Poslije višemjesečnih pregovora, odlaganja i međusobnih usaglašavanja, opozicione stranke konačno su predstavile kandidate. Međutim, umjesto utiska jedinstva, javnost je ponovo svjedočila novim nesuglasicama koje su otvorile pitanje koliko su partneri u opozicionom bloku zaista usklađeni.
Utisak je da se politički stavovi unutar opozicije mijenjaju iz dana u dan. Ono što jedan lider predstavi kao zajednički dogovor, drugi ubrzo demantuje ili dodatno pojašnjava, dok dio opozicionih funkcionera o važnim odlukama saznaje tek nakon što budu objavljene na društvenim mrežama.
Iako su kandidature konačno poznate, ostalo je nejasno da li iza njih zaista stoji jedinstven politički dogovor svih stranaka koje čine opozicioni blok.
Posebnu pažnju privukao je novi potez SDS-ovog kandidata Branka Blanuše. Nakon višemjesečne polemike oko njegove kandidature, koja je već ostavila određene posljedice po njegov politički kredibilitet i imidž SDS-a, uslijedio je još jedan potez koji je izazvao različite reakcije među opozicionim partnerima.
Blanuša je putem Fejsbuka poručio da bi, ukoliko opozicija osvoji vlast, lider PDP-a i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković trebalo da bude mandatar za sastav nove Vlade Republike Srpske. Stanivuković je taj prijedlog odmah podržao.
Međutim, predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić istakla je da o toj temi nije bilo razgovora na zajedničkim sastancima opozicije, te da njena stranka zbog toga ne smatra da je obavezna da podrži takav prijedlog.
– Mi smo bili principijelni, saradljivi, kooperativni, pružili smo maksimalnu podršku Blanuši u novembru i februaru kao prijevremenom predsjedničkom kandidatu i zaslužili smo u tom kontekstu da budemo upućeni u ova dešavanja, a ne da ih saznajemo iz medija – poručila je Trivićeva.
Ovakav razvoj događaja ponovo je otvorio pitanje međusobnog povjerenja unutar opozicije. Ukoliko se politički dogovori prvo objavljuju na društvenim mrežama, a tek potom objašnjavaju partnerima, postavlja se pitanje kakvu poruku takva komunikacija šalje biračima.
Povjerenje se ne osvaja samo kritikama
Strateški savjetnik za javnu komunikaciju Marija Milić smatra da je opozicija tokom ove godine propustila priliku da izgradi ono što je, prema njenim riječima, najvažnije u izbornoj utakmici – povjerenje građana.
Kako objašnjava, višegodišnja kritika vlasti sama po sebi više nije dovoljna da uvjeri birače.
– Ljudi u kriznim situacijama ne donose odluke isključivo racionalno. Mnogo češće odlučuju na osnovu osjećaja sigurnosti i povjerenja. Nakon godina slušanja da je stanje loše, građani više ne traže potvrdu da postoje problemi, nego žele odgovor na pitanje da li će im sa nekim drugim zaista biti bolje i sigurnije – kaže Milićeva.
Prema njenom mišljenju, opozicija je napravila dodatni komunikacijski propust time što je otvorila raspravu o budućem mandataru prije nego što je građanima pokazala da postoji čvrsto jedinstvo unutar opozicionog bloka.
– Komunikacija ima svoj prirodan slijed. Najprije morate izgraditi povjerenje, a tek nakon toga predstavljati kadrovska rješenja. Kada taj redoslijed promijenite, birači ostaju zbunjeni i teško prate političku poruku – smatra ona.
Milićeva dodaje da je SDS, po njenoj procjeni, pogrešno tumačio rezultat prijevremenih predsjedničkih izbora.
– Nije svaka podrška kandidatu automatski i izraz ličnog povjerenja. Građani ponekad glasaju protiv vlasti, a ne nužno za opoziciju. To su dvije potpuno različite političke situacije. Protestni glas predstavlja priliku za izgradnju povjerenja, ali nije dokaz da je ono već osvojeno – naglašava ona.
Prema njenim riječima, opozicija nije dovoljno iskoristila politički momentum koji joj je otvorio izborni rezultat.
– Umjesto da taj rezultat pretvore u dugoročnu izgradnju povjerenja, uslijedili su mjeseci unutrašnjih nesuglasica i nejasne komunikacije. Kada političar promijeni stav, javnost mora razumjeti zbog čega je to učinio. Ako objašnjenja nema, građani sami popunjavaju taj prostor pretpostavkama, koje su najčešće nepovoljne za onoga ko komunicira – kaže Milićeva.
Posebno ukazuje na važnost unutrašnje komunikacije u političkim organizacijama.
– Ako unutar opozicije nema dovoljno međusobnog povjerenja i spremnosti da se prihvate različita mišljenja, teško je očekivati da će građani povjerovati u zajedništvo koje se predstavlja u javnosti. Svaka uspješna politička komunikacija počinje unutar same organizacije. Dobra vijest je da se povjerenje može graditi, ali samo uz jasnu strategiju i dosljedno djelovanje – zaključila je Milićeva.
