VRBAS Media

Autor: INFO

  • Zašto cijene zlata i srebra padaju

    Zašto cijene zlata i srebra padaju

    Cijene zlata i srebra naglo su pale uprkos globalnim napetostima.

    Ključni razlozi su kamatne stope, prodaja i tržišna korekcija.

    Iako globalne napetosti ostaju visoke zbog sukoba na području Zapadne Azije, cijene zlata i srebra zabilježile su značajan pad, što je iznenadilo investitore koji ove metale tradicionalno smatraju sigurnom imovinom u nesigurnim vremenima.

    Oštar pad cijena na tržištu

    U ponedjeljak je došlo do oštrog pada vrijednosti. Oko 13 sati na MCX tržištu, zlato je bilo niže za 9,41 odsto, dok je srebro palo za 10,21 odsto, pri čemu je pad srebra bio izraženiji, što ukazuje na jači prodajni pritisak.

    Tim Vaterer, glavni tržišni analitičar u KCM Trade, izjavio je za Rojters:

    “Kako sukob s Iranom ulazi u četvrtu sedmicu, a cijene nafte se zadržavaju oko nivoa od 100 dolara, očekivanja su se pomjerila s mogućeg smanjenja kamatnih stopa ka njihovom potencijalnom povećanju, što je umanjilo privlačnost zlata”.

    On je dodao:

    “Nagla rasprodaja na azijskim berzama dovodi do zatvaranja dugih pozicija u zlatu”.

    Korekcija nakon prethodnog rasta

    Pad dolazi nakon snažnog rasta u prethodnim mjesecima, kada su investitori, suočeni s rastućim geopolitičkim rizicima i višim cijenama nafte, masovno ulagali u plemenite metale.

    Ključni razlog je činjenica da su cijene već bile na visokim nivoima. Tokom ranijih faza sukoba zabilježena je pojačana potražnja, što je dovelo do značajnog rasta, a sada dio investitora odlučuje realizovati dobit, što je uzrokovalo korekciju.

    Pritisak dolazi i sa drugih tržišta

    Istovremeno, promijenjena su očekivanja u vezi s kamatnim stopama. Zbog visokih cijena nafte i inflatornih pritisaka smanjuje se vjerovatnoća njihovog smanjenja, dok raste mogućnost povećanja, što umanjuje privlačnost zlata koje ne donosi fiksne prinose.

    “Važno je razumjeti da je snažno globalno okruženje smanjenog apetita za rizikom uticalo na sve vrste imovine, uključujući dionice, obveznice, ali i plemenite metale poput zlata i srebra. Pad zlata kao sigurnog utočišta čak je izraženiji nego kod dionica. U ovakvoj situaciji, koju karakterizuje velika neizvjesnost, investitori imaju ograničen prostor za djelovanje. Ako se vodimo iskustvima iz prošlosti, ne bi trebalo paničiti, već ostati smiren”, kazao je Dr. VK Vijayakumar, glavni investicijski strateg u Geojit Investments Limited.

    Dodatni faktor je kretanje na drugim tržištima, gdje investitori prodaju zlato kako bi pokrili gubitke, posebno na berzama.

    Srebro, koje je inače volatilnije, bilježi još izraženiji pad.

    Šta aktuelni pad znači za investitore

    Trenutna situacija pokazuje da pad zahvata različite vrste imovine, uključujući dionice, obveznice i plemenite metale. Iako se zlato i srebro i dalje smatraju sigurnim utočištem, ni oni nisu imuni na nagle promjene u tržišnim uslovima.

    Aktuelni pad ne znači nužno promjenu dugoročnog trenda, već prije predstavlja korekciju nakon prethodnog rasta. Kako je značajan dio ulaganja u ove metale realiziran ranije, tržište sada prolazi kroz fazu prilagođavanja.

    Investitorima se u takvim okolnostima preporučuje oprez, jer bi nestabilnost mogla potrajati dok traju geopolitičke napetosti i neizvjesnosti u vezi s monetarnom politikom, prenosi Akta.

  • Kovačević: OHR godinama radio na slabljenju Republike Srpske

    Kovačević: OHR godinama radio na slabljenju Republike Srpske

    Srpski delegat u Domu naroda PS BiH Radovan Kovačević izjavio je da je osnovni koncept vlasti u Republici Srpskoj zaštita njenog položaja, ocijenivši da je OHR tokom proteklih decenija bio sredstvo za njeno slabljenje, uz podršku političkih predstavnika bošnjačkog naroda.

    Govoreći u TV duelu na RTRS-u sa Nebojša Vukanović, Kovačević je istakao da je ključna razlika između vlasti i opozicije u viđenju problema u BiH, navodeći da vlast kao glavne izazove vidi Kristijan Šmit, strane intervencije i političko Sarajevo, dok opozicija odgovornost pripisuje vlasti u Srpskoj i Milorad Dodik.

    On je naglasio da vlast vodi politiku usmjerenu isključivo na interese Republike Srpske i srpskog naroda, optužujući opozicione predstavnike da u Sarajevu iznose stavove koji štete Srpskoj. Za Vukanovića je rekao da izbjegava kritiku bošnjačke politike i da je ranije pozivao Šmita na korištenje bonskih ovlašćenja.

    Kovačević je podsjetio i na deklaraciju bošnjačkih lidera, navodeći da su njeni stavovi o BiH kao državi Bošnjaka neprihvatljivi, te ocijenio da opozicija zanemaruje takve poruke fokusirajući se na kritiku vlasti u Srpskoj.

    Govoreći o ekonomskim pitanjima, istakao je da će akcize na gorivo u Republici Srpskoj biti smanjene na 20 feninga po litru, što je, kako tvrdi, rezultat politike SNSD-a i prijedloga Milorad Dodik. Odbacio je tvrdnje da je SNSD bio protiv smanjenja akciza na nivou BiH, naglašavajući da opozicija zagovara prenos nadležnosti na Savjet ministara.

    On je naveo da Republiku Srpsku očekuju javne investicije veće od četiri milijarde KM, uključujući infrastrukturne projekte na istoku Srpske i završetak dionice auto-puta prema Beogradu, što je ocijenio kao značajan razvojni iskorak.

    Kovačević je ocijenio da je međunarodna pozicija Republike Srpske danas najjača do sada, ističući ulogu Milorad Dodik, Željka Cvijanović i Ana Trišić Babić u jačanju spoljnopolitičkih odnosa.

    Prema njegovim riječima, Republika Srpska održava dobre odnose sa više globalnih aktera, uključujući Sjedinjene Američke Države, Rusiju i Izrael, te aktivno radi na lobiranju u inostranstvu kroz, kako kaže, transparentne i legalne ugovore.

    Komentarišući političke odnose, Kovačević je odbacio tvrdnje o slabljenju SNSD-a, ističući kontinuitet izbornih pobjeda, te ocijenio da opozicija djeluje u interesu političkih protivnika Republike Srpske.

    Na kraju je poručio da će institucije Republike Srpske nastaviti da odgovaraju na sve izazove i, kako je naveo, očuvaju stabilnost i jačaju njenu poziciju.

  • Vukanović: Ja kandidat za Predsjedništvo BiH, Blanuša za predsjednika Srpske

    Vukanović: Ja kandidat za Predsjedništvo BiH, Blanuša za predsjednika Srpske

    Lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović izjavio je da će biti kandidat za člana Predsjedništva BiH, dok će predsjednik SDS-a Branko Blanuša biti kandidat za predsjednika Republike Srpske, te da će to biti zvanično saopšteno za dva mjeseca.

    Vukanović tvrdi da o njegovoj kandidaturi „nema rasprave“, ističući da su odnosi u opoziciji bolji nego ranije, ali kao ključni problem navodi ambicije Draško Stanivuković da bude kandidat za predsjednika Republike Srpske. Naglasio je da Blanuša „nema mrlje u karijeri“ i da je izbor, kako kaže, jasan.

    Tokom TV duela na RTRS-u sa delegatom u Domu naroda PS BiH Radovan Kovačević, Vukanović je odbacio tvrdnje o slaboj podršci svoje liste, poručivši da „SNSD-a i HDZ-a neće biti ni u tragovima“ ukoliko bude izabran u Predsjedništvo BiH.

    Govoreći o ključnim političkim pitanjima, Vukanović je istakao da je očuvanje Dejtonskog sporazuma vrhunski srpski interes i da bi svako otvaranje teme „Dejtona dva“ bilo štetno za Republiku Srpsku. Naveo je i da njegova stranka nema kontakte sa strancima, ne odgovarajući direktno na optužbe u vezi sa Kristijanom Šmitom.

    U istoj debati, Vukanović je podržao ideju da Savjet ministara BiH privremeno donosi odluke o smanjenju akciza na gorivo tokom krize, smatrajući da se nijedna odluka ne može usvojiti bez saglasnosti srpskih ministara. Nije komentarisao tvrdnje da bi se time prenosile nadležnosti sa entiteta.

    Komentarišući najave Vlade Republike Srpske o smanjenju akciza na 20 feninga, ocijenio je takvu mjeru populističkom i teško sprovodivom, navodeći da bi konkretno smanjenje bilo minimalno i nedovoljno da značajnije utiče na cijene goriva.

  • Stevandić pohvalio aktiviste: Terenski rad ključ jačanja stranke

    Stevandić pohvalio aktiviste: Terenski rad ključ jačanja stranke

    Predsjednik Ujedinjene Srpske dr Nenad Stevandić boravio je večeras u druženju sa članovima, aktivistima i simpatizerima stranke iz Mrkonjić Grada, Šipova i Jezera, gdje je razgovarano o daljem radu i razvoju lokalnih zajednica.

    Tokom susreta, Stevandić je pohvalio posvećenost i energiju aktivista, ističući značaj zajedništva i timskog rada za ostvarivanje političkih ciljeva. Naglasio je da je upravo terenski rad ključ jačanja organizacije i njenog uticaja.

    Druženje je proteklo u prijateljskoj atmosferi, uz razmjenu ideja i iskustava, a poseban akcenat stavljen je na unapređenje saradnje između lokalnih odbora i rukovodstva stranke.

    Aktivisti su izrazili zadovoljstvo zbog direktne komunikacije sa rukovodstvom, ističući da im takvi susreti pružaju dodatnu motivaciju i podršku u daljem djelovanju.

    Susret je, kako je ocijenjeno, još jednom potvrdio jedinstvo, organizovanost i snagu Ujedinjene Srpske na terenu.

  • Da li je dogovor blizu? Tramp optimističan, Iran negira pregovore

    Da li je dogovor blizu? Tramp optimističan, Iran negira pregovore

    Američki predsjednik Donald Tramp izjavio je da su razgovori s Iranom “vrlo dobri” te tvrdi da Teheran želi postići dogovor, dok iranska strana negira bilo kakve pregovore sa Vašingtonom.

    Naime, govoreći u Memfisu, Tramp je rekao da postoji “vrlo dobra šansa za sporazum” s Iranom.

    “Uklonili smo sve što se moglo ukloniti u Iranu, uključujući i njihove vođe”, rekao je, dodajući da Iran ima “još jednu priliku da okonča svoje prijetnje” prema Sjedinjenim Američkim Državama i njihovim saveznicima.

    “Vrlo dobra šansa za sporazum”

    “Trenutno vodimo zaista dobre razgovore. Počeli su sinoć, dijelom i veče prije. Mislim da su vrlo dobri. Oni žele mir. Pristali su da neće imati nuklearno oružje. No vidjećemo, to moramo dovršiti”, rekao je Tramp, prenosi Index.hr.

    Ponovio je da “Iran ima još jednu priliku da okonča svoje prijetnje Americi i njezinim saveznicima – i nadamo se da će je iskoristiti”.

    Ističe da će u svakom slučaju, Amerika i cijeli svijet uskoro biti mnogo sigurniji.

    Navodni dogovor o ključnim tačkama

    Tramp je, između ostalog, rekao da su se Sjedinjene Američke Države i Iran dogovorile oko 15 glavnih tačaka sporazuma o prekidu rata, ističući da je Iran pristao na to da u budućnosti ne posjeduje nuklearno naoružanje.

    Istakao je da obje strane žele da postignu dogovor, kao i da će doći do “veoma ozbiljnog oblika promjene režima” u Iranu, prenio je Blumberg.

    Prema njegovim rečima, Teheran se obratio Vašingtonu da započne pregovore, nakon što su SAD najavile napade na energetsku infrastrukturu u Iranu, prenosi Tanjug.

    Nuklearno oružje kao glavni uslov

    Istakao je da bilo koji dogovor sa Iranom mora da sadrži uslov da Iran odustane od posjedovanja nuklearnog naoružanja.

    Tramp je rekao i da sa iranske strane pregovara “vrhovna osoba”, ali da to nije ajatolah Modžtaba Hamnei, i dodao da dogovor može dovesti do brzog otvaranja Ormuskog moreuza.

    Štaviše, američki predsjednik je rekao da uopšte ne zna da li je Hamenei živ, da se on “nije javio”, ali je dodao da ne želi da on bude ubijen.

    Iran negira pregovore sa SAD

    S druge strane, da je Tramp odustao od prijetnji napadom na kritičnu infrastrukturu u Iranu, tvrdi iranska agencija Tasnim, pozivajući se na izvor iz bezbjednosnih struktura.

    “Pritisak na finansijska tržišta i unutrašnji dug Sjedinjenih Država su se povećali, i to je bio još jedan važan faktor za ovo povlačenje”, naveo je izvor.

    Iranski bezbjednosni zvaničnik je napomenuo da nije bilo nikakvih zvaničnih pregovora između Vašingtona i Teherana.

    “Od početka rata do danas, Teheranu su slate poruke od nekih posrednika, a jasan odgovor je bio da ćemo nastaviti da se branimo dok ne postignemo neophodno odvraćanje. Nije bilo i ne vode se nikakvi pregovori”, istakao je on.

    Kako je naveo, kampanja psihološkog pritiska, uključujući petodnevni ultimatum, neće vratiti situaciju u Ormuskom moreuzu na stanje prije krize niti obezbijediti stabilnost na tržištima energije.

    “Trampov petodnevni ultimatum znači nastavak plana režima SAD za zločine protiv naroda, a mi ćemo nastaviti da odgovaramo i sveobuhvatno branimo zemlju”, upozorio je iranski zvaničnik, prenosi Tanjug.

  • Stanivuković najavio: Banjaluka dobija električne autobuse i tramvaje

    Stanivuković najavio: Banjaluka dobija električne autobuse i tramvaje

    Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, najavio danas, 23. marta na društvenoj mreži “X”, da će ovaj grad dobiti prve električne autobuse i tramvaje.

    “Posebnu pažnju posvetili smo inovativnim rješenjima, poput modernih električnih tramvaja bez šina, koji predstavljaju budućnost urbanog javnog prevoza. Ovo su prvi, ali važni koraci ka tome da Banjaluka ponovo preuzme upravljanje javnim prevozom i obezbijedi sistem koji je moderan, efikasan i, prije svega, u skladu sa ekološkim standardima”, rekao je Stanivuković.

    Najavio je i dolazak prvih testnih autobusa i tramvaja, kao i pokretanje procedura za njihovu nabavku.

    “Ovo je početak šire vizije, da Banjaluka dobije javni prevoz kakav zaslužuje i da upravljanje ključnim gradskim preduzećima vratimo tamo gdje pripada, u ruke Banjaluke”, rekao je Stanivuković.

    Podsjetimo, delegacija Grada predvođena Stanivukovićem posjetila je jednu od najvećih fabrika autobusa u Evropi “Ikarus” u Budimpešti gdje su razgovarali o mogućnostima kupovine.

  • Zašto denuklearizacija Sjeverne Koreje više nije moguća

    Zašto denuklearizacija Sjeverne Koreje više nije moguća

    Na Devetom partijskom kongresu Sjeverne Koreje krajem februara, Kim Džong-un održao je govor, ponovivši da je nuklearni status njegove zemlje – koji je utvrđen u sjevernokorejskom ustavu iz 2023. – “potpuno i apsolutno nepovratan” te da se denuklearizacija “nikada ne može dogoditi”. Uz to, Kim je signalizirao otvorenost za uslovni angažman sa Sjedinjenim Državama, sugerišući da “ako SAD poštuje sadašnji stav naše države naveden u Ustavu… i povuče svoju neprijateljsku politiku prema DNRK-u, nema razloga zašto se ne bismo mogli dobro slagati sa SAD-om”, piše Džejms Park.

    Kimov govor još je jedna potvrda dosljednog signala Pjongjanga Vašingtonu tokom protekle godine: spreman je ponovo se angažovati, pod uslovom da se ispune određeni preduslovi. Među njima, najnaglašeniji sjevernokorejski zahtjev je da Sjedinjene Države prestanu s “denuklearizacijom”. Pjongjang je to jasno istakao u više javnih izjava, uključujući i još jedan govor Kim Džong-una u septembru 2025., u kojem je priznao svoja “dobra sjećanja” s predsjednikom Donaldom Trampom, ali je utvrdio da neće biti razgovora bez da se Sjedinjene Države “oslobode svoje apsurdne težnje za denuklearizacijom”.

    Kao reakcija na Kimov govor, Bijela kuća odgovorila je rekavši da se “američka politika prema Sjevernoj Koreji nije promijenila. Predsjednik Tramp ostaje otvoren za razgovore s Kim Džong-unom bez ikakvih preduslova”. Iz perspektive Sjeverne Koreje, izjava Bijele kuće prilaže neprihvatljive preduslove. Ne spominje se konkretno denuklearizacija, ali rečenica “američka politika prema Sjevernoj Koreji nije se promijenila” sugeriše da denuklearizacija ostaje cilj SAD-a.

    Ako Trampova administracija ima ikakvu želju nastaviti diplomatiju sa Sjevernom Korejom, jednostavno ponavljanje da je otvorena za razgovore bez preduslova u najboljem je slučaju nedovoljno. Vašington bi morao donijeti hrabru odluku da skine denuklearizaciju s dnevnog reda.

    Sjeverna Koreja ima malo razloga vjerovati SAD-u
    Surova stvarnost s kojom se Vašington mora suočiti jest da mogućnost sprovođenja sjevernokorejske denuklearizacije, bilo diplomatskim uvjeravanjem ili prisilnim pritiskom, izgleda nepostojeća.

    Kim Džong-un je možda imao uvjerljive razloge za pristanak na pregovore o denuklearizaciji još 2018. i 2019. godine. Uprkos značajnim poboljšanjima, njegovo nuklearno odvraćanje ostalo je prilično daleko od završetka. Geopolitički uslovi takođe su bili nepovoljni, a Kina i Rusija održavale su dobru distancu od Sjeverne Koreje. Dugoročne strateške perspektive Sjeverne Koreje u to vrijeme nisu izgledale baš obećavajuće.

    Sada je Pjongjang u daleko boljoj strateškoj poziciji. Sjeverna Koreja je daleko otpornija na međunarodne sankcije, zahvaljujući svom novoosnaženom savezu s Rusijom i poboljšanim vezama s Kinom. Od posljednjeg samita Trampa i Kima 2019. godine, Sjeverna Koreja je takođe značajno unaprijedila svoje nuklearne sposobnosti. Sada je u stanju zaprijetiti drugim udarom na američke ciljeve u svom komšiluku – američke baze u Južnoj Koreji i Japanu – a možda čak i na američkom kopnu. Uzimajući u obzir sve ove trendove, Kimov režim izgleda “sigurnije nego ikad”, kako je nedavno primijetio dugogodišnji stručnjak za Sjevernu Koreju, Andrej Lankov.

    Štaviše, ako je Kim imao ikakvog preostalog povjerenja u Trampovu predanost “miru” nakon njihovog intimnog angažmana 2018. i 2019. godine, Trampove nepromišljene vojne kampanje protiv Venecuele i Irana ove godine trebale bi prisiliti Kima da preispita Trampove namjere. Gledajući kako Tramp silom svrgava režim Nikolasa Madura u Venecueli i pokreće preventivni rat protiv Irana (usred pregovora o denuklearizaciji), Kim mora biti samo još uvjereniji da je bio apsolutno u pravu kada je odbio Trampov zahtjev da odmah “preda svo nuklearno oružje”.

    Trampova upotreba sile protiv Venecuele i Irana ne mora nužno uvesti novi izvor tjeskobe za Kima; Sjeverna Koreja nikada nije bila naivna u pogledu dugog američkog iskustva u promjeni režima i što to implicira za njenu vlastitu budućnost. Međutim, neizbježno će ojačati Kimovo postojeće uvjerenje da je budućnost Sjeverne Koreje bez nuklearnog oružja nezamisliva.

    Zašto bi se američka politika prema Sjevernoj Koreji trebala kretati dalje od denuklearizacije
    U konačnici, ako Trampova administracija ima ikakvu namjeru vratiti Sjevernu Koreju za pregovarački sto, mora prijeći preko denuklearizacije i početi ozbiljno razmišljati o sljedećim koracima. Naravno, to može biti teže nego što zvuči. Za Vašington, jedan veliki izvor neizvjesnosti je: nakon što se denuklearizacija skine sa stola, šta Sjeverna Koreja zapravo želi raspravljati i postići u pregovorima?

    Pjongjangov zahtjev da Vašington prestane s denuklearizacijom zvuči jednostavno, ali đavo se krije u detaljima. Bi li se Pjongjang zadovoljio “prećutnim priznanjem” kao nuklearne države, sve dok zadržava svoj nuklearni odvraćajući potencijal? Ili smatra da je eventualno “formalno priznanje” ključno? Razlika između ta dva je bitna.

    Prećutnim priznanjem Sjedinjene Države bi izbacile denuklearizaciju iz svoje deklarativne politike, ali bi i dalje izbjegavale javno priznavanje sjevernokorejskog nuklearnog statusa. U ovom scenariju, iako bi se fokus američke politike pomjerio na kontrolu naoružanja i stabilnost, scenario nastavka napretka prema denuklearizaciji u dalekoj budućnosti ne bi bio u potpunosti isključen. Može se tvrditi da je prećutno priznanje, iako nosi rizike, nešto što bi Vašington mogao izvesti.

    S druge strane, formalno priznanje uključivalo bi Sjedinjene Države i međunarodnu zajednicu koji bi izrazito priznali Sjevernu Koreju kao legitimnu nuklearnu silu. To bi zahtijevalo izmjenu Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT) kako bi se uključila Sjeverna Koreja, što bi ne samo stvorilo formalnu pravnu prepreku denuklearizaciji, već bi i narušilo kredibilitet NPT-a. Ovaj scenario bi bio neprihvatljiv za Vašington u mnogim aspektima.

    Sve su veće spekulacije da Sjeverna Koreja smatra izrazito američko priznanje svog nuklearnog statusa preduslovom za angažman. Takve su spekulacije razumne s obzirom na to da Pjongjang ima očiti podsticaj da učvrsti svoj nuklearni status i učini ga što nepovratnijim. U tom nastojanju, Pjongjang je 2023. godine izmijenio svoj ustav kako bi zakonski učvrstio svoj nuklearni status, a sada rutinski naglašava ustavnu nezakonitost denuklearizacije.

    Pokušaj poricanja položaja DNRK se neće tolerisati
    Na primjer, u svojoj izjavi iz jula 2025., Kim Jo-džong, sestra Kim Džong-una i glavna portparolka Sjeverne Koreje za vanjsku politiku, naglasila je da će “svaki pokušaj poricanja položaja DNRK-a kao države s nuklearnim oružjem… utvrđenog vrhovnim zakonom… biti temeljno odbačen”. Kim Džong-unov govor u septembru takođe je naglasio da je “tražiti od nas da sada prihvatimo denuklearizaciju jednako dobro kao tražiti od nas da idemo protiv našeg Ustava”. Slično tome, njegov nedavni govor na Devetom partijskom kongresu pozvao je Sjedinjene Države da “poštuju trenutni položaj naše države naveden u Ustavu DNRK-a”.

    Uprkos tome, takva sjevernokorejska retorika ostaje dvosmislena. Uslov “ne poricanja” sjevernokorejskog nuklearnog statusa i “poštovanja” položaja režima navedenog u njegovom ustavu možda ne zahtijeva formalno priznanje. Stanje prećutnog priznanja – uklanjanje denuklearizacije s dnevnog reda i tretiranje Sjeverne Koreje kao partnera u kontroli naoružanja bez formalnog prihvatanja njenog nuklearnog statusa – moglo bi ispuniti ovu granicu.

    Moglo bi se tvrditi da čak i ako prećutno priznanje tehnički zadovoljava kriterijume Pjongjanga, Pjongjang nema razloga odustati od maksimalističkih ciljeva u korist kompromitovane diplomatije kontrole naoružanja. To se može pokazati istinitim, ali i lažnim.

    Pjongjang ima interes izbjeći nenamjerni sukob na Korejskom poluostrvu koji može eskalirati u potencijalno egzistencijalni rat. Stoga bi mogao vidjeti podsticaje u izgradnji zaštitnih ograda koje ne zahtijevaju odustajanje od odvraćanja (denuklearizacija).

    Nadalje, poboljšanje odnosa sa Sjedinjenim Državama, čak i na štetu nekih ustupaka, može imati dugoročnu geopolitičku privlačnost za Sjevernu Koreju. Čini se da je Pjongjang u poziciji da održi stabilne veze s Moskvom i Pekingom u doglednoj budućnosti. Međutim, odnosi Sjeverne Koreje s Rusijom i Kinom istorijski gledano su bili klimavi, s mnogim usponima i padovima, i uvijek mogu ponovo krenuti nizbrdo. Uprkos sjevernokorejskoj retorici želja o autoritarnoj koaliciji “Novog hladnog rata”, stvarnost izgleda daleko od toga.

    Kina daje prioritet pragmatičnim partnerstvima i nije zainteresovana za formiranje “autoritarne osi”. Strateški savez Rusije i Sjeverne Koreje vjerovatno će opstati, ali dubina veza i saradnje mogla bi se vrlo lako olabaviti nakon rata u Ukrajini. Čini se malo vjerovatnim da će se stvoriti kohezivna autoritarna koalicija na koju Sjeverna Koreja može računati za dugoročnu stabilnost, što bi moglo navesti Pjongjang da razmotri pregovore s Vašingtonom.

    Promjena diplomatije bi bila poželjna
    Osim dileme oko sjevernokorejskog nuklearnog statusa, postoje i druga teška pitanja o kojima bi Vašington morao razmisliti, poput promjena koje bi diplomatija kontrole naoružanja sa Sjevernom Korejom mogla donijeti u položaj američkih snaga u Južnoj Koreji.

    Lako je pretpostaviti da bi Pjongjang nastojao potpuno maketi američke snage s Korejskog poluostrva. Pjongjang svakako ima širok interes za povlačenje SAD-a iz Koreje. Ali “u kojoj mjeri” moglo bi biti predmet rasprave. Pjongjang možda razumije da bi insistiranje na sveobuhvatnom povlačenju učinilo američko prilagođavanje daleko manje vjerovatnim i odvratilo Vašington od pregovora, pa možda ne isključuje mogućnost koegzistencije s određenom američkom vojnom prisutnošću u Koreji.

    S tim u vezi, Vašington i Seul trebali bi razmotriti da li je bitno održati trenutni nivo od gotovo 30.000 američkih vojnika u Južnoj Koreji, nivo nepromijenjen nekoliko decenija uprkos rastu daleko jače južnokorejske vojske. Sjevernokorejska vojska zaostaje, a Južna je sada daleko nadmašuje u konvencionalnom vojnom smislu, pa bi održavanje odvraćanja na Korejskom poluostrvu moglo biti izvedivo čak i u scenariju znatnog smanjenja broja američkih vojnika.

    Ključna komponenta američkog proširenog odvraćanja Južne Koreje – američki nuklearni kišobran, američke obavještajne, nadzorne i izviđačke (ISR) sposobnosti te američka vojna prisutnost kao prepreka – mogli bi ostati učinkoviti bez velikog broja vojnika na terenu. Smanjenje američkih snaga samo po sebi bi moglo biti privlačno Trampovoj administraciji, ali bilo bi bolje osigurati ustupke od Sjevera zauzvrat.

    Korejski nuklearni status quo je neodrživ
    Suština je u tome da, iako Sjedinjene Države ne bi trebale biti naivne u pogledu motiva i ciljeva Sjeverne Koreje, takođe ne bi trebale pretpostavljati najgore i prerano odbaciti ideju o prelasku s denuklearizacije na novu diplomatiju. Na kraju, Vašington neće saznati šta Pjongjang želi i je li spreman na kompromis dok ne sjednu za pregovarački sto.

    Zaista, postoje mnoga teška i neugodna pitanja kada se razmišlja o tome šta slijedi nakon prelaska s denuklearizacije, što bi moglo podstaći Vašington da se odluči za status quo. Ali status quo pokušaja odvraćanja Sjeverne Koreje sa sve većim nuklearnim kapacitetom dok se istovremeno teži “denuklearizaciji” – koju Pjongjang smatra pretjerano neprijateljskom i odlučan je suočiti se s njom pod svaku cijenu – postaje sve opasniji i neodrživiji.

    Sada kada Trampova administracija vodi neodređeni rat na Bliskom istoku, cijelo vrijeme vodeći trgovinske pregovore s Kinom, mirovne pregovore s Rusijom i odlučnije operacije u Venecueli, teško je zamisliti da će uskoro moći usmjeriti pažnju na Sjevernu Koreju. Ali prije ili kasnije, Vašington će morati istražiti alternativni pristup Sjevernoj Koreji izvan denuklearizacije, prenosi “NationalInterest”.

  • Amerika odredila datum kraja rata sa Iranom

    Amerika odredila datum kraja rata sa Iranom

    Sjedinjene Američke Države odredile su 9. april kao mogući datum za završetak rata sa Iranom, a očekuje se da će razgovori između dvije strane uskoro započeti, prenose izraelski mediji.

    Vašington postavio rok za mogući kraj sukoba

    Prema novinama Yedioth Ahronoth, neimenovani izraelski zvaničnik rekao je da je “Vašington odredio 9. april kao ciljni datum za završetak rata, ostavljajući oko 21 dan za nastavak borbi i pregovora.”

    Isti izvor dodaje da se “razgovori između Irana i Sjedinjenih Država očekuju kasnije ove nedjelje u Pakistanu”, napominjući da Vašington nije obavijestio Izrael o detaljima svojih kontakata sa predsjednikom iranskog parlamenta Mohamadom Bagerom Galibafom, prenosi Kurir.

    Tramp tvrdi da pregovori napreduju, Teheran to negira

    Inače, američki predsjednik Donald Tramp izjavio je da su razgovori s Iranom “vrlo dobri” te tvrdi da Teheran želi postići dogovor, dok iranska strana negira bilo kakve pregovore sa Vašingtonom.

    Govoreći u Memfisu, Tramp je rekao da postoji “vrlo dobra šansa za sporazum” s Iranom.

    “Uklonili smo sve što se moglo ukloniti u Iranu, uključujući i njihove vođe”, rekao je, dodajući da Iran ima “još jednu priliku da okonča svoje prijetnje” prema Sjedinjenim Američkim Državama i njihovim saveznicima.

    “Trenutno vodimo zaista dobre razgovore. Počeli su sinoć, dijelom i veče prije. Mislim da su vrlo dobri. Oni žele mir. Pristali su da neće imati nuklearno oružje. Ali, vidjećemo, to moramo dovršiti”, rekao je Tramp i dodao:

    “Amerika i cijeli svijet uskoro bi mnogo sigurniji”.

    Regionalna eskalacija sukoba

    Regionalna eskalacija nastavila je da raste otkako su SAD i Izrael 28. februara pokrenuli zajedničku ofanzivu protiv Irana, u kojoj je ubijeno više od 1.340 ljudi, uključujući tadašnjeg vrhovnog vođu Alija Hamneija.

    Teheran je odgovorio napadima dronovima i raketama na Izrael, kao i na Jordan, Irak i zalivske države u kojima se nalaze američki vojni objekti, izazivajući žrtve i štetu na infrastrukturi, a takođe poremetivši globalna tržišta i vazdušni saobraćaj.

  • Dmitrijev: EU će izgubiti do tri biliona evra zbog ruskih energenata, ali kolaps tek predstoji

    Dmitrijev: EU će izgubiti do tri biliona evra zbog ruskih energenata, ali kolaps tek predstoji

    Evropska unija izgubiće gotovo tri biliona evra zbog ograničenja isporuke energenata iz Rusije, izjavio je Kiril Dmitrijev, šef Ruskog fonda za direktne investicije i specijalni predstavnik ruskog predsjednika za investicije i ekonomsku saradnju sa inostranstvom.

    – EU je pretrpila gubitke od tri biliona evra zbog pogrešnih odluka. Ograničenja EU na isporuku ruskih energenata su im se vratila kao bumerang – prema našim procjenama, ekonomski gubici EU već prelaze 1,5 biliona evra. Pošto su cijene gasa u EU porasle za približno 100 odsto, ukupni gubici do kraja godine mogli bi da premaše tri biliona evra, što bi dovelo do deindustrijalizacije i kolapsa – napisao je Dmitrijev na društvenoj mreži Iks.

    Naglasio je da to iznosi približno 6.660 evra gubitaka po građaninu EU, ali ozbiljnija posljedica je predstojeći kolaps ekonomije i konkurentnosti EU.

    Dmitrijev je, komentarišući objavu portala za praćenje brodova “Marin Trafik”, takođe je objavio da “tankeri sa tečnim prirodnim gasom već zaobilaze Evropu, preferirajući Aziju”.

    Sjedinjene Američke Države i Izrael su 28. februara pokrenuli niz napada na ciljeve na teritoriji Irana, uključujući i na Teheran.

    U napadu je bilo civilnih žrtava. Iran je nakon toga pokrenuo uzvratne raketne napade na izraelsku teritoriju, kao i na američke vojne objekte na Bliskom istoku.

    Eskalacija oko Irana dovela je do faktičke blokade Ormuskog moreuza – ključne rute za isporuke nafte i prirodnog tečnog gasa iz zemalja Persijskog zaliva na svetsko tržište, a uticala je i na nivo izvoza i proizvodnje nafte u regionu.

    Ranije je američki predsjednik izjavio da će, ako Iran ne otvori Ormuski moreuz u roku od 48 sati, Sjedinjene Američke Države uništiti iranske elektrane, počevši od najveće.

  • Orban: Želimo EU kao savez suverenih država

    Orban: Želimo EU kao savez suverenih država

    Mađarski premijer Viktor Orban izjavio je da će članovi parlamentrane grupe “Patrioti” u Evropskom parlamentu postati lideri Evrope i napraviti najveći politički preobražaj u istoriji EU, koju žele da vide kao savez suverenih država.

    – Želimo da preuzmemo liderske pozicije u EU. Želimo da zauzmemo i preoblikujemo briselski centralizam. Želimo Uniju koja je savez suverenih naroda – rekao je Orban u video-poruci na “Iksu” povodom prvog okupljanja parlamentarne grupe “Patriote” u Budimpešti.

    On je naglasio da “Patriote” ne žele da se Unija pretvori u federaciju ili centralizovani savez, već da teže zajednici suverenih, ponosnih evropskih naroda.

    – Želimo da do kraja decenije cijela Evropa sija svojim nacionalnim i konzervativnim bojama – naveo je Orban.

    On je najavio da će preuzimanje Evropskog parlamenta biti najveći politički preobražaj u istoriji EU.