Kategorija: Društvo

Nekadašnji borci Vojske Republike Srpske, okupljeni u Udruženju “Veterani odbrambeno-otadžbinskog rata” početkom ovog mjeseca donijeli su odluku da izađu na ulice ukoliko Vlada Srpske i resorno ministarstvo nastave da ignorišu njihov zahtjev da se izvrši revizija statusa bivših boraca VRS.

Kako su poručili sa skupštine tog udruženja, koja je održana 2. juna, ukoliko u roku od 15 dana iz Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS ne dobiju odgovor da su spremni da krenu s procesom revizije i “odvoje žito od kukolja”, ratni veterani riješeni su da preduzmu radikalne korake. Između ostalog, zaprijetili su da će proteste održati pred zgradom Vlade Republike Srpske te da se, kako su najavili, neće povući sve do ispunjenja njihovih zahtjeva.

– Mi pokazujemo maksimalnu tolerantnost i spremnost za razgovore. S druge strane, nismo našli bilo kakvo razumijevanje – kaže za Srpskainfo potpredsjednik Udruženja “Veterani odbrambeno-otadžbinskog rata RS”, Nedeljko Klincov.

Inače, glavni predmet spora između bivših boraca VRS i predstavnika aktuelnih vlasti u Srpskoj jeste broj ratnih veterana koji ostvaruju pravo na mjesečni borački dodatak i ostale privilegije rezervisane za demobilisane borce. Prema procjenama navedenog udruženja, status bivših boraca u Republici Srpskoj trenutno ima najmanje 70.000 onih koji za vrijeme proteklog rata nisu ni “omirisali barut”, a kamoli učestvovali u borbama za stvaranje i odbranu Srpske.

Takođe, ratne veterane posebno je “raspalila” prošlogodišnja izjava ministra rada i boračko-invalidske zaštite RS, Danijela Egića, prema kojoj pravo na dobijanje mjesečnog boračkog dodatka u Srpskoj ostvaruje oko 194.000 ljudi. Uzimajući u obzir da prema brojnim relevantnim procjenama ukupan broj pripadnika VRS, čak ni u najkritičnijim ratnim godinama, nije prelazio 155.000, da je od završetka rata prošlo skoro tri decenije te da je veliki broj ratnih veterana prirodnim putem otišao s ovog svijeta, dok je nemali broj onih koji su odselili u inostranstvo, ostalo je nejasno kako se povećala cifra onih koji su učestvovali u ratu?

– I dalje čekamo odgovor da li su nadležne institucije spremne da izađu u susret našim zahtjevima ili ne. Ako ne dobijemo odgovor do kraja ovog mjeseca, preduzećemo radikalne korake. Oni podrazumijevaju blokadu puteva, proteste ispred Vlade i blokadu institucija. Mi smo ozbiljna organizacija i sigurno je da nećemo odustati od svojih zahtjeva – poručuje Klincov.

Na sastanku koji je početkom marta ove godine održan između predstavnika Udruženja “Veterani odbrambeno-otadžbinskog rata RS” i resornog ministarstva, između ostalog, dogovoreno je da se s procesom revizije krene u najkraćem mogućem roku.

Jedan od prijedloga ratnih veterana kako “odvojiti” prave od lažnih boraca VRS je da se u krivični zakon uvede to da svako ko ostvaruje pravo na borački dodatak ispuni obrazac u kojem pod moralnom i krivičnom odgovornošću potvrđuje da je u ratu proveo tačno određeni period, kao i ratnu jedinicu čiji je bio pripadnik.

Za prva četiri mjeseca ove godine u BiH je uvezeno vode u vrijednosti više od 86 miliona KM, dok je u istom periodu prošle godine BiH uvezla nešto više od 75 miliona KM ovog napitka.

Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH), tokom prvih četiri mjeseca ove godine voda se u BiH najviše uvozila iz zemalja regiona Srbije, Hrvatske, Slovenije, ali i Italije i Francuske, te Turske.

“Tokom ovog perioda iz BiH se voda najviše izvozila u Hrvatsku, Sloveniju, Crnu Goru, Srbiju i Austriju”, navodi se u podacima UIO BiH.

Zanimljivo je da BiH kao zemlja koja obiluje prirodnim izvorima pitke vode svake godine više vode uveze nego što izveze.

Ekonomski analitičari komentarišu da je uvoz vode u BiH u potpunosti neopravdan, te da je jedan od razloga ovakve situacije nedovoljna promocija domaćih proizvoda, ali i da, nažalost, jedan dio krivice snose i domaći potrošači koji preferiraju strane brendove.

Kako je u razgovoru za “Nezavisne novine” rekao ekonomski analitičar Igor Gavran, uvoz vode dominira iz više razloga, a jedan od njih je i to što domaći proizvođači nisu prepoznati kao brendovi van države.

“Da bi se to promijenilo potrebno je puno ulaganja u promociju. Određene svjetske nagrade za kvalitet koje su osvojene su svakako pomogle, ali nisu dovoljne jer i to treba promovisati”, kazao je Gavran, dodajući da, da bi se više promovisala domaća proizvodnja, potrebno je i bolje poslovno okruženje.

“Kada je riječ o konkurenciji nekim svjetskim brendovima to je gotovo nemoguće s obzirom na njihova sredstva za promociju”, naveo je Gavran, ističući da je drugi faktor koji otežava izvoz i to što se u svim uslovno rečeno normalnim državama preferira domaća voda.

“Gotovo da nema zemlje u kojoj ne dominira domaća voda. Unatoč svjetskim brendovima građani prepoznaju vlastiti kvalitet. BiH je, kada je riječ o uvozu, negativni izuzetak gdje je uvoz u potpunosti neopravdan. Dok za izvoz možemo naći opravdanja zašto nije veći, za uvoz slobodno možemo reći da je gotovo cijeli iznos od 86 miliona KM uvezene vode višak, jer u BiH imamo sasvim dovoljno domaćih izvora vode vrhunskog kvaliteta”, kazao je Gavran.

Dodao je da su najveći razlog zašto dolazi do tolikog uvoza, nažalost, upravo domaći potrošači.

“Najveći dio ovog uvoza se odnosi na bh. građane koji nerazumno donose odluku da kupe uvoznu vodu umjesto domaće. Da li je to zbog neinformisanosti, zbog nesvjesnosti da je domaća voda boljeg ili makar jednako dobrog kvaliteta kao i uvozna. Da li je zbog ličnih preferencija, da li zbog nerazumijevanja da ono što dolazi iz Srbije i Hrvatske nije domaći proizvod”, rekao je Gavran.

Da se nedovoljno ulaže u promociju domaćih brendova vode potvrdio je za “Nezavisne novine” i ekonomski analitičar Milenko Stanić, koji ističe da u BiH ne postoji veliko preduzeće koje se bavi proizvodnjom vode.

“Samo velika, krupna preduzeća mogu da nastupaju na inostranim tržištima. Kod nas u proizvodnji vode, ali i drugim sektorima, dominiraju sitna preduzeća, sa malim obimom proizvodnje. Veći obim proizvodnje znači i manji trošak proizvodnje po jedinici proizvoda”, rekao je Stanić, dodajući da domaća preduzeća ne mogu da ulažu u promociju svojih proizvoda.

“Naše organizacije nemaju uvid u značaj promocije, ali i nemaju sredstva za promociju. Važna je podrška našim izvoznicima, Vlada Srpske ima ograničene fondove, ali oni sigurno nisu zadovoljavajući i na onom nivou koji proizvođači izvoznici u drugim zemljama imaju”, naveo je Stanić.

Istakao je da su promjena odnosa prema domaćoj proizvodnji i veća podrška izvoznicima neophodni da se balans između uvoza i izvoza vode poboljša.

“Mi imamo mnogo veće resurse pitke vode u odnosu na one zemlje od kojih uvozimo vodu. Ključ je u stvaranju uslova da bolje koristimo te resurse”, zaključio je Stanić.

Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije pozvao je na strpljenje i smirenje jer se u tome nalazi unutrašnje ozdravljenje.

Prolazeći kroz bezizlazne situacije, iskušenja, nevolje i teškoće, Njegova svetost je ukazao da ne treba tragati za krivcem, već se boriti protiv vlastitog iskušenja da neko mora biti kažnjen da bi se uspostavila pravda, objavljeno je na sajtu Srpske pravoslavne crkve.

Nakon što je služio Svetu arhijerejsku Liturgiju u Sabornoj crkvi u Beogradu, patrijarh je u besjedi podsjetio na Јevanđelje po Јovanu koje navodi neke događaje iz života Spasitelja koji nisu zapisani u drugim jevanđeljima.

Ukazao je da jevanđelist Јovan navodi čuda koje je Gospod činio, poput iscjeljenja slijepoga od rođenja, postavljala su se razna pitanja čime su ljudi pokazali logiku ovog svijeta da u svemu pokušavaju da nađu logične i racionalne razloge.

– Sve pokušavaju da razumiju iz logike ovog svijeta. Logika vjere, logika ljubavi ne poštuje racionalne razloge i logiku ovog svijeta, ne poštuje kauzarni poredak ovog svijeta. Naprotiv, logika ljubavi i vjere ima svoja pravila i ona je sva u čudu – rekao je patrijarh srpski.

Prema njegovim riječima, reakcija fariseja i književnika koji su se držali pravila i zakona, kojima su pravila i zakoni bili važniji od čovjeka, upravo daleko od logike vjere ostavlja ih lišene saznanja onoga što se desilo u čudu iscjeljenja slijepog od rođenja.

– S jedne strane, oni koji prate Hrista pitaju se ko je kriv i smatraju da za sve mora postojati krivac ili krivica. Za sve što se ne uklapa u logiku ovog sveta mora da postoji onaj koji će biti kažnjen. To isto, na drugi način, čine i fariseji – rekao je patrijarh.

Patrijarh kaže da Gospod daje odgovore i na mnoge nedoumice i na mnoga stanja kroz koja ljudi prolaze.

– Treba da imamo smirenje i strpljenje da dočekamo da nam se javi Gospod, koji će baš zbog toga što smo imali strpljenje i smirenje dati i odgovor na našu nedoumicu. To strpljenje i smirenje nije ništa drugo nego unutrašnje ozdravljenje koje nas čini sposobnima da možemo da pronikemo u tajne koje se ne mogu razumeti logikom i pravilima ovog svijeta – rekao je srpski patrijarh u besjedi.

Vlada Republike Srpske i Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite imaju rok od dvije sedmice da odgovore da li su spremni da krenu sa procesom revizije statusa bivših boraca Vojske Republike Srpske.

Ako do toga ne dođe, veterani odbrambeno-otadžinskog rata planiraju održavanje protesnih skupova pred zgradom Vlade Srpske u Banjaluci sve dok se njihovi zahtjevi ne ispune.

Ovo za Srpskainfo poručuju predstavnici ratnih veterana koji su posljednih nekoliko mjeseci tražili od institucija Srpske i resornog ministarstva da se konačno razdvoji „žito od kukolja“, odnosno da pravo na isplatu mjesečnog boračkog dodatka imaju samo oni bivši borci VRS koji su zaista učestvovali u proteklom ratu.

Za razliku od njihovih ranijih procjena, kada su upozoravali da ukupan broj boraca VRS čak ni u najkritičnijim ratnim vremenima nije iznosio više od 155.000, ministar rada i boračko-invalidske zaštire RS, Danijel Egić, krajem prošle godine izjavio je da će pravo na mjesečni borački dodatak ostvarivati oko 194.000 boraca.

Navedena najava resornog ministra izazvala je žestoki revolt pojedinih boračkih udruženja, prije svega Udruženja „Veterani odbrambeno-otadžbinskog rata RS“, koji tvrde da je ta brojka višestruko naduvana te da bi, zbog toga, trebalo što hitnije krenuti s procesom revizije boračkih statusa.

– Proteklog vikenda održana je godišnja Skupština Udruženja “Veterani odbrambeno otadžbinskog rata RS”. Nakon diskusije, između ostalog, Skupština je usvojila prijedlog da se u roku od nekoliko dana uputi dopis ministru rada i boračko-invalidske zaštite da odgovori u roku od 15 dana da li su nadležne institucije spremne da što hitnije pokrenu reviziju rješenja kategorisanih boraca?

U suprotnom, Veterani odbrambeno-otadžbinskog rata RS će se pripremati za protest pred Vladom Republike Srpske – kaže za Srpskainfo potpredsjednik Udruženja “Veterani odbrambeno-otadžbinskog rata RS”, Nedeljko Klincov.

On, između ostalog, podsjeća da su krajem marta ove godine predstavnici tog udruženja imali sastanak s ministrom za boračka pitanja na kome je, između ostalog, dovoreno da se s procesom revizije krene u najkraćem mogućem roku.

– Naš prijedlog je da u krivični zakon treba uvesti to da svako ko ostvaruje pravo na borački dodatak mora ispuniti obrazac u kojem moralno i krivično potvrđuje to da je proveo rat od tada do tada i u toj i toj jedinici. Ono što nije u redu jeste to da ima dosta ljudi koji su bili vojno angažovani, ali nisu proveli vrijeme u zoni borbenih dejstava. Međutim, na osnovu nekog odlikovanja, koje im je neko dao, ti ljudi dobili su status borca prve kategorije. Mi to ne možemo da prihvatimo. Nije normalno da neko ko nije vidio prvu liniju fronta ima iste privilegije kao neko ko je četiri godine poturao svoju glavu – govorio je tada za Srpskainfo predsjednik Udruženja “Veterani odbrambeno-otadžinskog rata RS”, Risto Jeftić.

Iz Boračke organizacije Republike Srpske , u međuvremenu, stizale su poruke da su “uvijek bili i da će biti stava da se sva rješenja koja nisu zasnovana na zakonskim ili podzakonskim osnovama, moraju naći iz pravnog života”.

– O procesu sveobuhvatne revizije svih važećih rješenja o stečenim pravima i statusima nismo kao organizacija konsultovani, niti je o istom od nadležnih organa tražen stav i mišljenje BORS. Uvijek smo bili i bićemo spremni na razgovore o ovom pitanju i ako do istog dođe, imaćemo stav o svakom prijedlogu. Imajući u vidu da se u javnosti iznose spekulacije kako je BORS, navodno, protiv toga da se razdvoje borci od neboraca, mi javno pozivamo nadležne organe da ukinu ili ponište svako nezakonito rješenje i sva lažna uvjerenja. Nikad nećemo podržati selektivan pristup ovom pitanju. Ako se nešto radi, mora se raditi po principu ,,ni po babu, ni po stričevima, već po pravdi Boga istinitog”, što bi značilo da se preispita svaki stečeni status porodice poginulog borca, ratnog vojnog invalida, pa i demobilisanog borca – poručuju iz BORS.

 

 

 

Sela i gradovi u Srpskoj nezaustavljivo se prazne, a da populaciona rješenja za kojim Republika sporadično poseže ne mijenjaju višegodišnje negativne trendove pokazuju najnoviji podaci statističara prema kojima je za deceniju izgubljeno 56.360 stanovnika. Bez strateškog pristupa, koji uporno izostaje, stručnjaci smatraju da se osipanje stanovnika ne može i neće zaustaviti.

Posljednji popis stanovništva Srpske bio je 2013. godine, kada je u zemlji živio 1,171 milion građana, a deset godina kasnije tek 1,114 miliona.

Prema tabeli koju je objavio Republički zavod za statistiku, a tiče se procjene stanovnika vidljivo je da je Srpska lani u odnosu na godinu ranije izgubila oko 5.500 muškaraca i žena, što predstavlja blago poboljšanje u odnosu na raniji period, kada je na godišnjem nivou gubila i više od 10.000 stanovnika.

Statističari su izračunali da je od 2002. godine prirodni priraštaj Republike Srpske negativan. Kontinuitet pada prirodnog priraštaja ukazuje na sve veći broj umrlih, a manji broj živorođenih. Stopa prirodnog priraštaja u 2023. godini, kada je umrlo 13.508 ljudi, a rođeno 9.309 beba, iznosila je -3,7‰.

U poređenju sa 2022. godinom, lani je u Srpskoj umrlo 2.755 lica manje, dok je broj živorođene djece veći za 191, prenosi Glas Srpske.

Pozitivno je i što je od 2003. godine, od kada se računa stopa ukupnog fertiliteta, u 2023. zabilježena najviša. Tako je broj živorođene djece po ženi lani iznosio 1,45, dok je najniža stopa ukupnog fertiliteta, u posmatranom periodu, zabilježena 2011. godine, kada je bila 1,27.

Demograf Aleksandar Čavić kaže da je demografska slika Srpske gora nego što pokazuje zvanična statistika.

“Statistika uzima u razmatranje samo podatke o prirodnim priraštaju i unutrašnjim migracijama, to jest preseljavanje stanovnika između FBiH, Srpske i Brčko distrikta. Kada se u obzir uzmu spoljne migracije, koje su izuzetan generator gubljenja stanovnika, pretpostavka je da gubimo u prosjeku oko 15.000 ljudi godišnje. S tim u vezi u Srpskoj bi trebalo da bude između 975.000 do milion stanovnika”, rekao je Čavić i dodao da broj od 1,114 miliona nije realan.

Podsjetio je da sve zemlje regiona imaju izražen problem sa migracijama, s tim da je BiH jedina na zapadnom Balkanu koja je izvorište emigranata i za države u komšiluku.

“Hrvatska imigracijama gubi stanovništvo, ali građani BiH odlaze da rade i žive u toj zemlji. Slična situacija je i sa Srbijom, ali mi nemamo nijednu zemlju regiona koja bi bila izvorište migranata za naše područje. To je problem Srpske i FBiH. Istina je i da bogate zemlje bilježe negativne trendove u pogledu prirodnih kretanja, ali je problem što im mi obezbjeđujemo radnu snagu pa smo u ogromnom gubitku. Države poput Njemačke, Austrije, Švajcarske marku ne daju za povećanje nataliteta našeg stanovništva, marku ne ulažu u obrazovanje naših građana. Sve je obezbijedila naša zemlja, a oni nam uzimaju gotove stručnjake i jasno je da imamo problem”, istakao je Čavić.

 

Ulaganje isključivo u mjere koje podstiču natalitet, priča Čavić, neće dati željene rezultate, jer će i ti koji se rode opet otići u inostranstvo.

“Problem je primjena nepovezanih mjera koje su naslijeđene iz prošlog sistema, kada su okolnosti bile potpuno drugačije. Dobra mjera koju imamo se tiče plaćenog porodičnog odsustva, ali smo 20 godina morali objašnjavati da se ne može izmirivati iz privatnog kapitala. To je mjera koja ima jasan efekat, ali je sama po sebi nedovoljna. Potreban nam je sistem mjera. Jedan potez, dva, tri ne mogu riješiti decenijski problem. Mora postojati strategija demografskog razvoja”, kategoričan je Čavić dodajući da ne postoji univerzalni odgovor i rješenje za demografske probleme, jer su uzrokovani različitim faktorima.

Veoma je važno, navodi on, da se radi istraživanje efekata populacionih mjera koje nadležni donose.

“Ne možemo donijeti mjeru i da ona bude primjenjivana 20 godina, a da ne znamo kakve rezultate daje. Potrebe stanovništva se moraju pratiti. Mora biti nematerijalne podrške, rada na reproduktivnom zdravlju, informisanju javnosti. Moraju biti prezentovane i prednosti bračnog i porodičnog života, kojih je veoma mnogo. U čekaonici ambulante, restoranu, svadbi, svuda čim se začuje plač djeteta ljudi se mršte. I to su pogledi i stavovi koji se moraju mijenjati”, dodao je Čavić.

Za sociologa Dragu Vukovića ključni problem porazne demografske slike je pad nataliteta i kriza porodice.

Veoma je važno, navodi on, da se radi istraživanje efekata populacionih mjera koje nadležni donose.

“Ne možemo donijeti mjeru i da ona bude primjenjivana 20 godina, a da ne znamo kakve rezultate daje. Potrebe stanovništva se moraju pratiti. Mora biti nematerijalne podrške, rada na reproduktivnom zdravlju, informisanju javnosti. Moraju biti prezentovane i prednosti bračnog i porodičnog života, kojih je veoma mnogo. U čekaonici ambulante, restoranu, svadbi, svuda čim se začuje plač djeteta ljudi se mršte. I to su pogledi i stavovi koji se moraju mijenjati”, dodao je Čavić.

Za sociologa Dragu Vukovića ključni problem porazne demografske slike je pad nataliteta i kriza porodice.

“Ako pratimo istorijski razvoj porodice ne treba da se osvrćemo previše u prošlost. Dovoljno je posljednjih 100 godina, gdje se uočava rapidno smanjenje broj djece u porodici, kao i broj sklopljenih brakova. I migracije su svakako problem, ali pokretanja stanovništva, pogotovo u sadašnjem vremenu brzih komunikacija, globalnih trendova, jedinstvenog tržišta su normalna pojava. Razlog odlaska iz Srpske i BiH jednim dijelom leži i u činjenici da je društvo neuređeno, da je dosta kriminala i korupcije, krize obrazovanja i ekonomije generalno. Mi uopšte više nemamo velikih preduzeća koja su u bivšoj zemlji bila simbol zapošljavanja ogromnog broja ljudi”, priča za “Glas” Vuković.

Prema njegovim riječima, i politika ima uticaj, ali nije ključni faktor.

“Određene političke strukture i centri moći žele uporno da prikažu da ljudi zbog politike odlaze iz zemlje. Toga ima, ali nije glavni razlog. Ključni faktor, bar po mom mišljenju, je traženje boljeg rješenja, traganje za boljim uslovima rada, većim standardom koji će omogućiti ljudima zadovoljavanje različitih potreba. Težnja ka boljem je u ljudskoj prirodi”, priča Vuković.

Do pozitivnih pomaka, kaže Vuković, teško je napraviti ozbiljan iskorak, ali poručuje da društvo ne smije obustaviti borbu.

“Mora se tragati za populacionim mjerama koje će dati rješenje i zaustaviti negativan trend. Više pažnje se mora posvetiti porodici. Potez Srpske da porodicama sa četvoro i više djece isplaćuje stalna mjesečna primanja je konkretan, a rekao bih i odličan, jer vodi ka ozdravljenju porodice i poboljšavanju nataliteta. Generalno nam treba sistemski pristup, da se vratimo autoritetu i gajimo pozitivne vrijednosti kao što je brak. Da se stimulišu mladi bračni parovi, ali ne samo finansijski. To je neophodno da bismo se suprotstavili negativnim, novim rodnim pokretima koje nam donosi globalizacija, a koji su veoma pogubni za porodicu i identitet ljudi”, pojasnio je Vuković.

Živi se duže

 

U moru loših demografskih podataka svijetao primjer su oni o životnom vijeku ovdašnjeg stanovništva. Prema najnovijim pokazateljima statistike životni vijek građana Srpske lani je iznosio 78,85 godina. Godinu ranije taj broj je bio 76,48, a 2021. godine 75,03.

“Prosječan životni vijek muškaraca lani je bio 76,04 godine, a žena 81,70”, podaci su Republičkog zavoda za statistiku.

Svako drugo dijete u BiH mlađe od 11 godina ima profil na nekoj od društvenih mreža.

Ovaj frapantna informacija navodi se u istraživanju koje su na teritoriji BiH sproveli Kancelarija UNICEF-a i Regulatorna agencija za komunikacije, a iako je riječ samo o određenom broju anketiranih (obično nekoliko stotina ili par hiljada), podatak ni u kom slučaju ne može biti zanemaren.

U eri Instagrama, TikToka, Snapchata i drugih društvenih mreža, koje su dostupne svima koji imaju pametne uređaje, opasnost vreba na svakom ćošku, posebno ako se uzme u obzir da one gotovo pa nemaju starosnu granicu za pristup.

Nerijetko se o njih opeku i oni stariji, pa kako onda ne bi i najmlađi, koji teško mogu biti svjesni problema koje sa sobom nose klikovi, videa, fotografije ili objave.

S tim u vezi stiže još jedna zabrinjavajuća činjenica iz istog istraživanja, a to je da je više od 50 odsto ispitane djece doživjelo neprijatnosti na internetu, a da više od 85 odsto o tome nije ni sa kim razgovaralo, što je nedavno potvrdila Nineta Popović, voditeljka Odjeljenja za komunikacije UNICEF-a u BiH.

Ova organizacija, dodala je, radi na tome da internet učini sigurnim mjestom za učenje, druženje i izražavanje djece, te se sa nadležnima trude da promovišu bezbjednosne mjere na internetu.

No, opreza nikad dosta. Roditelji sa kojima smo imali priliku da razgovaramo podijelili su za “Nezavisne novine” svoja iskustva kako se bore sa dječjim zahtjevima, školskim obavezama i sve većom ulogom društvenih mreža.

“Djeci nikako nije mjesto na društvenim mrežama”, stav je Ivane K., majke devetogodišnje djevojčice, koja smatra i da društvene mreže nisu jedini problem.

“Imate danas i druge aplikacije, kao i razne igrice koje djeca igraju, a koje imaju opcije za dopisivanje. I na igricama djeca mogu da stupe u komunikacije sa nepoznatim ljudima”, napominje Ivana.

Bez obzira na to što u ovom slučaju govorimo o djeci koja spadaju u grupu mlađih osnovaca, dakle peti razred i niži, rijetkost je pronaći školarce koji ne posjeduju mobilni telefon. A gdje je tako, tu je i internet, a samim tim i društvene mreže.

“Problem među osnovcima su i Viber grupe u koje oni masovno ubacuju jedni druge i dijele kontakte”, poručuje za “Nezavisne” Jovana, majka troje osnovaca.

Iz iskustva kaže da su djeca u tim godinama nezrela i neiskusna, bez obzira na to koliko roditelji pokušavaju da pričaju sa njima.

“Zato olako mogu upasti u probleme jer ne mogu tako dobro i realno procijeniti opasnost od internet komunikacije”, navodi ona i dodaje da je jedna od mogućnosti uticaja na djecu kontrola sadržaja koje gledaju.

“Kao roditelji to možemo uraditi, možemo ograničiti šta mogu gledati i svakodnevno im pregledati sadržaje koje su gledali. Međutim, najvažnija stvar je svakako razgovor sa djecom jer u današnjem vremenu je najvažnije imati dobar odnos pun povjerenja, kako bi se oni mogli povjeriti roditelju čak i kada pogriješe i razumjeti da im je porodica jedini bezuslovni oslonac na koji uvijek mogu da računaju”, kaže Jovana.

Kontrola sadržaja i upotrebe mobilnog telefona ključ je i za Nikolinu J.

“Moja kćerka uskoro treba da krene u treći razred. Često dođe i traži da joj kupimo mobilni telefon, ali smo muž i ja protiv toga. Ona zna koliko dnevno može da koristi isključivo naš telefon, ali se i tu većinom radi o igricama”, pojašnjava Nikolina.

Pojedini sagovornici smatraju da je dozvoljavanje djeci da tako mlada imaju društvene mreže očigledan propust roditelja.

“Ako se vratimo nekoliko godina unazad, djeca nisu ni znala šta je pametni telefon, a kamoli imala profil na društvenim mrežama. Takođe, činjenica da je više od 50 odsto ispitane djece doživjelo neprijatnosti na internetu, a da više od 85 odsto o tome nije ni s kim razgovaralo, potvrđuje i to da roditelji ne obraćaju pažnju na društvene mreže koje su dopustili djeci da imaju”, navodi Marija iz Banjaluke.

Sociolog Mirjana Čeko navodi da je prisustvo djece na društvenim mrežama složen fenomen koji se ne može jednostavno objasniti, niti se problemi koji dolaze s njim mogu riješiti preko noći. I ona smatra da podaci istraživanja u BiH ukazuju na ozbiljan problem komunikacije, pa čak i povjerenja između djece i odraslih.

“Djeca su uplašena i osjećaju nelagodu da razgovaraju o svojim iskustvima, što dovodi do osjećaja izolacije, otuđenosti i nezadovoljstva. Osim toga, činjenica da se većina ovih profila nalazi na platformama kao što su TikTok, Snapchat i Instagram ukazuje na potrebu za većom regulacijom ovih platformi. Ali, pitanje regulacije društvenih mreža i zaštite djece na internetu je socijalni problem koji zahtijeva kolektivnu akciju. Ovo uključuje ne samo roditelje i staratelje, već i škole, vladine institucije, i same platforme društvenih mreža. Svi ovi akteri imaju ulogu u stvaranju sigurnog digitalnog okruženja za djecu”, naglasila je Čeko.

S obzirom na to da nam je ljeto pred vratima, a samim tim i period godišnjih odmora i ljetovanje izvan granica zemlje, potrebno je da na vrijeme provjerite putne isprave, odnosno do kada su validne.

Ukoliko ne znate koliko mjeseci prije nego što istekne rok važenja vašeg pasoša treba da ga zamijenite, detaljnije o ovome čitajte u nastavku.

Provjerite rok važenja pasoša
Veoma je važno da pred putovanje provjerite rok važenja pasoša kako vas ne bi vratili sa granice i tako možda propustili da ove godine odete na ljetovanje. Kao što stranac može ući u BiH ukoliko ima važeći pasoš ili drugi identifikacioni dokument, isto tako je slučaj i sa bh. građanima.

Tako je za putovanje u stranu zemlju potrebno da imate pasoš čije je važenje:

– najmanje tri mjeseca duže od namjeravanog datuma odlaska s teritorije BiH (na teritoriji EU važi pravilo po kojem svaki bh. državljanin mora imati pasoš čiji je rok isteka do tri mjeseca pri povratku u BiH, jer oni do tri mjeseca mogu boraviti u EU).

Takođe, bitno je da je pasoš izdat u posljednjih deset godina.

Koji je rok važenja bh. pasoša?
Zakon o putnim ispravama Bosne i Hercegovine propisuje sljedeće:

– Pasoš za državljane BiH izdaje se sa rokom važenja od deset godina,

– Državljaninu koji nije navršio tri godine starosti pasoš se izdaje s rokom važenja od tri godine, dok državljaninu u dobi od tri do osamnaest godina s rokom važenja od pet godina,

– Diplomatski i službeni pasoši izdaju se s rokom važenja od pet godina,

– Državljaninu koji ima status raseljenog lica i ima prijavljeno boravište pasoš se izdaje sa rokom važenja od dvije godine,

– Državljaninu kojem se privremeno ne mogu uzeti otisci prstiju izdaće se pasoš s kraćim rokom važenja, a nadležni organ ovaj podatak upisuje na posebno mjesto u obrascu pasoša.

Takođe, bitno je znati i da zahtjev za izdavanje pasoša za dijete ispod 18 godina starosti podnose roditelji ili zakonski staratelji uz obavezno prisustvo djeteta za koje se podnosi zahtjev, s tim da je neophodno da oba roditelja imaju važeću ličnu kartu ili pasoš.

Šta je potrebno za izdavanje novog pasoša ili zamjenu postojećeg?
– zahtjev za izdavanje pasoša (u zahtjevu obavezno navesti mjesto i opštinu upisa u matičnu knjigu rođenih i knjigu državljana BiH),

– ličnu kartu ili drugu javnu ispravu iz koje se može utvrditi identitet, prebivalište i državljanstvo BiH,

– putnu ispravu čiji je rok važenja istekao (osim ako je ukradena ili izgubljena),

– dokaz o uplati naknade za izdavanje pasoša – 50 KM (uplatnica),

– dokaz o plaćenoj administrativnoj taksi od pet KM.

Izdavanje pasoša u roku kraćem od propisanog
Putnu ispravu je moguće dobiti i u roku od 72 časa ako je zahtjev podnesen u Bosni i Hercegovini, odnosno sedam dana ako je zahtjev podnesen u diplomatsko-konzularnom predstavništvu BiH u inostranstvu, od trenutka podnošenja zahtjeva ako je u pitanju liječenje u inostranstvu, bolest i smrt člana uže porodice.

Podnosilac zahtjeva je dužan podnijeti potrebne dokaze, a u ovim slučajevima cijena putne isprave je ista kao i cijena putne isprave izdate u redovnom postupku.

U suprotnom, cijena putne isprave izdate u roku kraćem od propisanog uvećava se za dodatnih 200 KM, a cijena putne isprave izdate u diplomatsko-konzularnom predstavništvu Bosne i Hercegovine u inostranstvu za dodatnih 250 evra.

Služba za poslove sa strancima BiH evidentirala je u aprilu 8.374 migranta, što je za 15 odsto više nego u istom periodu lani, saopšteno je u najnovijem izvještaju o mobilnosti migranata Međunarodne organizacije za migracije.

Kako su saopštili, broj neuspjelih graničnih prelazaka u Hrvatsku i dalje je visok, a 76 odsto ispitanika je izjavilo da su u aprilu 2024. godine pokušali i nisu uspjeli preći granicu barem jednom.

“Većina migranata stiže do Sarajeva i putuje u Bihać kako bi pokušali preći granicu sa Hrvatskom na području Velike Kladuše. Neki migranti napuštaju BiH i oko područja Bosanske Gradiške, Srpca i Orašja”, navedeno je.

Dodaju da iz Crne Gore većina migranata prelazi u BiH sa graničnog prelaza Metaljka, a neki migranti su u BiH ušli i na području graničnog prelaza Vraćenovići, odnosno Deleuša.

Istakli su da u BiH migranti dolaze preko istočne granice sa Srbijom ili granice sa Crnom Gorom, južnije. Najviše ljudi je ušlo na područje između Zvornika i graničnog prelaza Šepak, dok su ostale ulazne tačke iz Srbije bile oko Bratunca.

“Sedamdeset pet odsto ispitanika već je barem jednom pokušalo preći granicu s Hrvatskom. Šest odsto ovih pokušaja bilo je uz pomoć krijumčara. Gotovo svi ispitanici su izjavili da nisu uspjeli jer su ih vlasti presrele i vratile, dok je preostalih jedan odsto ispitanika reklo da se to desilo zbog zatvaranja rute. Samo dva ispitanika izjavila su da ne bi ponovo pokušali da pređu granicu. Ispitanici koji su učestvovali u anketi koriste društvene mreže i instant poruke kako bi organizovali svoja putovanja u zapadnu Evropu. Najčešće korištene platforme su WhatsApp, Facebook i Viber”, dodaju.

Ukupno gledano, najviše migranata je iz Sirije, a slijede Avganistan, Maroko, Nepal i Turska. Više od tri četvrtine ispitanika iz Sirije i Turske izjavilo je da namjerava putovati u Njemačku. Državljani Avganistana su najviše spominjali Njemačku, Italiju i Francusku, dok su prve tri destinacije za državljane Maroka bile Italija, Francuska i Španija. Ispitanici iz Nepala rekli su da im je cilj da putuju u Njemačku, Španiju i Italiju.

Sudeći prema mini-ispitivanju unutar fokus grupe koju su uradili anketari IOM-a, prosječna dužina boravka migranata u BiH bila je 36 dana, šest dana duže nego u martu 2024. i 11 dana duže nego u februaru 2024. godine. Osamdeset tri odsto ispitanika, kako je istaknuto, ušlo je preko jednog od pograničnih područja sa Srbijom, dok je devet odsto ušlo iz Crne Gore. Preostalih šest odsto je ušlo avionom. Od 35 ljudi koji su stigli avionom, 27 je bilo iz Turske, četiri iz Kine, tri iz Somalije i za jednog ispitanika ova informacija je nepoznata.

Na pitanje da li su ih pratili ljudi koji su im olakšali prelazak granice, 39 odsto ispitanika je izjavilo da su bili u pratnji. Poređenja radi, u martu 2024. godine 45 odsto ispitanika izjavilo je da su imali pomoć, dok je u februaru 2024. godine 54 odsto izjavilo da su imali pomoć.

Oko 90 odsto ispitanih je izjavilo da su pješačili, dok je 81 odsto reklo da su putovali autobusom između nekih ključnih lokacija. Osim autobusom, 27 odsto je izjavilo i da su uzeli taksi. Intervjui ključnih ispitanika otkrili su da je prosječna cijena taksija po osobi unutar BiH oko 50 evra.

“Sedamdeset pet odsto ispitanika već je barem jednom pokušalo preći granicu s Hrvatskom. Šest odsto ovih pokušaja bilo je uz pomoć krijumčara. Gotovo svi ispitanici su izjavili da nisu uspjeli jer su ih vlasti presrele i vratile, dok je preostalih jedan odsto ispitanika reklo da se to desilo zbog zatvaranja rute. Samo dva ispitanika izjavila su da ne bi ponovo pokušali da pređu granicu”, naglašeno je.