Kategorija: Politika

U BiH se desilo upravo ono na šta je Venecijanska komisija upozoravala 2004. godine – da će se zbog stranog intervencionizma razviti kultura zavisnosti od međunarodne zajednice, rekla je srpski član Predsjedništva Željka Cvijanović.

Navela je su sve krize u BiH rezultat spoljnih antidejtonskih intervencija koje su nespojive sa demokratskim karakterom države.

– Sramota za evropski kontinent je to što toleriše praksu nametanja unilateralnih odluka stranih pojedinaca. Ne postoji nijedna država na svijetu, izuzev BiH, u kojoj neizabrani stranci mogu donositi zakone umjesto domaćih, demokratskih institucija. Nijedno slovo Ustava, ni Dejtonskog sporazuma nije dalo ovo pravo visokim predstavnicima. Desetine ljudi bile su žrtve nelegalnih odluka neizabranih stranaca, protiv kojih nije bilo pravne odgovornosti, niti pravnog lijeka – rekla je Cvijanovićeva.

Takođe, kako je istakla, ne postoji država u kojoj sudije Ustavnog suda, uključujući i evropske sudije, mogu da kreiraju nova ustavna rješenja i da mijenjaju, umjesto da štite postojeći Ustav.

– Takve sudije su u memoarima naknadno priznavale da su prije donošenja odluka morali da se konsultuju sa visokim predstavnicima, što dokazuje da su se rukovodili političkim, a ne pravnim kriterijumima. U svakom slučaju, krajnje je vrijeme za preispitivanje svih nametnutih odluka, kao i za uklanjanje njihovih štetnih posljedice – poručila je Cvijanovićeva.

Naglasila je da je vrijeme da se proces odlučivanja u BiH konačno vrati konstitutivnim narodima, njihovim demokratski izabranim predstavnicima i domaćim institucijama na svim nivoima vlasti.

Vlado Đajić, dugogodišnji funkcioner SNSD-a, podnio je ostavku na članstvo i sve stranačke funkcije, potvrdio je Đajić za “Nezavisne novine”.

“Ovo je definitivni kraj sa SNSD-om”, kratko je poručio Đajić za “Nezavisne novine”.

Zahvalnost za sedam godina i ključne rezultate

On je dodao da je zahvalan ovoj partiji na dosadašnjoj saradnji.

“Zahvalan sam na dosadašnjoj saradnji koju smo imali u zadnjih sedam godina, na koju sam ponosan i koja je imala velike rezultate u razvoju Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske, kao i u očuvanju i unapređenju institucija Republike Srpske”, kazao je Đajić.

Nastavlja političko djelovanje kao pojedinac

Kako je rekao, kao pojedinac i patriota, svim svojim kapacitetima ostaje i dalje na raspolaganju svima koji žele da rade u interesu Republike Srpske.

Kako je dodao, sutra će održati pres-konferenciju na kojoj će javnost upoznati o svojim daljim koracima u političkom djelovanju.

Dugogodišnje funkcije u SNSD-u i NS RS

Naime, Đajić je u više mandata bio narodni poslanik SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske, a obavljao je i funkciju predsjednika Gradskog odbora SNSD-a u Banjaluci.

Smjena sa čela UKC-a nakon spornog snimka

Takođe, bio je i direktor Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske sve do novembra prošle godine, kada je smijenjen nakon što je u javnosti objavljen video-snimak na kojem se vidi kako razgovara sa jednim muškarcem o narkoticima.

Podsjećamo, predsjednik SNSD-a Milorad Dodik tada je izjavio da se Vlado Đajić “sam razriješio svih funkcija”, upravo nakon objavljivanja spornog snimka.

Politička scena u Republici Srpskoj dobija novu liniju razdvajanja, ali pitanje je – da li je riječ o stvarnom ideološkom raskolu ili o borbi za kontrolu nad istim političkim prostorom.

Odluka Igor Crnadak da Osnovnom sudu u Banjaluci podnese zahtjev za registraciju nove političke organizacije pod imenom Partija demokratskog progresa Republike Srpske predstavlja više od puke formalnosti. To je, suštinski, jasan signal da je proces unutrašnjeg raslojavanja u PDP-u dostigao tačku bez povratka.

Crnadak nije marginalna figura koja napušta stranku u tišini. Naprotiv, riječ je o jednom od najprepoznatljivijih aktera koji su godinama gradili identitet PDP-a. Njegov potez zato ima težinu političkog presedana – prvi put „stari PDP“ pokušava da institucionalno preživi mimo strukture koju je sam stvarao.

U pozadini tog poteza nazire se dublji sukob koncepcija. Sa jedne strane je politika koju danas personifikuje Draško Stanivuković, oslonjena na lični politički brend i paralelne organizacione strukture. Sa druge, dio stranačkog kadra koji očigledno smatra da takav pristup vodi gašenju partije, a ne njenoj transformaciji.

Priče o mogućem prelasku dodatnih funkcionera u novi politički projekat samo potvrđuju da nezadovoljstvo nije izolovan slučaj. Naprotiv, ono ukazuje na širi problem unutar opozicionog bloka – nedostatak jasne strategije i međusobnog povjerenja.

Posebno je zanimljiv narativ o saradnji sa SNSD-om, koji se sve češće koristi kao političko oružje unutar opozicije. Da li je riječ o stvarnoj političkoj konvergenciji ili o pokušaju diskreditacije – ostaje otvoreno pitanje. Međutim, sama činjenica da takve optužbe postoje govori o dubini krize.

Kritike koje dolaze od Nebojša Vukanović dodatno zaoštravaju sliku. Njegove tvrdnje da se politička promocija finansira kroz gradske resurse nisu nove, ali u kontekstu ovog raskola dobijaju dodatnu težinu. Ako se percepcija zloupotrebe resursa učvrsti u javnosti, to može imati dugoročnije posljedice od samog stranačkog cijepanja.

S druge strane, analitički pogled Tanja Topić uvodi važnu dimenziju: pitanje odgovornosti. Umjesto da se fokus zadrži samo na Crnatkovom potezu, ona ga vraća na izvor problema – odluke koje su prethodile i koje su, očigledno, dovele do ove tačke.

Ključna nepoznanica ostaje obim raskola. Ako se Crnatku pridruži veći broj iskusnih kadrova, PDP bi mogao izgubiti ne samo infrastrukturu, već i politički kontinuitet. U tom slučaju, Stanivukovićev projekat ostaje bez formalnog partijskog okvira, dok nova stranka preuzima nasljeđe koje je nekada činilo osnovu opozicione politike.

Na kraju, ova situacija otvara šire pitanje: da li opozicija u Republici Srpskoj ulazi u fazu redefinisanja ili u još jednu epizodu samorazgradnje? Jer bez obzira na to ko će iz ovog sukoba izaći kao formalni pobjednik, gubitnik bi mogla biti ideja jedinstvene i kredibilne alternative vlasti.

Zaprepastila me vijest o oružanom napadu na predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa, njegovu porodicu i saradnike – navela je srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović.

Najoštrije je osudila ovaj, kako kaže, užasni čin.

– Dobra okolnost je što napadač nije uspio u svojoj namjeri i što niko nije poginuo u ovom podmuklom napadu. Nadam se brzom oporavku ranjenog pripadnika obezbjeđenja. Nasilje nije i ne može biti prihvatljivo sredstvo političke borbe – istakla je Cvijanović.

Запрепастила ме вијест о оружаном нападу на предсједника Сједињених Америчких Држава Доналда Трампа, његову породицу и сараднике. Најоштрије осуђујем овај ужасни чин. Добра околност је што нападач није успио у својој намјери и што нико није погинуо у овом подмуклом нападу. Надам…

— Жељка Цвијановић (@Cvijanovic_Z) April 26, 2026

Dok opozicione partije u Republici Srpskoj već mjesecima javno odmjeravaju snage i licitiraju imenima za najvažnije funkcije, vladajući blok djeluje gotovo nečujno. Ta razlika u pristupu nije slučajna — ona govori više o samopouzdanju jednih i neizvjesnosti drugih nego bilo koja anketa.

U opozicionim redovima dominira stalna kombinatorika. Imena poput Branka Blanuše i Draška Stanivukovića za predsjednika Republike Srpske, kao i potencijalni duel Nebojše Vukanovića i Stanivukovića za srpskog člana Predsjedništva BiH, već dugo kruže javnim prostorom. Međutim, količina javne debate ne mora nužno značiti i političku snagu — ponekad je upravo suprotno.

Za razliku od toga, iz SNSD-a i partnerskih stranaka gotovo da nema konkretnih poruka o kandidatima. Poznato je jedino da će imati svoje predstavnike za obje ključne funkcije, ali imena se i dalje pažljivo skrivaju. Takva strategija sugeriše kontrolu procesa i odsustvo potrebe da se reaguje na dnevno-politički pritisak.

Dodatnu složenost unosi činjenica da Milorad Dodik, nakon presude Suda BiH, ne može biti kandidat za najvažnije funkcije u narednim godinama. Time se otvara prostor za nove kadrove, ali i potvrđuje teza koju njegovi kritičari dugo ponavljaju — da je unutar stranke sužen krug prepoznatljivih i izborno snažnih ličnosti. Ipak, Željka Cvijanović ostaje izuzetak, figura koja i dalje ima političku težinu i prepoznatljivost među biračima.

Zanimljivo je da dio bivših i sadašnjih aktera političke scene relativizuje pitanje kandidata SNSD-a. Po toj logici, ključ nije u tome ko će biti nominovan, već u stanju opozicije. Ako ona ostane podijeljena i neprofilisana, čak i prosječan kandidat vlasti mogao bi imati ozbiljnu prednost zahvaljujući organizacionoj infrastrukturi i disciplini biračkog tijela.

Takav pogled dodatno naglašava slabost opozicionog bloka — nepostojanje jedinstvene strategije. Ideja o potpunom objedinjavanju i eventualnoj regionalnoj političkoj podršci djeluje više kao teorijska mogućnost nego realan scenario. Vrijeme za takav zaokret, po svemu sudeći, polako ističe.

U međuvremenu, iz SNSD-a stižu umjerene, ali samouvjerene poruke. Naglašava se da će odluka o kandidatima biti zasnovana na istraživanjima i procjenama izbornog potencijala, uz tvrdnju da postoji više imena sposobnih da pobijede protivkandidate. Time se šalje signal stabilnosti, ali i ostavlja prostor za iznenađenja.

Možda je upravo to ključ ove političke situacije: dok opozicija vodi otvorenu borbu za kandidature, vlast čuva zatvorene karte. U takvom odnosu snaga, pitanje kandidata postaje manje važno od pitanja strukture i discipline. A na izborima, istorija često pokazuje, pobjeđuje onaj ko bolje upravlja procesom — ne nužno onaj ko glasnije govori.

Milan Petković, predsjednik Srpskog kluba u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i poslanik Ujedinjene Srpske, rekao je da nije tajna da je predlagao na Predsjedništvu stranke da se prekine davati podrška Savjetu ministara BiH i da će o tome opet biti govora.

“O koalicionoj saradnji posljednju riječ donosi Nenad Stevandić, ali odnos koji imamo sa SNSD-om na nivou Republike Srpske i sa predsjednikom Dodikom definitivno nije isti kao onaj na nivou BiH. Dok su se Dodik i Stevandić borili na nivou RS, bili zajedno procesuirani pred sudom i tužilaštvom, neki su igrali igre i htjeli da minimiziraju nas iz Ujedinjene Srpske”, rekao je Petković u intervjuu za “Nezavisne”.

On kaže da US na nivou BiH nema ni ministara ni generalnog direktora, za razliku od nekih drugih partija, te da priča o “reprezentaciji Republike Srpske u Sarajevu” nije uspjela jer nismo imali nacionalne zrelosti.

“Ne smatram da je idealistička priča, i nadam se da ćemo jednom do nje i doći”, rekao je Petković.

NN: Kako ocjenjujete situaciju na nivou BiH? Ima li BiH uopšte vlast s obzirom na to da se većina u Predstavničkom domu formira od sjednice do sjednice, a Dom naroda je praktično u blokadi jer se sjednice i ne održavaju?

PETKOVIĆ: Već duži period BiH se nalazi na neki način u blokadi. Nemamo usvojen budžet, nemamo ministra sigurnosti, usvojeni zakoni se ne provode, čak ni završeni most na Savi ne može da se otvori. Situacija je loša, loša je po građane koji najviše trpe. Sarajevska “trojka” je pokušala da napravi većinu sa “trojkom” iz Republike Srpske (opozicijom), ali nisu uspjeli. Čak je došlo i do otvorenih sukoba između njih. Većina u Predstavničkom domu ništa ne znači ako nema većine i u Domu naroda, a oni su to očito zaboravili.

NN: Da li Savjet ministara BiH ima podršku Predstavničkog doma i kakav je stav Srpskog kluba, kojim predsjedavate, prema Savjetu ministara BiH?

PETKOVIĆ: Definitivno nema, jer su pojedini ministri i smijenjeni u tom domu, dok o njihovim smjenama Dom naroda nije odlučivao. Pojedini zakoni koje predloži Savjet ministara dobiju podršku u Predstavničkom domu, ali je to postalo prava rijetkost. Ministri ne dolaze na sjednice Predstavničkog doma, zbog čega su često kritikovani od poslanika. Ponašaju se kao da su bogom dani, kao da su oni izabrali nas, a ne mi njih. To je potpuno drugačija praksa od Vlade Republike Srpske, čiji ministri uvijek prisustvuju sjednicama Narodne skupštine RS. Kada se ministar odrodi od poslanika, on se odrodi i od naroda. Neću govoriti u ime Srpskog kluba, ali ću u svoje ime reći da ovi ministri sigurno ne bi imali moju podršku kada bi se ponovo birao Savjet ministara.

NN: Kakav je Vaš odnos prema SNSD-u, njihovim ministrima i generalno da li ste zadovoljni “koalicijom” sa njima? Šta im najviše zamjerite?

PETKOVIĆ: Mi nismo u formalnoj koaliciji na nivou BiH, jer nikada koalicioni sporazum nije potpisan, bez obzira na to što smo mi to više puta tražili od SNSD-a. Ujedinjena Srpska na nivou BiH nema ni ministra ni generalnog direktora, za razliku od nekih drugih partija. US se uvijek borila za srpske interese i interese RS i nikada nismo kalkulisali. Lično sam predložio i progurao odluku kojom se Predstavnički dom putem Ustavno-pravne komisije izjasnio da visoki predstavnik ne može donositi zakone. To je prvi put da je neka od institucija na nivou BiH donijela takvu odluku. Takođe smo putem te komisije više puta blokirali da pitanje državne imovine dođe na dnevni red.

NN: Ako ste nezadovoljni, zašto ne izađete iz koalicije? Da li ste u okviru stranke razgovarali na tu temu i kakav je stav stranke po tom pitanju?

PETKOVIĆ: Opet kažem, ne možemo izaći iz koalicije kada nikada i nismo bili formalno član. Nije tajna da sam predlagao na Predsjedništvu Ujedinjene Srpske da prekinemo davati podršku Savjetu ministara, a o tome ćemo sigurno opet raspravljati.

Glasao sam protiv nekih odluka. Meni je drago što mi nismo apsolutistička stranka i što imamo pravo iznijeti svoje mišljenje, koje predsjednik Stevandić (Nenad Stevandić, predsjednik Ujedinjene Srpske), nekada posluša, a nekada ne. O koalicionoj saradnji posljednju riječ donosi on, ali odnos koji imamo sa SNSD-om na nivou Republike Srpske i sa predsjednikom Dodikom definitivno nije isti kao onaj na nivou BiH. Dok su se Dodik i Stevandić borili na nivou RS, bili zajedno procesuirani pred sudom i tužilaštvom, neki su igrali igre i htjeli da minimiziraju nas iz Ujedinjene Srpske.

NN: Kampanja za predstojeće izbore već je počela, a to se posebno osjeti u odnosima na nivou BiH. Da li će se ova kampanja razlikovati od one iz 2022. godine i šta je to drugačije danas u odnosu na prije četiri godine?

PETKOVIĆ: Kampanja uvijek počne prije zvaničnog početka. A kada je u pitanju nivo BiH, tu preovlađuju nacionalne teme. Kada je FBiH u pitanju, njima je nivo BiH važniji od kantonalnog i federalnog nivoa. Po pravilu, njihovi predsjednici stranka su kandidati za najznačajnije funkcije na nivou BiH. U Republici Srpskoj je to drugačije, nama je fokus Republika Srpska. Priča o “reprezentaciji Republike Srpske u Sarajevu” nije uspjela jer nismo imali nacionalne zrelosti, ne smatram da je idealistička priča, i nadam se da ćemo jednom do nje i doći.

Od Savjeta ministara zavisi gradnja mosta između Srpca i Davora

NN: Nedavno je Savjet ministara BiH zadužio Ministarstvo komunikacija i transporta da razmotri Vašu inicijativu o izgradnji mosta preko rijeke Save između opština Srbac i Davor. Vjerujete li da će on na kraju biti izgrađen?

PETKOVIĆ: Da, to je za moj rodni kraj veoma značajna inicijativa i do same izgradnje mosta nam predstoji neizvjestan period. Da li će most biti i izgrađen, prije svega zavisi od ažurnosti i želje Savjeta ministara. Do danas nisam dobio bilo kakvo obavještenje od ministra Forte. Postaviću mu poslaničko pitanje na sljedećoj sjednici PD, a smatram da su ministri iz Republike Srpske ti koji treba da “poguraju” tu inicijativu jer bi se taj most gradio u Republici Srpskoj. Lično sam obavio razgovore sa načelnicima opština Srbac i Davor, koji apsolutno podržavaju ovu inicijativu, jer bi izgradnja mosta puno značila za građene Srpca i Davora koji vijekovima imaju dobre odnose. Most bi značio i za putnike iz drugih gradova, posebno sada kada su ogromne gužve na granicama. Udaljenost između ova dva mjesta je oko 500 m, a sada se ide preko 80 km i duže od dva sata, dok bi se izgradnjom mosta moglo preći za pet minuta.

Predsjednik poručio je na skupu Ujedinjene Srpske u Banjaluci da je ključ djelovanja ove političke organizacije očuvanje veze sa narodom, uz kombinaciju odlučnosti i diplomatskog pristupa u političkom djelovanju.

Stevandić je istakao da stranka kontinuirano radi na promociji svog identiteta i politike. „Trudimo se da na svakom mjestu promovišemo ko smo, šta smo, na koji način gradimo svoj subjektivitet, svoju ljudsku i nacionalnu i ekonomsku i svaku drugu politiku“, rekao je on.

Govoreći o podršci članstva, naglasio je da je u proteklom periodu prepoznat način rada Ujedinjene Srpske. „Ja želim da vam se zahvalim što, vidjeli smo to u zadnjih godinu dana, što ste prepoznali ideju Ujedinjene Srpske, prepoznali način na koji se ponašamo prema ljudima, komšijama, prijateljima“, naveo je Stevandić.

On je dodao da političko djelovanje stranke podrazumijeva balans između odlučnosti i diplomatije. „Tamo gdje treba biti odlučan – odlučni, a tamo gdje treba biti diplomata – diplomate. Tamo gdje treba da gradimo mostove i nudimo prijateljstva, mi to činimo na najpametniji diplomatski način“, rekao je.

Istovremeno, istakao je da stranka pokazuje čvrst stav kada je riječ o zaštiti institucija. „Tamo gdje treba da pokažemo da s nama nema šale i da nema šale sa Ujedinjenom Srpskom, ni sa Republikom Srpskom, ni sa našim institucijama, tamo pokazujemo da se s nama ne treba igrati“, poručio je Stevandić.

Prema njegovim riječima, Ujedinjena Srpska je razvila model političkog organizovanja koji obuhvata unutrašnju stabilnost i spoljne odnose. „Mislim da je Ujedinjena Srpska našla najbolji model političkog organizovanja i u Republici Srpskoj i vezano za partnere i vezano za Srbiju i vezano za Evropsku uniju“, rekao je on.

Stevandić je naglasio i važnost odgovornosti nosilaca vlasti. „Mi smo ti koji nosimo i odgovornost, ali mi smo ti koji treba da kažemo ljudima koji predstavljaju bilo kakvu vlast: nema toga da se pohasi, nema bahatosti, nema holivudskog života“, istakao je.

Govoreći o odnosu prema građanima, poručio je da političari moraju ostati bliski narodu. „Mora da razgovara sa svojim komšijama, prijateljima. Mi smo ljudi koji hoće da žive sa svojim narodom“, rekao je Stevandić.

Dodao je da Ujedinjena Srpska ne pravi distancu u odnosu na građane i prihvata kritike. „Ujedinjena Srpska nije digla glavu iznad svoga naroda, živi sa njim, komunicira, prihvata kritiku i prihvata da treba da popravi ako nešto nije u redu“, naveo je.

Na kraju je naglasio da je stav građana ključan za političko djelovanje. „Najvažnije je šta narod misli i najvažnije je da razumijemo to što narod misli, a ako nam nešto nije u redu, onda to treba da korigujemo prema onome što narod misli“, zaključio je Stevandić.