VRBAS Media

Kategorija: Društvo

  • Brak u BiH već 25 godina gubi važnost, razvodi sve češći

    Brak u BiH već 25 godina gubi važnost, razvodi sve češći

    Manje brakova, više razvoda i sve kasnije stajanje na “ludi kamen”, ukratko bi opisalo posljednjih 25 godina u Bosni i Hercegovini, jer podaci Agencije za statistiku BiH pokazuju da je sklapanje brakova u kontinuiranom padu, dok je broj razvoda u porastu.

    Tako je, prema njihovim podacima, u 2024. godini sklopljeno 16.213 brakova.

    “Broj sklopljenih brakova u BiH je u posljednjih 25 godina u kontinuiranom padu, te je u 2024. godini sklopljeno 6.259 brakova manje nego u 1999, a najveći broj je sklopljen među supružnicima od 25 do 29 godina starosti”, navode iz Agencije, što znači da su 1999. godine bila sklopljena 22.472 braka.

    Manje brakova, više razvoda

    Dok je manje brakova, više je razvoda. Samo u 2024. godini bilo je preko 900 razvoda više u odnosu na 1999. godinu.

    “Broj razvoda brakova u BiH u posljednjih 25 godina raste. U 2024. godini je razvedeno 2.913 brakova. Najveći broj razvoda i kod žena i kod muškaraca desio se u životnoj dobi od 40 do 49 godina”, navode oni.

    Osim što se manje ljudi vjenčava, teže se na brak i odlučuju, što potvrđuje prosječna starost nevjeste i mladoženje koja je za 25 godina porasla za oko tri godine.

    Tako je prosječni mladoženja 1999. godine imao 27,8 godina, a 2024. 30 godina, dok je mlada 1999. u prosjeku imala 24,3 godine, a 2024. godine 27,3.

    Maja Savanović Zorić, psiholog i porodični psihoterapeut iz Udruženja građana “Psiholuminis” iz Prijedora, ističe da je riječ o dubokoj društvenoj promjeni, te da je pitanje koje se prirodno nameće: Da li su današnje generacije opreznije, zrelije, uplašenije – ili jednostavno realnije?

    Ekonomska nesigurnost igra važnu ulogu

    “Ekonomska nesigurnost svakako igra važnu ulogu. Mladi ljudi danas ulaze u odrasli život u okolnostima koje karakterišu nesigurna zaposlenja, niska primanja, nemogućnost rješavanja stambenog pitanja i osjećaj da se ‘tlo stalno pomjera pod nogama’. Brak, koji je nekada bio i ekonomska zajednica, danas se doživljava kao dodatni rizik ako osnovni uslovi stabilnosti nisu zadovoljeni”, navodi ona za “Nezavisne novine”.

    Međutim, kako dodaje, bilo bi pojednostavljeno svesti ovu pojavu samo na novac.

    “Današnji mladi su generacija koja je odrastala uz visoku stopu razvoda, često svjedočeći emocionalno teškim, konfliktnim ili hladnim brakovima svojih roditelja. Mnogi su vrlo rano naučili da brak sam po sebi ne znači sigurnost, ljubav ni trajnost”, ističe ona.

    Kako dodaje, u psihoterapijskoj praksi često čuje rečenice poput “ne želim da živim kao moji roditelji” ili “radije ću biti sama nego u lošem braku”.

    “Za razliku od ranijih generacija, mladi danas više govore o emocijama, granicama, mentalnom zdravlju i ličnim potrebama. Brak se sve rjeđe doživljava kao ‘obavezan životni korak’, a sve češće kao odnos koji mora imati smisao, kvalitet i sigurnost. To znači da se u brak ne ulazi ‘po svaku cijenu’. Ljudi čekaju dok ne osjete emocionalnu sigurnost, ličnu stabilnost, partnerstvo, a ne puku ulogu. Iz te perspektive, kasnije stupanje u brak može biti znak opreza”, kaže Savanović Zorićeva za “Nezavisne novine”.

    Mladi u odnose ne ulaze “praznih ruku”

    Prema njenim riječima, jedan od ključnih, a često zanemarenih faktora u razumijevanju dugoročnog pada broja brakova i rasta razvoda jesu transgeneracijske traume.

    “Mladi ljudi danas ne ulaze u odnose ‘praznih ruku’, oni u njih donose emocionalna iskustva svojih roditelja, ali i šireg društva”, navodi ona.

    Kako dodaje, trauma koja nije imala prostor da bude prepoznata i obrađena često se nije ispoljavala riječima, nego kroz odnose – šutnjom, emocionalnom nedostupnošću, konfliktima, rigidnim ulogama ili potpunim povlačenjem.

    Kada je riječ o rastu broja razvoda, ona ističe da se danas ljudi češće usuđuju izaći iz odnosa koji su nasilni, toksični ili emocionalno prazni.

    “Ranije su mnogi brakovi trajali ‘na papiru’, ali ne i u stvarnosti. Danas se manje trpi u tišini. To jeste bolno, ali je i znak veće svijesti o ličnom dostojanstvu i mentalnom zdravlju”, ističe Savanović Zorićeva za “Nezavisne novine”.

    Vasić: Došlo do promjene sistema vrijednosti

    Pomenuti podaci ne čude Vladimira Vasića, sociologa, ali kako ističe za “Nezavisne novine”, zaista su zabrinjavajući.

    “Činjenica je da je došlo do promjene sistema vrijednosti, promjene odnosa prema porodici. I dan-danas imamo narativ da nam je porodica na prvom mjestu, da su nam djeca na prvom mjestu, međutim, u ovim podacima se tačno vidi da nam na prvo mjesto izbija profesionalno usavršavanje, karijerni život i negdje se vide te kulturološke promjene u sistemu vrijednosti, u interesovanjima i na kraju krajeva vidi se promjena da je sve više zastupljena egoistična kulturna života”, ističe Vasić.

    On dodaje da danas ljudi žive na način da su sami sebi dovoljni.

    “Nismo spremni da podnosimo žrtvu, a brak i porodica su svakako žrtva. Sa druge strane, govori i o promjeni načina života, ali i o nekim ekonomskim razlozima, odnosno kvalitetu života”, objašnjava Vasić za “Nezavisne novine”.

    Prema njegovim riječima, dolazi do transformacije porodice, te više nemamo velike porodične zajednice.

    On dodaje da se ovakav trend može nastaviti i u budućnosti jer nas je brojčano, odnosno demografski manje, ali i iz razloga što se sve više ljudi okreće individualističkom životu.

    “Na kraju krajeva, sve je manje novca, a sve su veći apetiti mladih. Stečena djeca u braku i brak zahtijevaju i ekonomsku stavku, a ne samo ljubav i strast”, zaključuje on.

  • Gdje odlazi najviše novca za lijekove u BiH

    Gdje odlazi najviše novca za lijekove u BiH

    Prema zvaničnim podacima Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine najviše novca se potrošilo na skupe lijekove protiv raka.

    “Na prvom mjestu prema finansijskom iznosu u 2024. godine su antineoplastici i imunomodulatori, na drugom mjestu lijekovi za kardiovaskularni sistem i na trećem mjestu lijekovi za alimentarni trakt i metabolizam”, napisali su iz Agencije za “Avaz”.

    Onkološke i imunološke terapije najskuplje

    Antineoplastici i imunomodulatori su uglavnom lijekovi protiv raka i lijekovi koji jačaju ili regulišu imuni sistem. Koriste se kod terapija za karcinom, autoimune bolesti i teža hronična oboljenja, zbog čega su i najskuplji.

    Lijekovi za kardiovaskularni sistem su lijekovi za srce i krvne sudove i tu spadaju terapije za visok pritisak, srčane bolesti, aritmije, zgrušavanje krvi i slične probleme koje ima veliki broj ljudi.

    I trećenavedeni su lijekovi za želudac, crijeva i metabolizam. U ovu grupu ulaze lijekovi za dijabetes, želudačne tegobe, probavu, masnoće u krvi i slično.

    Najprodavaniji lijekovi u BiH tokom 2024. godine

    Prema zvaničnim podacima Agencije na vrhu liste najprodavanijih lijekova prema internacionalnom nezaštićenom nazivu u 2024. nalaze se skupe terapije za liječenje raka, poput pembrolizumaba i atezolizumaba, koje se koriste kod teških malignih oboljenja i djeluju tako što pomažu imunitetu da se bori protiv bolesti.

    Veliki dio novca odlazi i na lijekove za srce i krvne sudove, prvenstveno one za razrjeđivanje krvi, kao što su rivaroksaban i apiksaban, koji se koriste za prevenciju moždanog udara i krvnih ugrušaka.

    Među najkorištenijim su i lijekovi koje građani svakodnevno uzimaju – paracetamol i ibuprofen za bolove i povišenu temperaturu, pantoprazol za želučane tegobe i smanjenje kiseline, te aspirin koji se često koristi u terapiji za srce.

    Na listi se nalazi i kombinacija ibuprofena i pseudoefedrina za simptome prehlade i gripe, kao i empagliflozin, lijek za dijabetes koji pomaže u regulaciji šećera u krvi, ali i štiti srce i bubrege.

  • Fond PIO mijenja pravila za isplatu penzija u Republici Srpskoj

    Fond PIO mijenja pravila za isplatu penzija u Republici Srpskoj

    Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO) od 1. maja 2026. primjenjivaće nova pravila za isplatu penzija u Republici Srpskoj.

    Prema novoj odluci, ukida se isplata penzije putem punomoći date Fondu PIO, a to konkretno znači da će se penzija od 1. maja isplaćivati isključivo na ime i lični račun korisnika prava, a isplata trećim licima, po bilo kom osnovu punomoći, više neće biti moguća.

    Obrazlažući ovu odluku, iz Fonda PIO su saopštili da na ovaj način žele spriječiti sve moguće zloupotrebe kojih je bilo do sada kada je u pitanju isplata po ovom osnovu.

    Šta penzioneri treba da znaju?

    Svi korisnici prava koju su do sada penziju primali putem punomoći, trebaju blagovremeno preduzeti neophodne radnje kako bi se obezbijedila nesmetana isplata penzije na njihovo ime.

    U prevodu, oni treba da dostave podatke o ličnom računu otvorenom na ime korisnika prava.

    “Ova mjera donosi se s ciljem unapređenja pravne sigurnosti korisnika, sprečavanja mogućih zloupotreba i dodatne zaštite prava korisnika i sprečavanja nepripadajuće isplate sredstava, kao i usklađivanjem sa važećim propisima i praksom u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja”, naglašavaju iz Fonda PIO.

    O kakvim zloupotrebama je riječ

    Ovom prilikom iz Fonda PIO podsjetili su na nekoliko najpoznatijih slučajeva koji su se odnosili na zloupotrebe punomoći.

    Naime, zloupotebe su se dešavale na način da je punomoć korišćenja od strane pojedinaca bez znanja korisnika, odnosno penzionera, zatim korištenje zastarjele punomoći, dostavljanje falsifikovane dokumentacije.

    Zabilježene su zloupotrebe i u situaciji poput toga da punomoćnici ne obavještavaju Fond o promjenama prebivališta korisnika, promjeni banke ili prelaska na drugi način isplate penzije.

    Dešavalo se i da oni koji imaju punomoć da podižu penziju u ime drugih ne obavijeste Fond o smrti korisnika penzije, te da nesmetano nastave da podižu tu penziju iako na to nemaju pravo.

    Najpoznatiji slučajevi zloupotreba

    Jedan od najpoznatijih primjere zloupotrebe zabilježen je u slučaju Š.B. koji je bio prijavljen sa prebivalištem u Banjaluci, a sve vrijeme je bio u SAD.

    “To nije bilo prijavljeno, a saznalo se tek nekoliko godina nakon prijave smrti pri čemu je pričinjena šteta oko 100.000 KM. Pravo na starosnu penziju korisniku je priznato od 1990. godine i penziju je zakonito primao do svoje smrti 2008. godine. Međutim, isplata penzije je nastavljena i nakon smrti korisnika, a kao punomoćnik u dokumentaciji bila je navedena osoba koja je preminula 2011. godine, nakon čega punomoć više nije mogla imati pravno dejstvo. Uprkos tome, isplata penzije je i dalje vršena putem pošte, a sredstava su preuzimana od strane trećih lica. Naknadnim provjerama utvrđene su nepravilnosti u dokumentaciji i činjenica da je penzija isplaćivana bez zakonitog osnova, zbog čega je obustavljena dalja isplata i pokrenut postupak povrata neosnovano isplaćenih sredstava”, navode iz Fonda PIO.

    Drugi poznati slučaj zloupotrebe, jeste onaj iz Gradiške, osobe M. G.

    Priča ide na način da je penzija za april i maj 2025. godine isplaćena je na račun punomoćnika od M.G., prije nego što je u Fondu evidentirana smrt korisnika prava.

    “Smrt korisnika je utvrđena u junu 2025. godine, na osnovu izvoda iz matične knjige umrlih dostavljenog prilikom podnošenja zahtjeva za naknadu pogrebnih troškova, nakon čega je isplata penzije obustavljena. Punomoćnik, kojem su prethodno isplaćene penzije za navedeni period, istovremeno je bio i podnosilac zahtjeva za naknadu pogrebnih troškova, te su mu i ta sredstva isplaćena. Pri tome nije izvršen povrat neosnovano isplaćenih penzija, niti je ta činjenica uzeta u obzir prilikom odlučivanja o isplati pogrebnih troškova, što ukazuje na rizike i mogućnost zloupotrebe kod isplate penzije putem punomoći. Fond je nakon evidentiranja smrti korisnika obustavio dalju isplatu, a postupak povrata neosnovano isplaćenih sredstava prema punomoćniku je u nadležnosti daljeg postupanja”, dodali su iz Fonda PIO.

    Sličan rizik, podjsećaju iz Fonda, uočen je i u slučaju S. DŽ. kada je penzija za februar 2025. godine isplaćena punomoćniku, dok je ček za mart 2025. godine vraćen Fondu od strane pošte sa naznakom smrti korisnika, prije unosa podataka u elektronsku matičnu knjigu umrlih.

    “Nakon toga je isplata penzije obustavljena, a nadležna služba je punomoćniku uputila pismenu opomenu pred tužbu radi povrata neosnovano isplaćenih sredstava. U ovom slučaju je, zahvaljujući blagovremenom postupanju i naknadnim aktivnostima nadležnih službi Fonda, spriječena veća finansijska šteta, ali je istovremeno potvrđeno da isplata penzije putem punomoći predstavlja povećan rizik, koji u značajnoj mjeri zavisi od blagovremenih prijava trećih lica i spoljnih kontrolnih mehanizama”, kazali su iz Fonda.

    Obavještenje za punomoćnike

    Iz ove institucije su saopštili da je punomoćnicima korisnika prava koji penziju primaju putem pošte na prednjoj strani čeka za januarsku penziju štampano obavještenje, a isto će, kažu, biti i na čeku za februarsku i martovsku penziju.

    “Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske poziva sve korisnike prava koji penziju primaju putem punomoćnika preko pošte ili banke da se, radi dodatnih informacija i pojašnjenja, obrate najbližoj poslovnici Fonda. Cilj ove mjere je da se obezbedi redovna, sigurna i transparentna isplata penzija, uz punu zaštitu interesa korisnika prava i sprečavanja isplate nepripadajućih sresdstava”, zaključili su iz Fonda PIO.

  • Spor sindikata i poslodavaca oko standarda

    Spor sindikata i poslodavaca oko standarda

    Odlazak radnika iz Srpske gorući je problem sa kojim se suočavamo i kojim se država što prije mora pozabaviti.

    Na to upozoravaju  iz Saveza sindikata Srpske, naglasivši da radnu snagu sa ovih prostora, prije svega, tjeraju male plate.

    Kako je naglasio predsjednik ovog sindikata Goran Stanković, i brojna druga radnička prava su na minimumu, pa od resornog ministarstva očekuju da se uhvate u koštac i porade na poboljšanju radničkog standarda.

    – Prioritet je, ne očuvanje radnih mjesta, nego očuvanje radnika iz Srpske u Srpskoj. Da bismo to postigli, moramo povećati palate, poboljšati uslove rada i sve ono što bi radniku život učinili pristojnim i dostojanstvenim – naglasio je Stanković.

    Jedan od problema je, kako je rekao, neuređen rad nedeljom.

    – Dnevnice za rad nedeljom moraju biti uvećane, jer ne može biti isto plaćen onaj ko radi nedeljom i ko radi običnim danom. Zapostavljeno je i pitanje zaštite na radu – rekao je Stanković, koji je naveo i 2 prava koja su zakonom propisana, a koje radnici u Srpskoj, u većini slučaje ne mogu, da konzumiraju.

    – Prvo je uvećavanje godišnjeg odmora po osnovu radnog staža. Naime, dosta poslodavaca ostaje na  zakonskom minimumu od 20 dana. Tu je i pitanje regresa. Zakon o radu je jasno definisao da radnik ima pravo na regres, ali je nepostojanje kolektivnih ugovora uzrok zbog čega se to pravo ne konzumira. Mi tražimo da svaki radnik u Srpskoj ima pravo na regres i da se mora utvrditi tačan iznos tog regresa – poručio je Stanković.

    Iz Unije udruženja poslodavaca Srpske naglašavaju da imaju dobru volju da poboljšaju standard radnika, ali da to nisu u mogućnosti. Poručuju da su ljudi sa ovih prostora uvijek odlaziti i da će tako biti i ubuduće.

    – Naravno da se trudimo da popravimo što se može popraviti.  Neki trendovi pokazuju da se smanjuje taj broj odlazaka, te da se neki ljudi vraćaju – kaže za Srpskainfo potpredsjednik Unije udruženja poslodavaca Srpske Saša Trivić.

    Na to upozoravaju  iz Saveza sindikata Srpske, naglasivši da radnu snagu sa ovih prostora, prije svega, tjeraju male plate.

    Kako je naglasio predsjednik ovog sindikata Goran Stanković, i brojna druga radnička prava su na minimumu, pa od resornog ministarstva očekuju da se uhvate u koštac i porade na poboljšanju radničkog standarda.

    – Prioritet je, ne očuvanje radnih mjesta, nego očuvanje radnika iz Srpske u Srpskoj. Da bismo to postigli, moramo povećati palate, poboljšati uslove rada i sve ono što bi radniku život učinili pristojnim i dostojanstvenim – naglasio je Stanković.

    Jedan od problema je, kako je rekao, neuređen rad nedeljom.

    – Dnevnice za rad nedeljom moraju biti uvećane, jer ne može biti isto plaćen onaj ko radi nedeljom i ko radi običnim danom. Zapostavljeno je i pitanje zaštite na radu – rekao je Stanković, koji je naveo i 2 prava koja su zakonom propisana, a koje radnici u Srpskoj, u većini slučaje ne mogu, da konzumiraju.

    – Prvo je uvećavanje godišnjeg odmora po osnovu radnog staža. Naime, dosta poslodavaca ostaje na  zakonskom minimumu od 20 dana. Tu je i pitanje regresa. Zakon o radu je jasno definisao da radnik ima pravo na regres, ali je nepostojanje kolektivnih ugovora uzrok zbog čega se to pravo ne konzumira. Mi tražimo da svaki radnik u Srpskoj ima pravo na regres i da se mora utvrditi tačan iznos tog regresa – poručio je Stanković.

    Iz Unije udruženja poslodavaca Srpske naglašavaju da imaju dobru volju da poboljšaju standard radnika, ali da to nisu u mogućnosti. Poručuju da su ljudi sa ovih prostora uvijek odlaziti i da će tako biti i ubuduće.

    – Naravno da se trudimo da popravimo što se može popraviti.  Neki trendovi pokazuju da se smanjuje taj broj odlazaka, te da se neki ljudi vraćaju – kaže za Srpskainfo potpredsjednik Unije udruženja poslodavaca Srpske Saša Trivić.

    Naglašava da ankete poslodavac pokazuju da se polovina problema na koje se ljudi žale odnosi na državu, a 50% na probleme ekonomske prirode.

    – Nezadovoljni su malim platama, ali i zdravstvom, školskom, malim penzijama, na čemu država mora da radi. A mi se trebamo boriti da nađemo novu tehnologiju gdje možemo da zaradimo veće plate – ističe Trivić.

    Na pitanje da li se neki od navedenih problema mogu riješiti u skorije vrijeme, Trivić naglašava da bi poslodavci rado to uradili, ali da nisu u prilici.

    – Možeš nekome reći, daću ti regres, ali ti ne mogu podići platu. Ne mogu dati i jedno i drugo, zato što nemam. Privreda je već digla plate više nego što produktivnost kaže. Zato imamo probleme, zato imamo gubitak radnih mjesta. Nije stvar moje dobre volje da dam platu, nego mogu li je zaraditi ili ne mogu – kaže Trivić i naglašava da je domaća prerađivačka industrija za 3 godine izgubila 8.000 radnih mjesta.

    – Znači, rast plata koji nije vezana za produktivnost, uništava neka preduzeća, što će dovesti do toga da ćemo imati radnika onoliko koliko treba – poručuje Trivić.

    Nakon nedavnog sastanka sa sindikalcima, novi ministar rada i boračko-invalidske zaštite Radan Ostojić naglasio je da je svjestan koliko je oblast rada važna.

    – Da bi jednog dana svi bili penzioneri i da bi mogli da imaju život dostojan čovjeka, segment rada mora da bude unaprijeđen. Jer, bez radnika, bez njihovog doprinosa, prije svega u ekonomskom smislu, nema ni napretka. Svjesni smo da u ovoj oblasti ima mnogo problema koje treba otkloniti, ali smo svjesni i toga da za kratko vrijeme ne možemo da uradimo ono što ne možemo da uradimo – naglašava Ostojić.

  • Pad interesovanja za testove očinstva

    Pad interesovanja za testove očinstva

    Dok su zahtjevi tužilaštava za DNK analize, koje bi trebalo da budu “tačka na i”, a ne polazna stanica u istragama i sudskim postupcima, zatrpali laboratorije Zavoda za sudsku medicinu, interesovanje za utvrđivanje srodstva i očinstva posljednjih godina palo je u drugi plan.

    Specijalista sudske medicine i direktor Zavoda za sudsku medicinu Republike Srpske u kojem, osim obdukcije, mogu da budu urađene skoro sve moguće analize forenzičkih tragova, Željko Karan istakao je da se u posljednje vrijeme značajno povećao broj zahtjeva za DNK vještačenja koje dostavljaju tužilaštva, prije svega zato što se analize sada rade o trošku države.

    – Dok se DNK analiza plaćala, tužilaštva nisu bila zainteresovana, nisu htjela ni da čuju za to. Danas, kada je besplatno, šalju nam ogromnu količinu materijala. Dobijali smo i po 40 uzoraka sa kojih je trebalo da utvrdimo DNK – naveo je Karan i istakao da je u dva slučaja, na bespotrebno DNK vještačenje otišlo oko 30.000 KM koje su mogli da usmjere na bitnije projekte.

    DNK analize, kako kaže, same po sebi, trebalo bi da budu “tačka na i” u rješavanju brojnih slučajeva, a ne polazna stanica, jer se uvijek postavlja pitanje kolika je vjerovatnoća da trag pripada određenoj osobi u odnosu na bilo koju drugu iz populacije.

    Prije skoro deceniju, priča Karan, kada su DNK testovi za utvrđivanje očinstva ušli u široku upotrebu, nastao je pravi “bum”. Danas je taj broj zahtjeva smanjen, a većina analiza radi se u sudskim postupcima, kao i u kriminalističkim istragama i identifikaciji posmrtnih ostataka.

    – Euforije u vezi sa DNK testiranjem su prošle, a praksa se danas odvija na realnom i stručnom nivou. Važno je naglasiti podatak da se u oko 25 odsto testiranih slučajeva osporavanja očinstva sumnja pokaže osnovanom – pojasnio je Karan. Ističe da ovo ne predstavlja opšti populacioni prosjek, već se odnosi isključivo na osobe koje već imaju razlog za sumnju.

    Laboratorije u Zavodu za sudsku medicinu obrađuju od pet do deset slučajeva utvrđivanja srodstva ili očinstva, a najčešće se koriste u brakorazvodnim parnicama.

    – DNK analize se u javnosti najčešće vezuju za utvrđivanje očinstva, ali njihova primjena je mnogo šira. One se koriste i za druge rodbinske veze – kazao je Karan i dodao da se, u praksi, DNK analizama može potvrditi ili osporiti očinstvo, a u određenom broju slučajeva ispostavi se da biološko srodstvo zaista ne postoji.

    Ovaj stručnjak koji svakodnevno sa svojim saradnicima analizira razne biološke, medicinske i druge tragove, kaže da se identifikacija posmrtnih ostataka, naročito onih starih više decenija, često radi poređenjem sa udaljenijim srodnicima, poput braće, sestara, ujaka ili tetaka, pri čemu je statistička tačnost veća što je stepen srodstva bliži.

    – Kod potpunih DNK profila tačnost iznosi i do 99 odsto. Pouzdanost analize u velikoj mjeri zavisi i od kvaliteta uzoraka. Ako su oštećeni, degradirani ili kontaminirani, statistička tačnost opada ili analiza uopšte nije moguća – naveo je za Glas Srpske Karan.

    Ističe da su posebno zahtjevni uzorci kostiju, naročito kada se radi o starim ili loše očuvanim posmrtnim ostacima, jer su humusne kiseline uticale na uzorak.

    – U takvim slučajevima posmrtni ostaci se često pronalaze i više od tri decenije nakon stradanja, zbog čega su uzorci degradirani i nerijetko kontaminirani – pojasnio je Karan i istakao da je, prije svega, potrebno iz koštanog materijala dobiti upotrebljiv DNK profil, što je zahtjevan i dugotrajan proces.

    SERIJE

    Zahvaljujući popularnim serijama poput “CSI” analize DNK su postale naročito poznate, a stvorile su utisak da je dovoljan jedan trag da slučaj bude riješen za nekoliko sati.

    – U praksi uzorci za DNK analizu mogu se uzimati sa različitih bioloških materijala – najčešće iz bukalne sluzi, odnosno brisa unutrašnjosti obraza, ali i iz krvi, pljuvačke, kose sa korijenom, tkiva pa čak i sa predmeta koje je osoba koristila. Kvalitet i očuvanost uzorka presudni su za uspješnost analize, što je daleko od televizijske slike brzih i jednostavnih rezultata – poručio je Željko Karan.

  • Kada sklone plastične zavjese, cigareta postaje prekršaj

    Kada sklone plastične zavjese, cigareta postaje prekršaj

    Piše: Marijana Bogdanović

    Sjedeći u ugostiteljskom objektu prije neki dan, bacih pogled na situaciju oko sebe. Jedna grupa društva tražila je prostor za nepušače, drugi su odmah s ulaznih vrata pitali da li su cigarete dozvoljene, dok je u trećoj skupini bilo podijeljenih — što bi se reklo, „ni tamo ni ovamo“.

    Oklijevali su nekoliko minuta i na kraju su odlučili: idemo u prostor za nepušače, pa ko želi zapaliti cigaretu, neka izađe napolje.

    Jasno je da su ovi razgovori bili dovoljno glasni da sam ih u lokalu s tihom muzikom mogla čuti što mi je i upalilo lampice za dublje razmišljanje: koliko su pušači danas stigmatizovana grupa? Odnosno, da li su posmatrani kao neodgovorni, neobzirni ili „manje zdravi“, pa se prema njima treba odnositi s predrasudama?

    Činjenica je da je u određenim lokalima danas dozvoljeno konzumiranje cigareta, a u pojedinim ugostiteljskim objektima granica između pušača i nepušača povučena je jasno, barem na papiru.  Ipak, ni plastična zavjesa ne može naučiti dim gdje mu je mjesto.

    Zakon o zabrani pušenja u zatvorenom prostoru nije samo zdravstveno, već i društveno pitanje. On ne dijeli samo prostor, već i ljude — na one koji se osjećaju zaštićeno i one koji se osjećaju ograničeno.

    Upravo takva ograničenja u razgovoru najčešće u fokus stavljaju prava i navike, dok se zdravlje pojavi tek kao krajnji argument — onaj kojim se diskusija završava, a ne započinje. Pasivno pušenje, naravno, predstavlja stvarnu opasnost, ali problem nastaje onda kada se briga za zdravlje pretvori u etiketu, a cigareta iz loše navike u dokaz nečije društvene neodgovornosti.

    Pa ko je onda odgovoran — pušač za stolom u ugostiteljskom objektu ili država koja naplaćuje akcize i uredno organizuje legalni uvoz onoga što, zabranom pušenja u zatvorenom prostoru, istovremeno proglašava prijetnjom? Ostaje li ta jednačina između budžeta i zdravlja neriješena?

    Vratimo se zato ponovo na situaciju u lokalu. Kada pušač zapali cigaretu, nerijetko možemo vidjeti kako oni kojima dim smeta jednostavno okrenu glavu. U nekim situacijama, pristojnost podrazumijeva strpljenje, a ponekad ni ta jedna cigareta ne znači dovoljno da bi neko u društvu dobio etiketu „nesavjesnog“.

    Ipak, savjesni ili ne – nove odluke i zabrane stvaraju i nove pritiske, jer duvanski dim više neće biti samo lična navika, nego i društveni prekršaj.

    Nego, kada smo već kod jednačine prethodno postavljene, čini mi se da „X“ i dalje ostaje nepoznata, jer samom zabranom pušenja u javnim zatvorenim prostorima broj pušača se neće smanjiti (ko želi nađe način), ali je činjenica da će lokali biti ugodnije mjesto za provoditi vrijeme.

    Zabrana pušenja možda će očistiti vazduh u lokalima, ali ne vjerujem da će razbistriti naš odnos prema odgovornosti, zdravlju i pravilima koja vrijede – bar dok nam odgovaraju.

    Iako, čini mi se da problem današnjeg društva nije samo duvanski dim koji će možda nestati iz krugova oko stolova, pitanje je da li će društvena odgovornost ostati da lebdi u vazduhu?

  • Reforma tržišta rada u BiH

    Reforma tržišta rada u BiH

    Broj zaposlenih u realnom sektoru u Federaciji BiH približava se broju penzionera, dok rast troškova života dodatno opterećuje i radnike i poslodavce. Ovo je analizirala o tome kakve promjene donosi Prednacrt Zakona o radu FBiH, jedne od najvažnijih reformi tržišta rada posljednjih godina.

    Ministarstvo rada i socijalne politike Federacije BiH dostavilo je Vladi Prednacrt zakona o radu, na kojem se radilo nekoliko godina, čime je započela formalna procedura za njegovo usvajanje. Nakon razmatranja u Vladi, konačnu riječ daće Parlament Federacije BiH.

    Predlagač zakona navodi da je cilj unaprijediti položaj radnika i povećati pravnu sigurnost, ali bez ugrožavanja poslovnog ambijenta.

    „Zakon se ne donosi da bi bio na štetu bilo koga, posebno ne poslodavaca koji su pokretačka snaga i motor našeg društva. Nikad ništa nećemo uraditi protiv njih, ali imamo obavezu da popravimo poslovni ambijent i prava radnika u privatnom sektoru“, poručio je ministar rada i socijalne politike FBiH Adnan Delić.

    Sindikat podržava ključne izmjene

    Da je novi zakon potreban, saglasni su socijalni partneri uključeni u njegovu izradu. Sindikati posebno pozdravljaju fleksibilnije korištenje roditeljskog odsustva, uvođenje kaznenih odredbi za diskriminaciju po osnovu trudnoće, spola i roditeljstva, kao i ukidanje ograničenja trajanja godišnjeg odmora.

    „Ključne su mnoge stvari – od plata i dodataka na platu, do godišnjih odmora, zaštite prava radnika i sindikalaca. Ovo je zakon koji će biti puno kvalitetniji nego postojeći“, smatra Samir Kurtović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine.

    Poslodavci traže korekcije

    Poslodavci ističu da im je usvajanje zakona važno zbog nastavka rasta preduzeća i investicija, ali naglašavaju da određena rješenja treba doraditi.

    „Jasno mi je da je bilo poslodavaca koji su zloupotrebljavali zakon i davali ugovore mjesec po mjesec, ali zbog pojedinačnih slučajeva ne treba cijelu privredu dovesti u neizvjesnost“, kaže Suad Ećo, predsjednik Upravnog odbora Udruženja poslodavaca Kantona Sarajevo.

    Mario Nenadić, direktor Udruženja poslodavaca FBiH, navodi da su nezadovoljni određenim institutima u zakonu, posebno vrstama ugovora.

    „Radimo kalkulacije troškova tereta kojima će se poslodavci ponovo opteretiti, umjesto da se rasterete. Nije problem izračunati prosječnu satnicu pomnoženu s plaćenom pauzom i vidjeti o kakvim iznosima je riječ“, upozorava Nenadić.

    Ugovor na neodređeno kao pravilo

    Ministar Delić naglašava da ugovor na neodređeno vrijeme mora postati standardna praksa, uz jasnije definisanje ugovora na određeno kako bi se spriječile zloupotrebe.

    „Ugovor na određeno vrijeme biće zadržan, ali preciznije definisan kako se ne bi dešavalo da ljudi decenijama rade bez mogućnosti da steknu ugovor na neodređeno. Kada je riječ o pauzi, o tome smo razgovarali, ali kompromis još nije postignut“, navodi Delić.

    Dodaje da će zakonom biti definisani i novi alati za sezonske poslove, rad na daljinu, kao i rad u periodima prirodnih nesreća.

    Potraga za kompromisom

    Poslodavci i resorno ministarstvo saglasni su da je privredi potrebno dodatno rasterećenje, dok struka smatra da je ključ u pronalaženju balansiranog rješenja.

    „Zakon je iskorak u odnosu na ranije stanje. Evropa je prostor u kojem su radnička prava najzaštićenija. Razmišljanja poslodavaca su djelimično opravdana, ali zato postoji dijalog i medijatorska uloga Vlade kako bi se našao kompromis“, smatra Aziz Šunje, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

    Predstoji nastavak dijaloga i finalizacija procedura s ciljem modernizacije tržišta rada, rasterećenja poslovnog sektora i unapređenja položaja radnika, piše Federalna televizija.

     

  • Računi rastu, usluge sve gore: Komunalna preduzeća traže nove cijene

    Računi rastu, usluge sve gore: Komunalna preduzeća traže nove cijene

    Početak 2026. godine građanima je, uz rast cijena hrane, donio i novi talas poskupljenja komunalnih usluga, pa kućni budžeti trpe dodatni pritisak.

    Dio računa već je uvećan, dok su nova povećanja najavljena i izvjesno je da će ih domaćinstva teško izbjeći. Od juče je skuplja mrežarina, što će, prema procjenama, povećati račune za električnu energiju u prosjeku za oko deset odsto.

    U brojnim lokalnim zajednicama korigovane su i cijene vode i odvoza otpada, a zahtjev za poskupljenje usluga uputila je i banjalučka „Čistoća“. Istovremeno, Eko toplane Banjaluka traže višu cijenu grijanja, pa bi, ukoliko prijedlog bude usvojen, računi porasli za 25 odsto, odnosno oko 30 KM za stan od 60 kvadrata.

    Kada se saberu već uvedena i najavljena povećanja, mjesečni izdaci za režije mogli bi biti veći za približno 50 maraka. Ta procjena odnosi se na jednočlano domaćinstvo, dok bi porodice morale izdvajati znatno više.

    Dodatno nezadovoljstvo izaziva obrazloženje komunalnih preduzeća, koja poskupljenja pravdaju otežanim poslovanjem i rastom troškova.

    S druge strane, potrošači se često suočavaju sa prekidima u snabdijevanju strujom i vodom, slabijim grijanjem tokom zime i neredovnim odvozom smeća, pa smatraju da kvalitet usluge ne prati tražene cijene.

    – Ovo nema nigdje! Čim im zafali para, pukne preko naših leđa. A, malo-malo, nema vode, nema struje, ljudi cvokoću uz hladne radijatore, smeće na svakom koraku… Pa, na osnovu čega komunalna preduzeća traže više para?! Ponašaju se prema nama kao prema budalama, jer plaćamo nešto što nemamo, ili bar nemamo u potpunosti, a još nam prijete više cijene?! Zbrze nešto u saopštenjima, a mi strahujemo koliko će nam se natovariti na leđa. Ako već ne mogu da vode preduzeća kako treba, ti direktori treba da se povuku – kaže Milenko S, građevinac iz Banjaluke.

    Ekonomisti ocjenjuju da su poskupljenja dodatni teret za stanovništvo, ali i da je problem u nedostatku povjerenja prema obrazloženjima preduzeća.

    – Naš narod stvarno nema povjerenje u ta povećanja cijena, čak i kad su ona, možda, opravdana. Zašto, zato što vjeruju da je to plod neefikasnog upravljanja i da se, onda, neki rashodi koji su posljedica toga, prevaljuju na cijene, odnosno na potrošače – ističe za Srpskainfo profesor ekonomije Predrag Mlinarević.

    Prema njegovim riječima, preduzeća bi morala jasnije i otvorenije objašnjavati razloge za povećanje cijena.

    – Jer, ljudi vjeruju da je to posljedica nekog neefikasnog upravljanja. Zato bi trebalo da postoji transparentnost u strukturi troškova, u objašnjavanju koji su to razlozi koji dovode do povećanjem cijene usluga. Treba organizovati javne konferencije, prezentacije, ako treba čak i javne rasprave, prije nego dođe do poskupljenja – kaže Mlinarević i dodaje da bi se, na taj način, spriječilo da komunalna preduzeća, onako ovlaš, plasiraju informaciju da su neki troškovi porasli i da se moraju povećati cijene, a da građani, jednostavno, treba da shvate da to tako mora.

    On naglašava da bi odgovornost trebalo da snose i rukovodioci javnih preduzeća.

    – Treba da postoji jedna vrsta pritiska i na direktore koji upravljaju tim preduzećima, da ne mogu bez osnova da podižu cijene. I da će se, ako im je to praksa, naći na udaru čak i onih koji su ih delegirali na pozicije. Odnosno, da bi ih ta poskupljenja po inerciji, kao politički nepopularna, mogla koštati pozicije – poručuje Mlinarević.

    Građane dodatno zabrinjavaju upozorenja komunalnih preduzeća da bi, bez odobrenja za veće cijene, moglo doći do restrikcija u isporuci usluga.

    Iz banjalučkog „Vodovoda“ ranije su naveli da bi odbijanje poskupljenja moglo dovesti u pitanje redovno vodosnabdijevanje. Sredinom januara gradska toplana je samoinicijativno snizila temperaturu u stanovima sa 22 na 20 stepeni, a potom ponovo najavila mogućnost restriktivnog režima grijanja jer njihov zahtjev za povećanje cijene nije usvojen.

    Sve to dodatno pojačava osjećaj nesigurnosti među potrošačima, koji se suočavaju s većim računima, ali i neizvjesnim kvalitetom usluga.

  • Epidemiolozi upozoravaju: Gripa još nije gotova, najugroženiji stariji i hronični bolesnici

    Epidemiolozi upozoravaju: Gripa još nije gotova, najugroženiji stariji i hronični bolesnici

    Respiratorne infekcije u ovoj sezoni odnijele su 18 života, a početkom februara najvjerovatnije se očekuje još jedan, doduše manji, porast broja oboljelih. Iako se čini da je najteži talas iza nas, epidemiolozi upozoravaju da oprez i dalje mora biti pojačan.

    Kako kaže prof. dr Nina Rodić Vukmir, načelnica Službe za epidemiologiju u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske, najugroženije su starije osobe, naročito hronični bolesnici, kod kojih infekcija virusom gripa može dovesti do pogoršanja osnovnih bolesti. U rizične grupe spadaju i trudnice, kao i mala djeca, posebno dojenčad, koja još nemaju razvijen imunitet i teže se bore sa ovakvim infekcijama.

    Dr Vukmir upozorava da se pojava prvih simptoma ne mora odmah završiti odlaskom kod ljekara. Prema njenim riječima, pacijenti sa povišenom temperaturom i kašljem treba prije svega da se odmaraju, uzimaju simptomatsku terapiju i ograniče kretanje kako ne bi širili infekciju.

    Ipak, naglašava da postoje simptomi koji se ne smiju ignorisati. Visoka temperatura koja traje nekoliko dana i teško se obara, izražen kašalj i malaksalost znakovi su da je neophodno potražiti ljekarsku pomoć, jer komplikacije mogu nastupiti brzo i neočekivano.

    U intervjuu za Srpskainfo, dr Vukmir objašnjava i kako je moguće da neko u jednoj sezoni dva puta oboli od gripa, zašto se bebe posebno teško nose sa ovom infekcijom, te koliko je opasan takozvani „supergrip“. Ukazuje i na razloge zbog kojih se dešava da pacijent, koji je do tada bio potpuno zdrav, iznenada podlegne infekciji.

    Govoreći o prevenciji, savjetuje jačanje imuniteta kroz odmor i pravilnu ishranu, te pojašnjava koliko dugo je potrebno uzimati vitamin C kako bi se nadoknadio njegov nedostatak. Zaključuje da sezona gripa još nije završena i da su odgovorno ponašanje i pravovremena reakcija ključni za smanjenje rizika od težih posljedica.

  • Zašto povrat PDV-a na prvi stan još nije počeo?

    Zašto povrat PDV-a na prvi stan još nije počeo?

    Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje BiH pripremio je sve potrebne materijale neophodne za primjenu izmjena Zakona o PDV-u koje se odnose na povrat novca na prvu nekretninu, te je ostalo samo da se zakaže sjednica i ti materijali i u konačnici usvoje.

    Pravilnik spreman, ali bez sjednice UO UIO

    “UO UIO BiH nakon obavljene javne rasprave i usaglašavanja teksta Pravilnika o dopuni Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u nije imao redovnih sjednica jer nije bilo moguće usaglasiti termin koji bi odgovarao svim članovima.  U Kancelariji predsjedavajućeg UO UIO pripremljeni su svi potrebni materijali i u toku su konsultacije sa članovima UO u vezi sa terminom naredne sjednice na čijem dnevnom redu će se naći i ovaj pravilnik”, rekli su za “Nezavisne” u Kancelariji predsjedavajućeg Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH.

    Zakon prošao bez problema, primjena zapela

    S obzirom na to da su ovi materijali već jednom razmatrani tokom javne rasprave, očekuje se da ne bude problema prilikom njihovog usvajanja. Ove izmjene Zakona o PDV-u, još ranije, praktično bez problema, prošle su oba doma Parlamentarne skupštine BiH, ali i Savjet ministara BiH, što je bila rijetkost u ovom sazivu.

    Pritisak javnosti i pitanja građana

    Inače, u posljednjih nekoliko dana pojedini zvaničnici u Bosni i Hercegovini otvoreno su pitali vlasti u BiH šta je sa primjenom Zakona o PDV-u i kada oni koji su postali vlasnici prve nekretnine mogu očekivati povrat PDV-a na tu nekretninu.

    Nešković: Odugovlačenje stvara pravnu i finansijsku nesigurnost

    Želimir Nešković, potpredsjednik SDS-a i delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, rekao je da je Zakon o PDV-u izmijenjen 12. aprila 2025. godine te da je Uprava za indirektno oporezivanje u septembru iste godine usvojila i Pravilnik o njegovoj primjeni, međutim njegova primjena još nije počela.

    “UO UIO početkom septembra prošle godine je Pravilnik o primjeni Zakona o PDV-u uputio na petnaestodnevne javne konsultacije, nakon kojih je najavljeno njegovo usvajanje, ali taj podzakonski akt još nije usvojen i početak njegove primjene se ne nazire”, kaže Nešković.

    On je naveo da građani s pravom očekuju da zakon koji je usvojen prije više mjeseci konačno počne da se primjenjuje.

    “Odugovlačenje stvara pravnu i finansijsku nesigurnost. Rok za usvajanje podzakonskih akata je bio 60 dana od dana usvajanja zakona, ali politika je to zakočila i onemogućila građanima da dobiju povrat novca. Više udruženja građana i potencijalnih kupaca stanova već mjesecima upozorava da se proces bespotrebno odužio, ali konkretnih odgovora nema”, poručio je Nešković.

    Ko ima pravo na povrat PDV-a na prvu nekretninu

    Dakle, primjena izmjene Zakona o PDV-u trebalo je da počne već u ljeto prošle godine, međutim do danas to nije urađeno. Zakonom je predviđeno da svi oni koji su kupili novi stan i postali prvi put vlasnici nekretnine budu oslobođeni od PDV-a. Tačnije taj PDV će platiti, ali će im on biti vraćen nakon podnošenja zahtjeva. Kupac prvog stana može ostvariti pravo na povrat PDV-a za površinu stana do 40 kvadrata, a ukoliko se odluči da to pravo koristi i za članove njegovog porodičnog domaćinstva, tada se površina može uvećati do 15 kvadratnih metara po članu.

    Ukoliko je stan površinom veći od one propisane pravilnikom, kupac će ostvariti pravo na povrat PDV-a do iznosa koji ispunjava uslov.