Kategorija: Društvo

U Republici Srpskoj su do sada izrečene kazne u iznosu većem od 1,7 miliona KM zbog utvrđenih nepravilnosti prilikom formiranja cijena u prometu određenih proizvoda i određivanju marže koja se primjenjuje prilikom formiranja cijena naftnih derivata, saopšteno je iz Inspektorata Republike Srpske.

“Svi raspoloživi kapaciteti republičke tržišne inspekcije usmjereni su na kontrolu formiranja cijena stupanjem na snagu odluke o određivanju marže u prometu određenih proizvoda i odluke o određivanju marže koja se primjenjuje prilikom formiranja cijena naftnih derivata, ističe se u saopštenju.

Dodaju da je kontrolom formiranja cijena tečnih naftnih goriva utvrđeno je da je od 132 izvršene kontrole, 57 bilo sa nepravilnostima jer se trgovci nisu pridržavali propisanih marži.

“Po tom osnovu subjektima koji vrše promet goriva izrečene su kazne u iznosu od 855.000 KM, a zbog drugih utvrđenih nepravilnosti u poslovanju ovih subjekata izrečene su i kazne u iznosu od 23.200 KM”, navode u Inspektoratu Republike Srpske.

U trgovačkim objektima za promet prehrambene robe, kako u velikim trgovačkim lancima, tako i u manjim prodavnicama, u veleprodaji i maloprodaji, republička tržišna inspekcija izvršila je 114 kontrola formiranja cijena proizvoda kojima je odlukom ograničena marža.

“U 58 kontrola utvrđeno je da se trgovci nisu pridržavali propisane marže, te su po tom osnovu izrečene kazne u iznosu od 640.000 KM, a zbog drugih utvrđenih nepravilnosti u poslovanju ovih subjekata izrečene su i kazne u iznosu od 14.000 KM. Za potrebe nadzora u trgovačkim objektima angažovani su i tržišni inspektori nanivou jedinica lokalne samouprave, a gradski i opštinski tržišni inspektori su u 27 slučajeva utvrdili da se trgovci nisu pridržavali propisane marže, te su po tom osnovu izrečene kazne u iznosu od 177.000 KM, navode u saopštenju.

Zbog drugih utvrđenih nepravilnosti u poslovanju ovih subjekata izrečene su i kazne u iznosu od 14.100 KM.

Formiranje cijena i dalje ostaje u fokusu djelovanja inspekcije, s cilju zaštite ekonomskih interesa građana, suzbijanja nerealnog utvrđivanja cijena i eventualnog nepoštenog ponašanja trgovaca.

Vazduh je jutros nezdrav u Doboju i Kaknju, sa indeksom kvaliteta 156, pokazuju podaci na internet stranici “Zrak.ekoakcija”.

Preporuka je smanjiti boravak i fizičku aktivnost na otvorenom, a posebno osobe sa bolestima srca i disajnih organa, trudnice, djeca i stariji.

Prema mjerenju u 10.00 časova, indeks kvaliteta vazduha u Zenici iznosio je 137, a u Ilijašu 129, što ga svrstava u kategoriju nezdravog za osjetljive grupe stanovništva.

Umjeren stepen zagađenja zabilježen je u Maglaju 94, Sarajevu 92, Gacku 87, Banjaluci 86, Visokom 83, Trebinju i Hadžićima 76, Tešnju 74, Vogošći i Brodu 73, Prijedoru 70, Jajcu 67, Livnu 66, Živinicama 65, Travniku 60 i Ivan sedlu 54.

Prema skali indeksa kvaliteta vazduha, vrijednosti od nula do 50 označavaju dobar kvalitet, od 51 do 100 umjereno zagađen, od 101 do 150 nezdrav za osjetljive grupe, od 151 do 200 nezdrav, od 201 do 300 vrlo nezdrav, a iznad 300 predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi.

Humanitarno-edukativna konferencija održana u nedjelju bila je izuzetno uspješna, a prikupljeno je oko 40.000 KM za liječenje mladog Banjalučanina Sergeja Stupara, što je značajan korak ka prikupljanju sredstava za ugradnju stimulatora, potvrdila je njegova majka Svjetlana Bednaš, dodajući da će konačan presjek prikupljenog novca biti poznat narednih dana.

“Predračun koji sam dobila iz klinike iznosi 32.000 evra. Od toga, fiksni dio, odnosno ugradnja stimulatora, košta 21.000 evra, dok se ostatak odnosi na troškove liječenja koje su u tom trenutku mogli procijeniti. Međutim, taj iznos može da bude i veći ukoliko dođe do komplikacija, a nisu uračunati ni troškovi puta, boravka u Zagrebu i rehabilitacije”, kazala je Bednaševa.

Odziv građana nadmašio očekivanja

Dodala je da je odziv građana nadmašio očekivanja.

“Odziv ljudi bio je ogroman i iskreno nisam očekivala ni toliki broj ljudi ni iznos koji je prikupljen. Konferencija je bila izuzetno uspješna i pokazali smo još jednom šta znači ljudskost i solidarnost”, rekla je ona.

Rehabilitacija nakon ugradnje stimulatora

Ipak, naglašava da Sergeju sredstva neće biti potrebna samo za operaciju, već i za rehabilitaciju nakon ugradnje stimulatora.

“Ovo je zaista bila divna humanitarno-edukativna konferencija. Sakupili smo dosta novca za stimulator, ali Sergeju će biti potrebna i dodatna sredstva za rehabilitaciju nakon operacije. Nadam se da će moj Sergej naredne godine doći kao učesnik ove divne konferencije, na kojoj smo još jednom pokazali šta znači biti čovjek”, poručila je Bednaševa.

Sergej prošao sva testiranja

Naime, nedavno su doktori u Zagrebu utvrdili da Sergej može biti kandidat za ugradnju dubokog mozgovnog stimulatora.

“Sergej je prošao sva testiranja i sve preglede sa pozitivnim rezultatima. Čak su toliko drastična poboljšanja na njegovom mozgu da su oni odmah bili u mogućnosti da kažu da je Sergej kandidat za ugradnju stimulatora”, rekla je Svjetlana i dodala:

“Desilo se ono što smo svi očekivali, u šta smo čvrsto vjerovali, i to je samo potvrda da moja borba u ove dvije godine nije bila uzaludna i da je sve do sada što smo uradili za Sergeja bilo ispravno te da je sve ovo što mi radimo svakodnevno s njim moralo da donese dobre rezultate.”

Ugradnja stimulatora podrazumijeva operaciju na mozgu

Svjetlana je u razgovoru za “Nezavisne novine” istakla da ugradnja stimulatora podrazumijeva operaciju na mozgu.

“Dvije baterijice se postavljaju na unaprijed utvrđeno mjesto, to mjesto mora biti mjesto sa najvećim oštećenjem, jer samo tako te baterije mogu da daju najbolji rezultat. Baterijice se postavljaju, povezuju se i ja Sergeju u toku dana puštam elektroimpulse tokom dana po šemi koju ću dobiti od doktora”, kaže ona.

Ti elektroimpulsi, prema njenim riječima, trebalo bi da na mjestima gdje je došlo do prekida sinapsi, neurona i drugih veza u mozgu usljed traumatske povrede mozga, stvore nove veze i da naprave novi put kako bi mozak normalno funkcionisao.

“Nema garancije šta će se dešavati nakon ugradnje i ja to razumijem. Svaka osoba sa traumatskim povredama mozga je individualna i nijedna povreda mozga nije ista, ali mene tješi to da sam ja za ovo vrijeme došla u kontakt sa mnogima kojima je to ugrađeno i njihovim porodicama i svi su imali napredak”, kaže Svjetlana.

Cjelodnevni humanitarno-edukativni događaj, koji je organizovalo Udruženje za zaštitu i spasavanje životinja “Sretan pas”, u saradnji sa Darijom Pašalić i prijateljima, okupio je veliki broj građana kroz edukativne, kulturne i zabavne sadržaje za sve generacije.

Program je počeo otvaranjem humanitarnog sajma, dječjih radionica i sadržaja za najmlađe, a tokom dana organizovane su kreativne radionice, dječiji nastupi i edukativni segmenti.

Konferencija ispunila sva očekivanja

Darija Paspalj, jedan od organizatora ove konferencije, kazala je da je konferencija prošla uspješno i ispunila sva očekivanja.

“Kao organizatori, izuzetno smo zadovoljni i ponosni na sve što je tog dana postignuto. Od srca zahvaljujemo svim donatorima, svim ljudima dobrog srca koji su posjetili Dom omladine i svojim prisustvom, podrškom i humanošću dali nemjerljiv doprinos ovom događaju. Posebnu zahvalnost upućujemo učesnicima konferencije, profesorima, doktorima, predavačima, kao i svima koji su na bilo koji način pomogli da se prikupe sredstva za liječenje Sergeja Stupara”, kazala je ona za “Nezavisne novine”.

Najvažniji korak napravljen

Kako je kazala, najvažniji korak je napravljen – prikupljena su sredstva za neophodni stimulator, što je u ovom trenutku bila ključna i najvažnija bitka.

“Iako je pred Sergejem još jedan duži put liječenja, možemo s ponosom reći da je ova prva i najbitnija bitka dobijena, a to nama kao organizatorima znači više od svega. Zahvaljujemo i gradu Banjaluka, svim donatorima, obrazovnim ustanovama – osnovnim školama, vrtićima, kao i svim drugim učesnicima i volonterima koji su svojim trudom, znanjem i energijom doprinijeli da ovaj događaj bude ovako uspješan”, kazala je ona.

Kako je dodala, nada se da će ova konferencija postati tradicija i da će svake godine imati priliku da zajedno pomažu onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Zbog obezbjeđenja nesmetanog boravka i kretanja visoke američke delegacije koja je danas u posjeti Republici Srpskoj, promjene u režimu saobraćaja.

Izdata je zabrana saobraćaja za sva motorna vozila preko 7,5 tona mase, od 10 do 24 časa na dionicama Banjaluka – Mahovljani – Aleksandrovac – Klašnice – Banjaluka, auto-putu na dionici Gradiška Banjaluka, svim ulicama na teritoriji grada Banjaluka i lokalnom putu Krnete – Bakinci.

Na ovim dionicama vršiće se i povremena potpuna obustava saobraćaja.

Srpska pravoslavna crkva proslavlja Blagovijesti, praznik kojim se proslavlja događaj kada je Arhanđeo Gavrilo javio Prečistoj Djevici Mariji da će roditi sina kojem će dati ime Isus.

Blagovijesti spadaju u red Bogorodičnih praznika, u crkvenom kalendaru je označen crvenim slovom i nepokretan je.

U Republici Srpskoj i FBiH sutra će biti pretežno sunčano i toplo vrijeme, na istoku uz malu do umjerenu oblačnost, a uveče se očekuje naoblačenje i jačanje sjevernog vjetra.

U većini predjela tokom dana biće suvo, a slaba kiša padaće ponegdje na istoku, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Minimalna temperatura vazduha od dva do devet, na jugu do 12, a maksimalna od 18 do 24, u višim predjelima od 12 stepeni Celzijusovih.

Vjetar će biti slab do umjeren sjeverozapadni i zapadni, uveče i naredne noći jak sjeverni i sjeveroistočni.

U Republika Srpskoj i FBiH danas preovladava sunčano vrijeme uz malu oblačnost, podaci su Federalnog hidrometeorološkog zavoda.

Temperatura vazduha u 14.00 časova: Han Pijesak 16 stepeni, Čemerno 17, Kalinovik, Kneževo i Sokolac 18, Bileća i Mrakovica 19, Gacko 20, Drinić i Sarajevo 21, Višegrad, Zvornik, Mrkonjić Grad, Srebrenica i Trebinje 22, Novi Grad, Ribnik i Srbac 23, Banjaluka, Bijeljina i Prijedor 24, Doboj i Mostar 25 stepeni Celzijusovih.

Svešteniku Bogdanu Stjepanoviću, koji je nedavno operisan i uspješno se oporavlja nakon transplantacije jetre, dio ovog organa donirao je njegov kolega, sveštenik Darko Perić iz Pilice, kako bi mu spasio život.

Otac Bogdan Stjepanović, porijeklom iz Lokanja (Zvornik), suočio se sa ozbiljnim zdravstvenim problemima koji su zahtijevali hitnu transplantaciju. U trenucima kada je situacija postajala sve teža, ruku spasa pružio je njegov sabrat u službi, pišu Zvorničke novosti.

“Sveštenik Darko Perić, paroh u Pilici, bez oklijevanja je odlučio da postane donor i daruje dio jetre svom kolegi”, navedeno je u objavi.

Operativni zahvat je uspješno izveden, a oba sveštenika se trenutno oporavljaju.

Ovaj čin izazvao je snažne reakcije među vjernicima i brojnim ljudima iz Srpske, ali i regiona, koji ističu da je riječ o primjeru istinske požrtvovanosti i ljudskosti.

Za liječenje oca Bogdana ranije su organizovane i akcije prikupljanja pomoći, u koje se uključio veliki broj građana, što dodatno govori o podršci koju je imao tokom borbe za zdravlje.

Položaj prosvjetnih radnika je u određenim situacijama i zbog velikih izazova doveden u pitanje, rekla je pomoćnik ministra prosvjete i kulture Nataša Cvijanović.

“Nije lako raditi u prosvjetnim ustanovama. Mi, pored povećavanja plata, moramo voditi računa i o dostojanstvu svakog prosvjetnog radnika jer je njihov posao vrlo kompleksan i odgovoran”, rekla je Cvijanovićeva nakon sindikalne radionice o temi “Tehnološki višak i uznemiravanje na radu u školama” održanoj u Banjaluci.

Ona je istakla treba raditi na podizanju kvaliteta položaja vaspitno-obrazovnih radnika.

Predsjednik Sindikata obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske Dragan Gnjatić ukazao je da o dostojanstvu prosvjetnih radnika treba voditi računa, kao i o tome da niko od njih ne ostane tehnološki višak.

“To je obaveza poslodavca koji je dužan da nađe posao za svakog radnika. A nas ima tačno onoliko koliko propisi Srpske traže i zahtijevaju”, rekao je Gnjatić.

Upozorio je da se brojni prosvjetari žale na rukovodioce, kolege i određene roditelje u smislu učestalog uznemiravanja na radu i da se nastoji doći do najboljih rješenja kako ne bi bilo situacija u kojima neko maltretira ili galami na drugoga.

“Želimo da svaki prosvjetni radnik dođe i ode s posla sa osmijehom i da imamo poštovanje”, rekao je Gnjatić i dodao da će Sindikat zaštititi svoje članove.

Pravnik Službe za besplatnu pravnu pomoć u Savezu sindikata Dajana Marjanović Verić rekla je da se neće dozvoliti da određeni prosvjetni radnici koje zastupaju budu proglašeni kao tehnološki višak, a da s druge strane ima nastavnih predmeta i oblasti za koje nema dovoljno nastavnog kadra.

Istakla je i da je nedopustivo da radnici u školama trpe bilo kakvo uznemiravanje na radu, a ako to neko i čini, onda treba da se obrati nadležnim institucijama.

“Može da se obrati i nama i mi ćemo reagovati u skladu sa zakonom”, rekla je ona i dodala da je u posljednjih tri, četiri mjeseca imala pet, šest navedenih slučajeva.

Nezdrav vazduh u prijepodnevnim časovima bio je u Sarajevu, a umjeren stepen zagađenosti u više gradova, među kojima su Banjaluka, Trebinje, Gacko, Prijedor, Brod, pokazuju podaci na internet stranici “Zrak.ekoakcija”.

Prema mjerenju u 11.00 časova, indeks kvaliteta vazduha u Sarajevu iznosio je 157, dok je u Kaknju bio 110, odnosno nezdrav za osjetljive grupe stanovništva.

Vazduh u Sarajevu može izazvati pojačane zdravstvene tegobe kod osjetljivih kategorija stanovništva, ali i negativno uticati na svu populaciju.

Osobama sa bolestima srca i disajnih organa, trudnicama, djeci i starijima preporučuje se da smanje boravak i fizičku aktivnost na otvorenom, a to se savjetuje i ostalim građanima.

Umjeren stepen zagađenja zabilježen je u Visokom 97, Zenici 92, Ilijašu 88, Brodu 86, Lukavacu 72, Hadžićima 71, Maglaju 70, Banjaluci 68, Gacku 66, Travniku 63, Prijedoru 61, Živinicama 61, Vogošći 54 i Trebinju 52.

Prema skali indeksa kvaliteta vazduha, vrijednosti od nula do 50 označavaju dobar kvalitet, od 51 do 100 umjereno zagađen, od 101 do 150 nezdrav za osjetljive grupe, od 151 do 200 nezdrav, od 201 do 300 vrlo nezdrav, a iznad 300 predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi.

Predsjednik Gradskog odbora Ujedinjene Srpske u Trebinju Milan Kovač, u razgovoru za VrbasMedia portal govori o porodičnim vrijednostima, profesionalnom putu i svakodnevnim izazovima sa kojima se susreće. Iako aktivan u javnom i političkom životu, ističe da su mu porodica, prijatelji i rodni grad uvijek na prvom mjestu.

Kroz priču o djetinjstvu, hobijima, obrazovanju i planovima za budućnost, Kovač otkriva i svoju ličnu stranu – šta ga ispunjava, gdje pronalazi mir i kako uspijeva da uskladi brojne obaveze sa privatnim životom.

Koliko Vam znači porodica i koliko ste pored poslovnih obaveza posvećeni porodici?

Porodica mi mnogo znači i sa njima provodim veći dio slobodnog vremena. Pored roditelja, sa kojima sam u stalnom kontaktu i sa kojima stanujem u zajedničkoj porodičnoj kući, posebnu radost čine mi druženja sa Teodorom i Damjanom, djecom moje sestre Dijane, kojima pomažem oko školskih obaveza i čije želje najčešće ispunjavam. Za njih uvijek imam vremena i druženje sa njima je pravi odmor u odnosu na druge dnevne i poslovne obaveze.

Imate li hobi?

Od malih nogu sam zaljubljen u ribolov. Sjećam se svojih prvih odlazaka na Trebišnjicu, sa nepunih osam godina, kada sam uz pomoć svoga komšije Straja naučio prve lekcije iz vezivanja udice i različitih sistema za uspješan ribolov. Često bih se, bez znanja roditelja, “izvukao” iz kuće i spustio na obalu Trebišnjice, a onda sa prvim mrakom vraćao kući, često i bez ulova, što mi nije predstavljalo poseban problem koji bi me demotivisao. Kasnije, duži niz godina, odlazio sam na Bilećko jezero gdje sam sa kumovima i prijateljima provodio neke od najljepših trenutaka u životu. I danas zabacim udicu, iako mnogo rjeđe, te sa pravom mogu reći da je ribolov i dalje moj najdraži hobi.

Znate li kuhati i koja Vam je omiljena hrana?

Mislio sam da me kuhanje nikada neće zanimati, ali sam se prevario. U studentskim danima, pored ishrane u menzi, za kuhanje je bio zadužen moj tadašnji cimer, a današnji kum, Srđan, koji je to prilično vješto radio. Kasnije, uz porodična i druga druženja, počeo sam spremati svoja prva jela. Prilično mnogo vremena provodio sam gledajući različite emisije na “YouTube”, a recepte, koji su mi bili najzanimljiviji, pamtio sam i ponekad zapisivao. Veliku ljubav prema kuhanju na mene je prenio i moj stariji kum Dragan, koji je veliki gurman i čije specijalitete smo uvijek rado probali. Danas najčešće spremam juneći gulaš, dobar sač sa telećim mesom, a roštilj prepuštam onima sa manje iskustva.

Kako provodite godišnji odmor, preferirate li izlete, putovanja, more ili planinu?

Ranije, godišnji odmor bih redovno provodio u Trebinju, kombinujući porodične obaveze i ribolov. U Hercegovini postoji jako mnogo planinskih masiva koje još nisam obišao, a koje bih volio posjetiti u narednom periodu. Boravak na Zelengori, prije nekoliko godina, ostavio je poseban utisak na mene, jer sam u nekoliko dana upoznao netaknutu prirodu, za koju nisam ni znao da postoji, a da je tako blizu. Posljednjih godina, obilazim i druga mjesta i destinacije po preporuci. Posebno bih izdvojio hodočašće u Svetu zemlju, obilazak Jerusalima i Vitlejema, a zatim i odlazak na Sinaj i posjetu jednom od njstarijih pravoslavnih manastira na svijetu – manastiru Svete Katarine. Svakako, poseban osjećaj zadovoljstva i duhovne radosti čini posjeta Svetoj Gori i manastiru Hilandaru, koje sam obišao dva puta i kojima se opet, uz Božiju pomoć, planiram vratiti.

U kakvom ste odnosu sa komšijama i ko su Vam najbolji prijatelji?

Postoji izreka: “Bolje dobar komšija, nego dobra ograda”. Ova izreka naglašava važnost i značaj dobrih odnosa u komšiluku. Zaista, bez ikakve sumnje, mogu naglasiti dobre komšijske odnose u ulici u kojoj stanujem. U približno istom periodu, u naselju Hrupjela, građene su kuće u kojima su odrastale generacije koje su uvijek vodile računa da budu na usluzi jedni drugima. U takvim odnosima, od školskih dana, gradila su se prava prijateljstva koja i danas traju. U ratnom periodu, nije se živjelo u naročito dobrim uslovima, kao što je to danas slučaj, ali smo uvijek nalazili način da budemo srećni i bezbrižni. Današnjim generacijama to je teško razumjeti. U kasnijem periodu, nakon srednje škole i po povratku sa studija, mnoga prijateljstva su izrasla u kumovske odnose. Danas sa ponosom mogu reći da sam kumovao šest puta, a moji kumovi su ujedno i moji najbolji prijatelji, sa kojima provodim najviše vremena. Neki od njih ne žive u Trebinju, ali kumovske odnose i danas njegujemo i u stalnoj smo komunikaciji. Osim njih, imam istinski dobre prijatelje koji su postali sastavni dio mog privatnog i poslovnog života. Neću nabrajati sva njihova imena, jer je to jedna ozbiljna reprezentacija, u kojoj niko nije na rezervnoj klupi.

Da li je posao kojim se trenutno bavite oduvijek bila Vaša želja?

Usko gledano, nikada nisam zamišljao da ću raditi poslove koje trenutno obavljam, jer sam imao veće afinitete prema poslovima koji imaju izraženu samostalnost u radu. Za relativno kratko vrijeme, promijenio sam više poslodavaca, ali sam uvijek obavljao poslove koji su vezani za moje formalno obrazovanje. To mi je pomoglo da unaprijedim mnoge vještine koje mi i danas služe da se na ovom radnom mjestu osjećam kao svoj na svome.

Koliko vremena posvećujete stručnom i profesionalnom usavršavanju?

Nakon osnovnih studija na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, na nagovor porodice i pojedinih profesora, sa kojima sam uspostavio dobar i korektan odnos tokom studiranja, odlučio sam upisati master studije, koje sam uspješno završio. To me je zainteresovalo za naučni rad, koji me je doveo do doktorskih studija na Pravnom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, koje uspješno privodim kraju. Sve to podrazumijeva mnoga odricanja, ali sam izuzetno ponosan što sam pronašao balans između usavršavanja, odnosno nastavka obrazovanja i svakodnevnih obaveza, koje su naizgled na suprotnim stranama.

Da sada birate neki drugi posao koji bi to bio?

Pravo je moj izbor zanimanja, a završetak doktorskih studija će možda otvoriti prostor da se pravom nastavim baviti na nekoj od naučnih institucija, odnosno na jednom od dva javna univerziteta u Republici Srpskoj. To bi bio logičan slijed događaja, ali u vremenu u kojem živimo, teško je planirati tako važne stvari, posebno kada mnogo toga ne zavisi samo od vaše volje i interesovanja. U svakom slučaju, pravna struka je moj izbor, bez obzira na kom radnom mjestu i u kojoj ulozi.

Imate li omiljenu knjigu i šta trenutno čitate?

Nemam posebno izgrađen stav prema nekoj od knjiga, odnosno naslova koje sam pročitao, izuzev ako su u pitanju djela koja su nastala kao rezultat rada nekog od mojih prijatelja, koji su se pokazali i dokazali u književnom radu. U tom slučaju, čitanje predstavlja spoj uporednog razmišljanja o temi i o autoru, gdje je teško biti objektivan. Ipak, u posljednje vrijeme, doduše po preporuci, imam poseban interes za djela Ljiljane Habjanović Đurović, koja me inspirišu u duhovnom i književnom smislu. Njen roman „Tamo gde je ona“, napisan u dva dijela, trenutno je moj izbor u slobodno vrijeme.

Gdje biste voljeli živjeti, a da to nije Trebinje?

Uh, to je zaista teško pitanje na koje je gotovo nemoguće dati odgovor, posebno kada ste u Trebinju rođeni, kada tamo živite i kada su vam u tom gradu porodica, kumovi i najbolji prijatelji. To je poseban odnos koji se stiče rođenjem, a koji se dalje izgrađuje kroz bezbroj događaja koji čine život jednog čovjeka. Ne sporim da u Republici Srpskoj ima mnogo lijepih gradova, ali ja ni sa jednim od njih nemam neku posebnu vezu koja bi me opredijelila da ga izaberem za mjesto svog življenja. Ako bih ipak morao, onda bi to bila Banja Luka, kao grad u kome sam proveo veoma lijepe i važne trenutke u svom životu. To je grad koji ima sve što je čovjeku potrebno za normalan i pristojan život, a to je sasvim dovoljno da me opredijeli da bude moj drugi izbor.

Da li ste aktivni na polju humanitarnog rada, jeste li član udruženja i fondacija?

U Trebinju postoje ljudi koji se mnogo trude da pomognu drugima. Mnoga udruženja su doprinijela da se na naše sugrađane, koji su u stanju socijalne i druge potrebe, gleda na jedan potpuno drugačiji način. Uvijek se rado odazovem njihovom pozivu i imam jako korektnu i otvorenu saradnju sa svima njima. Posao koji obavljaju je vrijedan divljenja. Osim toga, trudim se doprinijeti radu sportskih i drugih udruženja, kojima pomažem u mjeri u kojoj je to moguće, materijalno i na sve druge načine, kroz lični doprinos.

Razgovor sa Milanom Kovačem pokazuje da iza javne funkcije stoji čovjek čvrsto ukorijenjen u porodične vrijednosti i tradiciju, ali i okrenut ličnom i profesionalnom razvoju. Njegova priča svjedoči o važnosti balansa između privatnog i poslovnog života, kao i o posvećenosti zajednici u kojoj živi i djeluje.

Novinar: Marijana Bogdanović