Kategorija: Politika

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić istakao je da Mišljenje u kojem je Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH konstatovala da visoki predstavnik nema ustavnu nadležnost da donosi zakone predstavlja presudu Kristijanu Šmitu.

“Pravo na žalbu – nema”, napisao je Stevandić na društvenoj mreži “Iks”

Пресуда Кристијану Шмиту. Право на жалбу – нема. pic.twitter.com/sH3ESPgmjy

— Ненад Стевандић (@nenad_stevandic) February 17, 2026

Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma konstatovala je na sjednici 13. februara da visoki predstavnik nema ustavnu nadležnost da donosi zakone, zbog čega su neustavne odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH.

Zaključak je donesen povodom zahtjeva Ustavnog suda BiH za ocjenu ustavnosti odredbe člana 203a Krivičnog zakona BiH, kao i samostalnog člana četiri Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH, saopšteno je tada iz Parlamentarne skupštine BiH.

Kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest da je iz Parlamentarne skupštine BiH protekle sedmice otišao odgovor Ustavnom sudu BiH u kome piše da Kristijan Šmit nema pravo da donosi zakone.

Sada objavljujemo Mišljenje Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma BiH koja je, kao nadležna, zauzela stav o ovom pitanju i uputila ga Ustavnom sudu BiH.

Počelo je tako što su poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske od Ustavnog suda BiH zatražili ocjenu ustavnosti odredbe člana 203a. Krivičnog zakona BiH, kao i samostalnog člana 4. Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH koje je nametnuo Kristijan Šmit. Ukratko, osporene su odredbe u kojima piše da nepoštovanje odluka „visokog predstavnika“ predstavlja krivično djelo.

 

Nakon toga je Ustavni sud BiH zatražio od PS BiH da odgovori na zahtjev poslanika iz Narodne skupštine Srpske, a Kolegijum Predstavničkog doma je 3. februara 2026. odredio upravo Ustavnopravnu komisiju kao nadležnu za davanje odgovora.

Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma BiH je na 44. sjednici održanoj 13. februara razmatrala navedeni zahtjev za ocjenu ustavnosti, te ja sa četiri glasa „za“ i tri glasa „protiv“ konstavovala da „visoki predstavnik u BiH nema ustavnu nadležnost da donosi zakone, zbog čega su navedene odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH neustavne“.

Podsjećamo, ovaj zaključak je predložio prvi zamjenik predsjedavajućeg ove komisije Milan Petković, poslanik Ujedinjene Srpske u Predstavničkom domu PS BiH.

Budući da je Ustavnopravna komisija Prestavničkog doma odlukom Kolegijuma određena da zvanično odgovori Ustavnom sudu BiH, to zači da je njen odgovor konačan i da o njemu nema rasprave u PS BiH.

 

Posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj je danas trebala da bude razmatrana informacija o stanju u sektoru mljekarstva i poljoprivrede nije održana jer nije dobila podršku skupštinske većine tokom glasanja o usvajanju dnevnog reda.

Za održavanje posebne sjednice glasala su 24 poslanika, nije bilo glasova protiv, dok je jedan poslanik bio uzdržan.

Zahtjev za održavanje posebne sjednice ranije su potpisali poslanici opozicionih stranaka u Srpskoj.

Predsjednik Narodne skupštine Nenad Stevandić dao je skupštinsku pauzu do 11.00 časova nakon čega bi trebalo da počne posebna sjednica o izboru potpredsjednika Vlade Srpske.

 

Nakon dva koncerta Marka Perkovića Tompsona u Širokom Brijegu, na kojima se veličalo ustaštvo i slavilo uz nacističku i ustašku koreografiju – ćuti Evropa, ali i pravosuđe u BiH.

Za najavu da će mu biti dozvoljeno održavanje još koncerata na području Hercegovine, među kojima će prvi biti u Mostaru – poruka iz Republike Srpske da ovakvi događaji duboko uznemiruju preostale Srbe u Federaciji BiH, ali i sve građane Republike Srpske koji teže miru, stabilnosti i vladavini prava, uz poziv međunarodnoj zajednici da reaguje.

Gostujući u Јutarnjem program RTRS-a, v.d. direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Viktor Nuždić ističe da kontinuitet održavanja koncerata Tomsona, veličanje ustaštva treba da zabrine sve građane.

– Mi se svaki put iznenadimo kao da je to nešto novo. Ovo nije ništa novo. S ustaštvom se nije raskrstilo od Drugog svjetskog rata. Bilo je perioda kada se to malo stišalo, kada se nije govorilo o tome, ali onda su se sedamdesetih godina javile ustaške ideje. U ratu devedesetih godina došlo je do kulminacije tih ideja. Sada ponovo imamo isti fenomen. Ovo je obračun sa Srbima, kojih pogotovo u Hrvatskoj gotovo da i nema – naglasio je Nuždić.

Podsjeća da je u Hrvatskoj došlo do euforičnih nastupa, pogotovo mladih ljudi, i pozdrava svojstvenih nacistima. Srbi danas gotovo da i ne postoje u Hrvatskoj i postavlja se pitanje prema kome je uperena ta mržnja.

Kada je u pitanju Federacija, svjedoci smo da je Srba sve manje i da se posljednjih godina vrši negacija istorije na više načina. Omalovažavaju se žrtve, a na drugi način se izjednačavaju žrtve ustaša. Izjednačava se Blajburg sa Јasenovcem, što je nestvarno.

To ne bi bilo ništa sporno da to rade desničari, ali ovdje je uključena i vlast u Hrvatskoj. Vidjeli smo i jedan kvazinaučni skup, a ljudi visoko pozicionirani u Vladi pjevaju te pjesme. Hrvatska država se nikada nije suočila sa istinom i nisu bile dovoljne sankcije za ono što se dešavalo u Drugom svjetskom ratu – jasan je Nuždić.

Naglašava da ono što se desilo nad Srbima je bio genocid i da je taj genocid izum NDH.

– Danas nas ubjeđuju da su postojali zločini, ali se oni umanjuju. NDH je postojala i donosila propise – zabranu ćirilice i krilatice Mile Budaka o trećinama. Јedini građani koji su imali puna prava u toj državi bili su Hrvati. Najveći broj Hrvata u tom periodu bio je za stvaranje NDH, o čemu svjedoče i slike dolaska i dočeka njemačkih vojnika – podsjetio je Nuždić.

Podsjeća i da je nakon Drugog svjetskog rata došlo do pomirenja te da su Srbi nažalost, prihvatili narativ da su svi podjednako stradali i da su svi bili učesnici oslobodilačke borbe, te da svi imaju jednake zasluge, često izjednačavajući pojedinačne zločine sa genocidom.

– Zanemarili smo da je najveći broj ljudi u partizanskom pokretu bio srpske nacionalnosti i da su u borbu ušli radi golog opstanka. Na početku borbe najveći broj partizana bili su Srbi, koji su se priključili da bi zaštitili svoje porodice. Bilo je i Hrvata u partizanima, ali minimalno iz ideoloških razloga. Bitno je istaći da je prekretnica bila 1943. godina, kada je pala Italija i kada dolazi do većeg priliva hrvatskog stanovništva u partizanske pokrete, jer je bilo jasno da će nacizam propasti. Međutim, mi kao Srbi nismo se izborili da na spomenicima piše ko je žrtva, a ko zločinac, i onda smo došli do ovoga – jasan je Nuždić.

Podsjeća da je genocid nad Srbima izvršen je na cijeloj teritoriji Hrvatske. Јasenovac se pokušava prikazati samo kao jedna tačka na karti, zanemarujući da je Јasenovac bio kompleks od pet logora i da je bilo nemoguće da se za te zločine ne zna.

– I danas, nakon 80 godina, imamo desetine hiljada ljudi koji kliču uz te ustaške pokliče i pozdravljaju koljače. Srbi su devedesetih godina protjerani iz Hrvatske – protiv koga je onda uperena ta mržnja? Onda je ta mržnja fiksirana prema Srbima gdje god se oni nalazili. Nema sankcija ni kazni. Hag je sudio, ali nije presudio. Na ovakav način legalizujemo sve ono što se dešava. Da li ćemo prestati sa autošovinizmom? Da li ćemo se suočiti s tim i shvatiti šta se istorijski dešavalo – upitao je Nuždić.

Ističe da je osnovno pitanje za nas – šta ćemo mi učiniti?

– Imamo u Derventi spomenik u obliku slova “U”. Da li treba da vaspitavamo djecu u duhu onoga što se dešavalo? Moramo znati šta se dešavalo u prošlosti i to ćemo najjasnije uraditi kroz naučna istraživanja. Institucija u kojoj radim ima izuzetno kvalitetne istoričare, a godinama se nismo bavili tim pitanjima kako bismo mogli i pred svjetsku i pred našu javnost izaći sa egzaktnim podacima. Ovdje je riječ o naučnoj raspravi i moramo imati jasne i nedvosmislene stavove – rekao je Nuždić.

Podsjeća da bi veliki značaj nosio institucionalni odgovor te da bi i Skupština trebalo da se oglasi i zauzme stav po pitanju zabrane propagande.

– Mi ne možemo uticati na ono što se dešava u Evropi, ali moramo uticati na ono što se dešava kod nas i to bi bio jasan odgovor – da se sami izjasnimo šta smo proživjeli. Ne govorimo dovoljno o našem stradanju i dopuštamo drugima da nam kroje istoriju. Ovdje nije bilo sankcija od strane EU i to nije nikakvo čudo. Moramo se s tim pomiriti. Ko da sankcioniše? Germani koji su projektovali NDH? Imali smo okupljanje u Blajburgu koje je zabranjeno. Naša obaveza jeste da se borimo protiv ovih pojava, ali na naučnoj osnovi, čak i ako to znači da ćemo i nakon 80 godina otvarati stare rane i ne dozvoliti da nas neko omalovažava – poručio je Nuždić.

Ističe da je ovo takođe ozbiljno pitanje bezbjednosti, jer se na stotine hiljada ljudi okupljale uz povike i simbole, a niko nije procesuiran, osim ponekog zbog pirotehnike.

– To ne jenjava, što govori u prilog tome da je hrvatsko društvo u krizi i da traži fiksaciju prema imaginarnom neprijatelju – Srbima u Hrvatskoj, kojih gotovo da i nema. Iluzorno je očekivati bilo kakve sankcije iz Brisela. Evropa i njene najjače članice uzrokovale su raspad Јugoslavije i otvorile Pandorinu kutiju. Neće tu biti nikakve ozbiljne reakcije, a ako je i bude, biće pro forme. Ovdje je potrebna reakcija u skladu sa zakonom na nivou BiH. Ovo su sve učestalije pojave. Bili smo svjedoci povika i u Bihaću od strane bošnjačkih lidera – to nije izolovana pojava. Ukoliko se ne stane u kraj ovim pojavama, bojim se da će se nastaviti – upozorio je Nuždić.

Dodaje da je pratio i izvještaje hrvatskih medija, te naglašava da je porazno da u anketama omladina ne zna ni šta je bio Јasenovac niti ko je tamo zatvaran.

– Mi moramo donijeti određene odluke unutar kulture pamćenja i to pretvoriti u jasnu politiku pamćenja, te da Srpska stane iza toga i da radimo na naučnoj osnovi i govorimo o tome svakodnevno. Često nismo ni svjesni obima zločina koji su se dešavali. Kada je u pitanju Dubica, istrebljene su cjelokupne porodice. Često upadamo u zamku priče o brojevima. Mi nikada nećemo doći do konačnog broja ubijenih. Pobijene su cijele porodice. Ubijani su u Gradini, odnijela ih je Sava i progutale su ih razne jame. Sela su ostala pusta i meni je nestvarno da i danas postoje ljudi koji mogu da veličaju ono što se dešavalo u Drugom svjetskom ratu – naglasio je Nuždić.

Na pitanje o podijeljenoj javnosti u Hrvatskoj povodom zabrane koncerta, Nuždić je upitao koja se to javnost protivi ako na jedan koncert dođe pola miliona ljudi.

– Ako dođe pola miliona ljudi u Zagreb, koja javnost se onda protivi? To nam govori da je svaki deseti čovjek došao na koncert. Svaki put vidimo kurtoazna objašnjenja da se koncerti ne bi trebali održati, ali se uvijek održe i uvijek je velika posjeta na tim koncertima. Nije stvar u izvođaču, stvar je u tome ko to dopušta, znajući kakav je repertoar. Sada se to prenijelo i u BiH. Ko kontroliše prošlost, kontroliše sadašnjost; ko kontroliše sadašnjost, kontrolisaće budućnost. Srbi se ne smatraju žrtvama kako bi opravdali ono što se dešavalo devedesetih godina. Cilj je da ne postoji trag postojanja Srba u Hrvatskoj, a ta tendencija kreće se i prema BiH – zaključio je Nuždić.

 

 

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH kao stranka u postupku dao je mišljenje da visoki predstavnik po Ustavu BiH nije nadležan za donošenje zakona, međutim to mišljenje za sam Ustavni sud BiH nije obavezujuće, a ako je suditi po ranijim odlukama, ustavnost izmjena Krivičnog zakona BiH koje je nametnuo Kristijan Šmit neće biti dovedena u pitanje.

“Parlamentarna skupština BiH je strana u postupku. Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma samo je neko ko u ime Doma se izjašnjava. Ovo je prvi put da Predstavnički dom daje jedno ovako mišljenje”, rekao je za “Nezavisne” Milan Petković, zamjenik predsjedavajućeg Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

Zahtjev za ocjenu ustavnosti

Podsjećanja radi, poslanici SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske podnijeli su zahtjev za ocjenu ustavnosti izmjena Krivičnog zakona. Radi se o izmjenama po kojima je osuđen Milorad Dodik, bivši predsjednik Republike Srpske, a koje se odnose na to da je neizvršavanje odluka visokog predstavnika krivično djelo. Nakon što je taj zahtjev stigao u Ustavni sud BiH, on je zatražio mišljenje Predstavničkog doma, a Kolegijum Predstavničkog doma kao nadležnu odredio je Ustavnopravnu komisiju.

U Ustavu BiH ne postoji institucija visokog predstavnika

U samom zahtjevu poslanici Narodne skupštine Republike Srpske, između ostalog, naveli su da u Ustavu BiH ne postoji institucija visokog predstavnika, niti ovlaštenje da donosi zakone.

“Ustav BiH (Aneks 4 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH) iscrpno nabraja organe vlasti na nivou BiH. To su Parlamentarna skupština BiH, Predsjedništvo BiH, Savjet ministara, Ustavni sud i Centralna banka. Razumno je zaključiti da nametanje člana 203 a KZ BiH predstavlja uzurpiranje isključive nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH. Svaka uzurpacija sadrži elemente protivpravnosti inače ne bi bila uzurpacija”, piše u zahtjevu SNSD-ovih poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Dalje, u zahtjevu se navodi da Aneks 10 na koji se poziva OHR nema hijerarhijsku prednost nad Ustavom BiH. Naveli su da se iz sadržine Ustava BiH vidi da je jedino Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda hijerarhijski nadležna Ustavu BiH.

“Dakle, Aneks 10 ne sadrži odredbu da visoki predstavnik može donositi zakone, a pogotovo ne krivične norme”, naveli su poslanici SNSD-a u svom zahtjevu.

Šmit nikada nije potvrđen od strane Savjeta bezbjednosti UN

U zahtjevu se ističe i to da Kristijan Šmit nikada nije potvrđen od strane Savjeta bezbjednosti UN i da samim tim formalno pravno ne ispunjava minimalne uslove da obavlja funkciju visokog predstavnika.

“Ako lice nije visoki predstavnik, njegove odluke nemaju relevantan pravni status, a član 203 a se obara ex fundamento”, piše u zahtjevu.

Kada je riječ o mišljenju Ustavnopravne komisije, odnosno Predstavničkog doma, do sada se nikada nije desilo da oni izađu sa mišljenjem da visoki predstavnik nije nadležan za donošenje zakona. Na samoj sjednici Ustavnopravne komisije BiH Albin Muslić (SDP), predsjedavajući, po ranijoj praksi, predložio je da se Komisija ne izjašnjava i da sve proslijedi Ustavnom sudu BiH, međutim na insistiranje Petkovića, koji je i formulisao zaključak, na kraju se ipak glasalo.

Osim Petkovića, za mišljenje po kojem visoki predstavnik nije nadležan za donošenje zakona glasali su i Mladen Bosić (SDS), Marinko Čavara (HDZ) i Darijana Filipović (HDZ), dok su protiv bili Muslić, Šerif Špago (SDA) i Predrag Kojović (Naša stranka).

Mogu li vlast i opozicija u Republici Srpskoj za isti sto? Ili je, možda, važnije pitanje da li bi uopšte trebalo?

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik tvrdi da je trenutak istorijski. Prema njegovim riječima, protiv Republike Srpske vodi se „udruženi zločinački poduhvat“ koji, uz CIK i pravosudni sistem BiH, predvode OHR i Kristijan Šmit. U takvoj postavci stvari, poruka je jasna – svi za isti sto, bez izuzetka.

Dodik poziva na oprez, na slušanje „najpametnijih među nama“ i insistira da Republika Srpska mora da vrati svoje nadležnosti. U njegovoj interpretaciji, riječ je o trenutku koji prevazilazi stranačke razlike i zahtijeva sabornost.

Međutim, politička realnost nije lišena konteksta. Isti oni opozicionari koji su danas pozvani na dijalog godinama su u javnom diskursu vlasti označavani kao „izdajnici“, „strani plaćenici“ i „remetilački faktor“. Vlast je, s druge strane, sebe predstavljala kao jedinog autentičnog tumača volje naroda i čuvara interesa Republike Srpske.

Zato se nameće dilema: da li je poziv na jedinstvo iskren pokušaj političkog dogovora ili još jedna epizoda u dugoj seriji političkih obračuna?

Predsjednik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović odbacuje svaku mogućnost razgovora. On tvrdi da sa Dodikom „nema o čemu razgovarati“, nazivajući ga uzurpatorom i nasilnikom. Smatra da bi svako ko sjedne za isti sto platio visoku političku cijenu, jer bi bio iskorišten i potrošen.

Vukanović poručuje da se opozicija bori za promjenu, kako kaže, „mafijaškog i nakaradnog sistema“, te da bi razgovor sa aktuelnim predsjednikom zbunio njihove birače. U njegovoj interpretaciji, retorika o patriotama i izdajnicima služi kao paravan za prikrivanje odgovornosti.

Sličnu rezervu izražava i predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić. Ona smatra da je uloga vlasti da donosi odluke i snosi odgovornost, dok je zadatak opozicije da kritikuje i usmjerava. Iako navodi da postoji podudarnost stavova oko pitanja stranih sudija i zatvaranja kancelarije OHR-a, Trivićeva ocjenjuje da je način na koji je SNSD vodio tu politiku bio pogrešan i kontraproduktivan.

Prema njenim riječima, Narodni front ne mora dokazivati svoje nacionalno opredjeljenje za istim stolom sa Dodikom. Smatra da će se razlika vidjeti onda kada opozicija preuzme vlast, posebno na temama ustavno-pravnog i političkog položaja Republike Srpske. Istovremeno, ocjenjuje da je Republika Srpska danas politički i ekonomski slabija nego ranije.

U takvom rasporedu snaga, pitanje zajedničkog stola ostaje otvoreno. Poziv na jedinstvo zvuči snažno u trenucima političke napetosti, ali dijalog ne može biti odvojen od dosadašnjeg političkog jezika i međusobnog povjerenja. Bez promjene tona i odnosa, svaki sto lako može postati još jedna linija podjele.

Nakon sastanka u Šekovićima, rukovodstvo Ujedinjene Srpske, predvođeno predsjednikom dr Nenadom Stevandićem, održalo je sastanak sa rukovodstvom i članovima Gradskog odbora Zvornik.

Na sastanku, koji je ocijenjen kao veoma uspješan i dobro posjećen, izraženo je zadovoljstvo dosadašnjim radom Gradskog odbora u Zvorniku. Istaknuto je da je stranačka organizacija na terenu snažna i stabilna.

Након Шековића, руководство Уједињене Српске, на челу са предсједником др @nenad_stevandic одржало је састанак са руководством и члановима Градског одбора Зворник.

На веома успјешном и посјећеном састанку изражено је задовољство досадашњим радом овог Одбора, али и усаглашени… pic.twitter.com/vq8LekNMyx

— Уједињена Српска (@ujedinjenaSR) February 16, 2026

Tokom razgovora usaglašeni su i planovi za naredni period, sa ciljem dodatnog jačanja organizacije i političkog djelovanja.
U Ujedinjenoj Srpskoj očekuju da će upravo Zvornik ostvariti najveći skok, uz ocjenu da organizacija na terenu nikada nije bila bolja.

Poniženjem i sramotom dio građana Republike Srpske opisuje izjavu predsjednika SDS-a Branka Blanuše da su pobjedu Siniši Karanu donijeli neobrazovani i siromašni ljudi iz ruralnih sredina. Takve reakcije stižu i iz sela Osamsko kod Bratunca, gdje je Karan ubjedljivo pobijedio na ponovljenim izborima.

Mještani podsjećaju da su i ranije prolazili kroz različite političke periode, ali da smatraju da izjava lidera SDS-a nije primjerena. Radivoje Mitrović kaže da se osjetio uvrijeđeno.

„Normalno da me uvrijedio gospodin Blanuša“, rekao je Mitrović.

Blanuša je, komentarišući izborne rezultate, naveo da „gdje je narod siromašan, uglavnom u ruralnim sredinama, gdje je i nivo obrazovanja tog stanovništva niži, da u tim krajevima vladajući režim i njihovi kandidati imaju veću podršku“.

U Osamskom ističu da takve ocjene ne odražavaju njihovu stvarnost. Brano Đurić smatra da nije primjereno odgovornost za poraz pripisivati biračima.

„Ja smatram da mi nismo neobrazovani, da smo dovoljno obrazovani za sebe, a smatram da je izjava jednog kandidata koji je bio kandidat za predsjednika Republike neadekvatna. Nije dobro narod kriviti za svoj poraz“, naveo je Đurić.

Mještani navode da se bave poljoprivredom i stočarstvom, te da su odlučili da ostanu da žive u svom selu. Ljubiša Malović ističe da među njima ima visokoobrazovanih ljudi i da ih posebno pogađaju ocjene o neobrazovanosti.

„Seoska su djeca mnogo bolji đaci nego građanska. Mnogo više posvećeniji, mi imamo sa fakultetom završeno više nego što on ima u svom selu možda“, rekao je Malović.

Slične ocjene o biračkoj strukturi iznio je i Nebojša Vukanović, koji je u postizbornom obraćanju naveo da „što je veća sirotinja, to je jači bedem režima“.

Dio građana poručuje da politički poraz ne bi trebalo da bude razlog za uvrede na račun birača. Ističu da su na ponovljenim izborima jasno izrazili svoju volju, te da očekuju uvažavanje izbornog rezultata.

Centralna izborna komisija je, nakon ponovljenog glasanja, potvrdila pobjedu Siniše Karana.

Republika Srpska je zrela za promjenu, a rezultati prijevremenih izbora pokazuju vidljiv pad podrške vlasti i rast opozicije, ocijenio je Igor Radojičić u intervjuu za „Nezavisne novine“.

Predsjednik Nezavisnog pokreta „Svojim putem“ i zamjenik predsjednika Pokreta „Sigurna Srpska“ rekao je da mu je žao što kandidat opozicije nije pobijedio na prijevremenim izborima za predsjednika Republike. „Dr Branko Blanuša je dobar i kulturan čovjek i njegova pobjeda bila bi veliki korak u tranziciji vlasti, koja se mora desiti u Republici Srpskoj“, naveo je Radojičić.

On je istakao da je vlast na ponovljenom glasanju „podigla snažnu i dobro organizovanu mašineriju i pobijedila tehnikom na malom frontu“. Ipak, naglasio je da su trendovi drugačiji nego ranije. „Prvi put kandidat vlasti pao je daleko ispod 300.000 glasova, a kandidat opozicije prvi put je dosegao preko 48 odsto glasova“, rekao je Radojičić, dodajući da su vidljivi zamor vladajućih struktura i razočaranje građana.

Govoreći o planovima opozicije pred opšte izbore, Radojičić je naveo da Pokret „Sigurna Srpska“ organizaciono jača i gradi odbore širom Republike. „Od Prijedora do Han Pijeska ili Bileće, svuda je mnogo novih dobrih ljudi u Pokretu“, kazao je on, ističući da su snažna organizacija, tim i jasan program preduslov za uspjeh.

Prema njegovim riječima, Pokret će nastupati sa četiri osnove: patriotskim i nacionalnim programom obnove Republike, vraćanjem demokratskih institucija, socijalnim i razvojnim programima te modernizacijom i digitalizacijom. „U svemu kasnimo za svijetom i najbližim okruženjem“, dodao je.

Radojičić je potvrdio da se nakon prijevremenih izbora otvara prostor za razgovor o zajedničkim kandidatima opozicije. „Jedinstven nastup je pretpostavka uspjeha i svima je to jasno“, rekao je, naglašavajući da treba istaći kandidate koji imaju najveće šanse, a ne voditi se kvotama i formalnostima.

On smatra da opozicija može postići dogovor uprkos ranijim sukobima. „Mora se napraviti most saradnje i pokazati građanima jasnu zajedničku alternativu“, poručio je, dodajući da je ključno pitanje da li postoji stvarna želja za promjenom vlasti.

Komentarišući kandidaturu Branka Blanuše, Radojičić je naveo da on ima ozbiljne simpatije građana, ali da se na terenu sve češće čuje druga poruka. „Svuda čujem istu rečenicu: Draško je budući predsjednik“, rekao je.

On smatra da je prirodno da Draško Stanivuković bude jedinstven kandidat opozicije. „Stanivuković realno predstavlja najjači adut opozicije i u partnerstvu sa SDS-om, Blanušom, Jelenom Trivić i drugima može donijeti prvu pobjedu opoziciji poslije 20 godina“, zaključio je Radojičić, uz ocjenu da postoji potencijal za promjenu i da je pitanje samo trenutka.