Kategorija: Politika

Ustav Republike Srpske simbol je izdržljivosti, identiteta i političke volje naroda koji je kroz vijekove opstajao uprkos brojnim izazovima, izjavio je funkcioner SNSD-a Bogoljub Zeljković.

– Republika Srpska traje nekoliko decenija, ali narod koji ju je stvorio traje više od jednog milenijuma. Upravo zato je Ustav Srpske mnogo više od skupa članova i pravnih normi – rekao je Zeljković za Srnu.

On je istakao da Ustav Republike Srpske nije samo pravni dokument jedne institucije ili jednog vremena, te predstavlja krunu hiljadugodišnjeg postojanja srpskog naroda na ovim prostorima.

– U njemu je sabrana istorija našeg trajanja, ali i zavjet budućnosti koji obavezuje sve nas da čuvamo ono što su generacije prije nas stvarale i branile – naveo je Zeljković.

Prema njegovim riječima, poštovanje Ustava Republike Srpske znači poštovanje istorije, ali i odgovornost prema budućnosti.

– Na nama je da ga čuvamo kao temelj slobode, političke stabilnosti i prava srpskog naroda da na ovim prostorima živi, odlučuje i opstaje u miru i dostojanstvu – poručio je Zeljković.

Skupština srpskog naroda BiH donijela je Ustav 28. februara 1992. godine, koji je jednoglasno usvojen na temeljima Deklaracije o osnivanju i garantovao je punu ravnopravnost i jednakost naroda i građana Republike.

Najviši pravni akt Republike Srpske, koji je uz određene amandmane i danas na snazi, donesen je prije izbijanja tragičnih sukoba, te jednostranog bošnjačkog i hrvatskog proglašenja nezavisnosti BiH nakon referenduma održanog 1. marta, na kojem nisu učestvovali Srbi.

Kada Jelena Trivić govori o „vladi u sjenci“, ona zapravo govori o problemu koji opoziciju u Republici Srpskoj prati godinama – nedostatku jasne i zajedničke političke arhitekture. Njena poruka da je za pobjedu u oktobru presudan jedinstven nastup i dogovor o ključnim funkcijama zvuči racionalno. Ali pitanje nije samo šta treba uraditi, već kada i pod kojim uslovima.

Ideja podrazumijeva dogovor o četiri najvažnije pozicije: predsjedniku Republike, srpskom članu Predsjedništva BiH, premijeru i predsjedniku Narodne skupštine. To je pokušaj da se opozicija prestane dogovarati parcijalno i da svi akteri sjednu za isti sto. U teoriji, takav model nudi jasnu poruku biračima – imamo tim, imamo plan, spremni smo preuzeti odgovornost.

Međutim, ova priča nije nova. Još prošle godine, dok je na čelu SDS-a bio Milan Miličević, promovisana je ideja o formiranju vlade u sjenci. Najavljivano je brzo formiranje tima sastavljenog od političara i stručnjaka koji bi bili spremni da preuzmu vlast. Taj projekat nikada nije realizovan. Smjena na čelu najveće opozicione stranke zaustavila je proces i priča je tiho nestala sa političke scene.

Miličević je tada govorio o uključivanju ljudi koji „ćute“, ali imaju šta da kažu, o širenju kruga na akademsku zajednicu i stručnjake iz različitih oblasti. Ambicija je bila široka. Realizacija – izostala.

Nebojša Vukanović danas podsjeća da je taj pokušaj propao upravo zbog promjena unutar SDS-a. Njegov stav je pragmatičan: svaka opoziciona stranka treba da promoviše stručne ljude po resorima i pokaže da iza lidera stoji ozbiljna struktura. Lista Za pravdu i red, tvrdi on, već ima takvu ekipu i nastoji da je javno profilira.

Ovdje dolazimo do ključne dileme. Da li je vlada u sjenci sredstvo okupljanja ili nova linija razdvajanja? Analitičari upozoravaju da je pravi trenutak za takav potez već propušten. Tanja Topić smatra da je politički momentum izgubljen onog trenutka kada je SDS ušao u unutarstranačku krizu i da pola godine pred izbore oživljavanje te ideje nema realnu težinu.

Cvijetin Milivojević ide korak dalje. Po njegovom mišljenju, koncept vlade u sjenci ima smisla samo kada proizvodi efekat iznenađenja i kada se gradi u periodu koji nije neposredno izborni. U suprotnom, može otvoriti dodatna pitanja: ko će biti kandidat za premijera, ko ministri, postoji li uopšte konsenzus oko najvažnijih funkcija? Ako opozicija još nema dogovor ni o dvije ključne inokosne pozicije, dodatno opterećenje moglo bi proizvesti više nesporazuma nego koristi.

U toj logici postoji i politička taktika. Vladajuća koalicija još nije otkrila sve svoje karte. Zašto bi opozicija to činila prva? U kampanji je ponekad važnije ostaviti prostor za projekciju nego ponuditi preciznu strukturu koja može postati meta napada.

Suština cijele rasprave svodi se na jedno pitanje: da li opoziciji danas više treba simbol jedinstva ili operativni plan preuzimanja vlasti? Ako nema stvarnog dogovora i međusobnog povjerenja, vlada u sjenci ostaje samo deklarativni okvir. Ako, pak, postoji spremnost da se lični i stranački interesi podrede zajedničkom cilju, onda bi takav model mogao imati smisla – ali pod uslovom da je pravovremen i usklađen.

U ovom trenutku, vlada u sjenci djeluje više kao test odnosa unutar opozicije nego kao ozbiljan mehanizam izborne mobilizacije. A bez jasnog dogovora o liderstvu i strategiji, nijedna politička konstrukcija, ma kako dobro zvučala, ne može nadomjestiti manjak jedinstva.

Vlasti Republike Srpske nastavljaju intenzivnu saradnju s američkim lobističkim firmama, zaključujući nove ugovore s ciljem jačanja prisustva u Vašingtonu.

Prema informacijama do kojih je došao Fokus, ministar za evropske integracije RS Zlatan Klokić 6. februara potpisao je ugovor s Carlosom Trujillom, čelnim čovjekom američke kompanije Continental Strategy LLC.

Ista firma je, prema podacima iz američkog registra stranih agenata, 15. aprila 2025. godine sklopila ugovor o lobiranju s organizacijom Bosnia American Alliance. U dokumentaciji se navodi da je sporazum potpisan u ime Ministarstva spoljnih poslova BiH, na čijem je čelu Elmedin Konaković.

Carlos Trujillo je ranije bio savjetnik američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji ga je 2017. godine imenovao za ambasadora SAD pri Organizaciji američkih država. Prema pisanju Politica, Continental Strategy bilježi rast broja inostranih klijenata.

U ovoj lobističkoj kući angažovan je i Alberto Martinez, nekadašnji šef kabineta Marka Rubija dok je obavljao funkciju senatora.

Prema ugovoru koji su potpisali Klokić i Trujillo, Republika Srpska će za usluge Continental Strategyja izdvajati 35.000 dolara mjesečno. Kompanija se obavezala da će omogućiti kontakte, organizovati sastanke i olakšati komunikaciju s predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti Sjedinjenih Američkih Država.

Isti mjesečni iznos, kako proizlazi iz ugovora, plaća i Bosnia American Alliance, koju vode Mirza Pilaković i Almas Šehić. Sporazum iz aprila 2025. predviđa zastupanje ove organizacije u okviru šireg programa vladinih usluga s ciljem unapređenja pozicije Bosne i Hercegovine u SAD-u.

Republika Srpska je u posljednje dvije godine zaključila deset ugovora s različitim američkim lobističkim firmama, a svi su potpisani u vrijeme dok Milorad Dodik i dalje ima ključnu ulogu u upravljanju političkim procesima u entitetu.

Najnoviji aranžman, prema navodima Fokusa, potpisan je prije deset dana s firmom Lucas Compton LLC. Ovaj ugovor poreske obveznike Republike Srpske koštaće 40.000 dolara mjesečno.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik uputio je telegram saučešća porodici i građanima Srbije povodom smrti velikog srpskog diplomate Vladislava Јovanovića, ističući da njegovo nasljeđe ostaje putokaz budućim generacijama kako se znanjem i patriotizmom služi otadžbini.

– S velikim žaljenjem primio sam vijest o smrti Vladislava Јovanovića, diplomate koji je tokom bogate karijere radom i nepokolebljivom posvećenošću postavio visoke standarde u srpskoj diplomatiji – istakao je Dodik.

On je naglasio da je Vladislav Јovanović bio veliki prijatelj Republike Srpske, koji je u najsudbonosnijim vremenima bio posvećen nacionalnim interesima, te se svojim ugledom i profesionalnošću zalagao za opšte dobro našeg naroda.

– Saosjećajući u bolu koji vas je zadesio, upućujem vam izraze najdubljeg saučešća – navodi se u telegramu saučešća predsjednika SNSD-a Milorada Dodika.

Odbor za ustavna pitanja Narodne skupštine Republike Srpske održao je redovnu sjednicu na kojoj je utvrdio odgovor Ustavnom sudu BiH u predmetu, broj U-6/26 koji se odnosi na rješavanje spora sa Narodnom skupštinom Republike Srpske zbog donošenja Odluke o izboru predsjednika Vlade Republike Srpske i Odluke o izboru članova Vlade Republike Srpske. 

Stav Narodne skupštine je da je zahtjev suštinski nedopustiv jer se ne radi o sporu između Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i ne postoji nadležnost Ustavnog suda BiH da o tome odlučuje, ali je i neosnovan jer je Narodna skupština Republike Srpske organ Republike koji vrši ustavotvornu i zakonodavnu vlast i koja je predstavničko tijelo svih građana u Republici Srpskoj, te da ima obavezu da u okviru ustavnih ovlaštenja upotrijebi sve pravne instrumente potrebne za funkcionisanje organa Republike, kako je navedeno i u stavu Ustavnog suda Republike Srpske.

Narodna skupština očekuje da se zahtjev odbaci kao i u Odluci Ustavnog suda BiH, broj U-29/25, od 22.1.2026. godine, kada je zahtjev za ocjenu ustavnosti odbačen kao nedopušten zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje, uz posebno obrazlaženje da ustavni spor između BiH i jednog od entiteta, postoji ako se radi o nekom pitanju iz Ustava BiH za čije rješavanje je nadležan jedino Ustavni sud BiH,  te da spor ne može proisteći iz redovnih pozitivnopravnih propisa već se mora ticati određenog pitanja koje je regulisano samim Ustavom BiH, što ovdje nije slučaj.

Narodna skupština smatra da se u ovom predmetu radi o „aktu vladanja“ odnosno o političkom aktu izbora i imenovanja koji svoj pravni osnov crpi iz Ustava Republike Srpske, tako da Ustavni sud BiH nije nadležan za ocjenu ustavnosti ovih odluka.

gor Crnadak, član Glavnog odbora PDP, poručio je da svi oni koji se protive gašenju PDP trenutno predstavljaju kao “nekakvi teroristi ili crni đavoli”, te tvrdi da su suočeni sa ogromnim pritiskom jer ne žele da napuste tu opciju.

Crnadak je naglasio da će PDP biti jedna od opcija na izborima.

“To se ne može zaustaviti i mnogo je bolje da to bude rezultat dogovora. Članovi i glasači PDP-a nisu zaslužili da budu pod pritiskom. Oni koji vjeruju u PDP, u ono što smo započeli sa Mladenom Ivanićem prije 26 godina, ne smiju se sprečavati da ostanu uz PDP”, kazao je Crnadak, te dodao:

“Ovih dana mnogi članovi i simpatizeri PDP-a dobijaju telefonske pozive, a neki od njih su pod velikim pritiskom, samo zato što razgovaraju sa pojedincima iz najužeg rukovodstva PDP-a, kao da smo mi, koji se čvrsto protivimo gašenju PDP-a, nekakvi teroristi ili crni đavoli. Ideja PDP, sa čistom antikorupcijskom politikom, jakim ekonomskim mjerama i otvaranjem Republike Srpske prema svijetu, potrebna je Srpskoj i treba da bude jedan od nosećih stubova nove, demokratske vlasti”.

“Prevrtljivci ne mogu biti autoritet”

Predsjednik Kluba poslanika PDP u Narodnoj skupštini Republike Srpske potom je iznio niz jako zanimljivih stavova, počevši od toga da se “čestitim ljudima sa kičmom i integritetom u PDP ne mogu kao autoriteti nametati prevrtljivci koji su više puta mijenjali stranke, korumpirani bivši funkcioneri i oni koji su otvoreno prijetili životom članovima PDP”.

“To nije dobro ni za PDP, ni za Republiku Srpsku. PDP je sarađivao i sarađivaće sa mnogima, u skladu sa rezultatima izbora i političkim dogovorima, ali da nikada nije dozvoljavao da važne uloge u toj strukturi imaju problematične osobe”, naveo je Crnadak putem društvene mreže Facebook.

Poruka za umorne u PDP

On je dodao i da “svako ko se umorio i ko misli da se možda politika i ne može drugačije voditi nego kao SNSD i ko je izgubio vjeru u PDP i u drugačiju Republiku Srpsku,  neka postupa u skladu sa svojim osjećajem”.

“Ali, svako ko vjeruje u PDP, u ono što smo započeli prije 26 godina sa Mladenom Ivanićem,  ima pravo da ostane uz PDP i u tome ih niko ne smije sprečavati”, zaključio je Crnadak.

Austrijska vojna neutralnost nije sama po sebi garancija sigurnosti, poručio je ambasador Austrije u BiH Georg Divald, ističući da svaka država mora imati „oslonac“ i mrežu podrške, posebno u složenim bezbjednosnim okolnostima.

Govoreći o iskustvu Austrije, Divald je naglasio da neutralnost ne znači izolaciju. „Svaka zemlja mora imati neku vrstu oslonca, mrežu podrške. Austrija ne može biti članica nekog vojnog saveza, ali je članica EU“, rekao je on, podsjećajući da Evropska unija ima klauzulu o uzajamnoj pomoći. Kako je naveo, to je „velika prednost članstva u EU“, jer podrazumijeva političko-pravni okvir u kojem su druge države obavezne pružiti pomoć.

Osvrćući se na inicijative poput austrijskog programa lidera, Divald je istakao da Beč sistematski ulaže u izgradnju međunarodnih mreža. „Želimo okupiti pametne i ambiciozne ljude – one s potencijalom da naprave velike karijere“, rekao je, dodajući da je suština u izgradnji održivih partnerstava. Austrija, kako je pojasnio, finansira i početak karijera mladih stručnjaka u Ujedinjenim nacijama, očekujući dugoročnu obostranu korist.

Prema njegovim riječima, graditi mostove i nuditi Beč kao mjesto dijaloga postalo je dio austrijskog diplomatskog refleksa. Neutralnost je, kaže, povezana s ulogom domaćina pregovora i mirovnih procesa, ali nikada nije značila političku neutralnost. Podsjetio je da je Austrija već 1956. godine u Generalnoj skupštini UN glasala protiv sovjetske invazije na Mađarsku, jasno se svrstavajući „na stranu demokratije i ljudskih prava“.

Komentarišući rasprave o vojnoj neutralnosti u BiH i odnosu prema NATO-u, Divald je poručio da nije na njemu da daje savjete zemlji domaćinu, ali je podsjetio da su i neutralne države bile napadane. „Neutralnost, dakle, nije garancija sigurnosti“, rekao je, dodajući da države koje nisu u vojnom savezu niti u EU moraju posebno pažljivo graditi vlastitu strategiju zaštite.

Govoreći o evropskim integracijama, ambasador je ocijenio da je proširenje najjači politički instrument EU. Upozorio je da bi izostanak reformi mogao imati konkretne posljedice, uključujući gubitak sredstava iz Reformske agende. „Isključivo je do politike u BiH da se stvarno i isplate sredstva koja je EU stavila na raspolaganje u iznosu od 970 miliona evra“, rekao je, uz napomenu da bi ta sredstva mogla biti izgubljena ukoliko ne bude brzog djelovanja.

Divald je izrazio uvjerenje da će BiH ipak uspjeti na evropskom putu, iako trenutno vidi stagnaciju. „Imam osjećaj da su vrata otvorena, zemlja je podigla nogu da zakorači – ali je zamrznuta dok svi drugi prolaze“, naveo je, opisujući trenutnu situaciju.

Govoreći o odnosima Austrije i BiH, poručio je da je njegova zemlja blizak prijatelj i snažan zagovornik brze integracije u EU. Naveo je da u Austriji živi 170.000 ljudi porijeklom iz BiH, da 3.000 studenata iz BiH studira na austrijskim univerzitetima, te da oko 200 austrijskih kompanija posluje u BiH i zapošljava oko 8.000 ljudi. Istakao je i doprinos Austrije misiji EUFOR, naglasivši da je takva vojna misija i dalje neophodna za stabilno i sigurno okruženje.

Na kraju je poručio da Austrija želi da cijela BiH, uključujući Republiku Srpsku, Federaciju BiH i Brčko distrikt, jednog dana bude dio Evropske unije, uz poziv domaćim političarima da preduzmu potrebne korake ka tom cilju.