Slovački premijer Robert Fico rekao je danas, 3. maja da Slovačka neće učestvovati u novim kreditima EU za Ukrajinu.
Fico je u video obraćanju na Facebooku podsjetio da je odbio da podrži zajam EU Ukrajini u iznosu od 90 milijardi evra.
Takođe je napomenuo da je Slovačka sused Ukrajine i da zbog toga dvije zemlje moraju da se uključe u dijalog i traže rješenja koja neće dodatno narušiti slovačko-ukrajinske odnose.
Pakistan je zvanično odobrio tranzit robe u Iran preko svoje teritorije i luka, pozicionirajući Karači, Port Kasim i Gvadar kao ključna logistička čvorišta za iransku trgovinu.
Ovaj potez dolazi u trenutku kada Vašington pokušava da odseče Islamsku Republiku od globalne trgovine putem pomorske blokade, javila je novinska agencija Tasnim.
Ministarstvo trgovine u Islamabadu je 25. aprila izdalo Uredbu o tranzitu robe preko teritorije Pakistana 2026. godine, koja je odmah stupila na snagu. Ovim dokumentom aktivira se bilateralni sporazum o drumskom prevozu potpisan sa Teheranom još 2008. godine, koji do sada nikada nije korišćen.
Otvoreno je šest kopnenih ruta koje povezuju tri glavne pakistanske luke sa dva iranska granična prelaza – Gabd i Taftan – kroz region Beludžistan.
Objavljivanje ovog sporazuma poklopilo se sa posetom iranskog ministra spoljnih poslova Abasa Aragčija Islamabadu i razgovorima sa premijerom Šehbazom Šarifom. Koridor Gvadar-Gabd, kao najkraća ruta, skraćuje vreme putovanja do iranske granice na samo dva do tri sata, a pakistanski zvaničnici procenjuju da će to smanjiti troškove transporta za 45 do 55 procenata u poređenju sa slanjem tereta preko Karačija.
Udarac za UAE i širu stratešku sliku
Sporazum označava značajan pomak od luka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, prvenstveno Džebel Alija, na koje se Iran godinama oslanjao za pristup regionalnoj trgovini.
Pakistanske luke donose ogroman kapacitet. Karači i luka Kasim godišnje prevoze oko 42 miliona tona tereta, sa dovoljno prostora da apsorbuju značajne dodatne količine. Luka Gvadar, kojom upravlja kineska kompanija kao deo Kinesko-pakistanskog ekonomskog koridora (CPEC), nalazi se samo 170 kilometara istočno od iranske luke Čabahar, što je geografski čini najbližom iranskoj teritoriji.
Agencija Tasnim ističe da ovaj potez prevazilazi trenutne logističke potrebe rata. Očekuje se da će tranzitni koridor Pakistan-Iran prerasti u stratešku vezu između Južne Azije i Evroazije, kroz integraciju u CPEC vredan 60 milijardi dolara i širu kinesku inicijativu “Pojas i put”. To je arhitektura koja je prvobitno osmišljena da smanji zavisnost Kine od Malajskog prolaza skraćivanjem ruta za transport energije kroz Pakistan do Sinđanga.
Američka blokada i oštar odgovor Teherana
Zvanični Teheran insistira da je blokada zapravo znak američke slabosti, ističući da Iran još uvek ima neiskorišćene poluge moći i ukazuje na snažnu unutrašnju koheziju uprkos sve većem spoljnom pritisku.
Visoki iranski bezbednosni izvor rekao je za Press TV da će se na tekuće američko “pomorsko piratstvo i nasilje”, koje se sprovodi pod maskom blokade, uskoro suočiti sa “neviđenim i opipljivim vojnim odgovorom”.
U iranskom prijedlogu Sjedinjenim Američkim Državama o okončanju rata zahtjeva se da se rat i “svi problemi” okončaju u roku od 30 dana, na način da se rat okonča, ali primirje ne produži, piše danas Al Džazira, pozivajući se na izvore.
Prema riječima izvora katarske televizije, u prijedlogu se poziva na okončanje američkih sankcija Iranu, okončanje pomorske blokade Irana, povlačenje američkih snaga iz regiona, kao i prestanak neprijateljstava uključujući rat Izraela protiv Libana.
Izvori su naveli da iranski plan ima tri glavne faze, pri čemu bi u prvoj bio postepeno otvoren Ormuski moreuz i prestala američka pomorska blokada Irana, a Teheran bi preuzeo odgovornost da ukloni morske mine iz tog područja.
Kako piše b92, u drugoj fazi predviđen je povratak Irana obogaćivanju uranijuma, prestanak napada na Iran i saveznike, ukidanje sankcija i oslobađanje zamrznutih sredstava.
U trećoj fazi, Teheran je predložio stupanje u strateški dijalog sa arapskim susjedima i izgradnju bezbjednosnog sistema koji obuhvata čitav Bliski istok.
Plan predviđa prestanak agresije i od SAD i Izraela.
Više od 70 odsto Nijemaca nezadovoljno je načinom na koji kancelar Fridrih Merc obavlja svoj posao, pokazala je anketa agencije INSA koju je naručio list “Bild am zontag”.
Prema ovom istraživanju, 71 odsto ispitanika nije zadovoljno radom Merca, a svaki peti /19 odsto/ jeste.
Ukupno 76 odsto ispitanih je nezadovoljno politikom vladajuće koalicije, a samo 16 odsto je smatra zadovoljavajućom.
“Čak i među pristalicama bloka Hrišćansko-demokratske unije NJemačke i Hrišćansko-socijalne unije u Bavarskoj /CDU/SDU/ većina je nezadovoljna politikom kancelara i njegove vlade”, rekao je šef INSA Herman Binkert.
On je dodao da tu samo čudo može pomoći.
“Vlada ne može preokrenuti taj trend”, rekao je on.
Anketa, u kojoj su učestvovale 1.004 osobe, sprovedena je 29. i 30. aprila.
Najvažnije pitanje u Teheranu možda je upravo ono na koje je najteže dati siguran odgovor: ko donosi odluke? Mjesecima prije nego što je Ali Hamnei ubijen, Masud Pezeškijan upozorio je na opasnost koja bi nastala ako bi se bilo šta dogodilo vrhovnom vođi.
„Tada bismo se borili međusobno. Izrael ne bi ni morao da dolazi“, rekao je iranski predsjednik Pezeškijan. To upozorenje danas manje djeluje kao prolazna opaska, a više kao mapa krize s kojom se Teheran suočava.
Od ubistva Alija Hamneija i uspona njegovog sina Modžtabe tokom rata, iranski sistem se nije urušio, ali nije postao ni transparentniji. Umjesto toga, oblikovao se manje centralizovan, militarizovaniji i neprozirniji poredak: stari arbitar je nestao, novi vođa je nevidljiv, a rivalski tabori ispituju granice svog uticaja, nastojeći da ne uruše Islamsku Republiku koju svi žele očuvati.
Niko izvan najužeg kruga iranske elite ne može sa sigurnošću reći ko donosi odluke. Ipak, vidljivi signali ukazuju na sistem podijeljen više oko taktike nego oko opstanka. Uobičajena podjela na „tvrdolinijaše“ i „umjerene“ djelimično odražava stvarne tenzije, ali istovremeno može predstavljati i korisnu iluziju – kako za Teheran, tako i za strane vlade i samu iransku javnost.
Za obične Irance suština nije u tome ko govori tišim tonom. Ključno je da isti sistem i dalje kontroliše rat, represiju, javni život i granice političkog izbora. Imena se mijenjaju, ali metode ostaju iste.
Na papiru, Modžtaba Hamnei je vrhovni vođa Irana. U praksi, još nije preuzeo ulogu koju je njegov otac imao decenijama – javno obraćanje, presijecanje sporova i jasno određivanje pravca države.
To odsustvo je značajno, ali ne presudno. Modžtaba i dalje može davati saglasnost na ključne odluke, dok se stvarna moć, kako se čini, premjestila u složeniju strukturu – bezbjednosni poredak sastavljen od preklapajućih krugova koji istovremeno sarađuju i međusobno se nadmeću.
Izvori su početkom aprila naveli da su tenzije između predsjednika Pezeškijana i vojnog rukovodstva dovele do „potpunog političkog ćorsokaka“, pri čemu je Revolucionarna garda preuzela ključne državne funkcije.
Gardisti su blokirali predsjednička imenovanja, uključujući pokušaj izbora ministra obavještajnih poslova, dok je komandant Ahmad Vahidi insistirao da bezbjednosne pozicije ostanu pod direktnom kontrolom Garde u ratnim uslovima.
Istovremeno, predsjednik je bezuspješno pokušavao da stupi u kontakt s Modžtabom, dok je vojni savjet visokih oficira kontrolisao pristup novom vrhovnom vođi i filtrirao informacije koje do njega dolaze.
Ipak, Revolucionarna garda nije jedinstven blok. Gotovo svi ključni akteri povezani su s bezbjednosnim aparatom, ratnom generacijom ili institucijom vrhovnog vođe. Stvarna podjela nije između vojske i civila, već između različitih krugova koji nude različite načine očuvanja sistema.
Jedan krug čini starija obavještajno-bezbjednosna mreža bliska Modžtabi, izgrađena na ličnim vezama iz ratnog perioda. Drugi okuplja političare sklonije pregovorima, uključujući predsjednika, parlamentarne lidere i diplomatske predstavnike, koji nastoje održati komunikaciju sa Zapadom.
Treći krug bliži je direktnom odlučivanju o vojnim i bezbjednosnim pitanjima, dok četvrti predstavlja ideološki tvrdu struju koja odbacuje pregovore i insistira na rigidnim „crvenim linijama“.
Ove grupe nisu jasno razdvojene – njihovi članovi se preklapaju, a stavovi mijenjaju. Ono što im je zajedničko jeste posvećenost opstanku Islamske Republike, dok se razlikuju u metodama: pregovaranje, eskalacija ili ideološka rigidnost.
Sukobi su postali vidljivi kroz sporove oko pregovora sa Sjedinjenim Državama. Neslaganja oko sastava delegacije, ovlašćenja i tema pregovora dovela su do ostavki, optužbi i paralelnih inicijativa.
Javni nastupi dodatno su razotkrili podjele. Dok jedni diplomatiju predstavljaju kao taktički alat, drugi je označavaju kao izdaju. Medijski sukobi unutar tvrdolinijaškog tabora dodatno su pojačali utisak unutrašnjeg raskola.
Ipak, ovaj raskol ne znači otvaranje prostora za demokratske promjene. Riječ je o sukobu unutar sistema, a ne o sukobu sistema i alternative. Sve frakcije djeluju unutar istog okvira i dijele isti cilj – očuvanje postojećeg poretka.
Iz Vašingtona se takođe ukazuje na ovu dinamiku, uz ocjenu da su sve ključne figure dio tvrdolinijaškog sistema, iako se razlikuju u pristupu upravljanju državom i ekonomijom.
Teheran, s druge strane, insistira na jedinstvu, naglašavajući da ne postoje podjele između „umjerenih“ i „tvrdih“, već samo zajednička lojalnost revoluciji. Ta poruka, međutim, za mnoge Irance potvrđuje da političke razlike završavaju tamo gdje počinje zahtjev za potpunom lojalnošću sistemu.
Ključna zamka leži u lažnom izboru između „lošeg“ i „goreg“. Ta dihotomija koristi i vlastima i međunarodnim akterima, dok istovremeno ograničava politički prostor za iransko društvo.
Unutrašnje podjele su stvarne, ali su istovremeno i instrument političke strategije. Pregovarači mogu ukazivati na tvrdu struju kako bi dobili ustupke, dok tvrdolinijaši mogu podizati cijenu kompromisa optužbama za izdaju.
U takvom sistemu odgovornost ostaje nejasna. Odluke se donose, mijenjaju i povlače bez jasnog nosioca, dok se javnost poziva na jedinstvo u ime rata i opstanka države.
To otežava i međunarodne pregovore, jer nijedan akter ne može garantovati sprovođenje postignutih dogovora bez unutrašnjeg konsenzusa više centara moći.
Za građane Irana, ova borba nije apstraktna. Ona se odražava kroz svakodnevne posljedice – ekonomski pritisak, represiju i ograničen politički prostor.
Iako je sistem danas manje centralizovan i vidljivo podijeljen, to ga ne čini ni otvorenijim ni odgovornijim. Promijenila se unutrašnja mapa moći, ali ne i suština sistema.
Iranski građani i dalje žive sa odlukama koje ne mogu vidjeti niti na njih uticati, dok se elite nadmeću unutar okvira koji ostaje zatvoren za stvarnu političku promjenu.
Podsjeća se da Kina i Rusija ne priznaju Šmita kao visokog predstavnika i da su pozvale na zatvaranje OHR-a.
Zapadne članice Savjeta, uključujući Francusku, Veliku Britaniju i SAD, tradicionalno se protive nametanju vremenskog okvira za zatvaranje OHR-a bez pozivanja na agendu “5+2”, koja predstavlja skup od pet ciljeva i dva uslova koje je utvrdio PIK i koji moraju biti ispunjeni prije zatvaranja OHR-a.
Od pravnog savjetnika UN može se tražiti i mišljenje o procedurama za imenovanje visokih predstavnika u BiH prema Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Kako je navedeno u tekstu, takvo mišljenje vjerovatno bi uključivalo analizu postupanja Savjeta po ranijim imenovanjima i procjenu da li je zakonski potrebno odobrenje Savjeta, jednoglasnost u Upravnom odboru ili saglasnost strana u BiH.
– Pružanjem autoritativne pravne osnove, zahtjev bi mogao da pruži zajedničku referentnu tačku za buduće diskusije Savjeta o OHR-u – navodi se u tekstu.
Ključno pitanje za Savjet je kako očuvati stabilnost u BiH. Napomenuto je da su vlasti Republike Srpske od oktobra 2025. godine preduzele korake koji su pomogli u smanjenju neposrednih tenzija.
– Јedna od opcija za članove Savjeta bila bi da izdaju saopštenje u kojem bi uzeli u obzir korake deeskalacije koje je Republika Srpska preduzela od oktobra 2025. godine – istaknuto je u tekstu.
Dodaje se da ta opcija ide uz potvrđivanje posvećenosti Savjeta suverenitetu, teritorijalnom integritetu i ustavnom poretku BiH, i pozivajući sve strane da riješe preostale sporove kroz dijalog i u skladu sa ustavnim okvirom i sudskim odlukama BiH.
Navedeno je da se čini da su SAD promijenile svoj pristup BiH, čiji je predstavnik na debati u oktobru 2025. rekao da više ne teže izgradnji nacije ili snažnoj međunarodnoj intervenciji i da je došlo vrijeme za lokalna rješenja, predvođena lokalnim akterima koji predstavljaju tri konstitutivna naroda BiH.
U tekstu se dodaje da je odluka SAD da ukinu sankcije vlastima Republike Srpske označila znatno odstupanje od višegodišnje američke politike.
– Iako se čini da je ovaj pristup doprinio smanjenju političkih tenzija, njegova dugoročna održivost ostaje neizvjesna – napomenuto je u tekstu i kojem se dodaje da taj stav administracije nije jednako podržan širom Vašingtona.
Polugodišnja debata Savjeta bezbjednosti UN o BiH biće održana 12. maja. Sjednica je zakazana za 10.00 časova po istočnoameričkom vremenu, odnosno za 16.00 časova po istočnoevropskom.
Rekla je da iako neće postojati zvaničan dokument koji bi potvrdio suspenziju EES sistema između Grčke i Srbije, postoje obećanja i uvjerenja zasnovana na dobrim odnosima dvije zemlje.
Istakla je da Grčka najverovatnije neće zvanično suspenduvati novi sistem ulaska u Evropsku uniju za građane Srbije, ali da se očekuje njegova obustava tokom ljeta, kako bi se izbjegle velike gužve na granicama.
Direktor Јute, Aleksandar Senićić, nedavno je rekao da je Grčka srpskoj delegaciji na sastanku usmeno obećala da tokom ljetnje turističke sezone neće doći do potpune primjene EES sistema na granicama za državljane Srbije.
– Preduzeli smo konkretne korake, imali smo sastanke sa Grcima i krajem maja ćemo imati sastanak na visokom nivou u Atini, a prethodno u Solunu sa direktorom granične policije, sa kojim očekujemo dogovor o otvaranju maksimalnog broja prelaza i proširenju traka sa šest na deset i dodatne za autobuse da bi se ubrzao protok putnika u špicu sezone – rekao je Senićić .
EES je novi digitalni sistem kontrole ulaska u Šengen zonu koji podrazumijeva uzimanje biometrijskih podataka putnika, poput otisaka prstiju i fotografisanja, čime se zamjenjuje dosadašnje pečatiranje pasoša.
Administracija predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Tramp ubrzala je odobravanje isporuka naoružanja Izraelu, Kataru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Kuvajtu, vrijednih više milijardi dolara, saopštio je Stejt department.
Ukupna vrijednost paketa naoružanja premašuje osam milijardi američkih dolara, a obuhvata sisteme protivvazdušne odbrane za Kuvajt i Katar, kao i rakete sa laserskim navođenjem za Katar, UAE i Izrael, prenosi Si-En-En.
U okviru isporuka Kataru nalaze se i projektili za američki sistem protivvazdušne odbrane “patriot”.
Stejt department je naveo da je američki državni sekretar Marko Rubio u više slučajeva procijenio da postoji hitna situacija koja zahtjeva momentalno odobravanje prodaje oružja, čime je zaobiđen standardni postupak kontrole u Kongresu SAD.
Ovo, kako napominje Si-En-En, nije prvi put da se administracija Donalda Trampa poziva na hitnost kako bi ubrzala isporuke oružja od početka sukoba sa Iranom.
Početkom marta, Stejt department je takođe doneo odluku o hitnom odobravanju prodaje 12.000 bombi Izraelu bez prethodne procedure u Kongresu, dok je kasnije istog meseca Rubio odobrio ubrzanu isporuku paketa naoružanja, vrijednog više milijardi dolara, Emiratima i Kuvajtu, kao i vojnu opremu za Јordan.
Snažan pritisak ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog za brzo članstvo u EU stvara tenzije sa evropskim prijestonicama, u vrijeme kada Vašington preispituje dalju podršku Kijevu.
Odbijanje lidera EU da ubrzaju pristupanje Ukrajine izazvalo je frustraciju u Kijevu, a sve izraženija evroskeptična retorika administracije Volodimira Zelenskog otežava napore da se pronađe kompromis, piše Fajnenšel tajms.
Visoki ukrajinski zvaničnici iskoristili su nedavne sastanke sa kolegama iz EU i SAD da kritikuju način na koji Evropska komisija upravlja procesom proširenja i da insistiraju na bržem roku. Prema riječima sedam zvaničnika koji su učestvovali u razgovorima, ukrajinska strana tvrdi da je Briselu Ukrajina potrebna koliko i Kijevu članstvo.
„Članstvo nije poklon“, rekao je jedan od zvaničnika koji je govorio pod uslovom anonimnosti.
„Možda postoji neko nesporazumijevanje u Kijevu oko toga. Kažu: ‘Dužni ste nam’“, naveo je drugi zvaničnik, dodajući da takav pristup „ne pomaže“.
Treći sagovornik ocijenio je da postoji dublji problem. „Zelenski i njegovi saradnici nikada nisu zaista razumjeli kako funkcioniše proširenje“, rekao je.
Lideri EU su ranije ovog mjeseca odobrili zajam od 90 milijardi evra za Kijev kako bi stabilizovao finansije i omogućio dodatnu kupovinu oružja za odbranu od ruske agresije. Zajam je deblokiran nakon izbornog poraza mađarskog premijera Viktora Orbana, koji je ranije blokirao sredstva.
Iako su ovaj sporazum i Zelenskijevo učešće na samitu na Kipru ublažili dio tenzija, ostaje značajan jaz između Kijeva i Brisela oko procesa pristupanja.
Njemački kancelar Fridrih Merc poručio je da nade Ukrajine za brz ulazak „nisu realne“, upozorivši da bi eventualni mirovni sporazum koji bi uključivao članstvo u EU mogao imati cijenu u vidu gubitka dijela teritorije.
Ukrajina je dobila status kandidata za članstvo u EU u junu 2022. godine, četiri mjeseca nakon početka ruske invazije. Zelenski je kao cilj naveo 2027. godinu, ali su evropske prijestonice odbacile tu ideju. Odbijen je i prijedlog tzv. „obrnutog proširenja“, prema kojem bi Kijev formalno postao član, a zatim postepeno sticao prava.
Francuska i Njemačka predložile su model postepenog pristupa, uz „simbolične“ beneficije i fazno uključivanje u mehanizme EU, ali bi punopravno članstvo, prema tom planu, bilo udaljeno najmanje deceniju.
Zelenski je odbacio takav pristup. „Ukrajini ne treba simbolično članstvo u EU“, rekao je, pozivajući Uniju da „bude fer“.
„Ukrajina se brani i time definitivno brani Evropu. Ljudi zaista ginu… Branimo zajedničke evropske vrijednosti. Vjerujem da zaslužujemo punopravno članstvo“, poručio je.
Prema riječima dvojice ukrajinskih zvaničnika, Zelenski je naložio diplomatama da ne ulaze u razgovore o alternativnim modelima i da insistiraju isključivo na punopravnom članstvu.
„Nećemo ni razgovarati o tome“, rekao je jedan od njih.
Na samitu na Kipru pojedini lideri EU pokušali su da ublaže očekivanja Kijeva. „Morao je da čuje neke teške istine“, naveo je jedan zvaničnik, dodajući da „neće biti tako lako kao što misli“.
Uprkos tome, ukrajinsko rukovodstvo ostaje pri maksimalističkom stavu, uz uvjerenje da će EU vremenom promijeniti pristup.
Diplomate EU navode da razumiju pritisak pod kojim se nalazi Zelenski nakon višegodišnjeg rata, ali insistiraju da proces proširenja mora ostati zasnovan na zaslugama. U kontekstu smanjene podrške SAD, EU se smatra ključnim partnerom Ukrajine.
„Mi smo mu jedini prijatelji, pa bi možda bilo bolje da drži jezik za zubima“, rekao je jedan zvaničnik.
Istovremeno, evropski zvaničnici upozoravaju da su reformski napori Ukrajine usporeni, posebno u oblasti vladavine prava i borbe protiv korupcije. Ukazuju i na propuštene rokove za usvajanje zakona koji bi omogućili veći pristup tržištima EU.
Kijev se takođe protivi zahtjevu Brisela da poveća porez na dobit preduzeća kao uslov za dio kredita, navodeći da bi to dodatno opteretilo ekonomiju pogođenu ratom.
„Njihov unutrašnji reformski zamah je zastao. To nije dobro i svi to znaju“, rekao je jedan od sagovornika.
Slovački premijer Robert Fico nalazi se među samo nekoliko svjetskih lidera koji će prisustvovati paradi povodom Dana pobjede u Moskvi 9. maja, javila je ruska državna televizija.
Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko takođe će biti u Moskvi na paradi 9. maja.
Vojna parada predstavlja vrhunac ruskog kalendara, u okviru obilježavanja pobjede Sovjetskog Saveza nad nacističkom NJemačkom u Drugom svjetskom ratu, sukobu u kojem je izgubila 27 miliona ljudi.
Iz Kremlja je ranije saopšteno da će ove godine parada biti donekle redukovana bez uobičajenog velikog prikazivanja naoružanja.