.

Iranski bezbjednosni zvaničnik je napomenuo da nije bilo nikakvih zvaničnih pregovora između Vašingtona i Teherana.

“Od početka rata do danas, Teheranu su slate poruke od nekih posrednika, a jasan odgovor je bio da ćemo nastaviti da se branimo dok ne postignemo neophodno odvraćanje. Nije bilo i ne vode se nikakvi pregovori”, istakao je on.

Kako je naveo, kampanja psihološkog pritiska, uključujući petodnevni ultimatum, neće vratiti situaciju u Ormuskom moreuzu na stanje prije krize niti obezbijediti stabilnost na tržištima energije.

“Trampov petodnevni ultimatum znači nastavak plana režima SAD za zločine protiv naroda, a mi ćemo nastaviti da odgovaramo i sveobuhvatno branimo zemlju”, upozorio je iranski zvaničnik, prenosi Tanjug.

Na Devetom partijskom kongresu Sjeverne Koreje krajem februara, Kim Džong-un održao je govor, ponovivši da je nuklearni status njegove zemlje – koji je utvrđen u sjevernokorejskom ustavu iz 2023. – “potpuno i apsolutno nepovratan” te da se denuklearizacija “nikada ne može dogoditi”. Uz to, Kim je signalizirao otvorenost za uslovni angažman sa Sjedinjenim Državama, sugerišući da “ako SAD poštuje sadašnji stav naše države naveden u Ustavu… i povuče svoju neprijateljsku politiku prema DNRK-u, nema razloga zašto se ne bismo mogli dobro slagati sa SAD-om”, piše Džejms Park.

Kimov govor još je jedna potvrda dosljednog signala Pjongjanga Vašingtonu tokom protekle godine: spreman je ponovo se angažovati, pod uslovom da se ispune određeni preduslovi. Među njima, najnaglašeniji sjevernokorejski zahtjev je da Sjedinjene Države prestanu s “denuklearizacijom”. Pjongjang je to jasno istakao u više javnih izjava, uključujući i još jedan govor Kim Džong-una u septembru 2025., u kojem je priznao svoja “dobra sjećanja” s predsjednikom Donaldom Trampom, ali je utvrdio da neće biti razgovora bez da se Sjedinjene Države “oslobode svoje apsurdne težnje za denuklearizacijom”.

Kao reakcija na Kimov govor, Bijela kuća odgovorila je rekavši da se “američka politika prema Sjevernoj Koreji nije promijenila. Predsjednik Tramp ostaje otvoren za razgovore s Kim Džong-unom bez ikakvih preduslova”. Iz perspektive Sjeverne Koreje, izjava Bijele kuće prilaže neprihvatljive preduslove. Ne spominje se konkretno denuklearizacija, ali rečenica “američka politika prema Sjevernoj Koreji nije se promijenila” sugeriše da denuklearizacija ostaje cilj SAD-a.

Ako Trampova administracija ima ikakvu želju nastaviti diplomatiju sa Sjevernom Korejom, jednostavno ponavljanje da je otvorena za razgovore bez preduslova u najboljem je slučaju nedovoljno. Vašington bi morao donijeti hrabru odluku da skine denuklearizaciju s dnevnog reda.

Sjeverna Koreja ima malo razloga vjerovati SAD-u
Surova stvarnost s kojom se Vašington mora suočiti jest da mogućnost sprovođenja sjevernokorejske denuklearizacije, bilo diplomatskim uvjeravanjem ili prisilnim pritiskom, izgleda nepostojeća.

Kim Džong-un je možda imao uvjerljive razloge za pristanak na pregovore o denuklearizaciji još 2018. i 2019. godine. Uprkos značajnim poboljšanjima, njegovo nuklearno odvraćanje ostalo je prilično daleko od završetka. Geopolitički uslovi takođe su bili nepovoljni, a Kina i Rusija održavale su dobru distancu od Sjeverne Koreje. Dugoročne strateške perspektive Sjeverne Koreje u to vrijeme nisu izgledale baš obećavajuće.

Sada je Pjongjang u daleko boljoj strateškoj poziciji. Sjeverna Koreja je daleko otpornija na međunarodne sankcije, zahvaljujući svom novoosnaženom savezu s Rusijom i poboljšanim vezama s Kinom. Od posljednjeg samita Trampa i Kima 2019. godine, Sjeverna Koreja je takođe značajno unaprijedila svoje nuklearne sposobnosti. Sada je u stanju zaprijetiti drugim udarom na američke ciljeve u svom komšiluku – američke baze u Južnoj Koreji i Japanu – a možda čak i na američkom kopnu. Uzimajući u obzir sve ove trendove, Kimov režim izgleda “sigurnije nego ikad”, kako je nedavno primijetio dugogodišnji stručnjak za Sjevernu Koreju, Andrej Lankov.

Štaviše, ako je Kim imao ikakvog preostalog povjerenja u Trampovu predanost “miru” nakon njihovog intimnog angažmana 2018. i 2019. godine, Trampove nepromišljene vojne kampanje protiv Venecuele i Irana ove godine trebale bi prisiliti Kima da preispita Trampove namjere. Gledajući kako Tramp silom svrgava režim Nikolasa Madura u Venecueli i pokreće preventivni rat protiv Irana (usred pregovora o denuklearizaciji), Kim mora biti samo još uvjereniji da je bio apsolutno u pravu kada je odbio Trampov zahtjev da odmah “preda svo nuklearno oružje”.

Trampova upotreba sile protiv Venecuele i Irana ne mora nužno uvesti novi izvor tjeskobe za Kima; Sjeverna Koreja nikada nije bila naivna u pogledu dugog američkog iskustva u promjeni režima i što to implicira za njenu vlastitu budućnost. Međutim, neizbježno će ojačati Kimovo postojeće uvjerenje da je budućnost Sjeverne Koreje bez nuklearnog oružja nezamisliva.

Zašto bi se američka politika prema Sjevernoj Koreji trebala kretati dalje od denuklearizacije
U konačnici, ako Trampova administracija ima ikakvu namjeru vratiti Sjevernu Koreju za pregovarački sto, mora prijeći preko denuklearizacije i početi ozbiljno razmišljati o sljedećim koracima. Naravno, to može biti teže nego što zvuči. Za Vašington, jedan veliki izvor neizvjesnosti je: nakon što se denuklearizacija skine sa stola, šta Sjeverna Koreja zapravo želi raspravljati i postići u pregovorima?

Pjongjangov zahtjev da Vašington prestane s denuklearizacijom zvuči jednostavno, ali đavo se krije u detaljima. Bi li se Pjongjang zadovoljio “prećutnim priznanjem” kao nuklearne države, sve dok zadržava svoj nuklearni odvraćajući potencijal? Ili smatra da je eventualno “formalno priznanje” ključno? Razlika između ta dva je bitna.

Prećutnim priznanjem Sjedinjene Države bi izbacile denuklearizaciju iz svoje deklarativne politike, ali bi i dalje izbjegavale javno priznavanje sjevernokorejskog nuklearnog statusa. U ovom scenariju, iako bi se fokus američke politike pomjerio na kontrolu naoružanja i stabilnost, scenario nastavka napretka prema denuklearizaciji u dalekoj budućnosti ne bi bio u potpunosti isključen. Može se tvrditi da je prećutno priznanje, iako nosi rizike, nešto što bi Vašington mogao izvesti.

S druge strane, formalno priznanje uključivalo bi Sjedinjene Države i međunarodnu zajednicu koji bi izrazito priznali Sjevernu Koreju kao legitimnu nuklearnu silu. To bi zahtijevalo izmjenu Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT) kako bi se uključila Sjeverna Koreja, što bi ne samo stvorilo formalnu pravnu prepreku denuklearizaciji, već bi i narušilo kredibilitet NPT-a. Ovaj scenario bi bio neprihvatljiv za Vašington u mnogim aspektima.

Sve su veće spekulacije da Sjeverna Koreja smatra izrazito američko priznanje svog nuklearnog statusa preduslovom za angažman. Takve su spekulacije razumne s obzirom na to da Pjongjang ima očiti podsticaj da učvrsti svoj nuklearni status i učini ga što nepovratnijim. U tom nastojanju, Pjongjang je 2023. godine izmijenio svoj ustav kako bi zakonski učvrstio svoj nuklearni status, a sada rutinski naglašava ustavnu nezakonitost denuklearizacije.

Pokušaj poricanja položaja DNRK se neće tolerisati
Na primjer, u svojoj izjavi iz jula 2025., Kim Jo-džong, sestra Kim Džong-una i glavna portparolka Sjeverne Koreje za vanjsku politiku, naglasila je da će “svaki pokušaj poricanja položaja DNRK-a kao države s nuklearnim oružjem… utvrđenog vrhovnim zakonom… biti temeljno odbačen”. Kim Džong-unov govor u septembru takođe je naglasio da je “tražiti od nas da sada prihvatimo denuklearizaciju jednako dobro kao tražiti od nas da idemo protiv našeg Ustava”. Slično tome, njegov nedavni govor na Devetom partijskom kongresu pozvao je Sjedinjene Države da “poštuju trenutni položaj naše države naveden u Ustavu DNRK-a”.

Uprkos tome, takva sjevernokorejska retorika ostaje dvosmislena. Uslov “ne poricanja” sjevernokorejskog nuklearnog statusa i “poštovanja” položaja režima navedenog u njegovom ustavu možda ne zahtijeva formalno priznanje. Stanje prećutnog priznanja – uklanjanje denuklearizacije s dnevnog reda i tretiranje Sjeverne Koreje kao partnera u kontroli naoružanja bez formalnog prihvatanja njenog nuklearnog statusa – moglo bi ispuniti ovu granicu.

Moglo bi se tvrditi da čak i ako prećutno priznanje tehnički zadovoljava kriterijume Pjongjanga, Pjongjang nema razloga odustati od maksimalističkih ciljeva u korist kompromitovane diplomatije kontrole naoružanja. To se može pokazati istinitim, ali i lažnim.

Pjongjang ima interes izbjeći nenamjerni sukob na Korejskom poluostrvu koji može eskalirati u potencijalno egzistencijalni rat. Stoga bi mogao vidjeti podsticaje u izgradnji zaštitnih ograda koje ne zahtijevaju odustajanje od odvraćanja (denuklearizacija).

Nadalje, poboljšanje odnosa sa Sjedinjenim Državama, čak i na štetu nekih ustupaka, može imati dugoročnu geopolitičku privlačnost za Sjevernu Koreju. Čini se da je Pjongjang u poziciji da održi stabilne veze s Moskvom i Pekingom u doglednoj budućnosti. Međutim, odnosi Sjeverne Koreje s Rusijom i Kinom istorijski gledano su bili klimavi, s mnogim usponima i padovima, i uvijek mogu ponovo krenuti nizbrdo. Uprkos sjevernokorejskoj retorici želja o autoritarnoj koaliciji “Novog hladnog rata”, stvarnost izgleda daleko od toga.

Kina daje prioritet pragmatičnim partnerstvima i nije zainteresovana za formiranje “autoritarne osi”. Strateški savez Rusije i Sjeverne Koreje vjerovatno će opstati, ali dubina veza i saradnje mogla bi se vrlo lako olabaviti nakon rata u Ukrajini. Čini se malo vjerovatnim da će se stvoriti kohezivna autoritarna koalicija na koju Sjeverna Koreja može računati za dugoročnu stabilnost, što bi moglo navesti Pjongjang da razmotri pregovore s Vašingtonom.

Promjena diplomatije bi bila poželjna
Osim dileme oko sjevernokorejskog nuklearnog statusa, postoje i druga teška pitanja o kojima bi Vašington morao razmisliti, poput promjena koje bi diplomatija kontrole naoružanja sa Sjevernom Korejom mogla donijeti u položaj američkih snaga u Južnoj Koreji.

Lako je pretpostaviti da bi Pjongjang nastojao potpuno maketi američke snage s Korejskog poluostrva. Pjongjang svakako ima širok interes za povlačenje SAD-a iz Koreje. Ali “u kojoj mjeri” moglo bi biti predmet rasprave. Pjongjang možda razumije da bi insistiranje na sveobuhvatnom povlačenju učinilo američko prilagođavanje daleko manje vjerovatnim i odvratilo Vašington od pregovora, pa možda ne isključuje mogućnost koegzistencije s određenom američkom vojnom prisutnošću u Koreji.

S tim u vezi, Vašington i Seul trebali bi razmotriti da li je bitno održati trenutni nivo od gotovo 30.000 američkih vojnika u Južnoj Koreji, nivo nepromijenjen nekoliko decenija uprkos rastu daleko jače južnokorejske vojske. Sjevernokorejska vojska zaostaje, a Južna je sada daleko nadmašuje u konvencionalnom vojnom smislu, pa bi održavanje odvraćanja na Korejskom poluostrvu moglo biti izvedivo čak i u scenariju znatnog smanjenja broja američkih vojnika.

Ključna komponenta američkog proširenog odvraćanja Južne Koreje – američki nuklearni kišobran, američke obavještajne, nadzorne i izviđačke (ISR) sposobnosti te američka vojna prisutnost kao prepreka – mogli bi ostati učinkoviti bez velikog broja vojnika na terenu. Smanjenje američkih snaga samo po sebi bi moglo biti privlačno Trampovoj administraciji, ali bilo bi bolje osigurati ustupke od Sjevera zauzvrat.

Korejski nuklearni status quo je neodrživ
Suština je u tome da, iako Sjedinjene Države ne bi trebale biti naivne u pogledu motiva i ciljeva Sjeverne Koreje, takođe ne bi trebale pretpostavljati najgore i prerano odbaciti ideju o prelasku s denuklearizacije na novu diplomatiju. Na kraju, Vašington neće saznati šta Pjongjang želi i je li spreman na kompromis dok ne sjednu za pregovarački sto.

Zaista, postoje mnoga teška i neugodna pitanja kada se razmišlja o tome šta slijedi nakon prelaska s denuklearizacije, što bi moglo podstaći Vašington da se odluči za status quo. Ali status quo pokušaja odvraćanja Sjeverne Koreje sa sve većim nuklearnim kapacitetom dok se istovremeno teži “denuklearizaciji” – koju Pjongjang smatra pretjerano neprijateljskom i odlučan je suočiti se s njom pod svaku cijenu – postaje sve opasniji i neodrživiji.

Sada kada Trampova administracija vodi neodređeni rat na Bliskom istoku, cijelo vrijeme vodeći trgovinske pregovore s Kinom, mirovne pregovore s Rusijom i odlučnije operacije u Venecueli, teško je zamisliti da će uskoro moći usmjeriti pažnju na Sjevernu Koreju. Ali prije ili kasnije, Vašington će morati istražiti alternativni pristup Sjevernoj Koreji izvan denuklearizacije, prenosi “NationalInterest”.

Sjedinjene Američke Države odredile su 9. april kao mogući datum za završetak rata sa Iranom, a očekuje se da će razgovori između dvije strane uskoro započeti, prenose izraelski mediji.

Vašington postavio rok za mogući kraj sukoba

Prema novinama Yedioth Ahronoth, neimenovani izraelski zvaničnik rekao je da je “Vašington odredio 9. april kao ciljni datum za završetak rata, ostavljajući oko 21 dan za nastavak borbi i pregovora.”

Isti izvor dodaje da se “razgovori između Irana i Sjedinjenih Država očekuju kasnije ove nedjelje u Pakistanu”, napominjući da Vašington nije obavijestio Izrael o detaljima svojih kontakata sa predsjednikom iranskog parlamenta Mohamadom Bagerom Galibafom, prenosi Kurir.

Tramp tvrdi da pregovori napreduju, Teheran to negira

Inače, američki predsjednik Donald Tramp izjavio je da su razgovori s Iranom “vrlo dobri” te tvrdi da Teheran želi postići dogovor, dok iranska strana negira bilo kakve pregovore sa Vašingtonom.

Govoreći u Memfisu, Tramp je rekao da postoji “vrlo dobra šansa za sporazum” s Iranom.

“Uklonili smo sve što se moglo ukloniti u Iranu, uključujući i njihove vođe”, rekao je, dodajući da Iran ima “još jednu priliku da okonča svoje prijetnje” prema Sjedinjenim Američkim Državama i njihovim saveznicima.

“Trenutno vodimo zaista dobre razgovore. Počeli su sinoć, dijelom i veče prije. Mislim da su vrlo dobri. Oni žele mir. Pristali su da neće imati nuklearno oružje. Ali, vidjećemo, to moramo dovršiti”, rekao je Tramp i dodao:

“Amerika i cijeli svijet uskoro bi mnogo sigurniji”.

Regionalna eskalacija sukoba

Regionalna eskalacija nastavila je da raste otkako su SAD i Izrael 28. februara pokrenuli zajedničku ofanzivu protiv Irana, u kojoj je ubijeno više od 1.340 ljudi, uključujući tadašnjeg vrhovnog vođu Alija Hamneija.

Teheran je odgovorio napadima dronovima i raketama na Izrael, kao i na Jordan, Irak i zalivske države u kojima se nalaze američki vojni objekti, izazivajući žrtve i štetu na infrastrukturi, a takođe poremetivši globalna tržišta i vazdušni saobraćaj.

Evropska unija izgubiće gotovo tri biliona evra zbog ograničenja isporuke energenata iz Rusije, izjavio je Kiril Dmitrijev, šef Ruskog fonda za direktne investicije i specijalni predstavnik ruskog predsjednika za investicije i ekonomsku saradnju sa inostranstvom.

– EU je pretrpila gubitke od tri biliona evra zbog pogrešnih odluka. Ograničenja EU na isporuku ruskih energenata su im se vratila kao bumerang – prema našim procjenama, ekonomski gubici EU već prelaze 1,5 biliona evra. Pošto su cijene gasa u EU porasle za približno 100 odsto, ukupni gubici do kraja godine mogli bi da premaše tri biliona evra, što bi dovelo do deindustrijalizacije i kolapsa – napisao je Dmitrijev na društvenoj mreži Iks.

Naglasio je da to iznosi približno 6.660 evra gubitaka po građaninu EU, ali ozbiljnija posljedica je predstojeći kolaps ekonomije i konkurentnosti EU.

Dmitrijev je, komentarišući objavu portala za praćenje brodova “Marin Trafik”, takođe je objavio da “tankeri sa tečnim prirodnim gasom već zaobilaze Evropu, preferirajući Aziju”.

Sjedinjene Američke Države i Izrael su 28. februara pokrenuli niz napada na ciljeve na teritoriji Irana, uključujući i na Teheran.

U napadu je bilo civilnih žrtava. Iran je nakon toga pokrenuo uzvratne raketne napade na izraelsku teritoriju, kao i na američke vojne objekte na Bliskom istoku.

Eskalacija oko Irana dovela je do faktičke blokade Ormuskog moreuza – ključne rute za isporuke nafte i prirodnog tečnog gasa iz zemalja Persijskog zaliva na svetsko tržište, a uticala je i na nivo izvoza i proizvodnje nafte u regionu.

Ranije je američki predsjednik izjavio da će, ako Iran ne otvori Ormuski moreuz u roku od 48 sati, Sjedinjene Američke Države uništiti iranske elektrane, počevši od najveće.