Kategorija: Ekonomija

Hapšenje predsjednika Venecuele Nikolasa Madura tokom vikenda ponovo je otvorilo pitanja kontrole nad naftnim sektorom južnoameričke zemlje, a investitori moraju da procijene ko će upravljati proizvodnjom i izvozom venecuelanske nafte i da li je moguć oporavak naftne industrije u zemlji.

Za sada, formalna kontrola ostaje u rukama državne kompanije PDVSA, koja upravlja većinom proizvodnje i rezervi u Venecueli, dok strane kompanije posluju kroz partnerstva.

Američki Ševron ima najznačajnije prisustvo kroz zajedničke projekte sa PDVSA, dok su ruske i kineske firme takođe prisutne, ali bez većinskog uticaja, prenosi CNBC.

Akcije Ševrona su danas u trgovini pred otvaranje berzi porasle za 6,5 odsto, a kompanije Ekson mobajl za 3,2 odsto.

Venecuela je nacionalizovala naftnu industriju sedamdesetih godina prošlog vijeka, a proizvodnja je vrhunac dostigla 1997. godine sa oko 3,5 miliona barela dnevno, prenosi Tanjug.

Od tada je pala na procijenjenih 950.000 barela dnevno, od čega se oko 550.000 barela izvozi, što značajno ograničava njen kratkoročni uticaj na globalno tržište.

Analitičari upozoravaju da bi eventualna promjena režima u Karakasu mogla privremeno da poremeti izvoz, jer bi nejasnoće oko upravljanja i plaćanja mogle da dovedu do zastoja u isporukama.

Dodatni pritisak dolazi od američkih sankcija na takozvanu “flotu tankera u sjenci”, što je već natjeralo Venecuelu da smanji proizvodnju.

Uprkos političkom šoku, neposredni rizik po globalno snabdijevanje ocijenjuje se kao ograničen.

Ševron trenutno izvozi oko 150.000 barela nafte iz Venecuele dnevno, što bi moglo da ublaži kratkoročne poremećaje, dok analitičari procjenjuju da bi geopolitička neizvijesnost mogla da doda oko tri dolara po barelu kao kratkoročnu premiju rizika.

Dugoročno gledano, značaj Venecuele leži u njenoj teškoj i sumpornoj nafti, koja je posebno tražena u složenim rafinerijama, naročito u Sjedinjenim Američkim Državama.

Složene rafinerije su napredne rafinerije koje mogu da prerađuju naftu nižeg kvaliteta i da je pretvore u skuplja kvalitetna goriva.

Postoji mogućnost da se vlast u Venecueli promijeni, a sankcije ublaže, ali čak i u tom slučaju bi oporavak naftne industrije u južnoameričkoj zemlji zahtijevao velika ulaganja.

Plan administracije Donalda Trampa da  Vašington obnovi venecuelansku naftnu industriju analitičari procjenjuju kao dugoročan i visokorizičan poduhvat, čija bi realizacija mogla da traje godinama i da košta više od 100 milijardi dolara, navodi Blumberg u analizi.

Venecuela raspolaže najvećim potvrđenim rezervama nafte na svijetu, ali naftna infrastruktura je, nakon godina korupcije, nedostatka ulaganja, požara i krađa, u velikoj mjeri devastirana, što čini oporavak izuzetno složenim.

Američki državni sekretar Marko Rubio izjavio je da očekuje snažno interesovanje naftnih kompanija u Sjedinjenim Američkim Državama za venecuelansku tešku naftu, koja je ključna za rafinerije na obali Meksičkog zaliva.

Politička nesigurnost u Venecueli predstavlja značajnu prepreku da nafta iz ove države igra značajniju ulogu na globalnom tržištu, a eksperti upozoravaju da bi kompanije poput Ševrona i Ekson mobajla zahtijevale jasne garancije političke stabilnosti prije nego što se odluče na velika ulaganja, zaključuju američki analitičari.

Indija je zvanično pretekla Japan i postala četvrta najveća ekonomija svijeta, sa bruto domaćim proizvodom od 4,18 biliona dolara, a očekuje se da će do 2030. godine preteći Njemačku i zauzeti treće mjesto.

Vlada u Nju Delhiju u godišnjem saopštenju prognozira da će u 2030. godini bruto domaći proizvod Indije iznositi 7,3 biliona dolara, prenosi Times of India.

U drugom fiskalnom kvartalu, od jula do septembra, privreda Indije porasla je za 8,2 odsto na godišnjem nivou, što predstavlja najveći rast među velikim svjetskim ekonomijama.

Snažna domaća potrošnja i rast privatnih investicija ključni su pokretači rasta, a analitičari ističu da su stabilna fiskalna politika i povećani kreditni tokovi omogućili kompanijama da prošire proizvodnju i podstaknu zapošljavanje, što dodatno jača ekonomski zamah.

Indijska vlada je tokom protekle godine sprovela niz reformi s ciljem olakšavanja poslovanja, uključujući unapređenja poreskog sistema i olakšice za strane investitore.

Ove mjere stvorile su povoljno okruženje za dugoročne investicije i tehnološki razvoj, što je posebno važno za industrije sa visokom dodatom vrijednošću.

Optimistične prognoze potvrđuju i međunarodne finansijske institucije. Svjetska banka očekuje privredni rast Indije od 6,5 odsto u 2026. godini, agencija Moody’s predviđa rast od 6,4 do 6,5 odsto, dok MMF i OECD prognoziraju stabilan rast indijske ekonomije u narednim godinama.

Republika Srpska u narednoj godini planira novo zaduženje u iznosu od 1,7 milijardi KM, ali ekonomski stručnjaci upozoravaju da realizacija tog plana može biti ozbiljno otežana. Kao ključne prepreke navode se ograničeni kapaciteti domaćeg finansijskog tržišta i problemi iz ranijih aranžmana sa međunarodnim posrednicima.

Ekonomista Zoran Pavlović ističe da postoje dva osnovna razloga zbog kojih će planirano zaduženje biti teško sprovesti. Prvi se odnosi na strukturu samog duga, jer je predviđeno da se najveći dio sredstava obezbijedi kroz dugoročno zaduženje.

– „Prvi je što su planirali da više-manje taj iznos od 1,7 milijardi bude primarno dugoročno zaduženje. A to može da bude dugoročno zaduženje po osnovu kupovine, odnosno prodaje obveznica na nekom evropskom tržištu. Treba imati u vidu da će se teško toliko novaca prikupiti sa lokalnog tržišta, ako se uzme u obzir ograničenje koje postoji da ni jedna financijska institucija ne može da bude u finansijskom svijetu izložena, odnosno da ne može dati više od 5 ili 10% plasmana jednom korisniku“, rekao je Pavlović.

Prema njegovim riječima, domaće finansijsko tržište nema kapacitet da iznese ovako obimno zaduženje, prvenstveno zbog zakonskih ograničenja koja važe za banke i druge finansijske institucije.

– „On smatra da teško da domaće tržište može da obezbjedi tu količinu novca prvenstveno zbog zakonskog ograničenja“, naveo je Pavlović.

Kao drugo ključno ograničenje, Pavlović ističe reputacioni problem Republike Srpske na međunarodnom tržištu kapitala, koji proizlazi iz spora sa ranijim posrednikom u emisiji obveznica.

– „Pretpostavljam da će morati da planiraju da idu opet na berzu. Jedini mali problem sa berzom je da će biti teško da odrade posao jer zadnjeg agenta koga su angažovali nisu ispoštovali. Njega su u biti prevarili pa je tužio Vladu Srpske za neisplaćenu proviziju za posao koji je uradio“, rekao je Pavlović.

On je podsjetio da se radi o sporu vrijednom tri miliona KM, koji još nije okončan. Tužbu je podnio Dušan Mađid Pajić, direktor švajcarske kompanije „Synergy Wealth Management“, koji od Republike Srpske potražuje posredničku naknadu za emisiju obveznica iz aprila 2021. godine, kada se Vlada Republike Srpske na Londonskoj berzi zadužila za 300 miliona evra.

Pavlović naglašava da uloga finansijskih agenata u ovakvim poslovima ima ključni značaj, jer oni predstavljaju vezu između emitenta obveznica i investitora.

– „To je nešto što je urađeno, a nije dobro zato što tih agenata koji rade na animiranju finansijskih institucija i fondova za kupovinu obveznica, jer ipak treba s jedne strane pripremiti, a s druge strane napraviti prospekt, odnosno dokument koji je osnov za prodaju obveznica“, rekao je Pavlović.

Prema njegovoj ocjeni, trenutna situacija je nepovoljna za Republiku Srpsku i može dodatno zakomplikovati novo zaduženje na međunarodnim tržištima kapitala.

– „Možda će htjeti neki drugi agent da radi, ali će uzeti pare unaprijed. U finansijskom svijetu se takve stvari ne rade. Republika Srpska će morati ići na neku međunarodnu berzu jer tih para nema u BiH. Ona dva osnova kako sam rekao, ali kad se još na to dodaju razni sudski sporovi koji su više-manje prisutni kao takvi u arbitražama, bojim se da nismo u dobroj situaciji“, zaključio je Pavlović.

Američki dolar je danas je bio u padu i očekuje ga najveći godišnji pad od 2017. godine, objavio je Rojters.