Kategorija: Društvo

U razgovoru sa Milošem Ćurkovićem, o savremenim izazovima sa kojima se suočava srpsko

društvo, posebno u vezi sa uvođenjem sadržaja u školske programe koji promovišu ideje gej

lobija i „rodne ravnopravnosti“, on nam je ukazao na opasnosti koje predstavljaju ovakvi projekti

i ističe važnost očuvanja tradicionalnih vrijednosti i porodice.

VM: Rekli ste da “savremeni danak u krvi prolazi ispod radara”. Na šta tačno mislite

kada kažete „savremeni danak u krvi“?

Ćurković: Pod savremenim dankom u krvi mislim na način na koji se pokušava uvesti ideologija

gej lobija u naše škole, i to kroz priručnike koji se testiraju u osnovnim i srednjim školama. Ovi

priručnici su dio projekta „Ako nas pitate, imamo šta da kažemo“, koji podržavaju organizacije

poput „UNICEF-a“, „Genesis Project-a“ i „Društvo psihologa Republike Srpske“. To je novi oblik

ugrožavanja naše djece i tradicionalnih vrijednosti našeg društva.

VM: Možete li nam reći nešto više o priručnicima koji se koriste u školama i reakcijama

roditelja?

Ćurković: Veliki broj roditelja mi se obratio u proteklom periodu, ne znajući kako da zaštite

svoju djecu. Ovi priručnici se testiraju u nekim školama, uključujući i moju bivšu školu, OŠ „Ivo

Andrić” u Banjoj Luci. Određen sadržaj ovih priručnika podriva tradicionalno vaspitanje djece i

promoviše ideje koje nisu u skladu sa našim vrijednostima.

VM: Ko stoji iza ovih projekata i koji su njihovi stvarni ciljevi?

Ćurković: Sponzori ovog projekta su Sorošev fond „Otvoreno društvo BiH“, Ambasada

Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu, i određena satanistička udruženja i ambasade

zapadnih vlada. NJihov cilj je da, pod izgovorom „rodne ravnopravnosti“, unište tradicionalno

vaspitanje djece i porodicu kao osnovnu ćeliju društva. Njihova krajnja namjera je da „otrgnu“

djecu iz roditeljskog naručja i indoktrinišu ih njihovim idejama.

VM: Zašto smatrate da je „rodna ravnopravnost“ prva stepenica ka indoktrinaciji društva

prije svega omladine?

Ćurković: Takozvana „rodna ravnopravnost“ je prva stepenica gej lobista u procesu

indoktrinacije našeg naroda. Ova ideja zamjenjuje pravu ravnopravnost polova i služi kao uvod

u promociju drugih ideja koje su u suprotnosti sa našim tradicionalnim vrijednostima. Ukoliko

dozvolimo da ovakvi sadržaji uđu u naše škole, to će značiti početak kraja našeg otpora

zapadnim pritiscima.

VM: Postoji li neki širi kontekst?

Ćurković: Nedavne Olimpijske igre u Parizu su bile pravi primjer onoga šta predstavlja gej lobi.

Na ceremoniji otvaranja smo mogli vidjeti skrnavljenje „Tajne večere“, učešće djece u

satanističkoj ceremoniji, i situacije u kojima biološki muškarci prebijaju biološke žene pod

izgovorom rodne ravnopravnosti. Olimpijske igre su od viteškog nadmetanja postale

skandalozna parada izopačenosti.

VM: Koji je Vaš stav o zaštiti tradicionalnih vrijednosti i porodice u ovakvim uslovima?

Ćurković: Kao društvo koje se uspješno odupiralo zapadnim napadima, ne smijemo dozvoliti

da nam kroz različite projekte otruju budućnost i razore porodice. Naši preci su žrtvovali svoje

živote za našu slobodu, a sada je na nama da se borimo za budućnost naših potomaka. Nikada

ne smijemo dozvoliti da postoje „roditelj 1 i roditelj 2“, već samo majka i otac!

Zovem se Milan Grujić, imam 30 godina i živim mjestu Borkovići, koje se nalazi samo 20 kilometara od Banja Luke. Po zanimanju sam profesor razredne nastave, oženjen sam i otac jedne djevojčice. Odlučio sam da svoj život nastavim ovdje, u selu gdje sam odrastao, gdje su moji korijeni i gdje vjerujem da je moguće graditi srećnu budućnost za mene i moju porodicu. Volim svoje selo i želim da i moje dijete osjeti istu ljubav prema ovom mjestu, da odraste okruženo prirodom i zajednicom koja je uvijek bila oslonac jedni drugima.
Nažalost, posljednjih godina svjedočimo jednom zabrinjavajućem trendu – mladi ljudi sve više napuštaju svoja sela. Odlaze u potrazi za boljim životom, najčešće u inostranstvo, vođeni potrebom za sigurnijim zaposlenjem i boljim uslovima života. Glavni razlog njihovog odlaska je upravo nedostatak mogućnosti za zaposlenje koje bi im omogućilo dostojanstven život ovdje, u njihovom rodnom mjestu. Odlazak mladih nije samo problem našeg sela, već i mnogih drugih širom zemlje. Ali, Borkovići su moje selo, i zato je ova priča posebno lična za mene.
Pitam se, da li bi se ti mladi ljudi vratili kada bi im se pružila prilika za adekvatno zaposlenje? Vjerujem da bi. Mnogi od njih nisu otišli zato što su to željeli, već zato što su morali. Naša sela, poput Borkovići, imaju mnogo toga da ponude. Selo kao selo pruža brojne mogućnosti za bavljenje raznim poslovima – od poljoprivrede i stočarstva, pa do zanata i drugih djelatnosti koje mogu donijeti stabilan prihod. Ali te mogućnosti ostaju neiskorištene, jer nema dovoljno sistemske podrške. Ulaganjem u sela i pomaganje mladima može se stvoriti osnova za povratak tih ljudi i revitalizaciju naših zajednica.
Promjene se mogu desiti samo ako se ozbiljno pristupi problemu. Potrebna je podrška na svim nivoima – od lokalnih vlasti, preko državnih institucija, do privatnih investitora. Pomoć mladima kroz donacije ili kredite sa malim kamatama na duži period bio bi jedan od ključnih koraka. Na taj način, mladi bi dobili priliku da započnu svoje poslove, bez straha od dugoročnih financijskih obaveza koje ne bi mogli ispuniti. Voćarstvo, na primjer, je djelatnost koja je idealna za porodični posao, a naša zemlja je bogata plodnim zemljištem koje može donijeti dobre prinose. Naša zemlja je povoljna za različite kulture voća i povrća, ali potrebna je podrška kako bi se te mogućnosti iskoristile na pravi način.
Ipak, sve to može pasti u vodu ako se ne riješe osnovni problemi. Jedan od najvećih problema s kojim se suočavamo u Borkovićima je vodosnabdijevanje. Posebno u ljetnim mjesecima, kada suša pogađa naše krajeve, nedostatak vode postaje ozbiljna prepreka za bilo kakvu ozbiljnu poljoprivrednu proizvodnju. Bez stabilnog snabdijevanja vodom, ni najplodnija zemlja neće moći da donese željene rezultate. Rešavanje ovih nedostataka i podrška mladima ključ su za stvaranje boljeg života u našim selima. Kada bi mladi imali sigurnost da mogu ostati u svojim mjestima, stvarati porodice i živjeti od svog rada, vjerujem da bi mnogi od njih odabrali tu opciju.
Ja sam jedan od rijetkih koji je odlučio da ostane u svom selu. Živim ovdje, radim, i borim se za bolji i ljepši život za sve nas. Vjerujem da, ako se svi udružimo i usmjerimo svoje napore, možemo doprinijeti da naša djeca rastu ondje gdje su se rodila. Jer, na kraju krajeva, nije li to ono što svi mi želimo? Da naši potomci ostanu ovdje, da žive od svog rada i da osjete tu posebnu vezu s mjestom koje nas je oblikovalo.
Sela su srce naše zemlje, ali to srce sve slabije kuca. Vrijeme je da zajedničkim snagama vratimo život u naša sela i omogućimo mladima da vide budućnost u mjestima u kojima su odrasli. Ne smijemo dozvoliti da naši mladi odrastaju s idejom da moraju otići kako bi našli sreću. Naša sela imaju potencijal da postanu mjesta prosperiteta, gdje se može živjeti dostojanstveno, gdje se može raditi i gdje se može biti srećan.
Moramo raditi na tome da stvorimo uslove za povratak mladih. To nije samo pitanje ekonomije, već i pitanje identiteta, kulture i budućnosti naše zemlje. Ako želimo da sačuvamo ono što nas čini posebnim, moramo početi od naših sela. Ulaganjem u obrazovanje, infrastrukturu, poljoprivredu i male biznise, možemo vratiti život u naše zajednice.
Na kraju, svi zajedno možemo doprinijeti boljem i ljepšem životu u našim selima. To nije samo borba pojedinca, već zajednički cilj kojem svi težimo. Jer, kada sela ožive, oživi i cijela zemlja. Vjerujem da je budućnost naših sela u našim rukama, i da samo zajedničkim naporom možemo ostvariti taj cilj.

Vrlo toplo vrijeme bez značajnih padavina nastaviće se na teritoriji Republike Srpske do nedjelje, 18. avgusta 2024. godine, saopšteno je iz Hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske.

Prema prognozi, maksimalne temperature će se u periodu od srijede do subote, 14-17. avgusta, kretati između 34 stepena i 41 stepen Celzijusa, dok će u višim predjelima temperature dostići do 30 stepeni. U nedjelju, 18. avgusta, očekuje se blagi pad temperatura, koje će iznositi od 31 stepen do 38 steeni Celzijusa, a u višim predjelima do 27 stepeni.

Tokom ovog perioda, vrijeme će biti pretežno suvo i sunčano, sa mogućnošću kratkotrajnih i vrlo slabih pljuskova sa grmljavinom samo ponegdje.

Zbog visokih temperatura vazduha i nedostatka padavina, znatno je povećan rizik od nastanka požara na otvorenom prostoru.

Posebno je ugrožena Hercegovina, gdje će umjeren vjetar dodatno pojačati rizik od požara u narednim danima.

Građanima se savjetuje da prate upozorenja i informacije na METEOALARM-u, koji je dostupan na linku.

– Preduzmite mjere, očekuju se ekstremno visoke temperature. Zaštitite sebe i pomozite ugroženim osobama. Djelujte u skladu sa savjetima ovlaštenih organa. Očekujte moguće kvarove u infrastrukturi – navodi se na sajtu Meteoalarma.

Prema trenutnim prognozama, pad temperature se očekuje od ponedjeljka, 19. avgusta, kada će uslijediti nestabilno vrijeme sa kišom i pljuskovima, praćenim grmljavinom i lokalnim nepogodama.

Kiša bi trebalo da zahvati i područje Hercegovine u utorak, 20. avgusta.

Ukrasno cvijeće i bilje odavno su prestali biti samo estetski dodatak u našim domovima i urbanim prostorima. Njihova uloga u dekoraciji interijera i eksterijera prepoznata je i prihvaćena od strane dizajnera, arhitekata, ali i svih onih koji žele stvoriti prijatno i prirodno okruženje. U svijetu u kojem su brzina i stres postali svakodnevnica, ukrasno cvijeće i bilje predstavljaju jednostavan način da unesemo dašak prirode u naše životne prostore i gradove.

Cvijeće i sobno bilje imaju nevjerovatnu moć transformacije prostora. Bilo da se radi o domu ili gradskoj površini, pažljivo odabrane biljke unose život, boju i teksturu u prostor, stvarajući osjećaj harmonije i smirenosti. Osim estetskog doprinosa, ukrasno cvijeće takođe poboljšava kvalitet zraka i smanjuje stres, što ga čini idealnim izborom za svaki prostor. Zbog toga, potrebno je popularizovati sadnju ukrasnog bilja, ne samo u privatnim prostorima, već i u javnim i urbanim sredinama.

Gradovi širom svijeta sve više prepoznaju važnost zelenih površina  kao načina za poboljšanje kvaliteta života svojih stanovnika. Da bi ova inicijativa zaista zaživjela, neophodno je podići svijest o važnosti sadnje ukrasnog bilja, posebno među mladima, i poticati zajedničke akcije sadnje i održavanja biljaka.

Nažalost, sve češće smo svjedoci da Banjaluka, koja pretenduje da bude moderan evropski grad, sve više pada u betonizaciju, dok je nekada bila poznata kao grad zelenila. Upravo zbog toga, potrebno je što prije vratiti takvu titulu gradu, jer priroda i zelenilo nisu samo ukras, već i potreba za zdraviji i kvalitetniji život. Promocija sadnje ukrasnog bilja u Banjaluci mogla bi značajno da doprinese  vraćanju identiteta, kao i očuvanju i unapređenju kvaliteta života u gradu.

Banjaluka ima priliku da vrati svoj stari sjaj, gdje će priroda biti ponos svakog građanina.

U razgovoru sa Sašom Popovićem iz Banjaluke, dugogodišnjim proizvođačem ukrasnog bilja, saznajemo da se stvara potreba za većim angažmanom kad je u pitanju vraćanje zelenila u Banjaluku. On ističe: „Nažalost, u našem gradu Banja Luci najmanje se ulaže u zelenilo, iako svi znamo Koliko samo jedno drvo daje kisika. Svoj materijal plasiram širom bivše Jugoslavije, a radim i u Austriji i Njemačkoj, ali bih najviše volio da moj rad doprinese vraćanju zelenila u Banju Luku, koja to hitno treba.“  poručio je Popović.

Darivanje svakog novorođenog djeteta, sufinansiranje postupka VTO, subvencionisanje boravka djece u vrtićima, obezbjeđivanje besplatnih udžbenika za prvačiće, besplatan prevoz učenika, stipendije… Ovo su pronatalitetne mjere kojima većina lokalnih zajednica u Srpskoj pokušavaju da stimulišu natalitet, odnosno, da motivišu bračne parove da proširuju svoje porodice.

Međutim, demografi upozoravaju da pare svakome dobro dođu, ali da novčane mjere definitivno neće popraviti natalitet.

Objašnjavaju da su, u ovom pogledu, bitne dvije mjere koje bi, dugoročno, mogle da dovedu do poboljšanja trenutne situacije.

– To su siguran i dobro plaćen posao za majke, te veća dostupnost i, po mogućnosti, besplatni vrtići. Kad kažemo dobar posao, misli se na posao koji nije na određeno i da žena ne zarađuje minimalac – naglašava za Srpskainfo profesor demografije Stevo Pašalić.

Prema njegovim riječima, ništa se ne može učiniti preko noći, posebno uz razloga što je naše tržište rada i dalje nerazvijeno.

– Takođe, u lokalnim zajednicama su ograničeni kapaciteti u javnim vrtićima a privatni su za većinu porodica preskupi – objašnjava Pašalić.

Ne negira da novčana davanja ne dođu dobro, ali da nisu presudna da se neko odluči na proširenje porodice.

– Pronatalitetne mjere u lokalnim zajednicama su prilično ujednačene i to je ono što opštine i gradovi mogu, s obzirom na to da se pronatalitetna politika kreira na državnom nivou – kaže Pašalić.

Iz banjalučke Gradske uprave poručuju da rođenje prvog i drugog djeteta stimulišu sa po 500 KM, rođenje trećeg djeteta sa po 700, te četvrto i svako naredno sa po 2000 KM.

Grad i kroz mnoge druge mjere stimuliše natalitet. Tu su kartice zdravog djetinjstva za popuste u radnjama za trudnice, roditelje koji imaju djecu do 7 godina, te za sve samohrane roditelje i one čija su djeca sa poteškoćama. Sa 150 KM subvencionišemo boravak djece u privatnim vrtićima. Za drugo dijete subvencija je 200 KM, dakle, 350 KM za dvoje djece – kažu za Gradskoj upravi.

Iz Grada Derventa ističu da svako novorođeno dijete takođe daruju sa 500 KM.

Starosna granica žena za podnošenje zahtjeva za VTO sada je 49 godina, što je za četiri godine više nego ranije. Do sada je iznos za nadoknadu troškova VTO bio 3.500, a od ove godine je 4.000 KM. U toku je i proširenje kapaciteta JPU „Trol“ u iznosu od 908.668 KM, iz vlastitih sredstava, što će znatno skratiti liste čekanja – kažu iz Grada.

Opština Ugljevik, između ostalog, za svako novorođeno dijete izdvaja od 400 KM do 700 KM, u zavisnosti od od zaposlenja roditelja i od toga koje je dijete po redu u porodici.

– Svakom bračnom paru za postupak VTO iz budžeta opštine izdvaja se 3.000 KM. Cjelodnevni boravak djeteta u vrtiću na mjesečnom nivou iznosi 95 KM. Opština Ugljevik za najmlađe organizuje besplatnu školu plivanja za uzrast od pet do 10 godina, besplatnu školu sporta, fudbala, košarke. Djeci ratnih vojnih invalida i nezaposlenih demobilisanih boraca dodijeli se pred polazak u školu po 150 KM – ističu u ovoj opštini.

U Gradu Zvornik kao prvu mjeru navode jednokratnu novčanu pomoć za rođenje djeteta – prvo i drugo dijete 400, a treće, četvrto i svako sljedeće po 600 KM.

– Među mjerama je i jednokratna novčana pomoć porodicama izrazito slabog materijalnog stanja, koje imaju troje i više školske djece. Finansiramo i jednu proceduru VTO, te subvencionišemo boravak djece u vrtićima i troškova prevoza učenika osnovne i srednje škole, koji nisu finansirani od strane Ministarstva prosvjete RS – ističu iz Odjeljenja za privredu i društvene djelatnosti.

Kako kažu u Gradskoj upravi Istočno Sarajevo, skoro svakodnevno reaguju i po pojedinačnim zahtjevima građana.

– Riječ je o jednokratnoj novčanoj pomoći višečlanim porodicama, sufinansiranju troškova školovanja ili studiranja, te odlaska djece na izlete ili ekskurzije – kažu iz Grada.

Zbog visokih temperatura i toplotnog talasa koji se očekuje u narednim danima izdato je crveno upozorenje.

Prema svjetskim meteorološkim sajtovima, visoke temperature se očekuju do nedjelje, kada je prognoziran tek blagi pad temperature.

Narednih dana očekuju se i tropske noći. Ovi vremenski uslovi su opasni po zdravlje, pa se savjetuje što manje boravka na otvorenom.

Danas se obrazovanje suočava s brojnim izazovima koji oblikuju učionice i metode učenja. U razgovoru s Aleksandrom Bogojević, profesoricom razredne nastave, istražujemo kako se promjene u tehnologiji i društvenim trendovima odražavaju na motivaciju, koncentraciju i opšte ponašanje učenika. Bogojević nam otkriva kako su digitalne tehnologije razvile nove mogućnosti, ali i izazove, i ističe važnost prilagođavanja obrazovnih metoda potrebama današnjih učenika. U razgovoru je ukazala na ključne probleme s kojima se suočavaju nastavnici, od tehnoloških smetnji do pritiska da se postignu visoki rezultati, kao i kako ti faktori utiču na akademski uspjeh i mentalno zdravlje učenika.

VM: Kako ocenjujete nivo motivacije učenika u odnosu na prethodne generacije? Da li primjećujete promjene u njihovom pristupu učenju?

BOGOJEVIĆ: Nivo motivacije učenika danas je mnogo složeniji za procjenu u odnosu na prethodne generacije. Dok su digitalne tehnologije otvorile vrata različitim resursima i interaktivnim metodama učenja, koje mogu djelovati kao motivacioni faktor, donjele su i nove izazove. Učenici su danas izloženi stalnom protoku informacija i čestim ometanjima, što otežava održavanje pažnje i može negativno uticati na njihovu motivaciju. Za razliku od prethodnih generacija, današnji učenici često pokazuju veće interesovanje za dinamične i interaktivne sadržaje, što im pomaže da ostanu angažovani i zainteresovani. To ukazuje na promjenu pristupa učenju, gdje je potrebna veća fleksibilnost i prilagođavanje obrazovnih metoda kako bi se motivacija održala na visokom nivou.

VM: Koji su najveći izazovi s kojima se učenici danas suočavaju u učionici, posebno u pogledu koncentracije i pažnje?

BOGOJEVIĆ: Jedan od najznačajnijih izazova s kojima se učenici danas susreću u učionici jeste kako da se izbore sa smetnjama koje izaziva tehnologija. Mobilni telefoni, društvene mreže i video igre postali su stalni izvor smetnji, što značajno smanjuje sposobnost učenika da se fokusiraju na svoje časove. Ovaj problem dodatno otežava sve brži protok informacija, koje učenici često usvajaju površno, što otežava razumjevanje i dubinsko upijanje materijala. Učenici se sve više oslanjaju na pretraživače i društvene mreže kao izvore brzih odgovora, umjesto da razvijaju kritičko razmišljanje i vještine analize.

Takođe, sve veći broj vannastavnih aktivnosti, zajedno s pritiskom da se bude uspješan u različitim oblastima, doprinosi stresu i umoru, što dodatno otežava koncentraciju tokom nastave. U takvom okruženju za nastavnike postaje izazov kako zadržati pažnju učenika i motivisati ih za aktivno učešće u procesu učenja.

U današnjem društvu oduzimanje telefona djetetu može da se osjeti gotovo kao amputacija organa, jer su učenici toliko vezani za svoje uređaje da im je teško da zamisle svakodnevni život bez njih. Ova zavisnost od tehnologije postavlja nove izazove za nastavnike i roditelje u uspostavljanju uravnoteženog pristupa korišćenju tehnologije, kako bi se smanjio negativan uticaj na obrazovanje i psihološki razvoj učenika. Kroz razvoj novih pedagoških pristupa i strategija potrebno je stvoriti učionicu koja podstiče pažnju, fokus i dublje razmišljanje, omogućavajući učenicima da se uspješno nose sa izazovima savremenog svijeta.

VM: Na koji način digitalne tehnologije i društvene mreže utiču na akademske rezultate i društveni život učenika?

BOGOJEVIĆ: Digitalne tehnologije djeluju na učenike s dvije oštrice. S jedne strane, one omogućavaju lakši pristup informacijama i nude različite alate za učenje, što može pozitivno uticati na akademske rezultate. S druge strane, prekomjerno korišćenje društvenih mreža može dovesti do smanjenja vremena posvećenog učenju, što negativno utiče na akademski uspjeh. Takođe, prekomjerna upotreba tehnologije može da izazove probleme s kognitivnim sposobnostima, jer se učenici brzo navikavaju na obradu informacija, što može da ometa dublje razumjevanje. Kada je u pitanju društveni život, učenici sve više vremena provode „online“, što može da umanji kvalitet njihovih interakcija licem u lice, koje su od suštinskog značaja za razvoj socijalnih vještina. Pored toga, prisustvo na društvenim mrežama može da izvrši pritisak na učenike, utičući na njihovo samopouzdanje i emocionalno zdravlje, posebno u godinama formiranja.

VM: Kako se nosite s učenicima koji imaju poteškoća da se prilagode novim metodama učenja, kao što su onlajn časovi ili hibridni model?

BOGOJEVIĆ: Prilagođavanje novim metodama učenja, kao što su onlajn časovi ili hibridni modeli, zahtijeva strpljenje, fleksibilnost i individualizovan pristup. Svaki učenik ima svoje specifične potrebe i izazove, zbog čega je važno redovno komunicirati s njima kako bi razumjeli njihove probleme i pružili podršku. Kao nastavnik u učionici, osjetila sam potrebu da organizujem dodatne konsultacije i dam detaljna uputstva koja će olakšati proces prilagođavanja. Takođe, pokušavam da kombinujem tradicionalne metode učenja s novim tehnologijama, stvarajući balans koji omogućava postepeno usvajanje novih formata nastave. Empatija, podrška i razumjevanje su ključni faktori u ovom procesu, tako da se učenici osjećaju sigurnije i motivisanije da se prilagode promjenama.

VM: Da li primećujete sve veći pritisak na studente da postignu visoke rezultate? Kako to može uticati na njihovo mentalno zdravlje?

BOGOJEVIĆ: Sve je prisutniji sve veći pritisak na učenike da postignu visoke rezultate, često podstaknut društvenim očekivanjima, ambicijama roditelja i željom da se upišu u prestižne obrazovne ustanove. Ovaj pritisak može dovesti do visokog nivoa stresa, anksioznosti, pa čak i emocionalne iscrpljenosti, što može negativno uticati na njihovo mentalno zdravlje. Važno je stvoriti okruženje koje ne cijeni samo akademski uspjeh, već i ukupan razvoj učenika, uključujući njihovu emocionalnu stabilnost i socijalne vještine. U školi nastavnici i savjetnici treba da rade na razvijanju svijesti o značaju ravnoteže između postizanja visokih akademskih rezultata i očuvanja mentalnog zdravlja, kako bi se smanjio stres i stvorili uslovi za dugoročan uspješan razvoj učenika.

VM: Kako vidite ulogu roditelja u obrazovnom procesu i da li je njihova podrška ključna za uspjeh učenika?

BOGOJEVIĆ: Roditelji imaju ključnu ulogu u obrazovanju svoje djece, a njihova podrška može biti presudna za akademski uspjeh. Aktivno uključivanje roditelja u vaspitno-obrazovni proces, interesovanje za napredovanje djeteta, kao i pružanje emocionalne podrške, može značajno doprinijeti postizanju dobrih rezultata. Roditelji koji pomažu u organizaciji vremena, motivišu djecu da budu radoznala i posvećena učenju, stvaraju čvrst temelj za uspjeh u školi. Osim toga, otvorena i konstruktivna komunikacija roditelja i nastavnika može dodatno poboljšati obrazovne rezultate, jer omogućava zajednički rad na rješavanju problema i prilagođavanju obrazovnog procesa potrebama učenika.

VM: Da li mislite da je sadašnji obrazovni sistem dovoljno fleksibilan da odgovori na individualne potrebe svakog učenika?

BOGOJEVIĆ: Iako su sve veći napori da se obrazovni sistem prilagodi individualnim potrebama učenika, i dalje postoje značajni izazovi u njegovoj primjeni. Sistemi su često ograničeni resursima i mogućnostima, što može otežati prilagođavanje potrebama svakog učenika. Međutim, sve veća integracija digitalnih alata i inovativnih metoda učenja nudi potencijal za veću fleksibilnost u budućnosti. Ključno je da se nastavi rad na personalizaciji obrazovnog pristupa, da se omogući svakom učeniku da uči na način koji najbolje odgovara njihovim sposobnostima i interesovanjima. Ovaj proces zahtijeva kontinuirano ulaganje u obrazovne resurse, obuku nastavnika i razvoj novih metoda koje će omogućiti da se obrazovni sistem bolje prilagodi individualnim potrebama učenika.