Kategorija: Banja Luka

Pripadnici Policijske uprave Banjaluka tokom vikenda su sproveli više akcija u kojima su sankcionisali lica zbog droge i rasvijetlili slučajeve krađe vozila. Kako je saopšteno u ponedjeljak, 23. marta, ukupno je sankcionisano više osoba zbog posjedovanja i konzumacije narkotika, dok su u odvojenim slučajevima uhapšeni osumnjičeni za krađu dva vozila.

Prekršajno su sankcionisani M.B., M.T., M.G., M.H. i maloljetno lice iz Banjaluke, kod kojih je pronađena određena količina materije koja asocira na marihuanu.

Policija je kontrolisala i vozila kojima su upravljali D.U. i A.K., obojica iz Banjaluke. Nakon testiranja, kod D.U. je utvrđeno prisustvo THC-5, a kod A.K. prisustvo kanabisa u organizmu. Obojica su uhapšeni i uručeni su im prekršajni nalozi zbog kršenja Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH.

Takođe, uhapšen je i I.M. iz Banjaluke koji je prilikom kontrole odbio da se podvrgne testiranju na prisustvo droga, a o slučaju je obaviješten dežurni sudija Osnovnog suda u Banjaluci – Odjeljenje za prekršaje.

Pored slučajeva vezanih za drogu, policija je rasvijetlila i krađu dva vozila. Uhapšeni su F.Ć. iz Bihaća i M.P. iz Banjaluke, koji se dovode u vezu sa ovim krivičnim djelima.

Jedan slučaj se odnosi na krađu vozila audi, koje je policija pronašla i vratila vlasniku nakon operativnog rada i oduzimanja od M.P. Drugi slučaj odnosi se na krađu vozila sitroen, koje je koristio F.Ć.

Tokom kontrole utvrđeno je da je F.Ć. upravljao vozilom sa 2,30 g/kg alkohola u organizmu, bez položenog vozačkog ispita, te je odbio testiranje na prisustvo droga. Vozilo mu je oduzeto i vraćeno vlasniku, a protiv njega će biti podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.

Policija nastavlja rad na dokumentovanju svih slučajeva.

U vremenu kada je Republika Srpska bila bez međunarodnog priznanja, bratimljenje Banjaluke i grčke Patre predstavljalo je jedan od ključnih diplomatskih iskoraka. O značaju tog događaja, njegovim političkim, kulturnim i međunarodnim dimenzijama, govori prof. dr Miloš Šolaja, prisjećajući se kako je ovo partnerstvo otvorilo vrata svijetu i ostavilo trajan trag u odnosima dva naroda.

Šta za Vas predstavlja bratimljenje između Banjaluke i Patre?

“Bratimljenje Gradova Banja Luka (Republika Srpska) – Patra (Grčka) predstavljao je događaj od prvorazrednog značaja za međunarodno pozicioniranje prije svega Republike Srpske, u to vrijeme apsolutno nepriznate države u međunarodnium odnosima i, naravno, Grada Banjaluka, a glavnog nosioca tog događaja. Zašto je to bilo važno za međunarodne odnose? Bez obzira što u to vrijeme službeno nije bila glavni grad Republike Srpske, ali svojom veličinom, mrežom institucija, ekonomskim i političkim potencijalima, mnogi su je smatrali de fakto glavnim gradom. Institucionalna saradnja Banjaluke i nekog od većih grčkih gadova bila je prva institucionalizovana međunarodna i spoljnopolitička veza u Republici Srpskoj s partnerima iz druge međunarodno priznate države. Grčka je bila članica NATO-a i Evropske unije, ali je od samog početka rata u BiH pokazivala prijateljstvo prema srpskom narodu. O tome svjedoči ogromna humanitarna pomoć, ali i gostoljubivi prijem djece i porodica poginulih boraca na školovanje, ljetovanje i kroz druge forme otvorene podrške Srbima u Republici Srpskpoj u vrijeme građanskog rat“, istakao je Miloš Šolaja.

Ko je pokrenuo inicijativu za povezivanje ova dva grada?

„Inicijativu da partner Banjaluke bude grad Patra potaknuo je otac Emolaos Masaras, episkop u Patri i, sasvim sigurno, najomiljeniji žitelj Patre, koji se upokojio prošle godine. Često je dolazio u Republiku Srpsku s konvojima humanitarne pomoći i svotama novca koje je donosio porodicama poginulih boraca, najčešće u Prijedor. U povratku iz jedne od takvih posjeta u decembru 1994. navratio je do predsjednika Skupštine opštine Banja Luka (u to vrijeme prve ličnosti Grada) Predraga Radića i predložio bratimljenje Banja Luke i Patre. Bila je ranija ideja o gradu Kalamati, mnogo bliže Atini, ali Patra je treći grad po veličini u Grčkoj i de fakto politički centar Peloponeskog poluostrva koje čini prirodno zaokruženu regiju. Nalazi se na obali Jonskog mora, okrenut prema Italiji i veoma je živa luka i ekonomski zaokružena sredina. U to vrijeme često sam viđao predsjednika Radića i u funkciji savjetnika, bez formalnog angažovanja i plate, više na prijateljskoj osnovi. Razgovarali smo o prijedlogu patera Ermolaosa i dogovorili da se inicitijava prihvati. Možda je moje mišljenje imalo presudnu ulogu, jer sam kao mlad novinar posjetio prvi put Patru još 1981. godine. Sasvim slučajno, tada sam prvi put imao priliku da prisustvujem predizbornom mitingu u všepartijskoj državi. Bio je to zaršni miting ljevičarske partije PASOK pred izbore i Andreasa Papandreua bivšeg prognanika koji se upravo vratio u Grčku nakon kraha vojne diktature te godine. Nakon tih izbora postao je premijer, to znači i lider, Grčke. Porodica Papandreu je, inače, iz Patre i ima ulogu i u ovoj posjeti banjalučke delegacije posvećene bratimljenju

U analizi predloženog partnerstva zaključeno je da su Banja Luka i Patra gradovi približno jednake veličine, sličnih ekonomskih potenicjala i sistema i sličnih političkih karakteristika regiona u kojima imaju centralnu ulogu. Bilo je i pitanje da li da se pokuša bratimljenje s Atinom, ali je preovladalo mišljenje da je Atina ne samo prevelika za Banjaluku, već i da bi prirodna sardanja Atine bila s Beogradom, središtem „svih Srba svijeta“.

Predrag Radić, bivši član poslovodnog odbora velikog poljoprivrednog sistema AIPK Bosanska Krajina i profesor na Ekonomskom fakultetu imao je prepoznatljive menadžerske sklonosti. Tokom obavljanje funkcije prve ličnosti Banja Luke isticao je tri stvari – potrebno je što prije postići mir, a kad to dođe u Bosni i Hercegovini ekonomija će imati prioritet, a multinacionalnost i multikulturalnost se moraju njegovati kao prirodne karakteristike društva kroz bogatstvo različitosti. To je kod mnogih međunarodnih predstavnika uvijek bilo dobro primljeno, tako da ova posjeta i bratimljenje nisu imali kritike od strane predstavnika međunarodnih organizacija ili stranih država. Glavni operativac i „čovjek za vezu“ bio je prodorni predsjednik Društva srpsko-grčkog prijateljstva Jevto Janković. Kao početak svoje vizije poslijeratnog razvoja, predsjednik Radić je okupio poveliku delegaciju, više od trideset ljudi – prije svega direktora i menadžera uspješnih preduzeća i banaka iz Republike Srpske u namjeri da se što prije uspostavljaju ekonomske veze. U delegaciji su bili i predstavnici Eparhije banjalučke, kulturnog života, ali i visokog obrazovanja i medija (ekipa RTRS-a) i ja kao i dvojica fotografa – Vlado Havralenko i Ranko Ćuković, ratni fotoreporter Pres centra Prvog krajiškog korpusa s kojim sam bio u timu za produkciju izložbe fotografija „Slike rata“. Inače je bio  autor vrlo upečatljive naslovne fotografije na najavnom plakatu. Priča o izložbi je zanimljiva –  imala je 80 fotografija o patnjama ljudi iz Republike Srpske tokom rata koje je snimalo 12 autora – najpoznatijih foto-reportera iz Srbije i Republike Srpske što je simbolički odražavalo i srpsko jedinstvo. Opremanje smo radili u ateljeu Tomislava Tome Peterneka, najpoznatijeg imena srpske fotografije koji je i atelje i svoju veliko znanje i iskustvo u organizaciji fozo-izložbi stavio u službu proizvodnji ove izložbe dao potuno bsplatno. Znajući da takav pristup znači da su fotrografije umjetnička djela, uz njih su išla rješenja i drugi službeni carinski dokumenti o privremenom izvozu. Izložba je bila prvi događaj u programu posjete i izazvala je veliko interesovanje javnosti u Patri i cijelom Peloponezu. Zbog toga su domaćini zamolili da ostane na Peloponezu da obiđe više gradova. Uradili smo tako, ali se nikada nije vraila u Banja Luku, pa zato kolega Ćuković i ja i dalje tragamo za njom i to nam je sad glavni fokus saradnje.

Zašto je važno da se predavanje o međunarodnom identitetu Republike Srpske održi upravo na Dan nezavisnosti Grčke?

U narednu srijedu na Dan nezavisnosti Republike Grčke kada se obilježava početak ustanka za oslobođenje od turske vlasti 1821. godine, na inicijativu prof. dr Vladana Bartule pozvan sam da održim predavanje o počecima traganja za međunarodnim identitetom Republike Srpske, ali i predstavim bratimljenje Patre i Banja Luke kao neizostavan dio tog traganja. Budući da Fakultet ima uspostavljenu saradnju s jednim Univerzitetom u Patri nastojaćemo da pronađemo izložbu i vratimo je u Republiku Srpsku, budući da se rangira kao nacionalno dobro.

Zašto je delegacija išla avionom do Atine, a odatle autobusom do Patre?

U Grčku smo do Atine išli avionom, jer su mjesec dana prije našeg polaska djelmično ukinute sankcije Saveznoj Republici Jugoslaviji, tako da je JAT povo pokrenuo međunarodni avio-saobraćaj. Od Atine do Patre domaćini su nas prevezli autobusom.

Ono što možda, u političkom smislu predstavlja najvrijedniju činjenicu, jeste da je delegacija oficijelno predstavljala Banja Luku, ali je njen član bio i potpredsjednik Narodne Skupštine Republike Srpske dr Milovan Milanović čime je dobila i državnu dimenziju. To se učvrstilo činjenicom da je 25. marta 1995. na Dan nezavisnosti u Patri priređena vojna parada na kojoj je naša delegacija, kao zvanični gost, bila predstavljena pod imenom Republike Srpske što je u publici izazavalo ogroman aplauz. To je bio još jedan dokaz da su Grci veoma dobro znali šta se dešava u Bosni i Hercegovini, da su već znali za Republiku Srpsku i suštinu njene borbe. Bila je to snažna i važna manifestacija podrške iako smo se prilikom individualnih kontakata na brojnim mjestima uvjeravali u to svakodnevno više puta. Domaćin na svečanom ručku na kojem su služena tradicionalne grčka jela, priređena u našu čast, bio je tadašnji ministar kulture Jorgos Papandreu, pripadnik jedne od najuglednijih porodica i sin Andreasa Papandreua kojeg sam četrnaest godina ranije iz publike posmatao na predizbornom mitingu. Razgovor i ručak s Jorgosom Papandreuom dali su činu bratimljenja institucionalnu državnu dimenziju i sa grčke strane. Jorgos Papandreu je i u to vrijeme bio predsjednik ljevičarske stranke PASOK, a kasnije i premijer Grčke.

Koji je značaj Povelje potpisa za Banjaluku i Patru?

Program poslave Grčkog nacionalnog praznika 1995. završen je u Pozorištu u Patri svečanom ceremonijom razmjene izjava i potpisivanjem Povelje o bratimljenju. Pozorište s nekoliko stotina mjesta i četiri reda balkona bilo je puno, a svečanosti potpisivanja prisusvovale je gotovo cijela društvena, politička, kulturna i ekonomska elita Patre, regije Ahaja, pa i cijelog Peloponeza, ali i predstavnici državnih institucija iz Atine. Sam čin potpisivanja bio je izraz izuzetnog međusobnog poštovanja i prijateljstva, još više izraz podrške borbi i politikama koje su predstavljali Srbi iz Republke Srpske okupljeni u delegaciju Grada Banja Luka sa tom snažnom državnom dimenzijom.

Kako je devetodnevni program delegacije organizovan prema profesionalnim opredjeljenjima?

Posjeta je trajala devet dana. U skladu s principima koje je postavio Predrag Radić, svih devet dana svako od nas je imao program definisan u skladu s profesionalnim opredjeljenjem: direktori firmi išli su u proizvodne firme i privredne komore, predstavnici obrazovanja na univerzitete, novinari u medijske kuće, saradnja predstavnika pravoslavnih crkava odisala je apsolutnim jedinstvom. Time je stvorena osnova i uspostavljen obrazac za ponašanje naših predstavnika u inostranstvu.

Šta vas je najviše impresioniralo u Kalavritu?

Domaćini su se istinski trudili da nam pokažu što više, da u Banja Luku ponesemo što više informacija i iskustava o onome simbolima i karakteristikama Patre i Peloponeza. Svi smo bli impresionirani Kalavritom, mjestom uzvišenosti, žrtve, simbola otpora i ustanka Grka protiv otomanske okupacije. Bili smi impresiorinai i Nafpaktosom, pravoslavnim manstirom koji je živio od uzgoja ribe, ali su ključne činjenice da je još tada proces bio potpuno eletronizovan i automatizovan što nas je posebno zadivilo. Manastir je imao i svoju radio stanicu. Bili smo gosti u drevnoj Olimpiji, oduševljeni boravkom i razgledanjem borilišta antičkih olimpijskih igara. U povratku dan i po smo proveli u prelijepom malom gradu Tripoli, smještenom u središte Peloponeskog poluostrva, gdje je delegaciji predstavljena mogućnost kvalitetog i sadržajnog života u malim mjestima u unutrašnjosti.

Zašto su međunarodni procesi utiecali na smanjenje kontakata između Banjaluke i Patre?

„Ratni sukob u Bosni i Hercegovini završen je pola godine nakon bratimljenja Banjaluke i Patre. Delegcije grada Patra posjećivale su Banja Luku  nekoliko puta do kraja ratnih dejstava, ali i poslije njih. Međunarodni procesi u drugačiji politički pristupi, na žalost, odveli su gradove u drugim pravcima, pa su kontakti gotovo zamrli iako se sada, nakon mira na Balkanu, a i stabilizacije političkih prilika do Patre mnogo lakše danas dolazi kopnom  preko Crne Gora,  Albanije.

Šta znači Most Patre za Banjaluku i njene građane?

Banja Luka čuva uspomenu na taj događaj kroz činjenicu da je most preko Vrbasa u blizini tvrđave Kastel službeno nazvan Most Patre i da je jedna ulica u blizini mosta nazvana imenom Teodorasa Kolokotronisa, vođe grčkog ustanka čija uloga može da se poredi s ulogom srpskog vožda Karađorđa.

Koliko je bratimljenje Banjaluke i Patre doprinijelo međunarodnom predstavljanju Republike Srpske kao institucionalno organizovane zajednice?

Posjeta delegacije koja je predstavljala Republiku Srpsku, ne samo Banjaluku, koncepcija i program posjete, sadržaj kontakata i uspostavljenih veza bili su najljepša diplomatska poruka predstavljajući Srbe i srpski narod u najljepšem svjetlu, ne tražeći samo ekonomsku saradnju, već ostavljajući i trag u kulturi i obrazovanju, nagoviještavajući time ogromnu važnost i mogućosti saradnje. Iskustvo bratimljenja pokazalo je zaista velike mogućnosti Republike Srpske da kroz odnose sa svijetom, za koje je bilo neophodno koristiti svaki kontakt uključujući i važnost koju tome daje takozvana „diplomatija lokalnih zajednica“ To je danas sve izraženiji diplomatski  pravac u savremenim svjetskim odnosima koji razvijaju i velike zemlje. Posebno je važna činjenica da je ovo praktično prvo predstavljanje predstavljanje Republike Srpske kroz institucije funkcionalne države, a ne samo „strane u sukobu“. To „institucije države“ države imalo je ogroman značaj za njeno dalje pozicioniranje u međunarodnim odnosima u regionalnim, ali i mnogo širim okvirima što će, na kraju, i biti dokazano i izraženo Dejtonskom mirovnim sporazumom i međunarodnim priznanjem.

Novinar: Marijana Bogdanović

 

Pred odbornicima Skupštine grada na narednoj sjednici, koja će biti održana u utorak, 24. marta, naći će se 49 tačaka dnevnog reda. Među njima su i ukupno 20 regulacionih planova i njihovih izmjena, koji se odnose na različite dijelove grada, od centra do prigradskih naselja.

Na dnevnom redu su brojni regulacioni planovi, a neki od njih su se trebali naći i na prethodnoj sjednici. Međutim, nadležne komisije su ih tada skinule s dnevnog reda. Da li će isto učiniti isada, ostaje da se vidi, jer komisije zasjedaju danas, 23. marta.

Prema predloženom dnevnom redu, koji je usvojio Kolegijum Skupštine grada, na narednoj sjednici trebalo bi da budu razmatrani sljedeći regulacioni planovi.

Na dnevnom redu su:

–        Prijedlog odluke o donošenju Regulacionog plana za prostor definisan ulicama: Vidovdanska, Vuka Karadžića, Jovana Dučića, Grčka i Nikole Tesle (radni naziv: “Paskolina ciglana”).

–        Prijedlog odluke o donošenju Regulacionog plana “Jug 3”.

–        Prijedlog odluke o donošenju izmjene dijela Regulacionog plana “Centar – Istok” (prostor između ulica Vojvode Radomira Putnika, Nikole Pašića, Srpske ulice i ulice Vase Glušca, površine 2,21 ha).

–        Prijedlog odluke o donošenju izmjene dijela Regulacionog plana “Centar – Istok” (prostor na uglu ulica Vase Pelagića i Srpske, površine 0,22 ha).

–        Prijedlog odluke o donošenju izmjene dijela Regulacionog plana “Obilićevo” (između ulice Gavrila Principa i istočnog tranzita, površine 0,16 ha).

–        Prijedlog odluke o donošenju izmjene dijela Regulacionog plana “Obilićevo” (Ulica Srđe Zlopogleđe, površine 0,06 ha).

–        Prijedlog odluke o donošenju izmjene dijela Regulacionog plana za prostor između ulica: Branka Morače, Radoja Domanovića, Bolanog Dojčina, Kozarske i lijeve obale rijeke Vrbas (radni naziv: “Jug 6”).

–        Prijedlog odluke o donošenju izmjene dijela Regulacionog plana privrednog kompleksa “Medeno polje”.

–        Prijedlog odluke o donošenju izmjene dijela Regulacionog plana “Nova varoš” za prostor između ulica: Krajiških brigada, Trive Amelice, Kralja Petra II Karađorđevića, Pave Radana, Jovana Dučića i Ranka Šipke.

–        Prijedlog odluke o donošenju izmjene dijela Regulacionog plana “Čokorska polja”.

–        Prijedlog odluke o donošenju izmjene dijela Regulacionog plana za prostor Regionalnog centra u Banjaluci.

–        Prijedlog odluke o donošenju izmjene dijela Regulacionog plana “Malta 1” u Banjaluci.

–        Prijedlog odluke o donošenju izmjene dijela Regulacionog plana stambenog naselja “Borik” u Banjaluci.

–        Prijedlog odluke o izradi Regulacionog plana “Park”.

–        Prijedlog odluke o izradi Regulacionog plana “Ušće” u Banjaluci.

–        Prijedlog odluke o izmjeni dijela Regulacionog plana stambenog naselja “Starčevica”.

–        Prijedlog odluke o izmjeni dijela Regulacionog plana “Paprikovac – Petrićevac” – sekcije C, E, F, G i H.

–        Prijedlog odluke o izmjeni dijela Regulacionog plana “Obilićevo” (prostor uz Bulevar vojvode Stepe Stepanovića, površine 0,15 ha).

–        Prijedlog odluke o izmjeni dijela Regulacionog plana “Paprikovac – Petrićevac” – zona B.

–        Prijedlog odluke o izmjeni dijela Regulacionog plana individualnog stambenog naselja između ulica: Otokara Keršovanija (sada Dr Jovana Raškovića) i Ljevčanske ulice u Banjaluci.

–        Prijedlog odluke o izmjeni dijela Regulacionog plana “Ada – Debeljaci 3”.

Naime, ove tačke obuhvataju kako donošenje novih, tako i izmjene postojećih regulacionih planova, koji će biti predmet rasprave odbornika.

Odbornik SNSD-a u Skupštini grada Banjaluka Bogoljub Zeljković kazao je da će konačna odluka o regulacionim planovima koji bi trebalo da se nađu pred odbornicima biti poznata nakon sjednice nadležne komisije.

“Na dnevnom redu Skupštine planirano je oko 20 regulacionih planova, ali u ovom trenutku ne mogu reći koji će se tačno naći pred odbornicima, niti da li će svi ostati na dnevnom redu. Komisija zasjeda u ponedjeljak, gdje ćemo dobiti više informacija i analizirati sve prijedloge izmjena”, rekao je Zeljković.

Istakao je da je neophodno pažljivo pristupiti ovoj temi, posebno jer još nije usvojen urbanistički plan grada.

“Žao mi je što još nemamo urbanistički plan, iako je bilo najavljeno da će biti donesen do decembra 2025. godine. To je ključni dokument koji treba da bude osnova daljeg razvoja grada”, naglasio je Zeljković.

Dodao je da će prilikom razmatranja regulacionih planova uzeti u obzir i stavove građana.

“Naš stav je da kod većih promjena ne treba ići dalje ukoliko se mještani tome protive, kao što smo imali primjere u više naselja. Ljudi s razlogom ukazuju na probleme poput saobraćajnih gužvi, nedostatka parkinga, mjesta u vrtićima, školama i ambulantama”, rekao je Zeljković.

Ipak, naglasio je da razvoj grada ne smije biti zaustavljen.

“Nismo protiv razvoja Banjaluke, ali želimo da se ona razvija planski. Stanogradnja je važna za ekonomiju grada, ali tamo gdje su ispunjeni svi uslovi i nema pritužbi, projekti treba da dobiju potrebne dozvole”, zaključio je Zeljković.

Dragan Milanović, odbornik PDP-a u Skupštini grada, ističe da je posljednje dvije godine od maja 2024. do skoro prošle sedmice usvojeno samo 11 izmjena.

“Grad Banjaluka već 50 godina nema ažuriran urbanistički plan, što nije pitanje trenutnog mandata, ali predstavlja ključni okvir za planski razvoj grada. Moj apel je da se urbanistički plan što prije usvoji, kako bismo izbjegli ad hok izmjene regulacionih planova na mjestima gdje to nije potrebno. Prilikom prvog razmatranja plana bilo je oko 400 prigovora, a u drugom krugu pravo na žalbu imaju samo nezadovoljni, nezavisno od toga ko izvodi posao”, kazao je Milanović za “Nezavisne novine”.

Kako je rekao, regulacioni planovi se ne odnose samo na kolektivne objekte, već i na javne površine, infrastrukturu i individualne kuće.

“Zbog toga je pogrešno da se uopšte ne usvajaju, iako nije nužno da svaki plan odmah prođe. Neophodno je da se o svakoj inicijativi diskutuje, da se uvažavaju primjedbe građana i da se proces vodi transparentno. Na inicijativu građanske inicijative podržali smo ubrzanje usvajanja urbanističkog plana, ali skupštinska većina tada nije uspjela to podržati. Interesi i politički faktori postoje, ali primarno je da se poštuju procedure i da se odluke donose u Skupštini. Komisije nisu nadležne da skidaju tačke s dnevnog reda to se radi na sjednici Skupštine, uz poštovanje mišljenja ministarstva i presuda sudova”, navodi Milanović.

Milanović apeluje da se proces ubrza, jer urbanistički plan predstavlja okvir za sve buduće aktivnosti u razvoju grada, a regulacioni planovi, uz otvorenu raspravu i uvažavanje primjedaba, važni su za planski razvoj i funkcionisanje grada.

Dok građani Banjaluke svakodnevno upozoravaju na zagađen vazduh i neizvjesnost u vezi s mogućim poskupljenjem grijanja, vanredna sjednica Skupštine grada na kojoj je trebalo raspravljati o tim pitanjima još nije održana, iako je ranije najavljivana.

Još 19. februara najavljeno je da će sjednica biti organizovana u roku od sedam do deset dana, ali je, prema dostupnim informacijama, sada planirana tek nakon redovne sjednice zakazane za 24. mart, odnosno pred sam kraj grejne sezone.

Odbornik SNSD-a Dragan Lukač tada je izjavio da nema osnova za razgovor o povećanju cijene grijanja od 25 odsto bez kompletnih podataka od „Eko toplana“. Istakao je da je potrebna posebna sjednica kako bi se razmotrile moguće mjere, uključujući grantove, kredite, rekonstrukciju mreže i eventualno povećanje cijena, te dodao da će ona biti održana u predviđenom roku. Na istoj sjednici trebalo je da se razmatra i kratkoročni plan za smanjenje zagađenja vazduha.

Međutim, više od mjesec dana kasnije, konkretnih pomaka nema.

Odbornica Dijana Ješić navodi da je sjednica trebalo da bude održana ranije, podsjećajući da se o problemu zagađenja već raspravljalo, ali bez konkretnih rezultata. „Na dnevnom redu sada jeste kratkoročni plan za smanjenje zagađenja, ali to nije dovoljno“, istakla je ona.

Dodaje da se prioriteti gradske administracije, prema njenom mišljenju, ogleda u sjednicama na kojima značajan dio dnevnog reda čine izmjene regulacionih planova, dok pitanja kvaliteta vazduha ostaju u drugom planu.

Građani, s druge strane, postavljaju pitanje zbog čega se o ovim temama raspravlja tek na kraju grejne sezone, kada su problemi bili najizraženiji. Ukazuju da rasprava o poskupljenju grijanja nakon što je sezona praktično završena nema smisla, kao i da se o zagađenju govori tek kada je najkritičniji period prošao.

Podsjećaju i da je u februaru vanredna sjednica održana povodom povećanja plata zaposlenima u Centru za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, dok pitanja koja se direktno tiču kvaliteta života većine građana i dalje čekaju na razmatranje.

Dom zdravlja Banjaluka suočava se s ozbiljnim nedostatkom ljekara, medicinskih sestara i tehničara, što direktno utiče na dostupnost zdravstvene zaštite i produžava vrijeme čekanja pacijenata. Problem je posebno izražen u porodičnoj medicini i hitnoj službi, a na raspisane konkurse često se ne prijavi nijedan kandidat.

Direktorica ustanove Nevena Todorović upozorava da je riječ o dugogodišnjem trendu. „Već duže vrijeme suočavamo se sa nedostatkom doktora, medicinskih sestara i tehničara, posebno u Službi porodične medicine i Službi hitne medicinske pomoći“, kazala je ona, ističući da je situacija slična u cijeloj Republici Srpskoj.

Problem dodatno pogoršavaju odlasci u penziju i inostranstvo, kao i prelazak kadra u privatni sektor. „Jedan od razloga je kontinuirani odlazak doktora u penziju te odlazak kadra u druge ustanove, privatni sektor ili u inostranstvo“, navela je Todorovićeva.

Nedostatak kadra nije ograničen samo na ljekare, već je primjetan i kod medicinskih tehničara. „Sve manje njih pokazuje interes da volontira nakon završetka srednje škole“, rekla je Todorovićeva, dodajući da se mladi sve češće odlučuju za nastavak školovanja ili poslove van struke.

Poseban problem predstavlja organizacija rada u uslovima nedovoljnog broja zaposlenih. Dom zdravlja Banjaluka funkcioniše kroz mrežu od 33 ambulante, što dodatno otežava raspodjelu kadra i održavanje kontinuiteta zdravstvene zaštite.

Menadžment ustanove godinama upozorava na talas odlazaka u penziju. „Od ukupno 18 doktora koji odlaze u penziju, samo jedna koleginica će nastaviti rad do 68. godine“, istakla je Todorovićeva, navodeći i da su pojedini ljekari ranije nego očekivano podnijeli zahtjev za penzionisanje.

Istovremeno, broj novih zaposlenih ne prati potrebe sistema. Od početka 2026. godine pet doktora je napustilo ustanovu, dok je zaposleno svega sedam novih. „Po osnovu različitih odsustava u procesu rada nedostaje 49 doktora“, naglasila je Todorovićeva.

Dodatni pritisak stvara složenost savremenog rada u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. „Rad sa pacijentima postao je izuzetno kompleksan i zahtjevan“, rekla je ona, ukazujući na rast broja hroničnih i akutnih oboljenja, ali i na sve veći obim administrativnih obaveza.

Administrativno opterećenje posebno pogađa mlade ljekare. „Oni često ne mogu adekvatno iznijeti nametnuti obim posla i obaveza na početku karijere“, navela je Todorovićeva, dodajući da ih birokratija odvlači od stručnog usavršavanja i rada s pacijentima.

Nedostatak interesa za rad u domovima zdravlja vidljiv je i kroz konkurse. „Često se dešava da se na konkurse ne prijavi nijedan doktor“, istakla je Todorovićeva, uz ocjenu da se primarna zdravstvena zaštita sve češće percipira kao manje atraktivna u odnosu na bolnički sektor.

Posljedice ovakvog stanja već su vidljive u svakodnevnom radu. „Manji broj doktora znači veće opterećenje za postojeće timove i manje vremena za svakog pacijenta“, upozorila je Todorovićeva, dodajući da to povećava rizik od grešaka i produžava čekanja.

Odlazak iskusnih ljekara u penziju dodatno komplikuje situaciju. „Radi se o kadru sa dugogodišnjim iskustvom i razvijenim komunikacijskim vještinama“, rekla je Todorovićeva, naglašavajući da mali broj njih želi da nastavi rad nakon ispunjavanja uslova za penziju.

Gužve u ambulantama posebno pogađaju stanovnike prigradskih i ruralnih područja. „Doktori često, pored svog tima, zbrinjavaju i pacijente kolega koji odsustvuju“, navela je Todorovićeva.

Ukoliko se problem ne riješi, posljedice bi mogle biti ozbiljne. „Može doći do narušavanja dostupnosti primarne zdravstvene zaštite i dužih lista čekanja“, upozorila je Todorovićeva, dodajući da bi građani mogli biti primorani da pomoć traže u privatnom sektoru.

Zaključno, naglašava da je neophodno sistemsko rješenje. Snažna primarna zdravstvena zaštita ostaje temelj zdravstvenog sistema, zbog čega je ključno strateško planiranje kadrova kako bi se obezbijedila dugoročna stabilnost i dostupnost zdravstvenih usluga.

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković objavio je na društvenim mrežama video iz Velike Britanije u kojem govori o infrastrukturnim projektima koje je obišao tokom posjete toj zemlji, navodeći da bi iskustva iz tog sistema mogla poslužiti kao primjer za razvoj Banjaluke i Republike Srpske.

U snimku govori o velikim investicijama u željezničku infrastrukturu u Velikoj Britaniji, uključujući projekte brzih pruga koji povezuju veće gradove. Takve projekte opisuje kao jedne od najvećih infrastrukturnih ulaganja u istoriji te zemlje.

Posebno je izdvojio sistem javnog prevoza u Birminghamu, navodeći da više od 80 odsto stanovnika koristi javni prevoz, dok je u Banjaluci, prema njegovim riječima, taj procenat manji od deset odsto.

“Za mene je bilo veoma značajno da ova iskustva iz Zapadnog Midlanda uspijemo sabrati na jednom mjestu, uzeti dobre prakse i slijediti dobre primjere kako bi naš grad i Republika Srpska napredovali”, rekao je Stanivuković.

Tokom boravka u Velikoj Britaniji sastao se i sa predstavnicima britanskog Ministarstva inostranih poslova, kao i sa specijalnom izaslanicom za Zapadni Balkan Karen Pierce.

Gradonačelnik navodi da su razgovori bili pozitivni i da su predstavljeni fondovi koji bi, prema njegovim riječima, mogli biti dostupni za infrastrukturne projekte i razvoj ekonomije.

“Važno je da se Republika Srpska i Bosna i Hercegovina povezuju sa Evropom i svijetom. Ako nemate povezanost, nema ekonomije, nema trgovine i nema stvarnog ekonomskog napretka”, rekao je Stanivuković.

Za sada, međutim, nije poznato na koje se konkretne fondove odnose ove najave niti da li postoje projekti kroz koje bi Banjaluka mogla aplicirati za takvu vrstu podrške.

Pitanje razvoja javnog prevoza u Banjaluci već je ranije otvarano. Gradonačelnik je početkom godine najavljivao mogućnost uvođenja tramvajske linije koja bi povezivala Banjaluku i Laktaše, ali detalji tog projekta, uključujući finansiranje, trasu i rokove realizacije, do sada nisu predstavljeni javnosti.

Stručnjaci za saobraćaj ranije su upozoravali da bi realizacija tramvajskog sistema zahtijevala ozbiljne infrastrukturne i urbanističke zahvate, za koje grad trenutno nema pripremljene projekte.

Stanivuković je u objavi naveo i da nakon Velike Britanije put nastavlja u Mađarsku, gdje su planirani novi sastanci.

Koncept zajedničkih radnih prostora, poznat kao coworking, koji je već odavno standard u svjetskim metropolama, sve više zauzima mjesto i u Banjaluci. Ovakvi prostori više nisu namijenjeni isključivo IT freelancerima – danas ih koriste preduzetnici, kreativci, ali i čitavi timovi i kompanije koje traže fleksibilnije načine organizacije rada.

Dok su nekada dominantni modeli bili rad od kuće ili klasična kancelarija, coworking se sve češće pojavljuje kao alternativa koja spaja najbolje iz oba svijeta – veću slobodu i bolju organizaciju, uz dodatnu dozu društvene interakcije.

Suština ovog modela ogleda se u dijeljenju istog prostora bez gubitka individualnosti. Svako obavlja svoj posao, ali u okruženju koje podstiče komunikaciju, razmjenu ideja i veću koncentraciju. Upravo ta kombinacija pokazala se kao jedna od najvećih prednosti.

U Banjaluci ovaj koncept postoji već duže vrijeme, a među prvim prostorima takvog tipa je Smart Office Coworking Space, otvoren 2016. godine, u periodu kada je freelancing tek počinjao da dobija na značaju.

Kako objašnjava direktorica Jovana Gajić, inicijalna ideja se vremenom razvila u mnogo širi koncept. “Počeli smo kao klasičan coworking, ali smo brzo evoluirali u poslovni centar. Cilj je bio stvoriti mjesto gdje ljudi ne samo rade, nego i sarađuju, povezuju se i pokreću nove ideje. Danas nudimo kompletan paket – od radnog prostora i sala za sastanke, do virtuelne kancelarije i administrativne podrške.”

Vremenom se mijenjala i struktura korisnika prostora.

“Najviše korisnika i dalje dolazi iz IT sektora – programeri, testeri, menadžeri proizvoda – ali to više nije jedina grupa. Tu su dizajneri, marketinški stručnjaci, ljudi iz medija, arhitekte, pa i timovi većih kompanija koji koriste fleksibilne kancelarije. Coworking je prerastao u način rada, a ne samo mjesto,” naglašava Gajićeva.

Rast ovog koncepta dodatno podstiče i pojava digitalnih nomada – ljudi koji rade na daljinu i slobodno biraju lokaciju života i rada.

“Oni dolaze iz različitih dijelova svijeta – od Evrope do Brazila i Indonezije. Neki ostanu kratko, a neki provedu i više mjeseci ovdje. Ono što im je ključno jeste stabilan internet i funkcionalan prostor, ali razlog zbog kojeg se vraćaju jeste upravo zajednica,” ističe ona.

Promjene u načinu života i rada utiču i na širu sliku tržišta.

“Ljudi više ne žele strogu kancelarijsku rutinu, ali ni dugotrajan rad od kuće ne odgovara svima. Putovanja su lakša nego ranije, a globalna povezanost dodatno podstiče mobilnost. Sve to zajedno dovodi do rasta broja freelancera i digitalnih nomada,” dodaje Gajićeva.

Da interesovanje za ovakav model raste, potvrđuje i otvaranje novih prostora poput Quo Room Coworking Space, koji je počeo sa radom 2024. godine.

Vlasnica Ljiljana Stojičić ističe da ideja nije bila samo pružiti prostor za rad, već kreirati sistem koji podržava poslovanje. “Htjeli smo stvoriti okruženje koje nije klasična kancelarija, već cjelokupan ekosistem koji povećava produktivnost i olakšava rad. Kao ekonomista, fokus mi je bio na modelu koji smanjuje troškove i pruža podršku razvoju korisnika.”

Pandemija je, prema njenim riječima, dodatno ubrzala promjene u načinu rada.

“Tokom korone postalo je jasno koliko izolacija može biti izazovna. Ljudi su shvatili da rad od kuće ima prednosti, ali i nedostatke. Danas se traži balans – prostor gdje niste sami, ali i dalje imate mir za rad,” navodi ona.

Prednosti ovakvog okruženja su, kako kaže, vrlo konkretne.

“Za razliku od kafića, ovdje nema buke ni distrakcija, a u odnosu na klasične kancelarije, troškovi su znatno niži. Dobijate potpuno opremljen prostor, brz internet i organizovano radno okruženje bez prekida,” objašnjava Stojičićeva.

Iako dominiraju ljudi iz IT sektora, coworking sve više privlači i stručnjake iz ekonomije, marketinga, turizma i kreativnih industrija.

Posebno je atraktivan mladima i onima koji pokreću vlastite poslove.

“Cilj je da se ljudi zadrže i razvijaju ovdje. Ovakvi prostori im omogućavaju umrežavanje, što često vodi do novih poslovnih prilika i zajedničkih projekata,” kaže ona.

Za digitalne nomade, coworking ima dodatnu vrijednost.

“Oni ne traže samo prostor za rad, već i iskustvo – kontakte, zajednicu i razmjenu ideja. Upravo to pokušavamo da im pružimo,” dodaje Stojičićeva.

Iskustva korisnika potvrđuju da coworking nije samo prolazni trend.

Mirjana, koja koristi ovaj model nekoliko mjeseci, kaže da joj značajno pomaže u radu. “Firma za koju radim iznajmljuje prostor ovdje i meni ovo zaista odgovara. Ima slobode kao kod kuće, ali i strukture kao u kancelariji. Najveća prednost je što nisi sam.”

Ona naglašava i važnost razdvajanja privatnog i poslovnog života. “Kada dođem ovdje, imam osjećaj da sam na poslu. Sve je organizovano i to mi pomaže da budem produktivnija.”

Sličnog je mišljenja i Silvana Vasić, koja vodi turističku agenciju.

“Ovaj prostor koristim godinama i to mi uveliko olakšava poslovanje. Nemam brigu oko održavanja kancelarije, a imam profesionalno okruženje za sastanke sa klijentima,” kaže ona.

Kako dodaje, značajna prednost je i umrežavanje. “Upoznajem ljude iz različitih oblasti, razmjenjujemo iskustva i to često dovodi do novih poslovnih mogućnosti.”

Sve ukazuje na to da coworking u Banjaluci postaje dugoročan model, a ne prolazna pojava. Sve veća potreba za fleksibilnošću, smanjenje troškova i lakše povezivanje korisnika doprinose njegovom daljem razvoju.

Možda je ipak najveća promjena u načinu razmišljanja – rad više nije ograničen na jednu lokaciju, već postaje fleksibilan i mobilan. Upravo zbog toga coworking sve više postaje simbol promjene načina na koji ljudi rade i organizuju svoje živote.

 

Zemljište u najužem centru Banjaluke, na kojem se nalaze Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske, spomenik „12 beba“ i dio Vidovdanske ulice, ostaje u vlasništvu Grada. Potvrdio je to Vrhovni sud Republike Srpske, čijom je pravosnažnom presudom okončan dugogodišnji spor oko lokacije nekadašnje Stare autobuske stanice.

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković poručio je da je ovom odlukom „jezgro grada odbranjeno“, te da je riječ o imovini čija se vrijednost procjenjuje na više desetina miliona maraka.

Prema njegovim riječima, presuda ima dodatni značaj jer je u istom sporu postojala i tužba kompanije „Autoprevoz“, koja je od Grada tražila više od 30 miliona maraka odštete zbog, kako su tvrdili, korištenja njihove imovine.

„Da ovu presudu nismo dobili, Grad bi mogao izgubiti zemljište koje vrijedi desetine miliona, ali i biti suočen sa dodatnim finansijskim obavezama“, rekao je Stanivuković na konferenciji za novinare ispred Muzeja savremene umjetnosti.

Spor koji traje godinama

Spor oko zemljišta Stare autobuske stanice traje godinama, a odnosi se na parcele u samom centru grada, među kojima su i one na kojima se danas nalaze značajne javne institucije i gradske površine.

Gradonačelnik tvrdi da je riječ o imovini koja je u prošlosti bila predmet pokušaja privatizacije, te da je gradska administracija u proteklih nekoliko godina prikupljala dodatne dokaze i svjedočenja kako bi zaštitila interes grada.

Istakao je da je presuda Vrhovnog suda RS za Grad velika pravna pobjeda, ali da postupak još nije u potpunosti završen.

„Postoji još jedna instanca, a to je Ustavni sud BiH, gdje očekujemo da će biti razmatrani dalji pravni koraci“, rekao je Stanivuković.

Dio imovine ipak izgubljen

Na pitanje novinara da li presuda znači i povrat velikog parkinga u Vidovdanskoj ulici, kojim upravlja privatna kompanija, Stanivuković je rekao da taj dio, prema dosadašnjim odlukama, nije vraćen Gradu.

Dodao je da su pojedini sporovi oko gradske imovine nastali u ranijim godinama, kada su, kako tvrdi, izgubljeni ili sporni bili i drugi vrijedni objekti u Banjaluci, poput Sokolskog doma i Radničkog univerziteta, kao i zemljište Poljoprivredne škole.

Dalje pravne bitke

Stanivuković navodi da gradska administracija planira nastaviti pravne postupke i u drugim slučajevima gdje smatra da je gradska imovina dovedena u pitanje.

Prema njegovim riječima, cilj je da se svi imovinski sporovi riješe i da grad u narednom periodu raspolaže svojom imovinom bez otvorenih sudskih postupaka.

„Ovo je jedna od najvažnijih pravnih bitaka za Banjaluku, jer govorimo o zemljištu u samom centru grada koje pripada svim građanima“, rekao je Stanivuković.

Obnova fasada u centru grada nije samo uljepšavanje. Naime, u pitanju je sistemska obnova fasada sa ciljem unapređenja urbanog identiteta našeg grada, kao i arhitektonske vrijednosti samih objekata u centru. S obzirom na to da se u najvećem broju radi o objektima građenim u periodu od 1930-ih do 1980-ih godina, neophodno je preispitati i njihovu energetsku efikasnost, te unaprijediti termičke karakteristike i kvalitet života u tim objektima. Dodatno, na taj način ćemo svakako poboljšati i turističku atraktivnost samog centralnog jezgra, kao i prostornu harmoniju.

Kazala je ovo gradski arhitekt Valentina Savić Mandić koja je istakla kako je cilj ove gradske administracije da bude obuhvaćen što veći fond objekata.

-Nama je, kao što je već poznato trenutno je u fokusu objekat u Kninskoj ulici, gdje radovi počinju u narednih nekoliko dana. U toku je procedura montaže i postavljanja skele. Riječ je o objektu koji izlazi na tri ulice: Kninsku, Milana Tepića i Marije Bursać. Činjenica da se prostire na tri ulice govori o njegovoj veličini. Volumen i pozicija ovog objekta izuzetno su važni za gradsko jezgro. Zgrada se nalazi u blizini Parka Petar Kočić, koji takođe planiramo da saniramo u narendom periodu – istakla je ona u izjavi objavljenoj na sajtu Grada.

Savić Mandić je poručila i to kako je nakon sanacije fasade na zgradi u Kninskoj ulici, u planu je obnova šest objekata, odnosno činovničkih zgrada u Aleji Svetog Save.

-To su objekti građeni u vrijeme Vrbaske banovine i koji samim tim predstavljaju našu istorijsku i kulturnu baštinu. Odavno su zaslužili ovakvu posvećenost, a naša je odgovornost da ih sačuvamo, obnovimo i vratimo im stari sjaj. U prethodnom periodu bilo je intervencija koje nisu bile adekvatne, Pored toga, planirana je i obnova tzv. kule u centru grada. Rijel jeo objektu koji, svojim proporcijama i strukturom, zajedno sa Narodnim pozorištem Republike Srpske, čini ulaznu kapiju u pješačku zonu prema Gospodskoj ulici – kazala je gradski arhitetkt.

Poručila je i to kako su predstavnici Grada u kontaktu sa predstavnicima zajednica etažnih vlasnika.

Gradski ahitekt je poručila kako je sama modernizacija grada izuzetno važna i ima strateški značaj.

-Stoga, mi prelazimo sa pojedinačnih rekonstrukcija na sistemsku sanaciju, čiji će efekti biti znatno veći u svakom smislu. Na ovaj način ćemo podići standard i nivo urbanog razvoja grada – zaključila je ona.

Naglasila je i to kako nas u narednom periodu očekuje nas niz projekata, a na zadovoljstvo svih sugrađana.

-Mi radimo punom parom i obilazimo gradilišta, koja su posebno aktivna tokom proljeća. Pri kraju smo izrade projektne dokumentacije za projekat Gospodske ulice, dio Ulice kralja Alfonsa, kao i uređenja malog trga u Ulici Ivana Franje Jukića. Radimo i na projektima četiri vrtića, što je takođe od izuzetnog značaja. Pored toga, tu su i projekti adrenalin i dino parka, izgradnja kajak staze, nastavak izgradnje šetališta uz Vrbas, kao i amfiteatra kod Pravnog fakulteta, rekonstrukcije i sanacije dijela Kastela, odnosno Kule 1 i 2. Uskoro ćemo krenuti i u rekonstrukciju vodovodnog sistema „Tunjice 1 i 2“. Uz sve to, pri kraju je i javna nabavka za izgradnju tzv. rive, odnosno dionice od Gradskog do Venecija mosta. Završavamo i sanaciju serpentina, koje vode od „Vrućice“ pa do Banj brda. To je samo dio projekata koje trenutno radimo – zaključila je gradski arhitekt Valentina Savić – Mandić.