Kategorija: Politika

Delegat Kluba srpskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Radovan Kovačević rekao je da Republika Srpska nije protiv smanjenja akciza na gorivo, ali da to treba da riješe vlade Srpske i FBiH, a ne Parlamentarna skupština BiH.

“Nemojte računati da ćemo odustati od osnovnog principa, a to je da je Republika Srpska na prvom mjestu. Ključne odluke će da se donose u Banjaluci, a ne u Sarajevu”, poručio je Kovačević.

On je naveo da bi, da je neko stvarno želio da riješi ovaj problem, pozvao vlade entiteta kako je to predviđeno Ustavom u zakonima, pa bi onda dvije vlade dogovorile mjere.

Prema njegovim riječima, ovi prijedlozi za smanjenje akciza na gorivo su licemjerni, kao i pokušaj da se krizna situacija iskoristi za oduzimanje prava Republici Srpskoj.

“Govorite o mjerama vlade Srbije, Italije, Hrvatske, a podsjećam da BiH nema Vladu, već Savjet ministara i u njemu predstavnike tri konstituivna naroda i dva entiteta, a ključne odluke treba da donesu Republika Srpska i FBiH”, istakao je on i dodao da nijedna zemlja u regionu nema tri konstitutivna naroda i dva entiteta.

Kovačević je naveo da su akcize na litar dizel-goriva u Srbiji bile 1,23 KM, a da su akcize u Republici Srpskoj, a samim time i BiH 0,30 KM i da su najmanje u regionu.

“Srbija je smanjila na 0,99 KM i planira još jedno smanjenje koje će ići na 0,60 KM. U Hrvatskoj su akcize na dizel-gorivo 0,76 KM, u Crnoj Gori 0,88 KM i smanjili su na 0,44 KM i to je više nego u Republici Srpskoj i FBiH”, rekao je Kovačević.

Prema njegovim riječima, Republika Srpska razmatra da pomogne građanima time što će se vraćati 10 odsto akciza koje se plate na gorivo, za razliku od FBiH koja nema volje da riješi problem i koja donosi populističke mjere.

“Možemo da riješimo to pitanje, ali treba da razgovaraju Republika Srpska i FBiH. Mi ne pristajemo na to da BiH ima vladu”, naglasio je Kovačević i ponovio da je ovo put za rješavanje problema sa cijenom goriva.

Govoreći o navodima da su akcize ranije usvojene u Parlamentarnoj skupštini, Kovačević je rekao da su to dogovorili predstavnici tri konstitutivna naroda i dva entiteta.

“Koliko znam da su /predsjednik SNSD-a/ Milorad Dodik, /predsjednik SDA/ Bakir Izetbegović i predstavnici konstitutivnih naroda bili na sastanku i u Parlamentarnoj skupštini to usvojili”, naveo je Kovačević.

Ponovio je da Sarajevo neće donositi odluke umjesto Banjaluke.

“Mi tražimo rješenja da stvarno pomognemo građanima, a ne kako da ovu kriznu situaciju iskoristimo za centralizaciju BiH”, zaključio je Kovačević.

Nezadovoljstvo prevoznika po pitanju odnosa Evropske unije prema njima je potpuno opravdano, ali prevoznici moraju da znaju da su stvarni krivci za nagomilane probleme u ovom sektoru evropske birokrate, koje ne dozvoljavaju regularne radne uslove za sve, kaže Milorad Dodik, lider SNSD na Iksu.

– Zbog te nepravde ne smije biti kažnjen narod u Republici Srpskoj blokadama graničnih prelaza. Blokada, u ovim globalno izazovnim vremenima, može dovesti do zastoja snabdijevanja robom u Republici Srpskoj, prije svega naftom i naftnim derivatima. Zato smatram da blokiranje graničnih prelaza nije opravdano i da je usmjereno na pogrešnu adresu. Vjerujem da će prevoznici s predsjednikom Vlade Republike Srpske i ostalim nadležnim institucijama dogovoriti aktivnosti kako bi omogućili nesmetano obavljanje međunarodnog transporta – kaže Dodik.

Незадовољство превозника по питању односа Европске уније према њима је потпуно оправдано, али превозници морају да знају да су стварни кривци за нагомилане проблеме у овом сектору европске бирократе, којe не дозвољавају регуларне радне услове за све.

Због те неправде не смије…

— Милорад Додик (@MiloradDodik) March 23, 2026

Kaže da je jedna od mjera koja bi svakako trebalo da bude donesena je da, dok se ne riješi pitanje radnih dozvola, institucije BiH prestanu odlučivati o svim ostalim evropskim pitanjima.

– Pozivam sve da zajedničkim djelovanjem, a kroz institucije BiH, pomognemo našim prevoznicima u ostvarivanju njihovih zahtjeva – navodi Dodik.

Slučaj Milorada Dodika ponovo je u fokus stavio dugogodišnji problem – nepostojanje jasnih pravila o funkcionisanju institucije predsjednika Republike Srpske u vanrednim okolnostima.

Nakon što mu je sudskom odlukom oduzet mandat, predstavnici vlasti tvrdili su da Ustav predviđa samo tri načina prestanka funkcije – smrt, ostavku ili opoziv. Ipak, ubrzo su prihvatili presudu i pristali na rješenja koja nisu izričito predviđena najvišim pravnim aktom.

Narodna skupština Republike Srpske potom je imenovala vršioca dužnosti predsjednika, iako takva funkcija nije definisana Ustavom. Vlada formirana u tom periodu nije dugo opstala, što je dodatno produbilo političku nestabilnost.

Zbog niza sličnih situacija u protekloj godini, sve glasnije se postavlja pitanje potrebe donošenja posebnog zakona koji bi precizno regulisao ovu oblast.

U opozicionim redovima smatraju da je takav zakon neophodan. Podsjećaju na ranije krizne momente, od smjene Nikole Poplašena do perioda nakon smrti Milana Jelića, ali i na aktuelna dešavanja, uz ocjenu da se iste pravne nedoumice konstantno ponavljaju.

S druge strane, Milorad Dodik ne osporava korisnost zakonskog rješenja, ali ističe da trenutak za njegovo donošenje nije odgovarajući. Kako navodi, takav potez bi se mogao tumačiti kao lično motivisan.

Pravni stručnjaci, međutim, smatraju da je zakon odavno trebalo usvojiti. Ukazuju da Ustav Republike Srpske predviđa mogućnost dodatnog uređivanja ove oblasti, ali da to do danas nije realizovano.

Pravnik Milko Grmuša ocjenjuje da bi kvalitetno zakonsko rješenje otklonilo brojne dileme iz prakse. Ističe da je problem što se zakoni često koriste za političko pozicioniranje, zbog čega ustavna rješenja ostaju u drugom planu.

Prema njegovom mišljenju, zakon bi trebalo da precizira ne samo nadležnosti predsjednika, već i postupanje u vanrednim situacijama, poput smrti ili prestanka mandata.

Grmuša smatra i da je neophodno jasnije definisati ulogu potpredsjednika Republike, ocjenjujući da je postojeće stanje nefunkcionalno. Kao jedno od mogućih rješenja navodi da bi upravo jedan od potpredsjednika trebalo da preuzme dužnost predsjednika do izbora novog, umjesto uvođenja instituta vršioca dužnosti.

Aktuelna dešavanja, prema ocjenama sagovornika, još jednom su pokazala da pravne praznine u ovoj oblasti ostavljaju prostor za političke improvizacije, što dodatno komplikuje ionako osjetljiv institucionalni sistem.

Republika Srpska ima sve više političkih saveznika u svijetu koji razumiju principe slobode, identiteta i prava naroda na samostalno odlučivanje, poručio je lider SNSD-a Milorad Dodik, sumirajući aktivnosti tokom protekle sedmice.

Govoreći o učešću na Konferenciji konzervativne političke akcije u Budimpešti, Dodik je naveo da su teme bile globalne promjene i pitanje suvereniteta naroda. Istakao je da pojedini evropski lideri dijele slične stavove, posebno kada je riječ o očuvanju nacionalnog identiteta i političke autonomije.

U osvrtu na Evropsku uniju, Dodik je ocijenio da ona više ne počiva na vrijednostima na kojima je nastala. Kritikujući politiku Brisela, naveo je da se Unija, prema njegovim riječima, bavi cenzurom i obračunom sa neistomišljenicima, čime narušava sopstveni autoritet i političku stabilnost.

Govoreći o migrantskoj politici i bezbjednosti, Dodik je ukazao na, kako tvrdi, nedosljednosti EU, posebno u odnosu prema zemljama koje su ranije kritikovane zbog zaštite granica. Kao primjer naveo je Mađarsku, ističući da se kroz njen pristup vidi, kako kaže, racionalna politika koju Brisel osporava.

Dodik je naglasio da EU prema zemljama regiona ima odnos koji ih svrstava u neravnopravan položaj, te da se od njih očekuje prihvatanje odluka bez stvarnog učešća u njihovom donošenju. Takav pristup, smatra, dodatno destabilizuje političke odnose i povjerenje.

Komentarišući unutrašnje odnose u BiH, Dodik je iznio oštre kritike na račun ministra inostranih poslova Elmedina Konakovića, navodeći da njegovi stavovi i potezi doprinose produbljivanju političkih podjela. Istakao je da su odnosi u BiH na najnižem nivou do sada i ocijenio da se situacija kreće ka mirnom razlazu.

Osvrćući se na pitanje NATO integracija, Dodik je ponovio da Republika Srpska nije za članstvo, naglašavajući da za takvu odluku ne postoji saglasnost. Dodao je da postojeći dokumenti ne prejudiciraju članstvo, već ostavljaju prostor za dogovor unutar zemlje.

Dodik je poručio da je njegov politički fokus isključivo Republika Srpska, za koju tvrdi da, uprkos izazovima, pokazuje ekonomsku stabilnost i kontinuitet rasta. Naveo je podatke o rastu BDP-a, zaposlenosti i budžetskim izdvajanjima, ističući da Srpska funkcioniše i u složenim okolnostima.

Govoreći o budućim aktivnostima, najavio je niz međunarodnih putovanja, uključujući odlazak u Sjedinjene Američke Države, Rusiju, te evropske i bliskoistočne zemlje, što je opisao kao dio intenzivne političke agende u narednom periodu.

Zaključno, Dodik je ponovio stav da je neophodno jačanje srpskog političkog jedinstva i redefinisanje odnosa unutar BiH, uz ocjenu da će dalji razvoj situacije zavisiti od spremnosti svih aktera na dogovor o unutrašnjem uređenju.

Skup u Sarajevu, na kojem je potpisana deklaracija o tzv. lažnim narativima i islamofobiji, sve više dobija obrise političkog performansa nego ozbiljne društvene inicijative. Umjesto da bude inkluzivan i argumentovan forum, događaj je, prema ocjenama i iz samog Sarajeva i iz Republike Srpske, ličio na pažljivo režiran predizborni skup.

Kritike nisu došle samo iz jednog političkog tabora. I pojedini intelektualci iz Sarajeva otvoreno ukazuju da je struktura učesnika bila neadekvatna i politički obojena. Posebno se problematizuje činjenica da su dominantnu ulogu imali političari, dok je prisustvo poglavara Islamske zajednice dodatno naglasilo dojam da je riječ o političko-vjerskom, a ne akademskom ili stručnom okupljanju.

Takav pristup, kako se ističe, urušava kredibilitet same inicijative. Kada vjerski autoriteti zauzimaju centralno mjesto u političkoj deklaraciji, briše se granica između duhovnog i političkog djelovanja, što otvara prostor za manipulacije i zloupotrebe. Kritičari tvrde da takav model ne doprinosi rješenjima, već produbljuje podjele.

Iz Banjaluke stiže ocjena da se radi o klasičnoj političkoj instrumentalizaciji osjetljivih tema. Poruka je jasna: umjesto istinske zabrinutosti, inicijativa je iskoristila politički trenutak kako bi mobilisala biračko tijelo. Podsjeća se i na prethodne izborne cikluse, u kojima su, kako se tvrdi, slični narativi služili za homogenizaciju birača i skretanje pažnje na teme koje podižu tenzije.

Dodatnu oštrinu daje stav da se potpisnici deklaracije pozivaju na zaštitu od fenomena koje, kako tvrde kritičari, sami često generišu kroz političku retoriku i djelovanje. Takav paradoks se opisuje kao pokušaj preokretanja stvarnosti – stvaranje slike o ugroženosti u trenutku kada, prema drugoj interpretaciji, takva ugroženost ne postoji.

Jedan od najoštrijih tonova dolazi iz istoriografskog i analitičkog ugla, gdje se tvrdi da koncept islamofobije u ovom kontekstu predstavlja političku konstrukciju. Prema tom viđenju, ona služi kao sredstvo za homogenizaciju političkog bloka i njegovo predstavljanje kao jedinstvenog zaštitnika određenih interesa, dok se istovremeno osporava legitimnost drugih političkih pozicija u zemlji.

U tom narativu, situacija se dodatno radikalizuje tvrdnjama da se radi o namjernom preuveličavanju ili čak izmišljanju problema, s ciljem političkog pozicioniranja. Kritičari idu i korak dalje, tvrdeći da se kroz ovakve inicijative pokušava uspostaviti dominacija jedne političke i nacionalne vizije nad drugima.

Neizbježan je i širi kontekst. Promijenjeni geopolitički odnosi i smanjen uticaj međunarodnih aktera ostavljaju prostor domaćim političkim strukturama da redefinišu svoje strategije. U tom vakuumu, identitetske i bezbjednosne teme ponovo dolaze u prvi plan kao najefikasniji alat za političku mobilizaciju.

Na kraju, ono što ostaje kao utisak jeste da se deklaracija o „lažnim narativima“ sve više sama uklapa u taj narativ – ne kao rješenje, već kao dio političke igre. Umjesto smirivanja tenzija, ona dodatno produbljuje podjele i potvrđuje da su u savremenoj političkoj areni BiH ovakvi skupovi često samo uvod u izbornu kampanju, a ne iskren pokušaj dijaloga.