Kategorija: Politika

Pozivam međunarodnu zajednicu da povuče svoj potpis sa stvaranja ove genocidne paradržavne tvorevine, a mi znamo šta nam je činiti nakon toga, izjavio je ministar odbrane BiH Zukan Helez, govoreći o Republici Srpskoj, odakle su poručili da te svoje šokantne riječi mora da objasni tužiocu.

Milan Petković, zamjenik predsjedavajućeg Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, navodi da Helez zaboravlja da su Dejtonski mirovni sporazum potpisale Savezna Republika Jugoslavija, Hrvatska i tadašnja RBiH, te da RBiH više ne postoji, a jedini ko može da povuče potpis jesu Srbija i Hrvatska. Međunarodna zajednica, odnosno pojedine zemlje su, dodaje Petković, bile samo svjedoci potpisivanja ovog sporazuma, pišu Nezavisne.

Prijedlog za Heleza

Dejtonski sporazum, dodaje Petković, teoretski se može raskinuti isključivo ako to uradi jedna od zemalja potpisnica.

“Možda to bude Srbija, čije diplomate protjeruje Elmedin Konaković, iako je Srbija nama ovdje garantovala i donijela mir. Ali ja Helezu predlažem nešto drugo, pošto on predlaže da se stavi van snage Dejtonski mirovni sporazum: hajde da mi sjednemo, Republika Srpska i Federacija BiH, pa da se mi mirno raziđemo, a mi znamo kojim ćemo putem”, rekao je Petković za “Nezavisne novine”.

Prema njegovim riječima, Tužilaštvo BiH se sigurno neće baviti Helezovom izjavom, jer se nije bavilo ni nekim mnogo težim riječima.

“Zukan Helez je ipak jednim dijelom oprezan, pa nije koristio teže riječi, nego je ostavio na slobodu tumačenju. On bi htio da bude hrabar, ali nije dovoljno hrabar. Kada nešto takvo kaže, neka kaže šta on to konkretno misli. Da li misli da se ponovo izvrši najbrutalnije etničko čišćenje Srba iz Sarajeva ili nešto poput toga? A za ove tvrdnje kakva je Republika Srpska kao ‘tvorevina’, mogao bi možda tu da odgovara i krivično, ali, evo, ima Tužilaštvo, pa neka pokrenu i upitaju ga”, kaže Petković.

“Ozbiljna prijetnja”

I stručnjak za bezbjednost Radislav Jovičić smatra da bi Helez svoje riječi trebalo da objasni pred tužiocima.

“Kako nekad napisa naš veliki nobelovac Ivo Andrić: ‘Bosna je zemlja straha i mržnje’. Nažalost, mogli bi reći vizionarski. Naš narod nema tu mržnju kao pojedinci iz reda bošnjačkog naroda, a to veću težinu ima kada neko obavlja tako značajnu funkciju kao gospodin Helez. Straha nemamo, dokazano kroz više vijekova”, rekao je Jovičić.

Kako je dodao, “Tužilaštvo BiH i te kako ima osnova da pozove dotičnog da pita šta to on zna, šta će da čini nakon eventualnog povlačenja potpisa sa Dejtonskog mirovnog sporazuma”.

“To je jedna ozbiljna prijetnja koja predstavlja očigledno krivično djelo jer dolazi od nekoga ko obavlja funkciju ministra odbrane BiH u čijem sastavu imamo i druge narode, koji se i te kako pitaju nešto, a ne samo tamo neki Zukan”, naveo je Jovičić, inače bivši ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske.

Šta treba narodima u BiH

On je poručio da narodima u BiH trebaju mir i stabilnost.

“Neko će reći: ‘Pusti Zukana, lupa zbog izbora i kampanje’, ali on već duže vremena ‘lupa’ i pokušava prijetiti nekome ko se dokazano ne boji ni Zukana ni mnogo sposobnijih i pametnijih od Zukana. Narodima u BiH ne trebaju ovakve stvari, nama svima treba mir, stabilnost, sigurnost i ekonomski prosperitet. Tužilaštvo može, treba i mora da ima ključnu ulogu u stvaranju tog ambijenta, postupajući u skladu sa zakonom, a ne selektivno na način da neko ne smije ni da pomisli, a neki mogu neograničeno da ‘lupaju'”, poručio je Jovičić u izjavi za “Nezavisne novine”.

Nedeljko Glamočak, predsjednik Odbora za bezbjednost Narodne skupštine Republike Srpske, takođe smatra da bi se tužioci trebali baviti Helezovim izjavama.

Ispitati i procesuirati

“Prvo bi trebalo iz politike izbaciti sve Zukane. Drugo, Zukanom bi se trebali baviti nadležni organi poput tužilaštva, suda i bezbjednosnih agencija poput MUP-ova, na način da svaki takav slučaj ispitaju, procesuiraju. I neka sud odredi ima li ili nema krivične odgovornosti. Sve do tada nema suživota narodima na ovim prostorima i nema ništa ni od države BiH”, rekao je Glamočak u izjavi za “Nezavisne novine”.

Hoće li se baviti najnovijom Helezovom izjavom pokušali smo saznati i u Tužilaštvu BiH, ali na naš upit nisu odgovorili.

Helez je, inače, spornu izjavu dao komentarišući sahranu Ratka Mladića, bivšeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, koji je preminuo u Hagu.

“Društvo koje leš ovog genocidaša pretvara u heroja pokazuje koliko je još daleko od stvarnog suočavanja sa vlastitim mitovima. Poruke koje ovih dana gledamo iz Srbije i manjeg bh. entiteta su poniženje za žrtve, za preživjele i prijetnja novim genocidom. Europa je zakazala 1995. godine u Srebrenici. Ovaj put ne smije. Otvoreni fašizam se mora izolovati, poraziti. Srbija zaslužuje najoštrije sankcije. A što se tiče manjeg bh. entiteta, valjda je međunarodnoj zajednici jasno sada kakvo su zlo stvorili. Pozivam međunarodnu zajednicu da povuče svoj potpis sa stvaranja ove genocidne paradržavne tvorevine, a mi znamo šta nam je činiti nakon toga”, naveo je Helez.

Predsjednik Ujedinjene Srpske dr Nenad Stevandić poručio je na centralnoj predizbornoj tribini Ujedinjene Srpske u Pelagićevu da se ova stranka prepoznaje po dosljednoj nacionalnoj i dobroj ekonomskoj politici, ali i po tome što, kako je rekao, ne širi unutrašnju mržnju, već poziva na ujedinjenje.

Stevandić je istakao da je Ujedinjena Srpska u svom političkom djelovanju sarađivala sa svojim narodom i Srbijom, naglašavajući da je ta stranka spremna da ukaže i na greške kada do njih dođe.

„Mi smo stabilizator unutrašnjih srpskih prilika, ne širimo unutrašnju mržnju nego pozivamo na ujedinjenje, a bogami nećemo da ćutimo ako neko nešto pogriješi“, rekao je Stevandić.

Kao jednu od ključnih ekonomskih tema izdvojio je opstanak i razvoj malih opština, ocijenivši da se mnoge od njih nalaze u velikoj krizi i da je neophodno sistemski brinuti o njihovom razvoju.

„Mi smo jedina partija koja je napravila program razvoja i opstanka malih opština. Male opštine ne smiju da propadnu, neko mora da se brine o tome“, rekao je Stevandić.

On je poručio građanima Pelagićeva da se ne predaju i da istraju u borbi za razvoj svoje lokalne zajednice, navodeći da će Ujedinjena Srpska nastojati da bude veza između malih opština i republičkih institucija.

Stevandić je istovremeno ukazao na potrebu da male sredine dobijaju više mladih i obrazovanih ljudi koji će preuzimati odgovornost i učestvovati u njihovom razvoju.

„Republika Srpska je odlična zemlja, dobro koncipirana, sjeća se svojih stvaratelja i mora da bude posvećena boljoj vlastitoj organizaciji“, rekao je Stevandić.

Govoreći o demografiji i odlasku mladih, Stevandić je rekao da Republiku Srpsku ne treba predstavljati kao mjesto iz kojeg treba bježati, već kao prostor u kojem postoji mnogo toga što vrijedi i što treba dodatno unapređivati.

„Nije u Republici Srpskoj sve crno i ne treba da sve zacrnimo i kažemo: ‘Ovdje ne valja, treba bježati iz ove zemlje, nemojte djeco ovdje rasti, idite preko’. Nije tačno. Valja, ali se moramo boriti da to što valja bude još bolje uređeno“, poručio je Stevandić.

Dodao je da Ujedinjena Srpska želi da otvara prostor za mlade ljude, povećava natalitet i čuva male opštine, navodeći da je ta stranka već pokazala da može mladim ljudima otvoriti vrata za preuzimanje odgovornosti i rukovodećih funkcija.

Stevandić je naglasio da političko djelovanje Ujedinjene Srpske ne počiva samo na predizbornim obećanjima, već na radu i odgovornosti i van kampanje.

„Jeste kampanja, ali postoje i naše obaveze. Idemo i na posao, i u bolnicu, i sve svoje obaveze rješavamo. Nama trebaju radni ljudi koji ustaju, koji imaju velike porodične živote, ozbiljne reference i stručnost“, rekao je Stevandić.

On je istakao da Ujedinjena Srpska svoj politički koncept zasniva na ljudima koji, kako je rekao, žele bolju i uređeniju Republiku Srpsku.

„Mi smo ljudi koji smo dobri, pravi i zdravi i nismo džaba taj slogan izabrali“, poručio je Stevandić.

Na kraju obraćanja zahvalio je građanima Pelagićeva, kao i gostima iz Bijeljine, Ugljevika i Brčkog, poželjevši njihovim porodicama dobro, a djeci uspješnu budućnost.

„Ono što smo nudili i uradili može se jako dobro izmjeriti. Nismo ljudi koji imaju neostvarena obećanja i koji vole puno da pričaju i obećavaju, pa kada više ne mogu da se izvinjavaju, onda se od naroda sakrivaju. Ne, uvijek ćemo biti tu“, rekao je Stevandić.

Već četiri izborna ciklusa raskrsnica ulice Vase Pelagića i Bana dr Todora Lazarevića u Banjaluci ima jednu prepoznatljivu političku poruku – žene Ujedinjene Srpske koje zrače sa bilborda.

Nekada je poruka bila „Lista koja blista“, potom „Ujedinjene za Srpsku“, a danas jednostavno – Ujedinjena Srpska.

Iza svakog od tih slogana stajala je ista ideja: dati ženama vidljivo mjesto u politici i pokazati da njihova energija, znanje, sposobnost i odlučnost treba da budu dio donošenja najvažnijih odluka.

Ujedinjena Srpska godinama pokazuje da podrška ženama ne treba da bude samo deklarativna. Žene Ujedinjene Srpske imaju značajno mjesto u političkom životu, kandidatskim listama i radu institucija, a njihova podrška i afirmacija jedan su od prepoznatljivih dijelova političkog djelovanja stranke.

Na predstojećim izborima, za Narodnu skupštinu Republike Srpske iz Izborne jedinice 3, Ujedinjena Srpska kandidovala je:

2. Mirelu Kajkut Željković
4. Jasnu Milešević
7. Minju Šurlan
9. Valentinu Kecman
11. Miru Berić
13. Dijanu Grujić
16. Tijanu Štrkić

Za Parlamentarnu skupštinu BiH, iz Izborne jedinice 1, kandidatkinja je:

5. Snježana Martić.

Od prvih bilborda do danas, poruka je ostala ista – žene nisu ukras politike, već njen važan i ravnopravan dio.

Ujedinjena Srpska zato i kroz svoje liste i kroz javno djelovanje nastavlja da pruža prostor ženama da pokažu svoje kvalitete, preuzmu odgovornost i budu dio odluka koje oblikuju budućnost Republike Srpske.

A bilbord na poznatoj banjalučkoj raskrsnici već četiri izborna ciklusa podsjeća na jedno: kada žene dobiju priliku, politika može da bude i snažnija, i vedrija, i bliža ljudima.

Ministar pravde Republike Srpske Goran Selak istakao je danas u Banjaluci da bi Tužilaštvo BiH i glavni tužilac Milenko Kajganić trebali da provjere da li je ministar inostranih poslova u Savjetu ministara Elmedin Konaković posljednjom odlukom o službenicima Ambasade Srbije u BiH prekršio zakon kojim se tretira ova oblast.

– Potrebno je sve istražiti, jer je moguće da je Konaković, odstupajući od svojih nadležnosti, počinio krivično djelo. Radi toga pozivam Tužilaštvo BiH da formira predmet – rekao je Selak na konferenciji za novinare.

On kaže da Konaković ne može da predstavlja BiH, a pogotovo Republiku Srpsku.

– Konaković zna na koji način se u BiH imenuje vojni ataše bilo koje zemlje. Imenuje ga Savjet ministara i time je sve jasno – naglasio je Selak.

Konaković je juče saopštio da je donio odluku o proglašenju nepoželjnim vojnog atašea u Ambasadi Srbije Milana Dulanovića i savjetnika predstavnika Bezbednosne informativne agencije Danka Maksimovića, kojima je ostavljen rok od 48 časova da napuste BiH.

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i lider Ujedinjene Srpske, dr Nenad Stevandić, komentarišući reakcije iz Sarajeva povodom sahrane generala Ratka Mladića, ocijenio je da su protesti i osude samo još jedan povod za ispoljavanje mržnje prema svemu što je srpsko.

Stevandić je rekao da bi, kako smatra, oni koji su protestovali reagovali i da nije bilo sahrane generala Mladića, navodeći da im je uvijek potreban određeni „alibi“ za iskazivanje mržnje.

„Njima je uvijek bio potreban neki alibi za mržnju. I ovdje je smrt jednog čovjeka iskorištena kao alibi da se pokaže koliko oni mrze sve što je srpsko: Srbiju, Srpsku vojsku, srpsku državu, Republiku Srpsku i sve naše institucije“, rekao je Stevandić.

On je ocijenio da će, ukoliko ne bude ovog povoda, biti traženi neki drugi, jer, kako je naveo, problem predstavlja to što „ne mogu da se riješe te mržnje“ i što nisu prošli proces katarze.

„Oni su se, što se mene tiče, otcijepili od Bosne i Hercegovine, tako da mi i ne trebamo mnogo sa njima da se bavimo. Treba da ostanemo ponosni i dostojanstveni, a oni neka se tope u svojoj mržnji“, poručio je Stevandić.

Najava ministra spoljnih poslova BiH Elmedina Konakovića da će povući dio osoblja Ambasade BiH u Beogradu, a da bi, kada bi mogao, odmah prekinuo diplomatske odnose sa Srbijom, teško se može posmatrati kao ozbiljna diplomatska inicijativa. Mnogo više liči na još jednu epizodu političkog nadmetanja u kojem je zaoštravanje odnosa sa Srbijom postalo najlakši način za prikupljanje političkih poena.

Povod za novu Konakovićevu eskalaciju jeste sahrana generala Ratka Mladića i reakcije pojedinih zvaničnika Srbije nakon njegove smrti. Umjesto odmjerene diplomatske reakcije, ministar spoljnih poslova BiH odlučio je da ponovo posegne za najtežom političkom retorikom, poručujući da bi odnose sa Srbijom sveo na najmanju moguću mjeru.

Ako je Konakovićev cilj bio da pokaže odlučnost, u tome je uspio. Ako je cilj bio da pokaže ozbiljnu državnu diplomatiju, rezultat je mnogo skromniji.

Jer diplomatija podrazumijeva upravo ono što Konakovićeva retorika sve manje pokazuje – sposobnost da se i u najtežim okolnostima ostavi prostor za razgovor, da se razdvoje politički stavovi od državnih interesa i da se ne pretvara svaki spor u novu diplomatsku krizu.

Posebno je zanimljivo što se sve ovo događa uoči izbora. U takvom ambijentu teško je zanemariti političku računicu. Srbija je, očigledno, ponovo izabrana za pogodnu metu, a poruka biračkom tijelu prilično je jednostavna: što je oštriji odnos prema Beogradu, to je veći patriotizam.

Problem je, međutim, što se državna politika ne može voditi logikom predizbornog marketinga.

Konaković je otišao i korak dalje, tvrdeći da bi, kada bi imao ovlašćenja, odmah prekinuo diplomatske odnose sa Srbijom. To je izjava koja možda dobro zvuči na predizbornom skupu, ali mnogo manje ozbiljno izgleda kada je izgovara šef diplomatije države koja sa Srbijom ima višestruke političke, ekonomske, privredne, porodične i regionalne veze.

Još je paradoksalnije što su njegove najave otvorile i pitanje koliko je ono što najavljuje uopšte izvodljivo.

Bivši ministar spoljnih poslova BiH Igor Crnadak ocijenio je da je riječ o klasičnom predizbornom potezu, uz upozorenje da takvi potezi mogu samo dodatno podizati tenzije. Nekadašnji ambasador BiH Slobodan Šoja podsjetio je, s druge strane, na ograničenja koja postoje u diplomatskoj praksi i domaćem sistemu odlučivanja.

Drugim riječima, Konaković može podizati temperaturu koliko želi, ali između političke izjave i stvarne diplomatske odluke postoji čitav sistem nadležnosti, procedura i posljedica.

A upravo se tu vidi najveći problem njegove politike prema Srbiji. Umjesto da diplomatiju koristi kao prostor za smirivanje sukoba i zaštitu interesa BiH, Konaković je sve češće koristi kao produženu ruku unutrašnje političke borbe.

Srbija tako postaje zgodan politički protivnik, Beograd zgodna adresa za oštre poruke, a svaka nova kriza prilika za dokazivanje vlastitog patriotizma.

Takva politika možda može proizvesti aplauz u dijelu javnosti, ali teško da može proizvesti bilo kakvu dugoročnu korist za građane BiH.

Posebno je problematično kada ministar spoljnih poslova govori o smanjivanju komunikacije sa susjednom državom kao da je riječ o nekom udaljenom i nevažnom međunarodnom akteru. Srbija nije samo jedna od država u regionu. Ona je neposredni susjed BiH, jedan od ključnih ekonomskih partnera i država sa kojom BiH dijeli niz otvorenih pitanja koja se ne mogu riješiti prekidom komunikacije.

Čak i kada postoji duboko neslaganje oko ratne prošlosti, odnosa prema presuđenim ratnim zločincima ili političkih poruka koje dolaze iz Beograda, ozbiljna diplomatija podrazumijeva razgovor upravo onda kada je najteže razgovarati.

Konaković, međutim, bira suprotan put.

Umjesto da spusti tenzije, on ih dodatno podiže. Umjesto da traži prostor za dijalog, govori o njegovom smanjivanju. Umjesto da objasni kako će takav potez koristiti BiH, nudi politički atraktivnu poruku o „najmanjoj mogućoj komunikaciji“.

To više liči na kampanju nego na diplomatiju.

I zato se njegova najnovija inicijativa može posmatrati prvenstveno kao politička poruka domaćoj publici. U izbornoj godini uvijek je lakše biti „čvrst“ prema drugima nego rješavati komplikovane probleme kod kuće. Lakše je pokazivati prstom prema Beogradu nego ponuditi rezultate vlastitog diplomatskog rada.

Konaković je, čini se, ponovo izabrao lakši put.

Ali diplomatija nije takmičenje u tome ko će izgovoriti oštriju rečenicu. Njena vrijednost mjeri se time koliko problema može riješiti, koliko kriza može spriječiti i koliko interesa vlastite države može zaštititi.

U tom smislu, prijetnja svođenjem odnosa sa Srbijom na minimum nije znak diplomatske snage. Može biti upravo suprotno – znak da se diplomatija pretvara u politički alat za unutrašnju upotrebu.

A kada predizborna politika uđe u diplomatske odnose, račun na kraju ne plaća ministar koji daje izjavu.

Plaćaju ga građani.