Kategorija: Politika

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske dr Nenad Stevandić tokom skupštinske rasprave ušao je u oštar sukob sa narodnim poslanikom Nebojšom Vukanovićem, optuživši ga da iznosi laži i vrijeđa porodice ljudi koje javno pominje.

Stevandić je reagovao nakon Vukanovićevih navoda u vezi sa pokojnim Bobanom Kusturićem, ističući da se tragedije i preminuli ljudi ne smiju koristiti za političke obračune.

„Kad mrtve ljude targetirate svojim lažima, onda ne može se, čovječe“, rekao je Stevandić tokom rasprave.

On je naveo da je Kusturić bolovao od teške i neizlječive bolesti, te da su dodatni pritisci i optužbe godinama opterećivali njegovu porodicu.

„Jedino zbog čega je patio jeste zbog takvih kao ti, koji su njegov život, njegovu kćerku i njegove roditelje opteretili lažima“, poručio je Stevandić.

Rasprava je u više navrata prekidana, a predsjednik parlamenta upozorio je Vukanovića da će biti udaljen iz sale ukoliko nastavi sa dobacivanjem.

„Niste u kafani. Nemate pravo da se iživljavate na mrtvim ljudima“, rekao je Stevandić, nakon čega je zaključio raspravu i odbio da Vukanoviću ponovo da riječ.

U nastavku obraćanja Stevandić je optužio Vukanovića da godinama iznosi neistine i javno targetira ljude i njihove porodice, uključujući i one koji finansijski podržavaju političke partije.

„50 imaš presuda da lažeš, uživaš u lažima i na tome zarađuješ para“, rekao je Stevandić.

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić izjavio je nakon rasprave o Prijedlogu odluke o usvajanju Deklaracije o zatvaranju Kancelarije visokog predstavnika u BiH da je postignut visok stepen političkog saglasja i da su u konačni tekst ugrađeni i prijedlozi opozicionih stranaka SDS i PDP.

Stevandić je rekao da je prihvatio sve zahtjeve opozicije kako bi dokument dobio širu političku podršku i predstavljao, kako je naveo, „nacionalno i političko jedinstvo u Republici Srpskoj“. Istakao je da je deklaracija rezultat višednevnih konsultacija sa pravnicima, profesorima ustavnog prava i predstavnicima parlamentarnih stranaka.

„Ponosan sam na način na koji smo došli do konačnog teksta“, rekao je Stevandić, navodeći da su u usaglašavanju dokumenta učestvovali predstavnici SDS-a i PDP-a Dragomir Vasić i Slaviša Marković.

On je ocijenio da je deklaracija „odličan i izbalansiran dokument“, te da odražava stav da odgovornost za političke procese u BiH treba da preuzmu domaći politički akteri, bez stranog tutorstva. Prema njegovim riječima, takav pristup prepoznat je i u stavovima međunarodnih aktera, uključujući Rusiju, Kinu i dio američke administracije.

Govoreći o odlasku Kristijana Šmita, Stevandić je rekao da je riječ o rezultatu, kako tvrdi, pravne i političke borbe institucija Republike Srpske protiv djelovanja visokog predstavnika. Optužio je Šmita za političku pristrasnost i pokušaj selektivnog odnosa prema političkim partijama u BiH.

Stevandić je naveo da su institucije Republike Srpske, uprkos političkim pritiscima i pokušajima, kako je rekao, destabilizacije, uspjele da sačuvaju politički kapacitet i iniciraju dokument koji će biti upućen na usvajanje po završetku skupštinskog zasjedanja.

Stevandić je poručio da je političko jedinstvo u Republici Srpskoj neophodno kada je riječ o, kako je naveo, zaštiti vitalnih nacionalnih interesa i dejtonske pozicije Republike Srpske.

Nakon što ga je ranije danas predsjednik Narodne skupštine Nenad Stevandić udaljio iz skupštinske sale zbog neprimjerenog ponašanja i odstupanja od rasprave, poslanik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović pokušao je prekinuti konferenciju za novinare Stevandića.

Vukanović je nastavio verbalno da se sukobljava sa Stevandićem, te je moralo reagovati obezbjeđenje.

Podsjećamo, Stevandić je održao konferenciju za novinare nakon što su poslanici vlasti i opozicije postigli kompromis o Deklaraciji o zatvaranju Kancelarije visokog predstavnika u BiH, o kojoj se danas raspravljalo.

Foto: RTRS

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić rekao je da su prihvaćeni prijedlozi SDS-a i PDP-a u vezi sa Deklaracijom o zatvaranju OHR-a koju su poslanici danas razmotrili.

On je rekao da je održan sastanak kojem su, u ime SDS-a i PDP-a prisustvovali poslanici Dragomir Vasić i Slaviša Marković.

– Ponosan sam na način na koji smo došli do konačnog teksta koji odražava nacionalno jedinstvo. Ovaj dokument ne bi bio moguć da nismo stvorili okolnosti koje su omogućile da Kristijan Šmit ide iz BiH – istakao je Stevandić.

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske dr Nenad Stevandić ocijenio je da je pitanje zatvaranja Kancelarije visokog predstavnika u BiH rezultat dugog političkog procesa u kojem su institucije Republike Srpske bile izložene snažnim pritiscima i osporavanjima. On je to rekao u uvodnom obraćanju na 19. redovnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, na tački dnevnog reda koja se odnosi na Deklaraciju o zatvaranju OHR-a.

Stevandić je podsjetio da je riječ o temi koja je već više puta bila pred parlamentom, navodeći da je iza Republike Srpske „teško i turbulentno vrijeme“, u kojem su, kako je rekao, institucije bile predmet kontinuiranih političkih pritisaka i odluka međunarodnog faktora.

„I prvi put smo svjedočili tome da visoki predstavnik, koga mi nismo priznali i koji nije imao saglasnost Savjeta bezbjednosti, podnio ostavku i rekao da trpi pritiske“, naveo je Stevandić, dodajući da je riječ o periodu u kojem su, kako tvrdi, vođeni politički i institucionalni sukobi.

On je ocijenio da je visoki predstavnik, prema njegovim riječima, imao ulogu u selektivnim političkim intervencijama, uključujući i, kako je naveo, uticaj na izborni proces i političke stranke.

„Bavio se selekcioniranjem partija koje smiju biti na izborima, koje ne smiju“, rekao je Stevandić, dodajući da je, prema njegovoj ocjeni, ulazio i u sukobe sa OEBS-om i kancelarijom Ujedinjenih nacija.

Govoreći o ranijim političkim krizama, naveo je da je postojala namjera da se, kako je rekao, kroz pravosudne i političke procese dovede u pitanje legitimitet institucija Republike Srpske.

„Priča je bila da se obara predsjednik Republike preko njegove odluke i zloupotrebom pravosuđa, pa da se problematizuje Vlada i da ostane još samo Narodna skupština koju treba dezavuisati“, rekao je Stevandić.

On je istakao da je u međuvremenu došlo do većeg stepena političke koordinacije unutar Republike Srpske, navodeći da danas institucije djeluju jedinstveno i stabilnije nego ranije.

„Došla je u poziciju da sve tri institucije funkcionišu potpuno jedinstveno“, rekao je Stevandić.

Zahvalio je, kako je naveo, i predstavnicima vlasti i opozicije na stavovima o OHR-u, ističući da je dio tih prijedloga uključen u tekst deklaracije.

„Zahvaljujem se i na stavovima koje su iznijeli, na osnovu kojih sam ovu deklaraciju i predložio, i predstavnici SDS-a i PDP-a“, naveo je on.

Stevandić je dodao da je dokument pripremljen kao sažet i međunarodno komunikativan tekst, namijenjen i za diplomatsku upotrebu.

„Napravili smo kraći dokument koji je efektan i koji, kad se prevede na engleski, francuski i njemački, treba da proizvede efekat“, istakao je.

U završnom dijelu obraćanja pozvao je poslanike da deklaraciju podrže bez političkih podjela, naglašavajući da je riječ o pitanju od šireg institucionalnog značaja.

„Molim vas da ovo nije pitanje pozicije i opozicije i da bez međusobnog žara razmotrimo i usvojimo ovaj dokument“, poručio je Stevandić.

Maratonska sjednica Predsjedništva SDS, održana iza zatvorenih vrata u Banjaluci, pokazala je da najveća opoziciona stranka u Republici Srpskoj još nema ni jedinstven stav o kandidatima za ključne funkcije, ni jasan odgovor na političke ambicije Draška Stanivukovića. Poslije više od pet sati rasprave usvojeni su zaključci koji formalno ostavljaju prostor za dogovor, ali suštinski ne rješavaju nijedno od otvorenih pitanja.

Iza diplomatski upakovanih formulacija krije se ozbiljna podjela unutar vrha SDS. Jedan dio stranačkog rukovodstva smatra da bi saradnja sa Stanivukovićevim pokretom mogla donijeti dodatnu energiju opoziciji, prije svega kroz finansijsku i medijsku infrastrukturu koju kontroliše gradonačelnik Banjaluke. Drugi, međutim, upozoravaju da bi takav savez više koristio Stanivukoviću nego SDS, te da bi stranka u tom procesu mogla izgubiti politički identitet koji godinama pokušava sačuvati.

Upravo zbog toga ni pitanje zajedničkih lista za Narodnu skupštinu Republike Srpske i Parlament BiH nije dobilo konkretan epilog. Umjesto odluke, predsjedniku SDS Branku Blanuši ostavljen je prostor da do kraja maja nastavi pregovore sa liderima opozicije i samim Stanivukovićem, nakon čega bi eventualni prijedlozi bili upućeni Glavnom odboru stranke.

Međutim, prema informacijama iz vrha SDS, prava drama odvijala se daleko od zvaničnih zaključaka. Atmosfera na sjednici navodno je u više navrata bila na ivici otvorenog sukoba, a pojedini članovi predsjedništva tražili su mnogo jasnije definisanje odnosa prema Stanivukoviću i njegovom pokretu.

Posebno iznenađenje izazvala je informacija da je Stanivuković, navodno, ponudio potpuno priključenje svog pokreta SDS, ali pod uslovom da upravo on bude kandidat opozicije za predsjednika Republike Srpske. Takva ideja nije naišla na ozbiljniju podršku većine prisutnih.

Protivnici tog scenarija tvrdili su da Stanivuković nema kapacitet da objedini opozicione birače. Kao ključan argument iznosili su procjene prema kojima lider banjalučkog pokreta ne bi mogao dobiti podršku značajnog dijela tradicionalnih glasača SDS, dok bi otpor prema njemu ostao snažan i među simpatizerima Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića, kao i dijela birača Narodnog fronta Jelene Trivić. Dodatni problem, kako se tvrdilo, predstavlja i činjenica da ni unutar bivšeg biračkog tijela PDP ne postoji potpuna saglasnost oko njegove kandidature.

Nasuprot tome, dio rukovodstva SDS smatra da bi Branko Blanuša kao kandidat imao znatno širi opozicioni potencijal. Prema toj računici, lider SDS mogao bi računati na stabilnu podršku vlastite stranke, ali i znatno prihvatljiviji status kod ostalih opozicionih partnera, uključujući birače Vukanovićeve liste i Narodnog fronta.

Ipak, umjesto jasnog političkog presjeka, sjednica je završena kompromisnim formulacijama koje više liče na kupovinu vremena nego na stratešku odluku. U vrhu SDS očigledno postoji strah da bi otvoreno odbijanje Stanivukovića moglo izazvati dodatne lomove unutar opozicije, ali i bojazan da bi njegovo preveliko približavanje stranci moglo dugoročno koštati SDS političke samostalnosti.

Zato su zaključci Predsjedništva ostali pažljivo izbalansirani — dovoljno neutralni da niko ne može proglasiti poraz, ali i dovoljno neodređeni da nijedno od ključnih pitanja opozicije još nije riješeno.

Bivši američki ambasador u BiH Majkl Marfi otvorio je temu koja se u političkom Sarajevu već danima tretira kao svojevrsni zemljotres, ali koja iz ugla posmatrača iz Republike Srpske ne djeluje kao iznenađenje, nego kao još jedna potvrda poznatog obrasca funkcionisanja političkog Sarajeva i međunarodnog intervencionizma u BiH.

Njegove tvrdnje da je Bakir Izetbegović tokom pregovora o ustavnoj reformi 2021. i 2022. godine bio spreman prihvatiti podjelu BiH, izazvale su snažne reakcije u Sarajevu, ali su istovremeno ponovo otvorile pitanje koliko je uopšte realna i dosljedna priča o „nepovredivosti države“ koja se godinama plasira u javnosti, dok se paralelno iza zatvorenih vrata vode mnogo pragmatičniji razgovori.

Marfi je u svojoj analizi otišao i korak dalje, sugerišući da je administracija Donalda Trampa sa Miloradom Dodikom postigla određene dogovore koji su uključivali ukidanje sankcija i političke ustupke, uz povlačenje dijela spornih odluka u Republici Srpskoj. U tom kontekstu, njegova poruka se može čitati i kao priznanje da se u BiH politika već odavno ne vodi kroz principe, nego kroz kompromise velikih sila sa lokalnim akterima koji imaju realnu političku težinu na terenu.

Za Republiku Srpsku, posebno je važan dio u kojem se Dodik ponovo označava kao ključni politički faktor, ali ne u kontekstu destabilizacije koju Sarajevo često potencira, već kao sagovornik sa kojim se, očigledno, moraju praviti dogovori ako se želi bilo kakav politički ishod. To u suštini potvrđuje ono što vlast u Banjaluci godinama tvrdi — da se politička realnost u BiH ne može oblikovati bez uvažavanja pozicije Republike Srpske.

S druge strane, reakcija Bakira Izetbegovića i dijela bošnjačke političke scene ponovo je pokazala duboku nervozu kada se dovede u pitanje monopol nad „patriotizmom“. Odbacivanje Marfijevih tvrdnji, uz zahtjeve za dokazima i optužbe na račun njegovih motiva, uklapa se u već viđeni obrazac političke odbrane koji se aktivira svaki put kada se otvore neprijatne teme iz pregovaračkih procesa.

Međutim, još zanimljivija je reakcija stranaka Trojke, koje su Marfijeve navode iskoristile da dodatno pojačaju unutrašnji obračun sa SDA, optužujući Izetbegovića za spremnost na podjelu države. Iz ugla posmatrača sa strane, to izgleda kao nastavak dugotrajnog političkog sukoba unutar bošnjačkog korpusa, u kojem se svaka prilika koristi za delegitimaciju političkog protivnika, bez obzira na to koliko su same tvrdnje provjerene ili kontekstualizovane.

U tom smislu, Marfijeva izjava nije samo otkrila eventualne razgovore iz prošlosti, nego je ponovo ogolila činjenicu da političko Sarajevo funkcioniše kroz stalnu borbu za monopol nad tumačenjem „državnosti“, gdje se granica između principijelne politike i pragmatične trgovine često briše u zavisnosti od trenutne pozicije u vlasti ili opoziciji.

Sa srpske strane posmatrano, ova priča dodatno učvršćuje percepciju da se u BiH sve ključne političke odluke donose kroz kombinaciju međunarodnog pritiska i međusobnih političkih dogovora, a ne kroz dosljedne institucionalne principe. U takvom sistemu, Republika Srpska ostaje faktor koji se ne može zaobići, bez obzira na to ko u Sarajevu ili Vašingtonu pokušava da kreira političku arhitekturu zemlje.

Na kraju, možda najvažniji efekat cijele ove afere nije u tome ko je šta rekao, nego u činjenici da je još jednom potvrđeno da se politička realnost BiH ne može svesti na javne narative o patriotizmu i izdaji. Iza tih narativa, prema svemu što se može naslutiti iz ovakvih izjava, postoji mnogo složeniji i pragmatičniji prostor u kojem svi akteri — bez izuzetka — razgovaraju jezikom interesa, a ne principa.

Strategija „Pametna Srpska 2026–2030” jednoglasno je usvojena na 11. skupštini Ujedinjene Srpske, održanoj 24. maja u Banja Luci. Demografski oporavak stavljen je u sam vrh stranačkih prioriteta, a dokument koji su delegati prihvatili bez ijednog glasa protiv predstavlja najdetaljniji programski okvir koji je stranka do sada ponudila javnosti.

Stranačka vizija polazi od jasne premise: infrastrukturni napredak koji Republika Srpska bilježi posljednjih godina mora biti praćen i konkretnim mjerama podrške porodici i mladima. Bez demografske obnove, ekonomski razvoj gubi smisao.

U oblasti politike plata, Ujedinjena Srpska zagovara ukidanje radnih mjesta bez ekonomskog opravdanja, uz istovremeno uvođenje ravnopravnog i proporcionalnog povećanja zarada za sve zaposlene. Stranka najavljuje i povratak toplog obroka kao trajnu obavezu.

Kada je u pitanju podrška porodici, program predviđa finansijsku podršku za svako novorođeno dijete, subvencije za kupovinu stambenih jedinica i olakšano zapošljavanje za mlade roditelje. Besplatni udžbenici, sportske aktivnosti za djecu iz višečlanih porodica, subvencionisani vrtići i unaprijeđena zdravstvena zaštita trudnica samo su neke od mjera koje Ujedinjena Srpska nudi kao odgovor na demografski izazov.

Strategija predviđa i sveobuhvatnu analizu radnih mjesta u javnom sektoru, s ciljem da na rukovodećim pozicijama budu sposobni, a ne podobni — što stranka ističe kao ključnu pretpostavku dugoročnog razvoja Srpske.

Jednoglasno usvajanje strategije šalje jasnu poruku: Ujedinjena Srpska zna šta Srpska treba i zna kako do tamo stići. Dok drugi politički akteri nude apstrakcije, ova stranka nudi plan — s imenima programa, konkretnim mjerama i jasnim odgovorom na pitanje koje muči svaku srpsku porodicu: vrijedi li ostati?