Kategorija: Društvo

Ukoliko Savjet ministara BiH prihvati odluku koju je izradilo Ministarstvo finansija i trezora BiH, pravo na naknadu za odvojen život i smještaj imaće i zaposleni UIO, dok će vozači ministara, zamjenika ministara i predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH te članova kolegijuma oba doma parlamenta BiH i Predsjedništva BiH imati samo pravo na naknadu troškova smještaja.

Zaposleni u UIO koji su zbog potrebe službe raspoređeni na radno mjesto koje je udaljeno više od 80 kilometara od njihovog mjesta imaće pravo na naknadu za odvojen život od 300 KM te naknadu za troškove smještaja do 300 KM, dok će vozači najviših zvaničnika BiH imati pravo samo na 300 KM za smještaj. Kada je riječ o zaposlenima u UIO, do sada su pravo na naknadu za odvojen život i smještaj imali samo direktor, pomoćnik direktora, šef kabineta, načelnik odjeljenja i šef unutrašnje organizacione jedinice.

Za sprovođenje ove odluke, prema računici Ministarstva finansija i trezora BiH, iz budžeta institucija BiH biće potrebno izdvojiti oko 215.000 KM.

Izmijenjenom Odlukom o dopuni Odluke o načinu i postupku ostvarivanja prava zaposlenih u institucijama BiH na troškove smještaja, naknade za odvojen život i naknade za privremeno raspoređivanje, koja bi uskoro trebalo da se nađe na sjednici Savjeta ministara BiH, definisano je i da kada je riječ o zaposlenima UIO pravo na naknadu ne pripada zaposlenom koji je premješten po ličnom zahtjevu, zaposlenom koji je prilikom zapošljavanja na određeno vrijeme raspoređen u mjesto rada udaljeno više od 80 kilometara od njegovog mjesta prebivališta i zaposlenom koji je angažovan po osnovu ugovora o radu na određeno vrijeme.

Inicijativu za izmjenu ove odluke prema Savjetu ministara BiH uputila je Zajednička komisija za administrativne poslove, ali i Reprezentativni sindikat zaposlenih u UIO koji već godinama upozoravaju na ovaj problem.

U obrazloženju izmijenjene odluke Ministarstvo finansija i trezora BiH navodi da vozači koji se primaju na određeno vrijeme za vrijeme trajanja mandata osobe koju voze nemaju pravo na naknadu troškova smještaja, čime ih se stavlja u neravnopravan položaj, odnosno onemogućava im se rad u instituciji BiH jer bi morali samostalno snositi troškove smještaja.

U Upravi za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine kažu da u ovom trenutku ne znaju koliko bi njihovih zaposlenih imalo pravo na tu odluku te da će se tek kada nova odluka stupi na snagu znati tačan broj.

“Kada nova odluka stupi na snagu svi zaposleni koji misle da mogu ostvariti to pravo, odnosno kojima je mjesto prebivališta udaljeno 80 kilometara od mjesta rada podnosiće zahtjev za ostvarivanje tog prava. UIO će svaki pojedinačni slučaj obraditi i utvrditi da li neko ima ili nema pravo na tu naknadu. Tek nakon toga moći ćemo znati tačan broj ljudi koji će ostvariti ta prava i koliko će novca trebati po tom osnovu”, rekao je za “Nezavisne novine” Ratko Kovačević, načelnik Odjeljenja za komunikacije UIO BiH.

Ana Mrnjavac, predsjednica Sindikata UIO BiH, rekla je za “Nezavisne novine” da je na ovaj način ispravljena nepravda koja se godinama nanosila kategoriji zaposlenih, koji su ionako imali značajno niža primanja u odnosu na svoje pretpostavljene. Dodala je da je Sindikat UIO BiH i inicirao izmjenu ove odluke Vijeća ministara BiH.

“Smatramo da su zaposleni u UIO, koji se premještaju po potrebi službe, diskriminisani u odnosu na šefove koji su imali pravo na ove naknade od samog početka stupanja na snagu ove odluke”, naglasila je ona.

Nakon što je Predsjedništvo BiH usvojilo budžet za 2021. godinu, uz zaključak da se pokrene procedura povećanja najniže plate za policijske službenike i vojnike, reagirali su iz Samostalnog sindikata državnih službenika i zaposlenika.

Kako su rekli, poznata je činjenica da će budžet vrlo brzo biti usvojen u Parlamentarnoj skupštini BiH sa ponižavajućom i uvredljivom osnovicom za obračun plate od 475,69, što je kontinuitet od 10 godina omalovažavanja rada i dostojanstva svih zaposlenih u državnim institucijama BiH.

“Zaposleni u državnim institucijama na nižim nivoima vlasti, (entitetskim i kantonalnim) imaju 20 do 30 posto veće plaće za isti posao koji obavljaju u odnosu na zaposlene u institucijama na državnom nivou. Također je poznata činjenica da zaključak kojim Predsjedništvo BiH zadužuje Vijeće ministara BiH da pokrene procedure i obavi sve neophodne radnje, a u vezi sa povećanjem najnižih plaća za policijske službenike i vojnike, nije moguće realizovati u okviru zakonom predviđenih procedura do kraja 2021. godine, jer se moraju usvojiti izmjene i dopune Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH”, kažu iz sindikata.

Dodali su da državne institucije čine i državni službenici i zaposlenici koji časno i pošteno obavljaju svoj posao.

“Vaša politika omalovažavanja i urušavanja državnih institucija je dovela do situacije da zaposleni sa svojim ličnim primanjima, već duže vrijeme, nisu u mogućnosti prehraniti svoje porodice. Samohrana majka, higijeničarka, prima osnovnu platu u iznosu od 475 KM. Ona nije u mogućnosti prehraniti svoje dijete, dok ministar kome čisti kancelariju prima platu u iznosu 10 plata higijeničarke, i plus ostale benificije. Vozač vaših ministara, prima osnovnu platu u iznosu od 760 KM, dok ministar kome je on na usluzi svaki dan u mjesecu, prima 6 plata vozača plus ostale benificije”, ističu iz sindikata.

Naglasili su da je Predsjedništvo BiH svojom kontinuiranom politikom dovelo zaposlene sa najnižom plaćom u institucijama na državnom nivou da im je uskraćeno pravo na život. Imaju pravo na rad, zaposleni su, ali od plate ne mogu da prežive.

“Pokušajte da zamislite kako majka sa djetetom živi sa 475 KM mjesečno. Zbog nepotpisivanja Kolektivnog ugovora doveli ste zaposlene u institucijama na državnom nivou u veoma nesigurnu pravnu poziciju, gdje nisu u mogućnosti zaštiti svoja ljudska prava. Zaposleni žive i rade u stalnom strahu jer nemaju pravni osnov zaštite. Protestujemo protiv vaše kontinuirane destruktivne i omalavažavajuće politike prema državnim službenicima i zaposlenicima u institucijama Bosne i Hercegovine, koja traje punih 10 godina”, naglašavaju iz Sindikata.

Spomenik patrijarhu Pavlu, autora Ljubomira Lackovića, otkriven je na Vizantijskom trgu u Andrićgradu u okviru vidovdanskih svečanosti.

Spomenik je visok 1,7 metara, a otkriven je u ponedjeljak uveče, dok je prethodno u Andrićgradu otvorena izložba Državnog arhiva Srbije “Srbija i Srbi – trajanje i pamćenje”.

Izgled spomenika nije baš oduševio sve poštovaoce lika i djela srpskog patrijarha Pavla. Naprotiv, putem društvenih mreža upućene su brojne kritike na račun autora.

Vlada Srpske donijela je Odluku o visini naknade troškova za službena putovanja u zemlji i inostranstvu za zaposlene u Srpskoj, kojom je za putovanje u BiH propisana dnevnica od 20 KM, a u inostranstvu do 115 maraka.

Kako je potvrđeno “Nezavisnim novinama”, zaposleni ima pravo na punu dnevnicu ukoliko je službeno putovanje trajalo više od 12 časova, a ukoliko je trajalo više od osam, a manje od 12 časova, ima pravo na polovinu dnevnice.

Dnevnica za službeno putovanje u inostranstvo utvrđena je za svaku državu pojedinačno.

Tako je po 25 evra (48,75 KM) predviđeno za putovanja u Albaniju, Crnu Goru, Srbiju, Sjevernu Makedoniju te Hrvatsku.

Za putovanja u Bugarsku, Estoniju, Letoniju, Litvaniju, Poljsku te Rumuniju predviđena dnevnica od 30 evra (58,5 KM).

Po 35 evra (68,25 KM) dnevnicu može očekivati radnik koji službeno putuje u države kao što su Češka, Mađarska, Slovačka, Slovenija te Turska.

Za Grčku, Kipar, Maltu, Portugal te Španiju dnevnica iznosi 40 evra (78 KM). Dnevnica od 55 evra (oko 107 KM) predviđena je za brojne države – Austriju, Belgiju, Dansku, Finsku, Francusku, Italiju, Irsku, Luksemburg, Monako, Nizozemsku, Njemačku, Veliku Britaniju, Island, Norvešku, Švajcarsku i Švedsku.

Pobrojane su u odluci i brojne druge države, a najveće dnevnice, od 70 američkih dolara (blizu 115 KM), odnose se na Australiju, Japan, Kanadu, Singapur, kinesko posebno upravno područje Hongkong te Sjedinjene Američke Države.

Inače, Vlada Srpske je nevažećom proglasila Uredbu o naknadama za službena putovanja u zemlji i inostranstvu za zaposlene u javnom sektoru Republike Srpske, koja je donesena 2010. godine, a gdje su iznosi dnevnica bili za pet do 10 evra niži nego što su sada, u novodonesenoj odluci.

U spomenutoj, nedavno donesenoj odluci, pod zaposlenim se podrazumijevaju lica u radnom odnosu, lica koja su izabrana ili imenovana na javnu ili drugu dužnost sa ili bez zasnivanja radnog odnosa, kao i lica koja su kod poslodavca angažovana po drugom osnovu u skladu sa Zakonom o radu i posebnim zakonom.

Poslodavcem se smatraju institucije osnovane zakonom ili drugim aktom, ministarstva, republičke uprave, agencije, zavodi, direkcije, javni fondovi, javna preduzeća, ustanove i druge organizacije u kojima Srpska ima većinsko vlasništvo, te druga fizička i pravna lica kod kojih se zaposleni nalazi u radnom odnosu u skladu sa Zakonom o radu i drugim posebnim zakonom.

Pod dnevnicom, u smislu ove odluke, podrazumijeva se naknada troškova za ishranu u mjestu službenog boravka. Dnevnica se umanjuje za 50 odsto ako su na putovanju obezbijeđena najmanje dva obroka.

Inače, u odluci se ističe da naknada troškova za službena putovanja podrazumijeva naknadu troškova smještaja, ishrane i prevoza i naknadu ostalih troškova.

“Naknada troškova smještaja na službenom putovanju obračunava se u visini plaćenog računa za hotel, motel i sl. u kome je zaposleni odsjeo, a najviše do visine cijene noćenja u hotelu druge kategorije (četiri zvjezdice), u mjestu službenog boravka”, ističe se u odluci.

Kada je u pitanju naknada troškova prevoza na službenom putovanju, i ona je precizirana u ovoj odluci.

Recimo, zaposleni, po odobrenju poslodavca, može da koristi svoje vozilo samo u slučaju da poslodavac nema na raspolaganju službeni automobil, a upotreba nekog drugog prevoznog sredstva ne odgovara potrebama putovanja.

“U tom slučaju naknada troškova prevoza obračunava se u visini od 20 odsto cijene litra goriva po pređenom kilometru”, ističe se u odluci.

U Srpskoj je tokom prvih pet mjeseci ove godine posao našlo 12.279 osoba, što je za 38,2 odsto više nego u istom periodu lani, a najveći broj njih zaposlen je u oblastima prerađivačke industrije, poljoprivrede, lova i šumarstva te u trgovini i ugostiteljstvu.

Kazali su to za “Glas Srpske” u Zavodu za zapošljavanje Republike Srpske dodajući da je prošle godine do juna mjeseca zaposleno 9.257 osoba.

“Kada je riječ o broju lica na evidenciji nezaposlenih, u maju ove godine evidentirano je 2.764 prijavljenih po raznim osnovama, što je za 1.390 ili 33,5 odsto manje nego maju 2020. godine”, pojasnili su u Zavodu.

Dodali su da je do kraja prošlog mjeseca u Srpskoj registrovano 77.455 nezaposlenih, što je za 11.356 ili 12,8 odsto manje nego u istom periodu prošle godine, kada je bilo 88.811 nezaposlenih.

Predsjednik Sindikata trgovine, ugostiteljstva, turizma i uslužnih djelatnosti Republike Srpske Goran Savanović, komentarišući ove podatke kazao je da je pandemija virusa korona uticala na stvaranje iskrivljene slike o većem broju zaposlenih ljudi.

“Nema velike razlike u odnosu na prethodni period. Dio ove statistike su ljudi koji su prestajali da rade za vrijeme pandemije, ili su radili na crno, nisu bili evidentirani. Takođe, ljudi koji su radili u ovim oblastima na određeno vrijeme, pa prestajali da rade zbog zatvaranja objekata u pandemiji, sada su ponovo vraćeni na ista radna mjesta”, pojasnio je Savanović dodajući da je činjenica da je pojačan trend prijavljivanja radnika.

Istakao je da nema mnogo novih kapaciteta radnika u odnosu period prije zatvaranja zbog širenja virusa.

“Poslodavci su malo promijenili odnos prema radnicima, jer su shvatili da ih neprijavljivanje ili prijavljivanje na minimalac uz kovertu, može skupo koštati”, kazao je Savanović ističući da su poslodavci svjesni da je teško naći radnika, posebno kvalitetnog.

Mnogi su lani, dodao je Savanović, ostali bez posla i shvatili da im se ne isplati da rade na crno ili za minimalac.

“Posebno radnici koji mjesecima nisu radili u oblasti ugostiteljstva nastojali su da odu u inostranstvo. Prošle godine nisu mogli da odu zbog zatvorenih granica, ali nakon što se pandemija smirila i kad su susjedne zemlje dozvolile turističke posjete, naši ljudi su krenuli u potragu za plaćenijim poslovima”, rekao je Savanović.

Kako je kazao, Srpska svakog ljeta gubi veliki broj radnika koji odlaze na sezonski rad u inostranstvo, što se ni ove godine nije promijenilo. Dodao je da je bitno da budu poboljšani uslovi rada u svim sektorima, da nam radnici ne bi odlazili.

Mjere
U Zavodu za zapošljavanje Republike Srpske kazali su da se tržište rada polako oporavlja, uprkos negativnom uticaju pandemije na ekonomiju.

“Tome su sigurno doprinijele i mjere Vlade RS, koje su bile usmjerene na očuvanje postojećih radnih mjesta i proizvodnih procesa”, istakli su u Zavodu.

Iako se u BiH godišnje troše enormna sredstva kako bi se omogućilo da mnogobrojna ministarstva, agencije, kancelarije, direkcije i instituti funkcionišu, dobar dio njih na zajedničkom nivou za to vrijeme na svojim zvaničnim internet stranicama nema još ni osnovnih podataka, počevši od toga ko je osoba koja njima rukovodi, čime se bave, koliko novca i za koje namjene troše.

To je potvrdila i najnovija analiza koju je, na zahtjev Savjeta ministara, sprovela Kancelarija koordinatora za reformu javne uprave BiH.

Cilj tog dokumenta je, kako su pojasnili u toj kancelariji, obezbijediti plansku proaktivnu objavu informacija od javnog značaja, što direktno doprinosi ostvarivanju koncepta dobre uprave, vraća povjerenje javnosti u rad državnih institucija, a građanima omogućava veću informisanost radi njihovog učešća u radu javne uprave. Kancelarija je do podataka o stanju na zajedničkom nivou vlasti došla putem onlajn ankete u februaru ove godine na uzorku od 81 institucije. Na dostavljeni upitnik su odgovorile 63 institucije, među kojima samo jedna nije odgovorila na svih 38 pitanja. Ipak, analiza pokazuje blagi napredak u odgovornosti jer je dodatnih 14 institucija, ovaj put, dalo odgovore na sva pitanja u odnosu na 2020. godinu, a gledalo se da li na zvaničnim internet stranicama imaju finansijske podatke, one koji se odnose na javne nabavke, borbu protiv korupcije, slobodu pristupa informacijama.

• Standardi proaktivne transparentnosti, između ostalog, podrazumijevaju omogućavanje uvida javnosti u finansijske informacije kao što je izvršenje budžeta, planovi javnih nabavki, ukupna primanja zaposlenih u institucijama, te niz drugih informacija od javnog značaja. Istraživanje među 62 institucije pokazalo je da je prosječna ispunjenost standarda 67,57 odsto, što predstavlja poboljšanje u odnosu na analizu internet stranica iz 2016. godine, kada je prosječan nivo transparentnosti, na uzorku od njih 68, bio 34,8 odsto – istaknuto je u izvještaju Kancelarije koordinatora.

Četiri institucije Savjeta ministara ispunjavanju 100 odsto standarda. To su Direkcija za evropske integracije, Agencija za statistiku BiH, Agencija za visoko obrazovanje i osiguranje kvaliteta, te sama Kancelarija koordinatora za reformu javne uprave.

S druge strane, na primjer, podatke iz budžeta objavilo je 35 institucija (56,45 odsto).

• Izvještaje o izvršenju budžeta objavila je 51 institucija, a 11 ne, dok izvještaje Kancelarije za reviziju institucija BiH objavljuje 37 institucija – istaknuto je u izvještaju.

Plan javnih nabavki je “skriven” na četiri adrese, dok ih šest nema objavljenu listu osnovnih elementa ugovora, a što je obaveza u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama BiH.

• Više od polovine institucija je navelo da ne objavljuju na svojim stranicama pozive za javnu nabavku jer se svi pozivi objavljuju putem zvaničnog portala Agencije za javne nabavke. Tendersku dokumentaciju nakon okončanja postupka objavilo je samo 20 institucija, odnosno nešto više od 31 odsto – pokazala je analiza.

Godišnji plan rada i izvještaje o radu objavilo je 50 institucija, a njih 27 nema ni objavljene konkurse i oglase, ni njihovu arhivu, a što je odranije obaveza institucija i prema Uputstvu o izradi i održavanju službenih internet stranica institucija BiH još iz 2009.

• Uvidom u analizu odgovora vidljivo je da pojedine institucije uprave nemaju ni osnovne podatke koji predstavljaju njihovu ličnu kartu, poput biografija rukovodilaca ili kontakata zaposlenih – navedeno je u dokumentu.

Na tekuće potrebe institucija na nivou BiH, odnosno plate, naknade, putovanja, nabavke i druge potrepštine godišnje odlazi oko 900 miliona maraka.

Poziv na ozbiljnost

Iz Kancelarije su ponovo pozvali institucije da ažuriraju podatke na njihovim stranicama i da objavljuju za javnost relevantne informacije koje se nalaze u njihovom posjedu, a odnose se na standarde proaktivne transparentnosti. Takav poziv često upućuju i iz nevladinog sektora, naglašavajući da se institucije finansiraju iz džepova poreskih obveznika, koji zato imaju pravo da znaju kako se taj novac i troši.

Od 25 posmatranih evropskih država, izborno zakonodstvo u samo četiri države predviđa mogućnost elektronskog glasanja na izborima – Belgija, Bugarska, Estonija, Francuska, dok su u Švajcarskoj u toku konsultacije.

To je podatak iz istraživanja “Nove tehnologije glasanja u evropskim državama” koje je za potrebe parlamentaraca uradio Istraživački sektor Parlamentarne skupštine BiH.

Podsjećamo, u toku su pregovori o izmjenama Izbornog zakona BiH, a jedan od zahtjeva, naročito opozicionih stranaka, jeste da u izborni proces budu uvedene nove tehnologije. Prije svega se misli na skenere glasačkih listića. Uvođenje novih tehnologija zagovara i CIK BiH.

Uvođenje nove elektronske opreme u izorni sistem je veoma širok pojam, i obuhvata savremenu opremu – od elektronskih uređaja za glasanje na biračkim mjestima, do glasanja putem interneta. Sudeći prema podacima iz istraživanja, većina zemalja u Evropi i svijetu je zadržala tradicionalni način glasanja, a neke su se pokajale zbog uvođenja novih tehnologija, te su se vratile korak unazad.

– Prema trenutno dostupnim informacijama, najveći broj država u Evropi je, posebno nakon izbora 2016. i 2017. u SAD, Francuskoj i Velikoj Britaniji i navoda o uplitanju drugih država u izbore, zadržao samo način glasanja „papir i olovka“. Izuzetak su Estonija, država koja je prva, još 2002. u svoje zakonodavstvo uvela opciju glasanja putem interneta, zatim Bugarska, u kojoj su na izborima 2019. i 2021. godine, pored tradicionalne metode glasanja na papirnim glasačkim listićima, birači mogli izabrati da glas daju na uređajima za glasanje, kao i Belgija, koja je specifična, jer se samo u nekim njenim dijelovima koriste nove tehnologije glasanja, odnosno uređaji za glasanje – navodi se u ovom istraživanju, objavljenom početkom juna.

Kao poseban primjer upotrebe skenera navodi se primjer Norveške. U ovoj državi su u upotrebi skeneri za brojanje glasova na biračkim mjestima, ali svi glasovi moraju biti prebrojani dva puta kako bi bili validni, a od 2017. godine najmanje jednom moraju biti prebrojani ručno.

Kako glasanje izgleda u Belgiji?
U toj državi se koriste tzv. “tač skrin” uređaji za glasanje na biračkim mjestima u Flamanskoj regiji, Regiji glavnoga grada Brisela i u opštinama u kojima se govori njemački jezik. Međutim, nove tehnologije glasanja, kao i ranije, nisu u upotrebi u Valonskoj regiji.

U skladu s ranijom preporukom OEBS/ODHIR, svi uređaji imaju Voter Verified Paper Audit Trail (VVPAT), odnosno štampani ispis koji pismeno potvrđuje odabir birača s bar-kodom. Birač može skenirati bar-kod i provjeriti da li je glasački uređaj pravilno evidentirao njegov glas prije nego što ga odštampanog ubaci u elektronsku glasačku kutiju koja skenira bar-kod i broji glasove.

Bugarska: Kome ide memorijski stik?
Kada se pomene Bugarska u kontekstu izbora, kod nas prvo odzvanja pojam „bugarski voz“ kao vid izborne prevare. Međutim, ta članica EU jedna je od zemalja u kojoj se najdalje odmaklo u korištenju savremenih tehnolohija prilikom glasanja.

Izborni zakonik Bugarske propisuje da birač može odabrati da li će svoj glas na izborima dati putem „tač-skrin“ uređaja ili će glasati putem papirnog glasačkog listića. Glasački uređaji se ne postavljaju na biračka mjesta koja imaju manje od 300 birača, mjesta za mobilno glasanje, na biračkim mjestima u medicinskim ustanovama, domovima za starije osobe, na biračkim mjestima na brodovima pod bugarskom zastavom i na biračkim mjestima van države.

-Memorijski stik svakog uređaja dostavlja se državnoj kompaniji „Information Services“, koja ima osoblje u svakoj izbornoj komisiji, radi obrade rezultata, a zatim se vraća izbornoj administraciji. Nadzor nad provođenjem elektronskog glasanja je odgovornost Centralne izborne komisije, kao i Državne agencije za elektronsku upravu, Instituta za standardizaciju i Instituta za metrologiju, koji su odgovorni za certifikaciju i provjeru glasačkih uređaja. CIK je provela tendersku proceduru za nabavku oko 9.600 glasačkih uređaja i opsežnu prateću podršku. Za dobavljača odabrana je privatna firma, koja će biti odgovorna i za servisiranje uređaja i obuku izbornih zvaničnika o načinu njihovog korištenja. Troškovi za nabavku uređaja za glasanje su procijenjeni na 18,4 miliona evra – navodi se u ovom istraživanju.

Estonija: Ušteda 11.000 radnih dana
Estonija je jedina država koja svim svojim glasačima od 2005. nudi opciju glasanja putem interneta. Ovaj oblik glasanja se naziva „i-glasanje“ kako bi se razlikovao od šireg pojma elektronskog odnosno „e-glasanja“. Glasači u Estoniji i dalje imaju mogućnost tradicionalnog načina glasanja putem glasačkih listića u svojoj izbornoj jedinici. Međutim, s obzirom na visok nivo povjerenja u institucije i informacijsku sigurnost Estonije, broj građana koji se odlučuju da glasaju putem interneta raste iz godine u godinu.

To proističe i iz široko rasprostranjene upotrebe digitalnog identiteta za elektronsko bankarstvo i digitalne ugovore. Takođe, Estonija je možda i jedina država u svijetu u kojoj je 99 odsto javnih usluga dostupno stalno onlajn, izuzev „e-usluga“ za vjenčanja, razvode i promet nekretnina. Uvođenje internetskog glasanja nije uticalo na izlaznost birača u zemlji, ali je uticalo na izlaznost birača koji glasaju iz inostranstva.

Prema podacima estonske Vlade, primjenom „i-glasanja“ kumulativna ušteda vremena na posljednjim izborima je čak 11.000 radnih dana!

Brazil – sličnost sa BiH
Izvan Evrope, navodi se primjer Brazila, države koja je prva u svijetu u potpunosti provela izbore, 2000. godine, elektronskim putem. Od samog uvođenja elektronskog glasanja, 1996. godine, Brazil neprestano radi na njegovom unapređenju, posebno u smislu bezbjednosti, kako bi postigao pouzdan elektronski sistem glasanja. Međutim, međunarodne organizacije koje prate izbore ipak pozivaju Brazil, između ostalog, i na veću transparentnost, sigurnosti nadzor izbornog procesa od strane organizacija civilnog društva.

Cilj uvođenja elektronskog glasanja u Brazilu je identičan onom u BiH – smanjenje prevara u procesu prebrojavanja listića. Naime, zbog velikog broja glasača i kandidata prebrojavanje glasova je trajalo i po nekoliko sedmica, pa su šanse za manipulaciju brojanjem glasova bile velike, bez obzira na prisutnost izbornih posmatrača i predstavnika političkih stranaka.

FOTO: FERNANDO BIZERRA/EPAFOTO: FERNANDO BIZERRA/EPA
Kako glasanje izgleda u praksi? Elektronski uređaj za glasanje je specijalni mikroračunar, malih dimenzija, lagan, energetski nezavisan (koristi bateriju u slučaju nestanka električne energije), jednostavan za čuvanje i transport. Uređaj ima dva terminala – jedan kod člana biračkog odbora, drugi je terminal glasača. Na terminalu člana biračkog odbora glasač se identifikuje otiskom prsta, a na tastaturi ovog terminala član biračkog odbora upisuje broj registracije glasača. Ako glasač pripada toj izbornoj jedinici i ako može glasati, na ekranu se pojavi ime glasača te mu se dopušta glasanje. Time se sprečava mogućnost da glasač glasa u nečije drugo ime.

Terminal glasača numerički evidentira samo da je glasač glasao, ali ne i informaciju za koga je glasao. Zahvaljujući unutrašnjem miješanju i drugim bezbjednosnim mehanizmima, ne postoji mogućnost provjere za koga je glasač dao svoj glas, što je u skladu sa Ustavom, koji garantuje tajnost glasanja.

Terminal glasača, takođe, ima numeričku tastaturu i ekran na kojem su snimljene poruke koje vode glasača kroz proces glasanja. Početni troškovi ovakvog sistema bili su milijadu američkih dolara, plus 500 miliona dolara za svake izbore, za 100 miliona glasača. Međutim, sada su troškovi glasanja smanjeni na tri dolara po glasaču.

-Tokom pandemije kovid 19, u SAD je ponovo razmatrana opcija glasanja putem interneta za predsjedničke izbore 2020. godine. Međutim, stručnjaci Američkog udruženja za unapređenje nauke, Centar za naučne dokaze o javnim pitanjima, uputili su pismo guvernerima, državnim sekretarima i državnim izbornim direktorima u kojem su iskazali ozbiljnu zabrinutost zbog sigurnosti glasanja putem interneta ili mobilnih aplikacija. Po njihovom mišljenju, dvije decenije naučnih i tehničkih analiza pokazuju da bezbjedni sistemi glasanja putem interneta u SAD nisu mogući ni sada, niti će biti u doglednoj budućnosti. Smatraju da je prilikom glasanja putem interneta i dalje moguća manipulacija glasovima koja bi mogla biti neotkrivena, a umjesto glasanja putem interneta preporučuju razmatranje mogućnosti većeg pristupa glasanju putem pošte i prijevremenom glasanju – navodi se u istraživanju.