Kategorija: Politika

Slikanje Dragana Čovića sa Tompsonom nije bezazlen estradni trenutak, nego nastavak opasne rehabilitacije ustaštva i pokušaj da se ta ideologija presvuče u tobožnje “evropske vrijednosti”, naveo je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik.

Tompson je oličenje neoustaštva, kaže Dodik, promoter politika pod kojima je ubijeno 800.000 Srba u NDH, od toga pola miliona u Јasenovcu, i svaka njegova pojava kod nas Srba izaziva uznemirenost i odbijanje.

– Ako su evropske vrijednosti relativizacija nacističkih i ustaških zločina, onda je riječ o političkoj i istorijskoj sodomi i gomori s kojom Republika Srpska ništa ne želi da ima. Mnoge zemlje EU zabranile su Tompsonove koncerte, a i nastupi u državi iz koje dolazi, unose strah među one malobrojne Srbe koji su u njoj ostali – ukazao je Dodik na Iksu.

Dodaje da je Tompsonov nastup u BiH samo je dodatno podigao tenzije, produbio podjele i nerazumijevanje.

– Svako ko se fotografiše, pjeva ili odlazi na koncerte ustaških apologeta, vrijeđa žrtve Drugog svjetskog rata – prije svega srpski i jevrejski narod, koji su bili među najvećim stradalnicima u zločinačkoj NDH. Relativizovanje zločina i promocija ustaštva nije samo istorijski revizionizam, već akt otvorenog neprijateljstva prema Republici Srpskoj, čije je postojanje neraskidivo vezano za antifašističku borbu i sjećanje na nevine žrtve. Ako je moguće promovisati ustaštvo pod evropskom zastavom ili uz evropsko ćutanje, onda Republika Srpska ima puno pravo da svoju samostalnost gradi i na jasnom odbijanju da bude dio takvog društva i takvih vrijednosti – zaključio je Dodik, prenosi RTRS.

SDP, NiP, NES, Naprijed i PDA u Banjaluci su potpisali sporazum kojim je predviđen zajednički nastup na opštim izborima u oktobru ove godine.

Kako su istakli, cilj je koordinisano i zajedničko političko djelovanje na predstojećem izbornom ciklusu u Bosni i Hercegovini.

Potpisivanju sporazuma su prisustvovali čelni ljudi ovih stranaka, Nermin Nikšić, predsjednik SDP BiH, Elmedin Konaković, predsjednik NiP-a, Nermin Ogrešević, predsjednik NES, Adil Osmanović, generalni sekretar stranke “Naprijed”, Samir Imamović, generalni sekretar PDA i drugi zvaničnici.

Iako je ovaj potez najavljen kao veliko okupljanje stranaka koji u svojim političkim programima spominju razvoj BiH, očigledno nedostaje velik broj stranaka, i to ne samo predstavnici Naše stranke, koji sada čine koaliciju na nivou FBiH i BiH, zajedno s SDP-om i NiP-om, već ni SDA ni DF, koji, po svemu sudeći, čine odvojen blok. Nisu prisutni ni predstavnici SBB-a Fahrudina Radončića, što sve skupa govori da se teško može raditi o zajedničkom nastupu stranka s centralom u Sarajevu.

Iako je dio analitičara spominjao mogućnost koalicije SDA i SDP-a, obzirom da postoji očekivanje da bi SDA mogla osvojiti značajno bolji izborni rezultat, čini se da ovaj sporazum onemogućava tu vrstu koalicije.

Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, oštro je reagovao na odluku ovih stranaka da sporazum potpišu u Banjaluci, istakavši da su došli da bi pokušali napraviti provokaciju, prenose Nezavisne.

 

 

Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović razgovarala je danas u Banjaluci sa ambasadorom Republike Austrije u BiH Džordžom Divaldom o aktuelnim političkim prilikama u BiH i regionu, kao i o modelima daljeg unapređenja ekonomske saradnje.

Sagovornici su konstatovali da je Austrija jedan od najznačajnijih privrednih partnera, te izrazili očekivanje da će se uspješna saradnja u narednom periodu dodatno osnažiti.

Tokom sastanka, srpski član Predsjedništva BiH ponovila je stav da je jedini održiv put ka dugoročnoj stabilnosti i funkcionalnosti BiH unutrašnji dijalog legitimno izabranih domaćih predstavnika, bez eksternih nametnutih rješenja, prenosi RTRS.

Ambicija Draška Stanivukovića da postane zajednički kandidat opozicije za predsjednika Republike Srpske više nije politička tajna. Međutim, kako sada stvari stoje, njegova kandidatura nailazi na ozbiljan otpor unutar opozicionog bloka, što otvara pitanje da li je riječ o realnom planu ili o političkoj želji bez oslonca.

Da Stanivuković cilja predsjedničku trku, otvoreno je govorio Igor Radojičić, lider pokreta „Svojim putem“. On tvrdi da na terenu čuje poruku da je „Draško budući predsjednik“, ocjenjujući da je prirodno da upravo on bude jedinstveni kandidat opozicije.

Radojičić ističe da Stanivuković ima prepoznatljiv direktan kontakt s građanima i da simbolizuje novu generaciju političara. Takva ocjena sugeriše pokušaj profilisanja lidera koji bi mogao objediniti opoziciju.

Ipak, realnost unutar opozicionog spektra izgleda drugačije. Najmanje dvije stranke zauzimaju čvrst stav koji Stanivukovićeve ambicije svodi na minimum. Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red, već duže vrijeme je u otvorenom političkom sukobu sa gradonačelnikom Banjaluke.

Vukanović smatra da bi on i Branko Blanuša bili najbolji tandem za predstojeće izbore. Naglašava da su njegova stranka i on ranije podržavali PDP i SDS, te da je sada red da i oni dobiju priliku.

Sličan stav dolazi i iz Narodnog fronta. Jelena Trivić podsjeća da je njena stranka ranije odlučila da podrži kandidata SDS za predsjednika Republike Srpske. Prema njenim riječima, opozicija mora voditi zajedničke razgovore o četiri ključne pozicije – predsjedniku Republike, srpskom članu Predsjedništva BiH, te budućem predsjedniku Vlade i predsjedniku Narodne skupštine.

Iz vrha SDS najavljuju bilateralne sastanke sa ostalim opozicionim strankama, nakon čega bi trebalo da uslijedi zajednički sastanak svih aktera. Međutim, neizvjesno je da li će doći do dogovora o jedinstvenim kandidatima ili će opozicija izaći u dvije kolone.

Prema tim izvorima, odluka organa SDS da stranka ima svog kandidata za predsjednika Republike Srpske predstavlja gotovo nepremostivu prepreku za Stanivukovića. Čak i u hipotetičkoj situaciji da Branko Blanuša odustane, podrška bi, kako tvrde, ostala rezervisana isključivo za kandidata SDS.

Politički analitičar Radomir Nešković dodatno relativizuje cijelu raspravu. On ocjenjuje da opozicija nema jasan program i da se, umjesto suštinskog razlikovanja od vlasti, bavi podjelom funkcija. Takav pristup, smatra, negativno utiče na percepciju birača.

Nešković upozorava da bez zajedničkog dogovora i jasne programske platforme opozicija nema ozbiljnu šansu na izborima. U tom kontekstu, rasprava o imenima kandidata bez prethodnog dogovora o politici i ciljevima djeluje kao preuranjena borba za pozicije.

Stanivukovićeva ambicija tako ostaje između političke samouvjerenosti i realnih ograničenja unutar opozicije. Dok pojedini u njemu vide budućeg predsjednika, strukture koje odlučuju o kandidaturama zasad ne pokazuju spremnost da mu prepuste tu ulogu. Opozicija se, prije izbora, suočava sa sopstvenim testom jedinstva.

Posljednje neodržavanje sjednice Doma naroda još jednom je ogolilo paradoks političkog sistema u Bosni i Hercegovini. U zemlji u kojoj je i jednostavna većina relativna kategorija, moguće je imati dvije parlamentarne većine i izvršnu vlast koja nema stabilnu podršku ni u jednom domu. Matematički zbir postoji, ali politička saglasnost ne.

U Predstavničkom domu većinu čine stranke takozvane „trojke“ – SDP, NiP i Naša stranka – uz opozicione partije iz Republike Srpske, SDS, PDP i Lista za pravdu i red. Njih podržavaju i nezavisni poslanici. U tom domu SNSD, HDZ i SDA nemaju većinu.

Ali Dom naroda nije Predstavnički dom. Tamo aritmetika ne vrijedi isto, jer većinu ne čine samo ruke nego i narodi. Osam od ukupno 15 delegata ne mogu sami osigurati ni kvorum, a kamoli usvajati zakone. Ključ je u delegatima SNSD-a i HDZ-a, bez kojih sjednice ne mogu početi ili se prekidaju.

Tako je moguće da većina formalno postoji, ali faktički ne znači ništa. Dnevni red se ne usaglašava, Kolegijum ne funkcioniše, a sjednice se prekidaju zbog nedostatka kvoruma. Posljednji pokušaj rezultirao je dnevnim redom sa više od 130 tačaka, ali je sjednica prekinuta gotovo na početku.

Zanimljivo je i to da je SDA u Predstavničkom domu opozicija, dok je u Domu naroda dio većine. Time se dodatno komplikuje pitanje ko je vlast, a ko opozicija. U jednom domu manjina, u drugom većina – politička realnost se mijenja zavisno od sale u kojoj sjedite.

Istovremeno, Savjet ministara BiH funkcioniše. Održava sjednice, usvaja odluke, imenuje funkcionere i troši budžetski novac. Ministre imaju SNSD, HDZ, NiP, Naša stranka i SDP. Međutim, kada odluke stignu u parlament, često ne prolaze ni kod stranaka čiji su ministri za njih glasali.

Nikola Špirić upozorio je da je BiH „raspolućena zemlja na dvije parlamentarne većine“. Prema njegovim riječima, politički obračuni unutar bošnjačkog korpusa proizveli su novu većinu u Predstavničkom domu sa ciljem da se politički pritisak prebaci na Republiku Srpsku.

Želimir Nešković, s druge strane, tvrdi da ne postoje dvije skupštinske većine. Prema njegovom stavu, većina u Domu naroda drugačija je od SNSD-a i HDZ-a, ali upravo delegati tih stranaka, kako kaže, zloupotrebom Poslovnika blokiraju rad tog doma.

Ilija Cvitanović dodatno komplikuje sliku ukazujući na „nenormalnu“ situaciju u kojoj ista većina u Savjetu ministara koristi sve benefite vlasti, dok u Domu naroda ne može usaglasiti ni termin sjednice. Između izvršne i zakonodavne vlasti zjapi politička pukotina.

Kada se sve sabere, ostaje utisak sistema u kojem niko nema potpunu kontrolu, ali svako ima dovoljno mehanizama da blokira druge. Dom naroda je trenutno simbol te blokade – mjesto gdje broj ruku nije dovoljan bez političke volje. Bosna i Hercegovina tako ostaje zemlja u kojoj većina postoji, ali ne vlada.

Razgovor o multipolarnosti u svijetu pokrenut je zahvaljujući naporima Rusije i njenog predsjednika Vladimira Putina, izjavio je za RIA Novosti lider SNSD-a Milorad Dodik.

Prema njegovim riječima, sada se, kada se na međunarodnim forumima govori o tome da se svijet mijenja, da prestaje da bude unipolaran i postaje multipolaran, ponekad zaboravljaju razlozi za to, prenosi RT Balkan.

– Da nije bilo borbe Rusije i predsjednika Putina, koji se zalaže za ravnopravan svijet, postavlja se pitanje da li bi se danas uopšte vodila borba za multipolarnost – istakao je Dodik.

Takođe, napomenuo je da je Rusija pokrenula Specijalnu vojnu operaciju radi stvaranja ravnopravnog multipolarnog svijeta, a Zapadu nije nije pošlo za rukom da sa njom učini ono što je učinio na Balkanu.

– Ruska Federacija je morala da reaguje i pokazuje svoje mogućnosti. Bila je prinuđena da uđe u Specijalnu vojnu operaciju i, da ona nije započeta, mnogi procesi slični ovima koji se sada odvijaju bili bi na teritoriji Rusije. Takve su namjere zapadnih krugova – te procese su najpre testirali kod nas na Balkanu, ali su zaboravili da je Rusija moćna i velika zemlja i da je nije moguće izolovati kao Srbiju. Rusiji nije moguće nametnuti ono što je nametnuto nama. Za Evropu je u procesima globalnih promjena Rusija pobjednik, što i jeste cilj Ruske Federacije, zbog čega ona i njen predsjednik prednjače u vremenu i predstavljaju civilizacijsku novinu – poručio je Dodik.

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske dr Nenad Stevandić reagovao je na, kako je naveo, učestale napade i prozivke koje dolaze iz pojedinih medija, ocijenivši da se u javnom prostoru favorizuju negativni primjeri i neprimjeren govor.

Stevandić je istakao da „veliku medijsku pažnju dobijaju pljuvači i primitivci, osuđeni lažovi i prijatelji osuđenih za polno nasilje nad djecom“, navodeći da se takvim pristupom urušava standard javne komunikacije i skreće pažnja sa suštinskih tema.

Велику медијску пажњу добијају пљувачи и примитивци,осуђени лажови и пријатељи осућених за полно насиље над дјецом.
У Србији су са блокадерима.
Пљују по патријарху и предсједнику Србије којем се ти исти медији додворају и успут подржавају завађање руководства Србије и Српске? pic.twitter.com/v42QQkFmkS

— Ненад Стевандић (@nenad_stevandic) February 18, 2026

On je dodao da su, prema njegovim riječima, takvi akteri u Srbiji „sa blokaderima“, te da istovremeno „pljuju po patrijarhu i predsjedniku Srbije kojem se ti isti mediji dodvoraju“.

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske postavio je pitanje da li je cilj takvog djelovanja, kako je naveo, „zavađanje rukovodstva Srbije i Srpske“, ukazujući na potrebu očuvanja institucionalne saradnje i međusobnog uvažavanja.

Stevandić je poručio da javna riječ nosi odgovornost i da politička i medijska scena zahtijevaju više ozbiljnosti i dosljednosti u pristupu temama od značaja za građane.