VRBAS Media

Kategorija: Društvo

  • Višestruke posljedice afere “Kiseonik”, građani izgubili povjerenje u javno zdravstvo

    Višestruke posljedice afere “Kiseonik”, građani izgubili povjerenje u javno zdravstvo

    Dok se političari međusobno utrkuju ko će koga više okriviti i oblatiti u aferi „kiseonik“, građani Srpske sve su zabrinutiji šta ih čeka ako se, ne daj bože, teško razbole, pa budu morali na respirator.

    Nije ih umirila ni vijest da je kiseonik koji se koristi u UKC RS i pojedinim bolnicama 99,9 odsto čist, s obzirom na sve glasnije priče da je u liječenju ljudi umjesto medicinskog, korišten tehnički gas.

    U centru ove afere našla se najveća bolnica u Srpskoj, koja se sumnjiči da je na nezakonit način nabavljala kiseonik za pacijente.

    Nije svejedno ni onima koji su nedavno bili hospitalizovani u ovoj zdravstvenoj ustanovi, a kojima je bila neophodna kiseonička podrška.

    Stojan K. iz Banjaluke, koji se prije mjesec dana liječio u UKC RS od korone, kaže da su mu davali kiseonik preko maske.

    – Ne osjećam nikakve smetnje, ali mi nije svejedno kad čujem sve ove priče. Sve češće razmišljam o tome kakvim kiseonikom su liječili i mene i druge pacijente i zašto je kod nas smrtnost od kovida veća nego u okruženju i Evropi – kaže naš sagovornik.

    Banjalučanka Vinka Č. naglašava da nikome nije svejedno kad čuju da se pacijentima u bolnicama daje ono što nikako ne može da bude za ljudsku upotrebu.

    – Plašim se da će ova afera za posljedicu imati to da će građani do posljednjeg momenta čekati da odu u bolnicu što, uostalom kao i neispravan kiseonik, ozbiljno može da ugrozi njihovo zdravlje – poručuje ona.

    I ministar zdravlja Alen Šeranić nedavno je upozorio da je priča o neadekvatnom kiseoniku uznemirila pacijente, njihove porodice, cjelokupnu javnost.

    – Pacijenti koji koriste kiseonik, to sada odbijaju – istakao je Šeranić.

    Ovo su prije par dana potvrdili i u samom UKC RS, naglasivši da im dolaze pacijenti koji su uplašeni i uznemireni, i to ne samo za svoje zdravlje, nego i zbog toga kakav će kiseonik dobiti.

    – Bilo je slučajeva da oni ili njihove porodice odbiju da potpišu prijem na liječenje, kad im kažemo da je pacijentu neophodna kiseonička podrška. To je veoma zabrinjavajuće – naglasili su iz UKC RS.

    Psiholozi objašnjavaju da, u ovom slučaju, strah i nepovjerenje građana nisu ništa neočekivano.

    – Sama pomisao da je ljudima umjesto medicinskog, davan tehnički kiseonik, dovoljna je da se uznemire ne samo oni koji su na liječenju, nego i njihove porodice, odnosno, svi građani koji su potencijalni pacijenti. Svi oni razumiju da ova dva kisonika nikako ne mogu da budu jedno te isto i da ovaj drugi mora da bude štetan po zdravlje – kaže za Srpskainfo psiholog Aleksandar Milić.

    Dejan Lučka, direktor banjalučkog Centra za ljudska prava, ocjenuje da, nažalost, jedina poruka koju građani mogu da izvuku iz ove afere, jeste da je teško imati povjerenje u bilo koga, pa čak i u one institucije od kojih može da vam zavisi život.

    – Bojim se da je ovo samo još jedan prilog u istoriji devastacije povjerenja u javni zdravstveni sektor, i kako god se završilo, to u svakom slučaju neće biti dobro po odnos građana prema zdravstvu. Šteta je već načinjenja i ona predstavlja nadgradnju na sve prethodne slučajeve koji se nižu godinama, od stanja opreme na UKC do velikog broja samoubistava – komentariše Lučka za Srpskainfo.

    Istovremeno, smatra on, pojedini političari i ne gledaju na aferu „Kiseonik“ kao slučaj u kome su možda dovedeni u pitanje životi građana, nego kao još jedan nastavak svakodnevne politike, izvlačenja i napada. U tom svemu, kaže Lučka, moral je riječ o kojoj se najmanje razmišlja.

  • Konačno ranjiv – Fejsbuk ulazi u novu egzistencijalnu krizu

    Konačno ranjiv – Fejsbuk ulazi u novu egzistencijalnu krizu

    Dok uzbunjivačica Frensis Haugen svedoči pred Kongresom, a kompanija Fejsbuk se oporavlja od tehničkog sloma, Mark Zakerberg možda konačno deluje ranjivo, a Fejsbuk ulazi u novu egzistencijalnu krizu.

    Upoređujući svog bivšeg poslodavca sa duvanskom kompanijom, uzbunjivačica koja je pomogla da se pokrene lavina sumnje na Fejsbuk pozvala je u utorak poslanike da uvedu propise o borbenom gigantu društvenih medija.

    “Kada smo shvatili da duvanske kompanije kriju štetu koju su nanele, vlada je preduzela mere. Kada smo shvatili da su automobili sigurniji sa pojasevima, vlada je preduzela mere”, rekla je Frensis Haugen u svom pismenom obraćanju na ročištu u Senatu u utorak. “Preklinjem vas da učinite isto.”

    Fejsbuk je godinama trpeo kritike zbog toksičnog sadržaja i dezinformacija na platformi, ali poslednja runda, podstaknuta internim dokumentima koje je Haugen dostavila “Vol Strit Žurnalu” za seriju tekstova “Fejsbuk fajlovi” bila je posebno intenzivna. Kompanija insistira da je to sila dobra koju su ponekad pokvarili loši učenici. Međutim, istraga u Žurnalu ostavila je drugačiji utisak – kompanije koja je, kako je Haugen rekla u uvodnoj reči u utorak, dosledno “stavljala svoj ogromni profit ispred ljudi”.

    “Potrebna je kongresna akcija”, rekla je Haugen. “Sve dok Fejsbuk posluje u mraku i nikome nije odgovoran, nastaviće da pravi izbore koji su u suprotnosti sa opštim dobrom.

    Otkrića iz serije tekstova, uključujući i to da je kompanija iz sopstvenog internog istraživanja znala kakva je Instagram pretnja za mentalno zdravlje tinejdžerki, već imale uticaja: kompanija je bila primorana da pauzira planirani Instagram Kids, a zakonodavci na oba kraja tražili su da se obuzda moć Marka Zakerberga. Ali priče su takođe, i možda još važnije, pomogle da se promeni percepcija Fejsbuka u javnosti. Često smatrana karikaturalno moćnom, kompanija je više nalikovana imperiji u opadanju, očajnički pokušavajući da zadrži svoj uticaj, kako je u ponedeljak napisao Kevin Ruz za “Njujork Tajms”.

    “Dokumenti … otkrivaju kompaniju zabrinutu da izgubi moć i uticaj, a ne dobija je, sa sopstvenim istraživanjem koje pokazuje da mnogi njeni proizvodi ne uspevaju organski”, napisao je Ruz, pa dodao: “Umesto toga, sve će se više truditi da poboljša svoju toksičnu sliku i spreči korisnike da napuste svoje aplikacije u korist ubedljivijih alternativa”, navodi “Vaniti Fer”.

    Osećaj da je Fejsbuk u mukama egzistencijalne krize podvučen je tek u ponedeljak kada je njegov paket aplikacija pao i to je trajalo satima, uglavnom to vreme bez malo objašnjenja. Deonice kompanije su takođe pale tokom prekida, a Zakerberg je lično izgubio oko šest milijardi dolara za nekoliko sati. Ali to nije bio samo ponedeljak, usred nesreće i nakon Haugenovog intervjua od 60 minuta prethodnog dana. Kako je istakla Sara Fišer iz Akiosa, deonice Fejsbuka klizile su nedeljama od objavljivanja serije “Fejsbuk fajlovi”. Ovo je više od mrlje; ovo je niz složenih pitanja koja zapravo mogu ugroziti dominaciju Fejsbuka.

    Naravno, na kraju će moći da prebrode ovu oluju. Ali napori da to učine do ove tačke činili su se manje efikasnim, a odbrana još napetijom. Njegovi kritičari u međuvremenu možda nikada nisu bili toliko ohrabreni. “Neuspeh Fejsbuka da prizna i postupi čini ga moralno bankrotiranim”, rekao je demokratski senator Ričard Blumental na ročištu u utorak.

    “Fejsbuk je iznova i iznova odbijao reforme koje su odbacili njegovi istraživači”, nastavio je on, dodajući da kompanija nastavlja da nudi samo “nejasne floskule” kao odgovor na pozive na promene.

  • Nije postignuta saglasnost o zakonu o zaštiti ćirilice

    Nije postignuta saglasnost o zakonu o zaštiti ćirilice

    • Delegati Vijeća naroda Republike Srpske nisu danas postigli saglasnost o odlukama o pokretanju postupka zaštite vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog i hrvatskog naroda na Zakon o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličnog pisma.

    U skladu s postupkom zaštite vitalnog nacionalnog interesa, predmet je upućen Zajedničkoj komisiji Narodne skupštine Republike Srpske i Vijeća naroda Republike Srpske za usaglašavanje zakona, propisa i akata, saopšteno je iz Vijeća naroda Srpske.

  • Ministarstvo će obezbijediti 330.000 KM: Osobama sa invaliditetom omogućiti pristup ustanovama kulture

    Ministarstvo će obezbijediti 330.000 KM: Osobama sa invaliditetom omogućiti pristup ustanovama kulture

    Ministarstvo prosvjete i kulture obezbijediće 330.000 KM za realizaciju četiri strateška projekta koja su obuhvaćena aktuelnom kulturnom politikom ovog ministarstva.

    Ovo je saopšteno nakon današnje sjednice Vlada RS, na kojoj je usvojena informacija o izdvajanju sredstava za sprovođenje aktivnosti utvrđenih Strategijom razvoja kulture RS 2017-2022.

    – Druga faza realizacije projekta „Kultura bez barijera“ podrazumijeva uklanjanje fizičkih barijera, odnosno omogućavanje pristupa ustanovama kulture osobama sa invaliditetom, sa ciljem da se doprinese poboljšanju statusa ovih lica u zadovoljavanju njihovih kulturnih, intelektualnih i kreativnih potreba. Ovom fazom biće obuhvaćeno 16 ustanova kulture iz sljedećih lokalnih samouprava: Srebrenica, Srbac, Brod, Teslić, Trebinje, Šipovo, Bratunac, Novi Grad, Ugljevik, Vlasenica, Zvornik. Za ovaj projekat obezbijeđeno je 200.000 KM, dok će preostala sredstva biti raspoređena na još tri projekta – navodi se u saopštenju.

    Riječ je o sufinansiranju kampanje ,,Čitajmo zajedno“, koju MPiK organizuje s ciljem popularizacije i promocije književnosti i kulture čitanja, uz naročito vođenje brige o srpskom jeziku i književnosti.

    – Konferencija o zaštiti i promociji kulturnog nasljeđa „Nasljeđe i identitet“ biće organizovana s ciljem jačanja kulturnog identiteta i prepoznatljivosti, kako RS, tako i šireg prostora. Otkup knjiga za biblioteke ove godine biće realizovan na dva načina. Pored redovnog otkupa najkvalitetnijih izdanja od domaćih izdavača, dio sredstava biće namijenjen da biblioteke direktno popunjavaju fondove potrebnim publikacijama, posebno kapitalnim izdanjima i izuzetno vrijednim publikacijama poput foto-monografija i sličnih izdanja – navodi se u saopštenju.

  • Benjamin List i David MacMillan ovogodišnji su dobitnici Nobelove nagrade za hemiju

    Nijemac Benjamin List i Britanac David MacMillan ovogodišnji su dobitnici Nobelove nagrade za hemiju.

    Nagrađeni su zbog toga što su, kako je navedeno, razvili novi precizan alat za molekularnu konstrukciju – organokatalizu.

    “Mnoga istraživačka područja i industrije zavise od sposobnosti hemičara da konstruišu molekule kojima se mogu stvoriti elastični i dugo upotrebljivi materijali, energija u baterijama ili spriječiti daljnje napredovanje bolesti”, saopćili su iz Kraljevske akademije nauka Švedske.

    Kako je istaknuto, za prethodno navedeno potrebni su katalizatori, tvari koje kontroliraju i ubrzavaju hemijske reakcije.

    “Primjera radi, katalizatori u automobilima otrovne materije iz ispušnih plinova pretvaraju u bezopasne molekule. Naše tijelo sadrži hiljade katalizatora u obliku enzima koji luče molekule potrebne za život”, obrazložili su.

    Ukazali su da su katalizatori osnovni alat za hemičare te da su naučnici dugo vjerovali da postoje samo dvije vrste katalizatora – metali i enzimi.

    “Benjamin List i David MacMillan dobitnici su Nobelove nagrade za hemiju, jer su razvili treći tip katalizatora. On se zove asimetrična organokataliza i nadovezuje se na male organske molekule”, objasnili su u Kraljevskoj akademiji nauka Švedske, prenosi Euronews.

    List je rođen 1968. u Frankfurtu i radi na frankfurtskom Univerzitetu Goethe. MacMillan je rođen 1968. u britanskom Bellshillu, a radi na američkom Univerzitetu Princeton.

  • Vozača u BiH nema ni za lijek, a egzodus tek slijedi

    Vozača u BiH nema ni za lijek, a egzodus tek slijedi

    Iako se u BiH veći duži period bilježi manjak profesionalnih vozača, prevoznici strahuju da će problem tek da eskalira i da će uslijediti egzodus ovih radnika.

    Kako ističu, u Velikoj Britaniji vlada prava pomama za ovim kadrom, tako da zbog boljih uslova rada očekuju odliv ovih radnika.

    Zbog ovakve situacije prevoznici pitaju ko će kod nas u narednom periodu voziti kamione.

    Nikola Grbić, predsjednik Udruženja prevoznika za unutrašnji i međunarodni transport RS, kazao je da je na bh. tržištu radne snage već došao do izražaja manjak vozača, ali da slijedi još veći odliv ovih radnika nakon što je krenula potražnja za profesionalnim vozačima u Velikoj Britaniji.

    “Vozači u Velikoj Britaniji imaju 5.000 funti platu, što znači da će u narednom periodu i ovo vozača što je ostalo otići iz BiH zbog boljih uslova rada”, kazao je Grbić.

    Kako je rekao, u Banjaluci nema nijednog vozača koji se nalazi na Zavodu za zapošljavanje. Kada bi sada bio raspisan konkurs za prijem profesionalnih vozača, kako ističe Grbić, prije bi se na konkurs javio hirurg nego profesionalni vozač.

    Dodao je da je u protekle dvije godine iz BiH otišlo najmanje 4.500 do 5.000 profesionalnih vozača.

    “Pored vozača, BiH je napustilo i oko 2.000 prevozničkih firmi, koje su preregistrovane u Sloveniji. To nam jasno pokazuje u kakvoj se situaciji nalazimo i šta se dešava s ovom branšom”, kaže Grbić i ističe da vozač kamiona u BiH ne može dobiti veću platu od 1.500 do 2.000 KM. Dodaje da se skoro sve transportne firme suočavaju s problemom da ne mogu naći vozača, pa im leže po dva, tri pa i pet kamiona.

    Kako je rekao, više je razloga za odlazak vozača u inostranstvo, među kojima su uslovi na terminalima, dugo čekanje, nema dovoljno posla, male plate.

    “Svaki mladi vozač koji jednom pređe granični prelaz i ode na carinski terminal i vidi koliko čeka i kolika mu je na kraju mjeseca plata, sljedeći mjesec da otkaz i ode u zemlje Evropske unije”, kazao je Grbić.

    Dodao je da trenutno nema prevozničke firme u RS ili BiH da joj ne fali po nekoliko vozača.

    “Ovo sve pogoršava situaciju u prevozu i pitanje je ko će uopšte upravljati kamionima ovdje i ko će da nam doveze robu, lijekove, brašno ili repomaterijal”, naglasio je Grbić.

    Sa druge strane, Zijad Sinanović, sekretar Udruženja međunarodnih cestovnih prevoznika tereta Spoljnotrgovinske komore (STK) BiH, u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da ne stahuje da će naši vozači da se upute prema Velikoj Britaniji, jer, kako kaže, tamo se traže privremeni radnici, ali ističe da BiH ima problem sa nedostatkom vozača.

    “Generalno, problem nedostatka ovog kadra je postao aktuelan i kod nas, iako je u Evropskoj uniji prisutan već dugi niz godina, a sada je na red došla i BiH”, kazao je Sinanović.

    Ističe da ovaj posao više nije toliko aktuelan za mlade ljude. Kako kaže, manje se ljudi odlučuje za taj posao upravo zato što je postao previše stresan.

  • BiH decenijama živi u vakuumu

    BiH decenijama živi u vakuumu

    Usljed turbulentnih političkih dešavanja u BiH, kao da smo postali nesvjesni kakvu sliku cijela situacija ostavlja na region.

    Kao podsjetnik poslužio je nedavni Samit šefova država i vlada u Sloveniji, gdje su se mnogi lideri zabrinuli za stanje u BiH.

    Naime, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, u Sloveniji je prisustvovao Samitu šefova država i vlada iz redova Evropske narodne partije (EPP) i tom prilikom istakao da je na njega najveći utisak ostavilo ono što je čuo o BiH, jer, kako kaže, razlike između tri naroda nikada nisu bile izraženije.

    – Neću da komentarišem dalje, ali nisam bio naročito srećan onim što sam čuo o BiH i nije mi ulilo nadu da ćemo moći sa sigrunošću da računamo na apsolutno bezbjedno i mirno okruženje, da definišem to u blagoj formi – reklao je Vučić.


    Predsjednik Srbije je istakao da su razlike između tri naroda bile toliko velike, da ih, kaže, do sada nije primjetio u tolikoj ravni.

    Politički analitičar iz Zagreba, Žarko Puhovski, kaže za Srpskainfo da oni koji se brinu o BiH izvan nje dodatno povećavaju razloge za zabrinutost.

    – S druge strane, besmisleno je tvrditi da su razlike među narodima u BiH veće nego ikada. Prije 30 godina su se masovno ubijali ljudi, opravdanjem da se radi o etničkom čišćenju teritorije. To je sigurno bila najveća moguća razlika među skupinama. Šta god bilo danas loše u BiH, a puno toga je loše, neusporedivo je sa tim razdobljem- kaže Puhovski.

    Žarko Puhovski
    On dodaje da su sve spoljne intervencije moguće jer se BiH kao politička zajednica ne bavi sama sobom, ne odlučuje sama o sebi.

    – Nije u stanju postići dogovor sama o sebi i to onda stvara vakuum koji omogućava razne intervencije. Taj vakuum je loš, ali s njime nažalost BiH živi već decenijama i pojedincima izgleda to ne smeta toliko da bi promijenili stanje, na izborima stalno glasaju jednako – kaže Puhovski.

    Sličnog mišeljenja je i politikolog Velizar Antić koji kaže da izjavu predsednika Vučića možemo označiti kao tešku, ali ne i zabrinjavajuću.

    – Razlike koje postoje između tri naroda u BiH u pogledu uređenja države postoje od razbijanja Jugoslavije i one se nisu mijenjale. Te razlike postoje od trenutka kada je razbijena Jugoslavija i kada su tri naroda u BiH na različite načine gledala na način na koji treba da bude država organizovana- kaže Antić za Srpskainfo.

    Problem je, dodaje Antić, što mi u BiH nikada nismo u potpunosti prihvatili Dejtonski sporazum i svaka strana je pokušavala da ga tumači na način koji bi njoj najviše odgovarao i zanemarivala je interese drugih strana.

    – U posljednje vrijeme se priča o promeni Dejtonskog sporazuma i iz tih priča proistekli su potpuno različiti stavovi na koji način treba državu dalje urediti- smatra Antić.

  • Na jednom lijeku u BiH zarade 15 puta više nego u Srbiji

    Na jednom lijeku u BiH zarade 15 puta više nego u Srbiji

    Stanovnici BiH plaćaju najvišu cijenu lijekova u regionu, a da je regulativa koje se odnosi na tržište medikamenata u interesu veletrgovaca i maloprodajnih lanaca apoteka pokazuje podatak da na lijeku koji košta 1.000 maraka apoteke u Srpskoj i FBiH zarade 200, odnosno 250 maraka, a u Srbiji svega 15,60 KM.

    Podaci su to do kojih je došlo Udruženje građana “Misli dobro”, koje je uz podršku Centra civilnih inicijativa i USAID-a pola godine istraživalo realne cijene lijekova u BiH i regionu. Od 13 posmatranih lijekova iz grupe najprodavanijih, istraživanje je pokazalo da čak devet ima najvišu cijenu u BiH, među kojima su “herceptin”, “panoprazol” te neke vrste lijeka “hidrohlorotiazid”.

    U Udruženju “Misli dobro” navode da za ovakvo stanje odgovornost snose svi nivoi vlasti, prije svega Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH. Naglasili su da je BiH sve do 2017. godine bila jedina zemlja u Evropi koja nije imala pravilnik o cijenama lijekova i upozorili da posebno zabrinjava to što nadzor nad tržištem lijekova u BiH, vrijednim više od 700 miliona maraka, praktično ne postoji, jer nadzorno tijelo imenovano tek u decembru 2018. zbog problema sa naknadama ni danas ne zasjeda.

    Član Udruženja “Misli dobro” Uroš Vukić rekao je da Pravilnik o načinu kontrole, načinu oblikovanja cijena lijekova i načinu izvještavanja o cijenama lijekova u BiH najviše ide na štetu građana.

    • Maksimalna veleprodajna marža na lijekove u BiH je osam odsto, dok je u Srbiji i Crnoj Gori šest odsto – rekao je Vukić. Dodao je da ništa bolja situacija nije ni kada su u pitanju maloprodajne marže, koje su definisala nadležna ministarstva zdravlja Srpske i FBiH, koje su fiksne i iznose 20, odnosno 25 odsto, dok su u Crnoj Gori 18 odsto, a u Srbiji i Hrvatskoj su diferencirane na način da što je lijek skuplji marža je manja.
    • Primjera radi, na lijeku čija je cijena 1.000 maraka, apoteka u Republici Srpskoj može zaraditi 200 maraka, u FBiH 250, u Crnoj Gori 180, u Hrvatskoj 100, a u Srbiji svega 15,60 KM – pojasnio je Vukić.

    Istraživanje pokazuje da apotekama na ruku ide i “farmaceutska usluga” koja ne postoji u svim zemljama regiona. Naime, Fond zdravstvenog osiguranja RS za svaki lijek koji se izdaje na recept apoteci plaća 1,43 KM, dok u FBiH ona zavisi od kantona do kantona te dostiže i do 1,95 KM.

    Da su razlike u cijenama lijekova istog proizvođača i istog pakovanja mjere i hiljadama maraka potvrdila je i sekretar Udruženja žena oboljelih od raka dojke “Iskra” Verica Tadić.

    • Primjera radi jedan lijek kod nas košta 6.000 KM, a u Srbiji 4.400 KM. Oboljele žene koje kupe lijek čekaju na refundaciju – rekla je Tadićeva.

    Ekonomista Saša Stevanović kaže da su dali nekoliko preporuka, među kojima je smanjenje veleprodajne marže sa dosadašnjih osam na šest odsto.

    • Potrebno je izmijeniti član 9. Pravilnika na način da se nakon izračunate komparativne cijene lijeka cijena množi sa 0,9, a ne sa jedan, kao što je sada slučaj i time bi dobili nižu cijenu. Potrebno je izmijeniti i dio pravilnika tako da referentne zemlje za formiranje cijena ne budu Hrvatska ili Slovenija, koja ima pet puta veći BDP od BiH, već recimo Bugarska i Sjeverna Makedonija – pojasnio je Stevanović.

    U preporukama je navedeno i da treba utvrditi odgovornost direktora Agencije za lijekove i Savjeta ministara BiH zbog nepostojanja nadzora nad primjenom pravilnika, te u organ za nadzor uključiti i predstavnike udruženja potrošača, kao i udruženja oboljelih. Istaknuto je da bi trebalo izmijeniti i način finansiranja agencije, jer finansiranje putem budžeta narušava koncept nezavisnosti i samostalnosti u radu. Između ostalog navedeno je i da treba ukinuti “farmaceutske usluge” i uvesti diferencirane maloprodajne marže, s tim da za lijekove na recept maloprodajna marža može biti najviše deset ili, kao u Srbiji, 12 odsto. Zatraženo je i da stopa PDV-a na lijekove bude smanjena na pet odsto.

    Izvršna direktorica Udruženja potrošača “Don” iz Prijedora Murisa Marić rekla je za “Glas Srpske” da već nekoliko godina upozoravaju na preskupe lijekove.

    • Svi koji imaju ikakvu mogućnost odlaze u Srbiju da bi kupili lijekove, jer su tamošnje cijene daleko niže nego kod nas. Da to nije unosan posao ne bismo apoteke imali na svakom ćošku – upozorila je Marićeva.
  • Kojić: Istoriju ne smiju pisati sudske presude

    Kojić: Istoriju ne smiju pisati sudske presude

    Formiranje nezavisnih međunarodnih komisija za istraživanje događaja u Srebrenici i Sarajevu tokom proteklog rata u BiH bio je jedini mogući put da se svjetskoj javnosti na objektivan i nepristrasan način predoči dio onoga što se od 1992. do 1995. godine dešavalo na ovom području, ocijenio je direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić.

    Kojić je napomenuo da u sistemu tranzicijske pravde postoje mehanizmi vansudskog utvrđivanja činjenica, što je u svijetu priznata metoda, te da to niko ne može da ospori, saopšteno je iz Republičkog centra.

    “Dakle, istoriju ne smiju i ne mogu pisati sudske presude, pogotovo ne presude onih sudova koji su pravdu dijelili na osnovu dvostrukih aršina”, istakao je Kojić u obraćanju video-linkom učesnicima Druge međunarodne konferencije “Ishodi rada nezavisnih međunarodnih komisija: Srpske žrtve u građanskom ratu u Sarajevu 1991-1995. i žrtve svih naroda u regiji Srebrenica 1992-1995”, koja se održava u Moskvi.

    On je ponovio da Vlada Republike Srpske, koja je formirala komisije na osnovu zaključaka republičkog parlamenta, ni u jednom momentu nije imala namjeru da na ovaj način ospori i umanji bilo čije žrtve.

    “Naprotiv, objektivno sagledavanje činjenica jedino je što može doprinijeti jačanju povjerenja, pomirenju i suživotu sadašnjih i budućih generacija. Bili smo spremni da prihvatimo sve ono do čega dođu međunarodni eksperti, bez obzira na to da li će se to nekome sviđati ili ne. Bilo da je riječ o nama u Republici Srpskoj ili nekom drugom”, rekao je Kojić.

    On je podsjetio da su stereotipi o Srbima kao isključivim krivcima za ratove vođene na području bivše Jugoslavije devedesetih godina prošlog vijeka, a u tom kontekstu i haške presude, srpske žrtve i zločine koji su počinjeni nad Srbima nepravedno stavili u potpuno drugi plan.

    “Kada se priča o Srebrenici, govori se samo o julu 1995. godine. Šta je sa događajima iz prvih ratnih godina, šta je sa napadima Bošnjaka na srpska sela, sa brutalnim ubistvima, progonima?…Za odgovorne nema kazni, a ni presuda koje mogu biti kakva-takva satisfakcija za sve ono što su prošli Srbi srednjeg Podrinja”, rekao je Kojić.

    On je govorio i o radu Komisije o događajima u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine, koja je formirana odlukom Vlade Republike Srpske 2003. godine, pod velikim pritiskom tadašnjeg visokog predstavnika za BiH Pedija Ešdauna.

    “Svojim navodima, ova komisija je omogućila brojne zloupotrebe u interpretaciji kako izvještaja, tako i Radne grupe, čiji je zadatak bio da realizuje njene zaključke. Reći ću samo da je jedna od njih i stavljanje mete na čelo ljudima sa famoznog spiska od 20.000 ljudi koji se, prema njihovim procjenama, mogu dovesti u vezu sa događajima u Srebrenici od 10. do 19. jula 1995. godine”, naveo je Kojić i podsjetio da je izvještaj ove komisije Vlada Srpske stavila van snage 2018. godine.

    S druge strane, dodao je on, bez obzira na to što je još 2004. godine odlukom nekadašnjeg Doma za ljudska prava naloženo da se formira komisija koja će se baviti stradanjem Srba u Sarajevu, a koja je, kompromisno, formirana kao Komisija za utvrđivanje stradanja Srba, Hrvata, Bošnjaka, Jevreja i ostalih u Sarajevu, epilog cijele priče bio je totalni fijasko.

    “Nije bilo volje da se bilo šta uradi kada je riječ o suočavanju sa zločinima koji su, nesporno, počinjeni i nad Srbima u nesrećnom građanskom ratu u BiH”, naglasio je Kojić.

    On je, između ostalog, govorio i o “zakonu o zabrani negiranja genocida”, koji je nametnuo bivši visoki predstavnik za BiH Valentin Incko pred kraj svog mandata, te napomenuo da je riječ o “anticivilizacijskom i antiustavnom zakonu koji je stavio pečat na dugogodišnju hajku protiv Srba, verifikovanu u Hagu i pred pravosuđem na nivou BiH”.

    “Posljedice su se mogle vidjeti kroz produbljivanje podjela, kako u izjavama bošnjačkih političara, tako i kroz komentare na društvenim mrežama”, rekao je Kojić.

    “Svima, pa i Centru, onemogućeno je problematizovanje tema kao što su sudske presude. Ratom u BiH, a posebno događajima u Srebrenici, jedino su se, dakle, smjeli baviti sudovi, a u budućnosti se tom temom ne smiju baviti ni istoričari. To je apsurd nad apsurdima”, smatra Kojić.

    Prema njegovim riječima, Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica će nastaviti da radi svoj posao.

    Konferenciju u Moskvi organizovali su Katedra za uporedne političke nauke Moskovskog državnog instituta za međunarodne odnose Ministarstva spoljnih poslova Rusije i Međunarodni institut za razvoj naučne saradnje, uz koordinaciju Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica i Ruskog doma u Beogradu.

  • BiH još nije dostigla pretpandemijski broj zaposlenih

    BiH još nije dostigla pretpandemijski broj zaposlenih

    Uprkos optimističnim najavama o oporavku bh. privrede, broj zaposlenih u BiH još nije dostigao cifru iz doba kada naša ekonomija nije bila direktno pogođena korona krizom.

    Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u julu ove godine imali smo 819.857 zaposlenih, a u februaru 2020. godine, kada virusa korona u BiH nije bilo, posao je imalo 832.200 ljudi.

    Ekonomskom analitičaru Igoru Gavranu ovaj podatak djeluje mnogo realnije od, kako kaže, bajkovitih samohvaljenja domaćih vlasti.

    “Jedino što je sigurno, a što ovi podaci potvrđuju, jeste da je ekonomija doživjela veliku štetu u pandemiji, da je zaposlenost znatno umanjena kao njena posljedica i da smo još jako daleko od oporavka. Ekonomija je bila u lošem stanju i nezaposlenost previsoka i davno prije pandemije”, naveo je Gavran u izjavi za “Nezavisne novine”.

    Činjenica je, prema riječima Selvedina Šatorovića, predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH, da vlasti svih nivoa nemaju apsolutno nikakav plan niti strategiju kako izaći iz ove situacije.

    “Izjave koje su bile zapravo su predstavljale bacanje prašine u oči, na šta smo i navikli u proteklom periodu. Generalno, ovih 80.000 ljudi koji su napustili BiH u prvih šest mjeseci, nažalost, neće biti konačna brojka. Strahujemo da će ona biti puno veća kada dobijemo podatke za drugo polugodište. Mislim da je vrijeme ne samo da se promijeni vlast, nego i kompletan odnos, politika, spram ekonomije, životnog standarda i radnika, odnosno građana u BiH”, rekao je Šatorović.

    Priznaju i u poslovnoj zajednici da se bilježi odliv radne snage, odnosno da radnici idu ka Zapadu, prije svega prema Sloveniji, iako je, kako naglašavaju, došlo do povećanja plata u privredi.

    “Sve mjere koje je Privredna komora Republike Srpske predložila Vladi imale su za cilj da se zadrže radnici i sačuvaju preduzeća. Ako gledamo podatke od kraja prošle godine, došlo je čak do blagog rasta broja zaposlenih u prerađivačkoj industriji. Ipak, situacija izazvana virusom korona iscrpila je znatan broj preduzeća”, ističe Vladimir Blagojević, portparol Privredne komore Republike Srpske.

    Kako dodaje, pojedini privrednici već se suočavaju s novim odlascima radnika prema zapadnoevropskim zemljama.

    “Sigurno je da to dodatno otežava poslovanje preduzeća, ali i direktno utiče na broj zaposlenih. S druge strane, privrednici, da bi nadoknadili broj radnika koji im nedostaju i da bi povećali svoju konkurentnost, sve više ulažu u nove tehnologije, koje podrazumijevaju i manju potrebu za radnicima”, rekao je Blagojević za “Nezavisne novine”.

    Inače, prema podacima Agencije za statistiku BiH, u julu ove godine imali smo 395.383 nezaposlenih, što je u odnosu na mjesec ranije više za 0,4 odsto (tada je bez posla bilo 393.781). Zanimljivo je da smo u februaru 2020. godine, sudeći prema podacima ove agencije, imali 402.888 nezaposlenih. Ova razlika bi se mogla objasniti i tvrdnjama da su brojni bh. građani u međuvremenu posao pronašli u inostranstvu.