Kategorija: Društvo

Obraćaju nam se zdravstvene ustanove s molbom da se spriječi ulazak neprovjerenih, neregistrovanih lijekova koji često imaju golim okom vidljive nedostatke u kvalitetu, a čijom primjenom se ispoljavaju brojna neželjena dejstva kod pacijenata.

Tvrde to iz Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH (ALM BiH), te dodaju da su u pitanju problemi koji se odnose na zloupotrebu institucije interventnog uvoza koji postoje i naročito su izraženi od 2018. godine, a za koji dozvole daju entitetska ministarstva zdravstva i Odjel za zdravstvo Brčko distrikta BiH.

“Neregistrovani lijekovi koji ulaze u Bosnu i Hercegovinu putem interventnog uvoza ne podliježu kontroli kvaliteta (osim rizičnih lijekova) i radi se o potpuno nekontrolisanim lijekovima”, naveli su iz Agencije.

Kako naglašavaju, odredbom Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima BiH interventni uvoz propisan je u cilju rješavanja hitnih potreba za određenim lijekom.

“A trenutno imamo situaciju da se implementacijom ove odredbe vrši redovno snabdijevanje tržišta u sklopu tenderskih nabavki koje se planiraju unaprijed za period od šest mjeseci do tri godine”, upozoreno je u Prijedlogu izvještaja o radu ALM BiH za 2022. godinu.

S druge strane, iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS kažu da uvoz lijeka koji nema dozvolu za stavljanje lijeka u promet mogu odobriti nadležna ministarstva Srpske, FBiH i Odjel za zdravstvo Brčko distrikta u nekoliko slučajeva.

Recimo, kako dodaju, to se može uraditi za potrebe određenog pacijenta ili uvoza ograničenih količina lijekova neophodnih za zaštitu zdravlja stanovništva na prijedlog zdravstvene ustanove, u slučaju izdavanja lijeka na teret institucije nadležne za zdravstveno osiguranje, za potrebe naučnoistraživačkog rada ili za potrebe uvoza neophodnih lijekova humanitarnog porijekla.

“Ministarstvo postupa u skladu sa važećim propisima, a po zahtjevu za uvoz lijeka koji podnosi pravno lice koje ima dozvolu za obavljanje prometa lijekova na veliko, tj. veleprometnik lijekova, uz priloženu propisanu obaveznu dokumentaciju, a koja, između ostalog, podrazumijeva i sertifikat proizvođača o kvalitetu lijeka, kao i važeću potvrdu nadležnog organa da je lijek proizveden u skladu sa dobrom proizvođačkom praksom i da se nalazi u prometu u zemlji izvoznici”, kažu za “Nezavisne novine” iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS.

Iz Fonda zdravstvenog osiguranja (FZO) RS naglašavaju da im je na prvom mjestu da za svoje osiguranike nabavljaju lijekove koji su kvalitetni, efikasni i bezbjedni. Kako dodaju, imajući u vidu da je upravo rješenje o registraciji lijeka najbolja garancija toga, Fondu je prvenstveno u interesu da lijekovi koji se nabavljaju budu i registrovani.

“Međutim, u praksi je situacija, nažalost, drugačija i često se dešava da se na tendere Fonda za nabavku određenih lijekova ne javi nijedan dobavljač sa registrovanim lijekom. U tim slučajevima FZO RS nema drugu opciju izuzev da ugovor potpiše sa dobavljačem neregistrovanih lijekova. U suprotnom, pacijenti bi ostali bez potrebne terapije”, kažu iz FZO RS.

Primjera radi, kako dodaju, od devet lijekova koje nabavljaju za rijetke bolesti u okviru Programa lijekova, čak šest nije registrovano u BiH i nije bilo drugih ponuda.

“Postavlja se pitanje šta u tim situacijama FZO RS treba da radi?! Naravno da je naše opredjeljenje da nabavimo lijekove za oboljele bez obzira na to što nisu registrovani u BiH”, kažu iz FZO RS za “Nezavisne novine”.

Dakle, kako dodaju, ako se na tender ne prijavi dobavljač sa registrovanim lijekom, bilo da nema registrovanog lijeka na tržištu BiH ili da dobavljači nemaju finansijski interes, tada ne preostaje ništa drugo nego da se nabavi neregistrovani lijek.

“Napominjemo da nam dobavljači često ukazuju na problem dugog čekanja na registraciju lijekova u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH, kao i na obnovu rješenja za registraciju, na šta čekaju i duže od godinu dana. Prema tome, ažurniji rad Agencije mogao bi upravo da utiče na to da se smanji uvoz neregistrovanih lijekova u Republici Srpskoj i BiH”, ističu iz FZO RS.

Iz ALM BiH, međutim, imaju opravdanje za kašnjenja.

“Kašnjenja u postupcima obnove dozvole za stavljanje lijeka u promet uzrokovana su velikim odlivom visokokvalifikovanog kadra posljednjih nekoliko godina iz Agencije, čija mjesta se ne popunjavaju, što pogoduje povećanju interventno uvezenih lijekova. To postaje gorući problem čijem se rješavanju treba pristupiti što prije”, tvrde iz ALM BiH.

Iako danas ne postoji Vojska Republike Srpske, a samim tim ni njena gardijska motorizovana brigada, postoji Udruženje gardista koje njeguje i čuva sjećanje i tradiciju na ovu elitnu i slavom ovjenčanu jedinicu.

Poručio je ovo predstavnik gardista Željko Dakić na Svečanoj akademiji koja je održana sinoć u Banskom dvoru u Banjalucu u povodu postojanja 30 godina 1. gardijske motorizovane brigade Glavnog štaba VRS.

On podsjeća da je Prva gardijska motorizovana brigada osnovana odlukom Glavnog štaba Vojske Republike Srpske na Bogojavljenje 19. januara 1993. godine. Кroz brigadu je, kaže Dakić, prošlo oko 7.100 gardista, a njih 118 ugradilo je živote u temelje Republike Srpske.

– Mi želimo da se otrgnu zaboravu herojski podvizi ove brigade i njenih boraca gardista, uglavnom golobradih mladića – istakao je Dakić. On je poručio da su gardisti dostojanstveno branili Republiku Srpsku zbog čega su posebno ponosni.

Na svečanoj akademiji, osim predstavnika ovog udruženja, govorio je i istoričar Željko Vujadinović koji se posebno naglasio koliko su važne proslave bitnih jubileja, jer njeguju kulturu sjećanja.

– Neka ova akademija bude podsticaj i dio kolektivnog sjećanja srpskog naroda. To će biti značajno svim gardistima, ali je posebno važno i da cjelokupno društvo pamti šta se sve dešavalo u proteklom ratu, jer je dosta bilo ratovanja za interese drugih – istakao je Vujadinović.

Svečanoj akademiji prisustvovali su predstavnici Narodne skupštine RS, Vlade RS, narodni poslanici, predstavnici Centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica i drugi koji su svojim dolaskom podržali Udruženje gardista.

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić istakao je da obilježavanje ovakvih jubileja njeguje i čuva sjećanje na borce, posebno one koji nažalost više nisu među živima.

– Našim sjećanjem i prisustvom na jednom ovakvom skupu možemo samo da odamo poštovanje svim tim ljudima. Do svih nas je da takvo herojstvo ne zaboravimo i da to prenosimo svojoj djeci – istakao je Stevandić.

Svečana akemija je bila prilika i za uručenje zahvalnica predstavnicima republičke vlasti i zaslužnim pojedincima koji kontinuirano i sistemski podržavaju rad udruženja.

Zahvalnice su uručene predsjedniku Republike Srpske, Miloradu Dodiku, predsjedniku Vlade Radovanu Viškoviću, predstavnicima resornog ministarstva, Centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica, Puteva Srpske te drugim pojedincima koji su zaslužni za postojanje ovog udruženja. Obilježavanje dana brigade biće nastavljeno u Кalinoviku, Bijeljini kao i u drugim gradovima Republike Srpske.

Direktor “Pošta Srpske” Miladin Radović rekao je da je ovo preduzeće uspjelo da adekvatno odgovori na sve izazove u turbulentnoj prethodnoj godini i ostvari značajne rezultate sa povećanjem prihoda i obimu poslovanja.
“Ono što će ostati prioritet jeste da se vodi računa o zaposlenima, kao i da građani Republike Srpske imaju kvalitetniju uslugu”, rekao je Radović novinarima u Banjaluci.

Kada je riječ o radnicima kojima je prekinut radni odnos jer nisu dolazili na posao, Radović je poručio da su “Pošte Srpske” dale sve odgovore Vladi, kao i da će ovo preduzeće nastaviti sa praksom kontrolisanja i preduzimanja mjera.

“Vlada Republike Srpske je dobila sve odgovore iz našeg preduzeća kada je riječ o radnicima koji se nisu pojavljivali na radnom mjestu i ona će u skladu sa tim dalje preduzeti sve mjere”, istakao je Radović.

Prema njegovim riječima, u narednom periodu očekuje se poboljšanje usluga i uslova rada, te povećanje plata radnicima.

Ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Bojan Vipotnik rekao je da je za unapređenje energetske efikasnosti u javnim objektima u ovoj godini planirano ulaganje 10 miliona KM, kao i da će biti nastavljeno sprovođenje aktuelnih projekata u ovoj oblasti.

On je istakao da je sprovođenje mjera energetske efikasnosti opštedruštveni cilj i strateško opredjeljenje Vlade Republike Srpske, kako zbog ušteda na materijalnim troškovima za grijanje i električnu energiju i smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte, tako i zbog poboljšanja ukupnog privrednog ambijenta.

“U okviru projekta energetske efikasnosti koji se finansira iz grant sredstava Njemačke razvojne banke planirana je sveobuhvatna sanacija pet javnih objekata, a procijenjena vrijednost investicije iznosi od 7,5 do 8 miliona KM”, rekao je Vipotnik.

On je precizirao da se ovaj projekat bazira na unapređenju mjera energetske efikasnosti prvenstveno školskih i predškolskih javnih objekata, čime bi trebalo da se poboljšaju uslovi i komfor korisnika tih objekata.

Prema njegovim riječima, kroz projekat energetske efikasnosti koji se finansira iz grant sredstava Zelenog klimatskog fonda, biće uloženo 1,2 miliona KM.

Osim konkretnih aktivnosti na energetskoj obnovi objekata, Vipotnik kaže i da je planirano usvajanje Strategije obnove zgrada u Republici Srpskoj za period do 2050. godine.

“Usvajanjem ove strategije i ispunjavanjem obaveza, Vlada Srpske će iskazati i jasnu podršku razvoju domaće privrede koja se bavi proizvodnjom i snabdijevanjem materijala i opreme za obnovu zgrada, razvojem efikasnijih i karbon-neutralnih sistema za grijanje i hlađenje”, istakao je Vipotnik.

Govoreći o problemu skladištenja i odlaganja radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori u Hrvatskoj, na samoj granici sa Republikom Srpskom, Vipotnik je naglasio da je stav Narodne skupštine Srpske, ali i institucija na svim nivoima vlasti u BiH da se ne dozvoli izgradnja odlagališta u napuštenom vojnom objektu u Čerkezovcu, na samo 900 metara od zaštićenog područja – Parka prirode “Una”.

On je podsjetio da je Savjet ministara formirao ekspertski i pravni tim za praćenje stanja i aktivnosti u vezi sa ovom problematikom kojoj se mora pristupiti ozbiljno i vodeći se interesima više od 250.000 stanovnika koji žive u slivu rijeke Una.

“Želim da vjerujem da će Hrvatska prihvatiti naše argumente i u duhu dobrosusjedskih odnosa odustati od izgradnje odlagališta radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva na samoj granici, a ako ne, svoja prava ćemo zaštititi pred međunarodnim sudovima”, poručio je Vipotnik.

Ono što u svijetu postaje normalno, za radnike u BiH zvuči nevjerovatno, ali primamljivo.
Zaposleni u nekim svjetskim kompanijama dobili su pravo da odrade punu radnu nedjelju za četiri dana umjesto uobičajnih pet, a da im plata ostane ista. Manje radnih dana ne znači da će raditi manje, nego će jednostavno radno vrijeme uskladiti sa obimom posla.

Većina radnika kaže da je srećnija jer svoj život žive na bolji i ljepši način.

Radnici su, pokazali su rezultati, produktivniji i zadovoljniji, a srećan radnik je dobar radnik, kažu poslodavci koji su ideju prihvatili i realizovali. Ističu da je ono što time žele da postignu da radnici iskoriste taj dodatni dan da se opuste i potpuno zaborave na posao.

Ono što u svijetu postaje normalno, za radnike u BiH zvuči nevjerovatno, ali primamljivo.

“U današnje vrijeme kada depresija predstavlja veliki problem, kada ljudi imaju prihološke probleme, više vremena bi koristilo da bolje, zdravije i ljepše žive”, kaže Darko Purić, radnik iz Doboja.

Bijeljinci sa kojima smo razgovarali potvrđuju da je ideja o četiri radna dana dobra, da bi radnici bili zadovoljniji i manje nervozni, jer bi vrijeme mogli da provode sa porodicom i prijateljima, da se druže i izlaze.

Imali bi, kažu, više vremena za svoju djecu, što je roditeljima najbitnije.

Više slobodnog vremena za vaspitanje i odgoj djece kao jednu od najvećih dobiti kraće radne nedjelje, izdvajaju i sociolozi.

Sociolog Vladimir Vasić kaže da zbog nedostatka vremena za posvećenost djeci imamo dosta slučajeva socijalno i vaspitno zapuštene djece.

“U bazi patološkog, kada je u pitanju problem djece sa problematičnim ponašanjem i maloljetničke delikvencije, jedan od ključnih razloga zašto dolazi do toga je nedostatak slobodnog vremena roditelja”, navodi Vasić.

Iako zvuči kao utopija, potrebno je dati šansu svakoj opciji koja bi istovremeno bila isplativa za poslodavca i stvorila radnika koji bi ostao odan poslodavcu, smatra Darko Purić.

“Mislim da bi poslodavac npr. mogao, za početak, skrati taj peti radni dan, da se radi do 13 časova, pa da vidimo da li ima razlike i uticaja na proizvodnju. Taj postepen način bi možda bio i najbolji”, ocjenjuje Purić.

Dodaje da bi, ako bi produktivnost bila ista i sa skraćenim radnim vremenom, radnici mogli da dobiju slobodan cijeli taj dan.

Ipak, za poslodavce u BiH je četvorodnevna radnja u proizvodnji nemoguća jer, kažu, manje radnih dana znači manje sati i manju platu, kažu u Uniji udruženja poslodavaca Republike Srpske.

“Postoje neki projekti u svijetu za koje još ne postoje rezultati. Međutim, sve te projekte su podržavale države da bi se utvrdilo kakvi su efekti. Znamo da u svijetu uvijek bude “fensi” ideja, pa ćemo mi sačekati da vidimo koji su stvarni efekti toga”, kaže Saša Trivić, predsjednik Unije.

Iako su svjesni da kraće radno vrijeme nije ostvarivo u pojedinim sektorima, građani su jednoglasni: za tako nešto nema volje među većinom poslodavaca.

“Poslodavci uvijek žele da izvuku maksimum iz radnika, da se radi što više. Čak je i ukidanje radne nedjelje većina poslodavaca teško prihvatila, pa bi željeli da se radnici i vrate na svoja radna mjesta i tim danom”, smatraju anketirani Bijeljinci.

Teško je govoriti u dodatnim pravima radnika u BiH koja ima ogroman broj nezaposlenih, u kojoj se često ne poštuju ni osnovna ljudska prava, u kojoj nekim radnicima kasne plate ili se ne uplaćuju doprinosi. Zemlji u kojoj nerijetko zaposleni rade po 12 umjesto 8 sati ili po dva posla kako bi prehranili porodicu, kaže Vasić.

“Imamo zakonom definisan minimalac, a ljudi rade ispod minimalca. Imamo definisano da trudnice imaju pravo na trudničko bolovanje, a bezbroj je slučajeva u Srpskoj i FBiH da te žene ostaju bez posla. Slovo zakona u mnogim slučajevima štiti radnike, ali u praksi imamo slučajeve da pojedini poslodavci progone običnog radnika”, jasan je Vasić.

On dodaje da se radnik često bori i za sedmi slobodan dan, onaj koji su mu “propisali i ljudski i Božji zakoni”.

Dakle, da bismo uopšte mogli govoriti u uvođenju nekih pogodnosti za radnike i usklađivanju sa evropskim standardima, potrebno je prvo ukloniti patološke pojave u sferi rada i ponekad robovski odnos prema radnicima u BiH, zaključuje Vasić, prenosi BN.