U saopštenju Ministarstva se navodi da Mrndžić tokom procesa imigracije u SAD nije otkrio da je služio kao čuvar u ozloglašenom logoru Čelebići, gdje su počinjeni zločini.
– On nije otkrio imigracionim vlastima prirodu i vrijeme svoje vojne službe niti da je maltretirao srpske zatvorenike kao zatvorski čuvar – saopštilo je Ministarstvo pravde.
Zvaničnik Ministarstva pravde Bret Šumate rekao je da administracija američkog predsjednika Donalda Trampa neće dozvoliti ljudima koji progone druge da koriste beneficije izbjeglice u SAD.
Pomoćnik državnog tužioca dodao je da sudski slučaj pokazuje značaj koje vlasti SAD pridaju integritetu svog procesa naturalizacije.
Haški tribunal utvrdio je ranije da su ljudi zatvoreni u logoru tokom rata u BiH ubijani, mučeni, seksualno zlostavljani, pretučeni i podvrgnuti okrutnom i neljudskom postupanju.
Kemal Mrndžić osuđen je u Bostonu u Sjedinjenim Američkim Državama za prikrivanje učešća u progonu srpskih zarobljenika u logoru Čelebići kod Konjica, kao i za lažne tvrdnje kako bi postao državljanin SAD.
Vršilac dužnosti američkog tužioca DŽošua Levi rekao je tada da je srceparajuće svjedočenje preživjelih iz Čelebića podsjetilo da ih fizički i psihički bol koje su im nanijeli Kemal Mrndžić i njegove kolege stražari u tom zloglasnom logoru i dalje progone, 30 godina kasnije.
Levi je naveo da je Mrndžić decenijama prikrivao svoje zločine, ali je ozbiljno potcijenio hrabrost žrtava i posvećenost organa za provođenje zakona da pronađu i procesuiraju one koji su učestvovali u ratnom progonu.
Prema Kancelariji državnog tužioca, Mrndžić je bio nadzornik stražara u logoru Čelebići.
Pet preživjelih logoraša, kako se navodi, svjedočilo je i ispričalo o užasnim uslovima u logoru 1992. godine, kada je Mrndžić tamo bio nadzornik. Dodaje se da su preživjeli svjedočili o svom zatočenju u tunelu bez svjetla, bez vazduha, mjesecima zaredom, o skorom gušenju nakon što su satima bili zatvoreni u šahtovima, te o svakodnevnim i noćnim premlaćivanjima koje su stražari u logoru vršili – bejzbol palicama, drvenim motikama i kundacima pušaka.
Preživjeli su svjedočili o ubistvima, paljenju jezika jednom zatočeniku zagrijanom oštricom noža, omotavanju drugog zatočenika dugim fitiljem, a zatim paljenju vatre, seksualnom zlostavljanju i drugim mučnim radnjama počinjenim tokom višemjesečnog perioda.
Јedan preživjeli ispričao je o premlaćivanju do smrti 70-godišnjeg zatočenika, kojem su stražari zakačili vojnu značku na čelo još dok je umirao, navedeno je u saopštenju.
Takođe su svjedočili o izgladnjivanju i uskraćivanju najosnovnijih potreba, uključujući spavanje na betonskom podu mjesecima zaredom, dok su ih hranili samo kriškom hljeba dnevno.
Mrndžić je, kako je navedeno, naknadno smislio plan da napusti BiH tako što će preći preko granice u Hrvatsku i prijaviti se kao izbjeglica u SAD koristeći izmišljenu priču.
On je primljen u SAD kao izbjeglica 1999. i postao je njihov državljanin 2009. godine. U svom zahtjevu za izbjeglištvo i intervjuu, lažno je tvrdio da je pobjegao iz svog doma nakon što su ga srpske snage zarobile, ispitivale i zlostavljale, te da se nije mogao vratiti kući zbog straha od budućeg progona.
Kako je vlada tvrdila na suđenju, Mrndžić je iskoristio vlastito iskustvo kao progonitelja da iznese lažnu priču da je bio proganjan.
Mrndžić je u januaru 2025. godine u SAD osuđen na više od pet godina zatvora.
Za zločine počinjene u logoru Čelebići, Tribunal u Hagu osudio je Esada Landžu, jednog od čuvara u logoru, na 15 godina zatvora, zamjenika upravnika a kasnije i upravnika logora Hazima Delića na 18 godina zatvora, te upravnika logora Zdravka Mucića na devet godina zatvora.
Za zločine u logoru Čelebići, Sud BiH je osudio Esu Macića na 13 godina zatvora.
