Kategorija: Društvo

Jovan Radovanović predsjednik Udruženja porodica sa četvoro i više djece “Četiri plus” Banjaluka i savjetnik za demografsku obnovu i pronatalitetnu politiku predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske dr Nenad Stevandića, rekao je da je ovo udruženje kroz svoje godine rada pružilo i podržalo mnoge inicijative za poboljšanje statusa višečlanih porodica, ali da se i dalje suočavaju sa poteškoćama.

Govoreći o višečlanim porodicama, rekao je da je veoma bitno da se promjenila svijest građana, da se višečlane porodice više ne gledaju kao socijalni slučajevi, već da se na mnogim, pa i svom primjeru, pokazuje da se radi o porodicama koje ne predstavljaju nikome teret, već upravo suprotno.

VM: Koje su vaše glavne aktivnosti, koji su vaši ciljevi?

Radovanović: Naši ciljevi i glavne aktivnosti su trajna, zakonska i institucionalna rješenja za poboljšanje uslova života višečlanih porodica. Svakako, puno se radilo i na poboljšanju one ružne slike o višečlanim porodicama. Činjenica je da smo u društvu bili predstavljeni kao da smo svi socijalni slučajevi koji nemaju osnovna sredstva za život. Međutim, kroz sam ovaj rad udruženja, pokazali smo da se radi o uspješnim porodicama. Naravno, imamo i porodice koje se mogu smatrati socijalnim slučajevima i koje žive u teškom stanju, ali to čini samo 10% višečlanih porodica, što je slučaj i u našem cjelokupnom društvu, bez obzira na veličinu porodice.

I smatram da smo uspjeli da promijenimo sliku o višečlanim porodicama. To je možda i naš najveći uspjeh. Da prikažemo mladima da se može imati velika porodica i da svi trebaju da imaju što više djece. Jer, u većoj zajednici se bolje živi to nije opterećenje. A mi, kao udruženje, ovim pokazujemo koliko razmišljamo i kako razmišljamo kome i kako ostaviti ovaj naš lijepi grad. Znači, našoj budućnosti.

VM: Rekli ste upravo to, da na ličnom primjeru pokazujete da višečlane porodice mogu biti uspješne i da nisu socijalni slučajevi?

Radovanović: Pa svakako i na ličnom primjeru: Moje tri kćerke su fakultetski obrazovane, dok je sin skoro počeo da studira. Ni ja, pa ni oni, nismo nikada bili u prilici da se obraćamo Centru za socijalni rad. Ja sam ratni vojni invalid, borac prve kategorije, odlikovan Zlatnom medaljom za hrabrost, živim od invalidnine, moja djeca sezonski rade, ne čekaju da dobiju neki posao već se sami brinu o sebi. Jako sam ponosan na sve to, ali i na druge porodice. Radili smo analizu na terenu, velika većina višečlanih porodica ne želi da zapadne u tu stereotipnu priču o socijalnim slučajevima, već se sami bore za svoj život, pogotovo na selu. Ja kao predsjednik udruženja, mnogo se zalažem da višečlane porodice ne budu socijalni slučajevi, već da budu uspješni ljudi, da svojim radom doprinesu da višečlane porodice budu od puno veće koristi za društvo nego što postoji percepcija o njima. Naravno, suočavamo se sa brojnim preprekama i poteškoćama. Puno višečlanih porodica može biti primjer.

VM: Sa kakvim se poteškoćama suočavate?

Radovanović: Navešću vam jedan od primjera: Veliki broj višečlanih porodica živi na selu, pa smo zbog toga pokrenuli jedan projekat da od višečlanih porodica napravimo poreske obveznike. Taj projekat je naišao na punu podršku lokalnih i državnih institucija, međutim, kada je trebalo doći do realizacije tog projekta, niko nije mogao izdvojiti sredstva. Da je taj projekat podržan na način na koji smo mi to zamislili, vjerujte mi da bismo danas imali puno više ljudi na selu, koji bi tamo ostali, živjeli i stvarali, koji bi postali uspješni poljoprivrednici. Nedostatak sredstava za naše aktivnosti zna biti ozbiljan problem.

Jedan od uslova za dobijanje dječijeg dodatka je da se ne može imati nekakvo “dobro auto”, a trebalo bi biti upravo suprotno. Pa ne možemo dozvoliti iz sigurnosnih razloga da se djeca voze u lošim autima. Valjda bi bilo logičnije da višečlane porodice imaju povlasticu na uvoz automobila. Sigurnost naše djece treba da nam bude najbitnija.

VM: Ne mogu samo finansije biti problem?

Radovanović: Postoje prepreke, mnoge, od samog početka. Prva prepreka nam je bila kad smo osnovali udruženje 2007. godine. Tada smo radili u Parku Petra Kočića, tamo smo se sastajali, razmjenjivali papire, učlanjivali ljude i slično. Nismo imali svoje prostorije ni razumijevanje lokalnih vlasti.

VM: Međutim, pronašli ste način da se kao udruženje razvijete?

Radovanović: Naravno. Ličnim zalaganjem, ali i zalaganjem svih članova našeg udruženja, dobili smo prostorije, predstavili smo se kao ozbiljni ljudi koji žele nešto da urade na poboljšanju kvaliteta života porodica koje predstavljamo. I tu smo se borili sa stereotipima, ali nismo bili udruženje koje želi samo da prima pomoć, već smo ukazivali šta je potrebno da se radi i nudili smo svoju pomoć u tome. Uspjeli smo da se izborimo za ostvarivanje prava i nastavićemo raditi na tome. Nismo živjeli od tuđih neispunjenih obećanja, već smo se izborili za stipendije, besplatne vrtiće, udžbenike, karte za javni prevoz i slično. Predali smo peticiju i na ulici smo izborili da vrtić ne poskupi sa 165 na 195 konvertibilnih maraka. Radićemo na tome da djeca višečlanih porodica imaju prioritet prilikom upisa u vrtić, što je ranije bila mogućnost. Znate, to nisu male stvari, ali puno toga smo uradili otkako smo kao udruženje nastali. Radili smo sa puno domaćih i stranih donatora na stambenom zbrinjavanju višečlanih porodica, što je jedna aktivnost koju se nadam da ćemo nastaviti da radimo.

VM: Ali, ima još puno toga što možete da uradite?

Radovanović: Mi ne želimo da višečlane porodice budu priznate samo u Banjaluci, već u čitavoj Republici Srpskoj. Pa evo, ja sam se dotakao da smo uspjeli neke stvari, da smo upravo ličnim zalaganjem mi bili ti inicijatori tih svih stvari, jer mi smo 2007. i 2008. godine uradili bazu podataka na terenu i predložio bih da se to uradi u čitavoj Republici Srpskoj, da se obiđu sve porodice i da se utvrdi činjenično stanje na osnovu kojeg se odlučuje šta se sve treba uraditi. U Banjaluci imamo niz aktivnosti koje želimo ostvariti.

U lokalnoj zajednici želimo da nastavimo sa poboljšanjem uslova života naših porodica, pogotovo za socijalne kategorije, da omogućimo normalan život, jer ima mogućnosti, ima načina, samo treba malo sluha. Takođe, ne želim da se naš rad ograniči na samo jednu vrstu populacije. Smatramo da majke moraju biti više finansijski podržane od strane kako lokalnih tako i republičkih vlasti. Svaka majka, pa čak i ona sa jednim djetetom, zaslužuje da bude finansijski podržana.

Suočavamo se sa raznim apsurdima. Nadam se da ću kao savjetnik predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske uspjeti poboljšati uslove života višečlanih porodica, da svojim prijedlozima ukažem na tu potrebu.

VM: Kako grad Banjaluka može da izađe u susret višečlanim porodicama i poboljša njihov kvalitet života?

Radovanović: Uvijek se pojavi neki novi prijedlog. Stalno sam u razgovoru sa članstvom tako da ideje koje dobijamo mi predlažemo gradskoj upravi. Mi smo predlagali i tražili besplatan parking za porodice sa četvoro i više djece, zatim obuku u plivanju za djecu iz porodica sa četvoro i više djece. Tako da imamo niz tih prijedloga i tražimo non-stop.
Insistiraćemo na obnovi ugovora kojeg smo imali sa različitim sportskim i kulturno-umjetničkim organizacijama koje bi omogućile da se djeca višečlanih porodica besplatno bave sportom i kulturno-umjetničkim aktivnostima. To je puno značilo porodicama. Svaka marka koja ostane u porodici dodatno poboljša budžet. Želio bih samo da naglasim da ljudi ne misle da mi samo kukamo i tražimo. Nije tačno. Naše porodice su i najveći davaoci punjenja budžeta u Republici Srpskoj. I mi plaćamo PDV za sve i sve to ide u budžet, a najmanje iz tog budžeta dobijamo mi.

VM: Možete dakle da se pohvalite da ste puno toga do sada uradili i da možete biti primjer uspješne višečlane porodice?

Radovanović: Vjerujem da sam puno toga uradio jer od samog osnivanja Udruženja imam punu podršku njenih članova. Pa, najbolje govore članovi o mojim uspjesima. I sama činjenica da imamo niz tih pogodnosti i stvari koje smo uspjeli postići. Dao sam sebe u ovo, već godinama i dajem, od jutra do naveče sam u kancelariji i po institucijama. Ali ne radim više sve sam, već iza sebe imam i dobar tim. Imamo velik stepen uvažavanja i poštovanja kao Udruženje, priznati smo kao udruženje od javnog interesa. Izuzetno mi je važno da svi članovi udruženja imaju korist od njega, a ne pojedinci.
Dugi niz godina sam vodio i republičko udruženje, međutim, moji zdravstveni problemi mi nisu dozvolili da se i dalje time bavim. Ja sam ratni vojni invalid, preživio sam i moždani udar i infarkt, ali i dalje nastojim da doprinesem koliko god sam u mogućnosti. A svakako sam najviše ponosan što sam otac četvoro djece i što njihov odgoj ide pravim putem, bore se kroz život, ne čekaju ničiju milostinju, uspješni su, završili su fakultete, nadam se da će dobiti zaposlenje u svojim strukama.

 

 

Bosna i Hercegovina ni 30 godina nakon privatizacije nije uspostavila jedinstveni registar javnih preduzeća koja su u većinskom državnom vlasništvu.

Ovo je jedan od preduslova za provođenje reforme javnih institucija, bez koje će teško biti napraviti napredak na putu ka EU.

U posljednjem izvještaju o napretku za 2023. Evropske komisije upozorava se da ova situacija dovodi do manjka transparentnosti. Osim toga, kako se naglašava, nijedan od dva entiteta nema centralizovanu bazu podataka vlasničkog portfolija, pa je javnosti teško da stekne uvid u upravljanje ovim vrijednim resursima. U Komisiji ipak naglašavaju da je Republika Srpska na putu da ovu situaciju donekle popravi.

– Čini se da bi barem u Republici Srpskoj to moglo da se promijeni u narednim godinama jer tamošnje vlasti razvijaju platformu za centralizovano prikupljanje podataka za preduzeća u većinski državnom vlasništvu. Bez takvih baza nemoguće je steći puni uvid, a eksterna istraživanja koja su provedena pokazuju značajan ekonomski uticaj koji ova preduzeća imaju – kažu oni i naglašavaju da bi precizne i detaljne baze podataka mogle konačno dati uvid u distribuciju i finansijske aktivnosti ovih preduzeća.

Nadzor i upravljanje javnim preduzećima, prema mišljenju Evropske komisije, moraju da budu ojačani. Osim toga, Evropska komisija insistira i da se druga preduzeća koja su u privatnom vlasništvu stave u ravnopravan položaj s onima u većinskom državnom vlasništvu, kao i da se smanje značajne zaostale obaveze.

– Republika Srpska još nema jedinstven registar javnih preduzeća koji sadrži sve potrebne podatke. Jedinice za nadzor i upravljanje rizicima su uspostavljene i inkorporirane u Generalnom sekretarijatu entitetske Vlade Republike Srpske i entitetskom Ministarstvu finansija. Entitet Federacije ima jedinstven registar javnih preduzeća i dodao je sveobuhvatne nefinansijske informacije. Međutim, u Federaciji nisu uspostavljene jedinice za nadzor i upravljanje – navodi Evropska komisija.

Posljednja opsežna studija o stanju u javnim preduzećima sačinjena je od strane kancelarije Međunarodnog monetarnog fonda 2019. godine, kada je na njenom čelu bio rezidentni predstavnik MMF Francisko Parodi.

Prema ovoj studiji, koja je analizirala finansijske podatke 550 preduzeća u većinskom državnom vlasništvu, u njima je zaposleno čak 58.000 ljudi, a čine 8,4 odsto ukupne zaposlenosti u BiH. Ova preduzeća se bave šumskom djelatnošću, proizvodnjom energije, namjenskom industrijom, transportom i rudarenjem.

Studija MMF, koja nikad nije demantovana, tvrdi da je ukupni dug u BiH više od 60 odsto bruto domaćeg proizvoda, iako lokalne vlasti tvrde da je zvanični dug ispod 40 odsto. MMF je pokazao da postoje netransparentni podaci, a dio je čak i skriven od javnosti, koji ne pružaju punu sliku o stanju javnog sektora u BiH.

Siniša Vukelić, urednik portala Capital, kaže da se nijedna politička struktura ne usuđuje da uđe u proces reforme ovih preduzeća, iako je svaki premijer od 2006. naovamo, kako kaže, u svom programu rada naveo reformu javnih preduzeća kao jedan od prioriteta rada.

– Tu su dva razloga. Prvo, te reforme su teške, dugo traju i eventualni rezultat će se osjetiti nakon što istekne mandat, pa se političarima ne žuri da ih sprovedu. Drugi i važniji razlog je da su ta preduzeća izvor moći – navodi on. Kako ističe, radnike često tjeraju da glasaju za određene političke partije koje su na čelu tih preduzeća, a njihovi resursi se koriste za izborne kampanje, pišu Nezavisne novine.

Vukelić dodaje da je, kako vrijeme prolazi, sve teže provesti reformu, jer se resursi u toj mjeri iscrpe da je ta preduzeća teško oporaviti.

U Bosni i Hercegovini je u junu u odnosu na maj registrovano 24 odsto više migranata, ali je u odnosu na isti period lani broj migranata značajno opao, proizlazi iz najnovijeg mjesečnog izvještaja Međunarodne organizacije za migracije (OIM) Ujedinjenih nacija.

Slični trendovi zabilježeni su u cijelom regionu zapadnog Balkana, gdje je u junu u odnosu na maj zabilježeno 12 odsto više migranata, dok je u istom periodu lani bilo zabilježeno gotovo 30 odsto više migranata.

U apsolutnim brojevima, u BiH su u maju bila registrovana 2.194 migranta, a u cijelom regionu 4.082 migranta. U odnosu na maj porast je zabilježen jedino u BiH i Srbiji, dok je u ostalim zemljama regiona broj opao, ali su i u apsolutnim iznosima relativno male brojke. Na primjer, u Crnoj Gori evidentiran je 301 migrant, u Albaniji 119, a u Sjevernoj Makedoniji 245.

U ukupnim brojevima od 2018. godine, kada su bile oko 44.000 migranata, brojevi su stalno rasli do 2022. godine, i to 80.000 – 2019, 103.000 – 2020, 120.000 – 2021, te 192.000 – naredne godine. Prošle godine brojka je opala, i iznosila je oko 163.000 migranata. Apsolutni maksimum dosegnut je u avgustu prošle godine, kada su na zapadnom Balkanu bile oko 24.000 migranata.

I dalje su najatraktivnije rute iz Grčke, do koje migranti najčešće dolaze iz Turske pomorskim putem korištenjem malih gumenih čamaca, kako bi se domogli nekih od grčkih ostrva blizu turske obale. Osim Grčke, migranti preferiraju nešto dalju i jeftiniju, ali sigurniju rutu preko Bugarske. Iz Grčke migranti najčešće kreću prema Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, a iz Bugarske prema Sjevernoj Makedoniji i Srbiji, pišu Nezavisne.

U BiH i Srbiji registrovan je najveći broj migranata jer ove dvije zemlje imaju veliku granicu s EU, pa se migranti najčešće zadržavaju blizu granice, gdje vrebaju priliku da pređu u Hrvatsku. I dalje su im najpoželjnije destinacije Njemačka, Švedska, Francuska i Španija, ali i druge bogatije zemlje na zapadu i sjeveru EU.

Prema podacima OIM-a, u BiH je najviše registrovanih državljana Sirije, koji čine više od trećine ukupnog broja, iza kojih su Avganistanci, kojih je gotovo petina, i Marokanci, kojih je nešto manje od desetine od ukupnog broja.

U BiH postoji šest kampova, od kojih su tri u sarajevskoj regiji, dva kod Bihaća i jedan kod Mostara. OIM ima tri kancelarije u BiH, u Sarajevu, Banjaluci i Mostaru. Ukupni kapaciteti u BiH omogućavaju smještaj oko 5.000 migranata, a trenutno ih je u kampovima oko 1.500.

Inače, važno je napomenuti da je u EU u junu stupio na snagu novi pakt o migracijama, o kojem su trajali dugi pregovori, a čiji je cilj da u naredne dvije godine postepeno implementira plan čuvanja spoljnih granica EU. Dio ukupne strategije je i uspostavljanje saradnje Frontexa sa zemljama zapadnog Balkana, čiji je cilj da službenici te evropske službe za čuvanje granice rade u zemljama zapadnog Balkana zajedno s lokalnim policijskim službenicima, kako bi se zaštitile granice EU. Jedino BiH još nije sklopila sporazum, a očekuje se da se to uradi u narednom periodu.

Evropski pakt za migracije sadrži deset ključnih koraka, koji se odnose na uspostavljanje elektronske baze podataka za migrante, nova pravila za skrining migranata, nove procedure za tražioce azila i regulaciju readmisije, uspostavljanje sistema solidarnosti među članicama EU, nova pravila u slučaju kriznih situacija, redefinisanje procedura za odobravanje prava na azil, uspostavljanje rigoroznijih standarda za bolje uslove boravka migranata u centrima, te uspostavljanje okvira za prihvat migranata u EU prije nego se eventualno upute prema EU.

Pitanje migracija osjetljivo je političko pitanje u EU, koje je na vlast u mnogim zemljama dovelo desne i populističke stranke, koje žele rigoroznu kontrolu spoljnih granica EU. Kako bi se ublažio desničarski pritisak, vlade zemalja članica odlučile su se za proaktivni pristup, a on, između ostalog, uključuje i plaćanje značajnih sredstava zemljama iz kojih migranti dolaze ili koje služe kao ključna tačka ka ulazak u EU. To je vjerovatno jedan od razloga da je i u BiH ove godine mnogo manje migranata nego što je to bilo lani.

Dugo vremena se licitira brojem stanovnika u Republici Srpskoj, a u njoj živi 1.007.820 ljudi.

To poručuje profesor demografije Stevo Pašalić, koji kaže da su u političkim, analitičkim, ali i stručnim krugovima, različite brojke.

– U redu, ali niko ne objasni kako je došao do tog broja, koji su izvori ili kako su to odredili, izračunali… Tako se sada te procjene kreću od 600.000 do milion, te između tih cifri i 700.000, 800.000, 900.000… Reklo bi se, kako kome odgovara – kaže za Srpskainfo profesor Pašalić.

Prema njegovim riječima, ako neko tvrdi nešto, pa i broj stanovnika u Srpskoj, mora to i dokazati.

– Postoji određeni demografski model, koji može utvrditi. Krenimo od poslednjeg popisa 2013, kada je Srpska, po podacima Agencije za statistiku BiH, imala 1.228.423 stanovnika, ali je Republički zavod za statistiku eliminisao nerezidente iz tog broja, kojih u BiH ukupno ima 196.000, a u RS 58.081. Tako se došlo do konačnog tačnog broja stanovnika po popisu 2013. – 1.170.342 – ističe Pašalić.

Dodaje da su od 2014. do 2023. uvršteni podaci kao što su negativan prirodni priraštaj – ukupno za 10 godina -62.027.

– S tim da je za 2023. godinu uzet podatak RZSRS na osnovu kvartalnih podataka o rođenim i umrlim, pa je moguće da taj broj može da bude veći za oko 800, najviše. Drugi izvor su spoljne migracije, odnosno iseljavanje stanovnika. U periodu 2014-2023. to je 104.302, prosječno godišnje 10.430. Treća varijabla su unutrašnje migracije u BiH, gdje je u RS u pomenutom periodu bio pozitivan migracioni saldo za 3.807.

Tako dolazimo do ukupnog broja stanovnika za Republiku Srpsku na kraju 2023. – 1.007.820 – naglašava Pašalić.

Objašnjava da se ovaj podatak može kontrolisati na osnovu broja osnovaca.

– Naime, osnovno obrazovanje jedino zakonski obavezno i sa gotovo potpunim obuhvatom, koji je u RS preko 99 odsto. Na našim prostorima udio osnovaca u ukupnoj populaciji se kreće između 8-8,5 odsto i nešto je veći u FBiH nego u RS. U RS je taj udio oko 8,3 odsto, a broj osnovaca je trenutno 84.300. Ako bi, na primjer, RS imala svega 600.000 stanovnika, onda bi broj osnovaca iznosio oko 50.000. Ili, ako je samo 600.000, otkuda onda da imamo toliki broj mladih do 15 godina?! Nemoguće, zar ne – poručuje Pašalić.

S obzirom na to da, prema pomenutim podacima, Srpsku godišnje u prosjeku napusti preko 10.000 njenih građana, nije teško izračunati da će broj ljudi brzo pasti ispod milion.

Prema zvaničnoj statistici, Srpska ima 1.114.819 stanovnika

Univerzitet u Banjaluci raspisaće 14. avgusta konkurs za upis studenata u drugom upisnom roku na visokoškolskim ustanovama na kojima je ostalo slobodnog mjesta nakon prvog upisnog roka.

Prijave za upis trajaće od 26. do 30. avgusta, dok će se prijemni ispiti polagati 2. septembra, a na Akademiji umjetnosti od 2. do 6. septembra.

Upis primljenih kandidata planiran je od 9. do 13. septembra. Iz banjalučkog Univerziteta podsjećaju da prijave za upis na drugi i treći ciklus studija traju do 4. oktobra.

Kandidati koji upisuju drugi i treći ciklus studija imaju mogućnost elektronskih prijava na portalu upis.unibl.org, a originalna dokumenta treba da dostave na upisu.

Informacije o rangiranju prijavljenih kandidata i konačnoj rang-listi biće dostupne najkasnije do 18. oktobra na internetskim stranicama fakulteta/Akademije umjetnosti, a upis primljenih kandidata biće objavljen od 21. do 25. oktobra.

Prijave za polaganje prijemnih ispita za sva tri ciklusa studija moguće su i posredstvom elektronskog servisa www.upis.unibl.org.

Ne dođe li danas do iznenadnog dogovora, advokati iz Srpske koji su po službenoj dužnosti angažovani u krivičnim predmetima sutra obustavljaju rad, a to će, sasvim je izvjesno, usporiti rad pravosuđa, čijom efikasnošću ionako mnogi nisu zadovoljni.

Od kada je na čelu Ministarstva pravde Srpske, ministru Milošu Bukejloviću je ovo drugi štrajk u resoru, jer su ranije, podsjetimo, isto uradili i zaposleni u sudovima i tužilaštvima, a njihovom stazom će, po svemu sudeći, sada advokati.

Dio zahtjeva advokata je, istina, riješen, i to onaj koji je adresiran na Sud BiH, ali je dio i dalje na stolu, poput onog koji se odnosi na Nacrt nove tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u Srpskoj.

Dalibor Mrša, predsjednik Advokatske komore Republike Srpske, juče nam je rekao da sve ide u pravcu organizovanja štrajka, jer sa Ministarstvom pravde Srpske nisu uspjeli da dođu do konačnog rješenja, niti je Ministarstvo pravde BiH odreagovalo po zahtjevu obje advokatske komore u BiH.

“Ono što je novo to je dopis Suda BiH u kojem su obje advokatske komore obavijestili da su počeli sa isplatama dugovanja po osnovu naknada braniocima po službenoj dužnosti pred Sudom BiH, a izjasnili su se da po drugom zahtjevu, a to je pitanje tarife pred Sudom BiH u krivičnim predmetima, oni nisu nadležni. I nisu, nije to sporno, nadležno je Ministarstvo pravde BiH, ali to ministarstvo se apsolutno nije očitovalo po pitanju naših zahtjeva”, rekao je Mrša za “Nezavisne novine”.

On podsjeća da su vođeni pregovori sa Ministarstvom pravde Srpske, te je, kako kaže, stekao utisak da su u tom ministarstvu, uključujući i ministra, daleko ozbiljnije shvatili situaciju sada kada su advokati donijeli odluku da se od 1. avgusta uđe u obustavu rada. Mrša, međutim, ističe da je preostalo kratko vrijeme da se može nešto promijeniti, mada ostavlja i takvu mogućnost.

“Za sada, kako stvari stoje, sa 1. avgustom, u krivičnim predmetima gdje su advokati angažovani kao branioci po službenoj dužnosti, znači tamo gdje ih imenuje sud, će biti obustavljen rad. To se, dakle, isključivo odnosi na predmete gdje sud po službenoj dužnosti imenuje branioce licima kojim je to potrebno. Svjesni smo činjenice da će to stvoriti određene zastoje u realizaciji procesa, ali pokušali smo kroz godinu dana da skrenemo pažnju na nastali problem. Mislim da je period od godinu dana bio sasvim dovoljan da se neko pozabavi time, ali do sada se to nije desilo”, kaže Mrša, koji nam je juče popodne potvrdio da do tog momenta nisu dobili poziv iz Ministarstva pravde Republike Srpske na nove pregovore, ali ne isključuje opciju da se u posljednjem momentu nešto promijeni i dođe do pozitivnog rješenja.

Mrša, koji je na odmoru u Hrvatskoj, gdje planira ostati do 5. avgusta, kaže da imaju delegaciju koja bi nastavila pregovore ukoliko bi stigao novi poziv iz Ministarstva, a potom nam je ispričao da je bio spreman i na ustupke.

“Vidite, 12. jula sam bio na sastanku sa ministrom pravde i predstavnicima tog ministarstva. Rekao sam: ‘Ministre, ako Vi smatrate da u razumnom roku, do 1. avgusta, može doći do nekog rješenja koje će biti zadovoljavajuće i za jednu i za drugu stranu, ne mora biti maksimalno usvojeno sve ono što smo postavili kao zahtjeve, ja sam spreman da ne idem na godišnji odmor, a najavio sam.’ Ništa se tu suštinski nije dešavalo. Ali ako bi trebalo, ja sam spreman odmah sjesti u kola, dolazim, da to riješimo. Međutim, nisam stekao utisak da postoji čvrsta spremnost resornog ministarstva da se to pitanje riješi u tako kratkom roku”, kaže Mrša.

Iz Ministarstva pravde Srpske na naš upit nisu odgovorili, a nismo uspjeli dobiti ni stav Advokatske komore FBiH, pa ostaje nejasno da li oni idu u štrajk ili su se, kojim slučajem, predomislili.

Sindikalci podržavaju ideju da se u cijeloj BiH onemogući da direktori, koji plate primaju iz javnih sredstava, fotelju zadrže nakon navršenih 65 godina, ali je za to upitna, a vjerovatno i nemoguća podrška politike.

Takva zamisao mogla bi se ostvariti u Brčkom, pa je tako predsjednik tamošnje Skupštine Siniša Milić izjavio da će poslanicima lokalnog parlamenta do početka ljetne pauze biti ponuđeno da se izjasne o zakonskim rješenjima kojima će biti onemogućeno da se za direktore, zamjenike direktora i članove upravnih odbora izaberu lica starija od 65 godina.

“Pripremljen je set izmjena zakona kojima će se intervenisati u pogledu uslova za imenovanje, odnosno razrješenje direktora, zamjenika direktora i članova upravnih odbora javnih preduzeća i drugih pravnih lica koje formira Brčko distrikt. Takođe, ukoliko imaju navršenih 65 godina, direktorima, zamjenicima direktora i članovima upravnih odbora prestaće mandat u javnim preduzećima i drugim pravnim licima čiji je osnivač Brčko distrikt, naravno pod uslovom da ti prijedlozi zakona dobiju potrebnu podršku”, objasnio je Milić.

Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave Republike Srpske, kaže da je nešto slično Sindikat uprave predlagao prije par godina, s tim da su predlagali i da direktori i članovi upravnih i nadzornih odbora za svoje djelovanje moraju da garantuju svojom imovinom.

“Smatramo da lica koja napune 65 godina i koja ispune uslove za penzionisanje treba da idu u zasluženu penziju, a da se prilika da mladim ljudima. Mi imamo masovan odliv mladih ljudi, koji odlaze jer gledaju stalno jedne te iste ljude koji do kraja svog života sjede na upravljačkim pozicijama”, kaže Marić za “Nezavisne novine”.

Naglasio je da je Sindikat uprave na fonu takvog prijedloga, kao što je u Brčkom, ali da nije bilo sluha u Vladi kada je riječ o ovom pitanju.

“Nijedan političar neće za to glasati jer su to njihovi partijski drugari. Mi smo, dakle, već jednom pokrenuli takvu inicijativu, ali nije bilo sluha za to”, naveo je Marić.

Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, navodi da je inicijativa iz Brčkog fantastična i da nailazi na podršku radnika i građana.

“Ako se svakodnevno suočavamo sa odlaskom mladih, sposobnih i školovanih ljudi u zemlje zapadne Evrope, a istovremeno na pozicijama držimo ljude koji su davno trebali biti u penziji, pa ti ljudi su svoje kvalitete valjda uspjeli prenijeti mlađim naraštajima i vođenje institucija, ustanova i javnih preduzeća trebaju prepustiti njima”, naveo je Šatorović.

Međutim, i on kaže da smatra da je jako teško da političari prihvate takve ideje.

“Ako želimo promijeniti bilo kakvu paradigmu o situaciji u BiH i početi stvarati povoljniji ambijent za ostanak naših ljudi, a ne za uvoz Nepalaca, onda je definitivno neophodno donijeti takva zakonska rješenja, ne samo u Brčkom, nego u cijeloj BiH. Dakle, da to bude osnovno pravilo. Na taj način ćemo otvoriti prostor da novi naraštaji načine BiH zemljom boljeg življenja. Ovo što su uradili ovi do sada definitivno je sve, osim za pohvaliti”, istakao je Šatorović za “Nezavisne novine”.

Najmlađi poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Đorđe Vučinić, upitan da li bi podržao takvu inicijativu kada bi ona dospjela do parlamenta Srpske, odgovara da je teško dati komentar o tome, odnosno generalizovati.

“Imate nemali broj primjera gdje su osobe starije od 65 godina i te kako vitalne i sposobne da se bave poslovima, pa i rukovodećim, ali imate i negativnih primjera tih osoba, od Nikole Špirića do Zore Vidović, koji, prema mom mišljenju, unazađuju politiku cijele države s obzirom na funkcije koje obavljaju”, rekao je Vučinić.

Kako dodaje, više je stava da se mora ići od slučaja do slučaja, te da se tek tako ne bi smjele isključiti starije osobe, koje bi, možda, trebalo da imaju savjetodavne funkcije, dok mlađi i vitalniji treba da obavljaju rukovodeće poslove.

“Tako da bih, svakako, prije podržao takvu inicijativu, nego što ne bih”, kaže Vučinić za “Nezavisne novine”.