Kategorija: Politika

  • Cvijanović u Vašingtonu: U Srpskoj nikada nije bilo kampova za migrante

    Cvijanović u Vašingtonu: U Srpskoj nikada nije bilo kampova za migrante

    Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović rekla je, na panelu “Nacionalni suverenitet i strane migracije” u Vašingtonu, da u Republici Srpskoj nikada nije bilo kampova za migrante, istučići da je time pokazana odgovornost prema građanima.

    – Već imate izazove u svakom društvu. Zašto biste dodali nešto slično? Ovo je način na koji smo se borili protiv toga – istakla je Cvijanovićeva.

    Ona je ukazala da Republika Srpska, koja je 49 odsto BiH, nikada nije primila niti organizovala kampove za migrante.

    – Ali ima nekih problema, kada su govori o Briselu, njihov pristup je bio da svi treba da budemo dobro vaspitani, da budemo fini domaćini i da zapravo treba da pokažemo svoje veliko srce – rekla je Cvijanovićeva u videu objavljenom na društvenim mrežama.


    Ona je istakla da se ne radi o pokazivanju velikog srca, već se o pokazivanju odgovornosti prema svom narodu.

    – Zato što vas je vaš narod izabrao, odgovarate svom narodu. Želite da imate snagu institucija i želite da dokažete da su to jake institucije. Tako smo se s tim nosili – istakla je Cvijanovićeva.

    Cvijanovićeva i srpski delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Radovan Kovačević učestvovali su na panelu “Nacionalni suverenitet i strane migracije” u okviru samita Saveza suverenih nacija na poziv člana Predstavničkog doma američkog Kongresa Ane Pauline Lune.

  • Đajić: Okružni sud poništio moju smjenu sa čela UKC-a RS

    Đajić: Okružni sud poništio moju smjenu sa čela UKC-a RS

    lado Đajić, bivši generalni direktor Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske u Banjaluci, objavio je da je Okružni sud Banjaluka poništio odluku o njegovoj smjeni sa čela najveće zdravstvene ustanove u Republici Srpskoj.

    “Povodom nezakonite smjene sa mjesta generalnog direktora Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske, kao i presude Okružnog suda u Banjaluci poništene odluke o navedenoj smjeni, smatram svojom obavezom da se obratim javnosti”, napisao je Đajić na svom Facebooku nalogu i dodao:

    Đajić: “Ovo nije pitanje jedne funkcije”
    “Ovo nije pitanje jedne funkcije, već pitanje poštovanja zakona, institucija i prava u Republici Srpskoj. Odluka suda jasno pokazuje koliko je važno da se institucije i pojedinci uvijek vode zakon i pravda”.

     

    Đajić je naveo i da kao poslanik u Narodnoj skupštini RS, ali i kao čovjek koji se dosljedno zalaže za poštivanje prava i institucija, misli da je važno otvoreno i odgovorno govoriti o ovoj temi.

    Najavio obraćanje medijima 6. marta ispred NSRS
    Najavio je da če se petak, 6. marta, u 12 časova obratiti medijima ispred Narodne skupštine Republike Srpske u Banjaluci.

    “Javnost ima pravo znati istinu, a zakon mora biti iznad svega”, zaključio je Đajić.

    Smjena Vlade Đajića
    Podsjećamo, Vlade Republike Srpske smjenila je Vladu Đajića, nakon kompromitujućeg snimka koji je objavljen, a čiji je akter.

    Prije smjene, Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, poručio je da je Vlado Đajić, sam sebe razriješio svih funkcija, a nakon što je u javnosti objavljen video snimak na kojem se vidi kako Đajić razgovara sa jednim muškarcem o narkoticima.

    Nakon njegove smjene, na čelu UKC-a Rs je imenovan Nikola Šobot.

    Đajić je izgubio i funkciju prvog čovjeka banjalučkog SNSD-a, a za predsjednika Gradskog odbora izabran je funkcioner ove stranke Goran Maričić.

  • Tri rezolucije – jedna istina: trenutak da Republika Srpska napiše dokument koji će trajati

    Tri rezolucije – jedna istina: trenutak da Republika Srpska napiše dokument koji će trajati

    U političkom životu Republike Srpske rijetko se događa da različite političke adrese gotovo istovremeno ponude dokumente koji govore o istoj temi i kreću se oko istog političkog cilja. Još je rjeđe da ti dokumenti dolaze iz različitih političkih tradicija – iz vlasti, iz opozicije i iz samog vrha parlamentarne institucije. Upravo zato tri rezolucije koje su predložili SNSD, SDS i kabinet predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske dr Nenada Stevandića predstavljaju zanimljiv i politički važan trenutak.

    Na prvi pogled, moglo bi se pomisliti da je riječ o tri konkurentska dokumenta koji pokušavaju nametnuti različite političke interpretacije iste teme. Međutim, kada se njihovi tekstovi pažljivo pročitaju i uporede, slika postaje drugačija. Iza različitih formulacija, retoričkih naglasaka i političkih stilova, ove rezolucije otkrivaju nešto što u domaćoj politici nije česta pojava – širok prostor sadržajne saglasnosti.

    Drugim riječima, tri politička centra su, svako na svoj način, pokušala reći gotovo istu stvar.

    U vremenu velikih istorijskih iskušenja, zrelost jednog društva mjeri se upravo sposobnošću da se oko ključnih civilizacijskih pitanja postigne konsenzus. Tema osude ustaške ideologije i jasnog definisanja odnosa prema istorijskom stradanju srpskog naroda upravo je jedno od takvih pitanja. I zato tri ponuđena teksta rezolucija ne bi trebalo posmatrati kao političko nadmetanje, već prije kao tri snažna stuba jedne te iste političke i društvene volje: da se zločinu nikada ne dozvoli zaborav, a ideologiji mržnje povratak u javni prostor.

    Prva stvar koja upada u oči jeste način na koji svaki od ovih dokumenata gradi svoj pristup. Rezolucija SNSD-a ima najizraženiji institucionalni ton. Ona je pisana kao politički dokument koji jasno želi definisati stav institucija Republike Srpske i postaviti okvir u kojem bi te institucije trebalo da djeluju. U takvom tekstu dominiraju formulacije koje naglašavaju politički legitimitet Republike Srpske, pravo njenih institucija da artikulišu stavove i potrebu da se političke odluke donose unutar ustavnih nadležnosti.

    Rezolucija SDS-a, s druge strane, ima nešto drugačiji ritam. U njoj je vidljiv jači istorijski i narativni element. Umjesto da se fokusira prvenstveno na institucionalni odgovor, ona pokušava šire kontekstualizovati temu o kojoj govori. Takav pristup oslanja se na političko-istorijsko objašnjenje i na potrebu da se događaji i procesi sagledaju u širem kontekstu istorijskih činjenica i političkih okolnosti.

    Treći dokument, koji dolazi iz Kabineta predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, ima opet drugačiju strukturu. Njegov ton je najbliži pravnom diskursu. U uvodnim dijelovima dokumenta naglašeno se pozivaju međunarodni pravni akti – od Povelje Ujedinjenih nacija i Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima do konvencija koje se odnose na zabranu diskriminacije i kažnjavanje zločina poput genocida.

    Takav pristup jasno pokazuje namjeru da se politička rasprava ne vodi samo unutar domaćeg političkog prostora, nego i unutar šireg međunarodnog pravnog okvira. Time se argument pokušava izgraditi na univerzalnim pravnim principima, a ne samo na političkim stavovima.

    Kada se ova tri pristupa stave jedan pored drugog, razlike su očigledne. Jedan dokument naglašava institucije, drugi istorijski kontekst, treći međunarodno pravo. Međutim, kada se iza tih razlika pogleda suština – postaje jasno da se osnovna politička poruka gotovo ne razlikuje.

    Prije svega, sve tri rezolucije polaze od istog principa: odbacivanja kolektivne krivice i jasnog imenovanja istorijskih zločina. Ono što posebno ohrabruje jeste gotovo potpuna saglasnost u definisanju karaktera zločina počinjenih nad Srbima, Jevrejima i Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. U svim dokumentima jasno se koristi teška, ali istorijski utemeljena riječ – genocid.

    To jedinstvo u terminologiji nije samo pravno pitanje. Ono je prije svega pitanje istorijske istine i kolektivnog sjećanja. Sjećanja na Jasenovac, Jadovno, Pag i brojna druga stratišta duboko su utkana u identitet srpskog naroda i u političku svijest Republike Srpske.

    Druga velika tačka saglasnosti jeste odlučnost da se javni prostor očisti od simbola i ideologije koja je dovela do tih zločina. Sve tri rezolucije snažno osuđuju pokušaje rehabilitacije ustaštva kroz simbole, parole, javne manifestacije ili digitalni prostor. U tom smislu, Republika Srpska se kroz ove dokumente jasno pozicionira kao prostor koji ostaje čvrsto ukorijenjen u antifašističkoj tradiciji.

    Treća važna sličnost odnosi se na potrebu da se moralna osuda pretvori u konkretna institucionalna rješenja. U sva tri dokumenta provlači se ideja da veličanje ustaške ideologije i neofašizma mora imati i pravne posljedice. To pokazuje da postoji jasna politička volja da se kultura sjećanja ne zadrži samo na simboličkom nivou, već da postane dio pravnog i institucionalnog sistema.

    Naravno, razlike između rezolucija postoje i ne treba ih ignorisati. One su prije svega razlike u političkom stilu i naglascima. SNSD naglašava institucionalni odgovor i političku poziciju Republike Srpske. SDS daje snažniji istorijski i narativni okvir. Dokument iz Kabineta predsjednika Narodne skupštine pokušava cijelu raspravu podići na nivo međunarodnog pravnog argumenta.

    Ali upravo te razlike mogu se posmatrati i kao prednost. Umjesto da predstavljaju prepreku, one zapravo čine tri međusobno dopunjujuća pristupa – politički, istorijski i pravni. Kada se spoje, oni stvaraju mnogo snažniji i potpuniji dokument nego što bi to mogla biti bilo koja pojedinačna verzija.

    U političkom prostoru Balkana često dominira utisak da su političke razlike nepremostive i da svaka inicijativa mora završiti u međusobnom osporavanju. Zbog toga ovakav trenutak, u kojem tri različita politička aktera formulišu gotovo identičnu osnovnu poruku, zaslužuje posebnu pažnju.

    Jer najveća vrijednost ovih rezolucija možda nije u tome što su različite, nego u tome koliko su zapravo slične.

    Zato bi najveća greška bila da se cijela tema svede na dnevno-politička prepucavanja ili da ostane samo na polemikama koje se vode oko pojedinačnih provokacija, poput javnih rasprava o nastupima Marka Perkovića Thompsona ili sličnim estradnim incidentima. Takvo sužavanje teme značilo bi svoditi ogromnu istorijsku tragediju i duboku civilizacijsku lekciju na kratkotrajni medijski sukob.

    Suština ovog trenutka je mnogo šira od toga.

    Upravo ovakva situacija otvara prostor da se oko jednog ovakvog pitanja okupe ne samo političke partije, već i šire društvo – akademska zajednica, istorijska struka, institucije kulture i cijela javnost – i da se pokaže ne samo političko, nego i društveno i nacionalno jedinstvo.

    Republika Srpska u ovom trenutku ima rijetku priliku da iz tri postojeća teksta izvuče ono najbolje i objedini ih u jedan snažan, precizan i trajni dokument. Dokument koji će spojiti istorijsku dubinu, političku odlučnost i pravnu preciznost. Dokument koji neće biti napisan za jednu političku sezonu, nego za generacije koje dolaze.

    Takav akt mora biti dovoljno ozbiljan, naučno utemeljen i pravno precizan da izdrži test vremena. Mora biti formulisan tako da ne ostavlja prostor za relativizaciju istorijskih činjenica, ali i dovoljno univerzalan da bude razumljiv i prihvatljiv i izvan naših granica.

    Tek tada će osuda ustaške ideologije postati ne samo politički stav jedne generacije, nego trajna civilizacijska vertikala jednog društva.

    Jer snaga jednog naroda ne mjeri se samo njegovim razlikama, nego i sposobnošću da u ključnim trenucima pronađe zajednički glas. A tri rezolucije koje danas stoje pred Republikom Srpskom pokazuju da taj glas već postoji – potrebno je samo da se iz tri dokumenta pretoči u jedan istorijski tekst koji će trajati.

  • Vukanović tvrdi da je Stanivuković napravio koaliciju sa SNSD

    Vukanović tvrdi da je Stanivuković napravio koaliciju sa SNSD

    Vlast u Republici Srpskoj i u Banjaluci djeluju jedinstveno. Već je postignut dogovor između PSS Draška Stanivukovića i SNSD Milorada Dodika, što je i pokazao sastanak u Banjaluci na kojem su premijer Savo Minić i ministar saobraćaja i veza Zorana Stevanović došli na noge gradonačelniku u Gradsku upravu.

    Poručio je ovo predsjednik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović, naglašavajući da su Minić i Stevanović, samim tim, dali na značaju Stanivukoviću i pojačali njegovu kampanju nakon što je predsjednik SDS Branko Blanuša potvrdio da je kandidat ove stranke za predsjednika Republike Srpske.

    – Interes režima je da njihov pulen Draško bude kandidat, kako bi bili na sigurnom, a poslije izbora u oktobru napravili veliku koaliciju SNSD-PSS-ostali sateliti i ozvaničili saradnju. I dok se prema Hercegovini i istoku Srpske odnose kao zla maćeha, putevi i sva infrastruktura su u očajnom stanju, a Banjaluka sa svim okolnim mjestima povezana u svim pravcima auto-putevima i dobrim magistralnim putevima. Vlada Republike Srpske nastavlja da gradi gradske puteve i mostove, iako Banjaluka ima najveći budžet u Republici Srpskoj od skoro 300 miliona maraka, i sasvim dovoljno sredstava da rješava infrastrukturna pitanja, gradi puteve, obilaznice i mostove, dok bi Vlada napokon trebala da nešto investira i uradi na zapostavljenom istoku Srpske – naglašava Vukanović.

    Vukanović podsjeća da je, nakon gore pomenutog sastanka, premijer Savo Minić na zvaničnom nalogu saopštio da će Vlada Republike Srpske i Ministarstvo saobraća i veza preuzeti na sebe obavezu rješavanje svih imovinsko-pravnih odnosa oko izgradnje mosta u Docu.

    – Ako Vlada Republike Srpske rješava sve imovinsko-pravne odnose oko famoznog mosta u Docu o kome Stanivuković priča godinama, a za 6 godina vlasti nije završio nijedan most, onda se postavlja jedno vrlo jednostavno pitanje: Zašto je Skupština grada Banjaluka prošle godine izglasala kredit od 5 miliona KM za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa za most u Docu? Da li će građani Banjaluke vraćati kredit za nešto što, prema riječima premijera i ministra, rješava Vlada Republike Srpske svojim sredstvima? Ako je tako, gdje će onda završiti ili su već utrošena namjenska kreditna sredstva grada Banjaluka, koja su uzeta prošle godine za rješavanje imovinskih sporova za most u Docu – upitao je Vukanović.

    Vukanović kaže da postoji i zvaničan dokument Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove koji, naglašava, pokazuje nešto sasvim drugo.

    – U tom dokumentu jasno stoji da je zahtjev Grada Banjaluka odbijen, te da je kao vlasnik zemljišta priznato Univerzitetsko-kliničkom centru Republike Srpske (UKC). Drugim riječima, Grad Banjaluka nije vlasnik tog zemljišta. Vlasnik je UKC Republike Srpske. Vlada i ministarstvo ne mogu raspolagati tuđom imovinom bez rješavanja vlasništva. Zato je logično pitanje da li je zemljište psihijatrije uopšte uključeno u onih 5 miliona KM kredita? Građani imaju pravo znati šta tačno plaća Grad Banjaluka, šta rješava Vlada Republike Srpske, i gdje će završiti 5 miliona KM kredita – rekao je Vukanović.

    Ako, nastavlja on, Vlada preuzima rješavanje svih imovinsko-pravnih odnosa, onda kredit od 5 miliona KM nema nikakvog smisla.

    – A ako kredit ima smisla – onda izjava premijera i ministra saobraćaja nije tačna. Treće opcije nema. Lijepo je vidjeti simbiozu i blisku saradnju Stanivukovića, PSS sa Vladom Republike Srpske i SNSD, obrise nove koalicije koja je u tajnosti dogovorena, ali ipak treba da se bolje dogovore, sinhronizuju i usaglase aktivnosti i korake i javnosti odgovore na pitanja koja sam iznio, a koja ostavljaju nedoumice ko će šta da finansira i gradi u Banjaluci, a u sklopu zajedničkih predizbornih aktivnosti i kampanje koja se sprema – kategoričan je Vukanović.

  • Dodik pozdravio spremnost Rusije da održi energetsku stabilnost Mađarske i Slovačke

    Dodik pozdravio spremnost Rusije da održi energetsku stabilnost Mađarske i Slovačke

    Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik pozdravlja spremnost Rusije da održi energetsku stabilnost Mađarske i Slovačke.

    – Takav odnos pokazuje da Rusija i Vladimir Putin nisu ti koji žele konfrontaciju sa Evropom, već da je ovaj sukob u velikoj mjeri indukovan djelovanjem onih centara moći na Zapadu koji su pokušali da uvuku Rusiju u beskonačan rat iscrpljivanja. Rat koji, sad je više nego jasno, Evropa gubi – istakao je Dodik u objavi na društvenoj mreži Iks.

    Kako ističe, ovaj gest još jednom pokazuje spremnost Vladimira Putina za normalizaciju odnosa i stabilnost na evropskom kontinentu.

    – To je pokazao mnogo puta, pa i prema BiH, kojoj je, uprkos brojnim lošim i neprijateljskim izjavama iz Sarajeva, Rusija obezbjeđivala jednu od najnižih cijena gasa u Evropi. Istovremeno, tokom sastanka sa mađarskim ministrom Sijartom, Putin je oslobodio i dvojicu mađarskih vojnika iz zarobljeništva, čime je još jednom demonstrirao prijateljstvo i korektan odnos prema Mađarskoj. Mađarska je više puta upozoravala na nasilnu mobilizaciju i slanje na front pripadnika mađarske zajednice iz Zakarpatja kao još jedan primjer nekorektnosti ukrajinskih vlasti. Politika stabilnosti, poštovanja i saradnje uvijek je jača od politike konfrontacije – dodaje Dodik.

  • Spomenka Stevanović napušta Demos

    Spomenka Stevanović napušta Demos

    Spomenka Stevanović, dugogodišnji poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske i jedan od najznačajnijih funkcionera Demosa, napušta ovu stranku.

    Ova informacija potvrđena je za “Nezavisne novine” iz Demosa, a rečeno nam je da je ona u srijedu, 4. marta 2026, podnijela ostavku na mjestu predsjednika Gradskog odbora Demosa u Zvorniku.

    “Tačno je da napušta stranku, podnijela je ostavku i na mjesto predsjednika odbora u Zvorniku”, kazao je za “Nezavisne” izvor iz ove stranke.

    U javnosti već kruži vijest da će ona preći u SNSD.

    Potvrdu te informacije, te razloge napuštanja Demosa, pokušali smo provjeriti sa Stevanovićevom, ali se na naše pozive nije javljala.

    Ona je trenutno predsjednik Kluba poslanika Demos-SPS.

    Tri poslanika u NS RS već napustila Demos

    Odlazak Stevanovićeve iz Demosa, znači da će ova stranka, kojom presjedava Nedeljko Čubrilović, ostati sa samo jednim poslanikom u Narodnoj skupštini Republike Srpske, a to je Siniša Mijatović.

    Podsjetimo, nakon izbora 2022. Demos je imao Klub od pet narodnih poslanika, ali su u prethodnom periodu stranku napustili Suzana Gašić, Milan Dakić i Aco Stanišić, a svi su se pridružili Klubu poslanika SNSD-a.

    Demos na izbore ide sa Socijalističkom partijom

    Ovakva prelijetanja poslanika, značajno su uticala na snagu stranke u cjelini, a o tome najbolje govori činjenica da je Demos potpisao koalicioni sporazum sa Socijalističkom partijom Petra Đokića o zajedničkom nastupu na izborima 2026. a to podrazumijeva da će imati zajedničku listu.

    Trenutno, podsjetimo, Demos je u NS RS napravio Klub poslanika zajedno sa SPS-om, a tu su osim Stevanovićeve i Mijatovića bili Maksim Skoko, Tamara Damnjanović i Milan Milaković.

    Demos napustio i Čedomir Stojanović

    Podsjetimo, Demos je nedavno ostao bez jedinog poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, jer ih je napustio Čedomir Stojanović.

    On je sedam godina bio u Demosu.

    Foto: Demos

  • Minić: Ne smije se dozvoliti da samo Srbi budu na meti Tužilaštva BiH

    Minić: Ne smije se dozvoliti da samo Srbi budu na meti Tužilaštva BiH

    Premijer Republike Srpske Savo Minić poručio je da se ne smije dozvoliti da samo Srbi budu na meti Tužilaštva BiH koje ne reaguje na ratne pokliče Bošnjaka.

    “Sinoć sam razgovarao sa načelnikom Vlasenice Mićom Kraljevićem. U postupku je podizanje optužnica protiv još nekih ljudi, a sa druge strane imamo pokliče koji prate ratnu istoriju i niko ništa!”, naglasio je Minić.

  • Kovačević: Iz Vašingtona stižu pozitivni glasovi o Republici Srpskoj

    Kovačević: Iz Vašingtona stižu pozitivni glasovi o Republici Srpskoj

    Srpski delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Radovan Kovačević rekao je da mu je bilo drago čuti riječi američke kongresmenke iz Republikanske stranke Ane Pauline Lune da je u veoma kratkom vremenu čula mnogo pozitivnih glasova iz Republike Srpske i o Republici Srpskoj.

    Kovačević je istakao da je to najbolji pokazatelj da Republika Srpska radi dobar posao u korist svojih građana, ali isto tako i da ima veliki broj dobrih i uticajnih prijatelja.

    “Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović i ja učestvujemo u Vašingtonu na poziv kongresmenke Ane Pauline Lune na konferenciji Savez suverenih nacija.

    Raduje me i činjenica da smo na konferenciji zajedno sa patriotama iz cijelog svijeta konstatovali da je došlo krajnje vrijeme da se kao politički istomišljenici ujedinimo i budemo od pomoći jedni drugima”, objavio je Kovačević na Iksu.

  • Trivićeva traži da se Thompsonu zabrani ulazak u BiH

    Trivićeva traži da se Thompsonu zabrani ulazak u BiH

    Jelena Trivić, predsjednik Narodnog fronta, uputila je zahtjev Ministarstvu bezbjednosti BiH kojim traži izdavanje mjere zabrane ulaska u BiH Marku Perkoviću Thompsonu, tamošnjem kontroverznom muzičaru.

    Ističe da su rezolucije i deklaracije koje su podnesene u Narodnoj skupštini o zabrani promovisanja ustaštva svakako korisne, ali da to neće spriječiti Thompsona da napravi novi koncert na teritoriji Federacije BiH, na kojem će se, kako je kazala, opet čuti pokliči “Za dom spremni” i vijoriti šahovnice iz doba zloglasne NDH.

    “NDH je ustaška tvorevine od čije ruke je stradalo preko milion Srba, Jevreja, Roma i drugih koji su se protivili njihovoj zvaničnoj politici rasnog, vjerskog i nacionalnog istrebljenja svih onih koji se nisu uklapali u njihov poredak koji su provodili. Samo zabrana ulaska u BiH licu Marko Perković Thompson može ovo lice onemogućiti da ponovo organizuje koncerte u opštinama i gradovima koje mu očigledno rado izdaju dozvole i ne vide ništa sporno u njegovim koncertima”, poručila je Trivićeva.

    Smatra da Ministarstvo bezbjednosti BiH ima puni pravni osnov da Thompsonu zabrani ulazak u Bosnu i Hercegovinu.

    “On promoviše ustaštvo, te rasnu, vjersku i nacionalnu netrpeljivost koja je i bila ideološka osnova postojanja zloglasne i kvislinške tvorevine zvane NDH”, kazala je Trivićeva.

    Thompson zabranjen širom Evrope

    Inače, Marko Perković Thomspon nedavno je održao dva koncerta u Širokom Brijegu, a tokom njih mogli su se čuti zloglasni pokliči, koji za organizatore, goste, niti za lokalne zajednice, niti policiju i pravosuđe nisu predstavljali nikakav problem.

    Aii zato za druge jesu.

    Naime, Thompsonovi koncerti zabranjeni su ili otkazani zbog pritiska javnosti u Nizozemskoj, Švajcarskoj, Sloveniji, Njemačkoj, iz razloga jer je ovaj hrvatski muzičar promoter neonacizma i ustaštva.

    Tompson je inače rado viđen gost na dočeku gotovo svih vodećih hrvatskih sportskih selekcija.

  • Cvijanović: Važno da se povežu snage koje se bore za demokratske vrijednosti

    Cvijanović: Važno da se povežu snage koje se bore za demokratske vrijednosti

    Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović istakla je da je veoma važno da se snažnije povežu političke snage širom svijeta koje se bore za odbranu demokratskih vrijednosti, suvereniteta, volje naroda i slobode govora.

    Cvijanovićeva je dodala da se raduje što će na poziv člana Predstavničkog doma američkog Kongresa Ane Pauline Lune učestvovati na Inauguralnom samitu Saveza suverenih nacija.

    “Nakon sjajnog sastanka prošlog mjeseca, bilo mi je drago da ponovo sretnem člana Predstavničkog doma američkog Kongresa iz Republikanske stranke Anu Paulinu Lunu, koja je bila domaćin prijema za učesnike Inauguralnog samita Saveza suverenih nacija”, napisala je Cvijanovićeva na društvenim mrežama.