Autor: INFO

Svi znaju da će ovo, sve što je Kristijan Šmit radio, pasti na Evropskom sudu, da nema toga suda koji će, rekao bih, ovo odobriti, istakao je predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić.

– Dokumenti Narodne skupšine Republike Srpske su i prošli put kada su na onoj sjednici Savjeta bezbjednosti UN-a, pokušali da nam nametnu narativ genocida, stigli u preko 60 delegacija koje su bile u Njujorku, zahvaljujući ministru za spoljnje poslova Srbije i srpskom članu Predsjedništva BiH Željki Cvijanović. Sada mislim da će svi članovi Savjeta bezbjednosti dobiti dokumente koji, korespondiraju sa politikom koje mi vodimo, to je politika nezavisnosti, njegovanjem demokratskih vrijednosti, očuvanje porodičnih vrijednosti i negiranju da jedan čovek može da donosi zakone – naveo je Stevandić.

Stevandić navodi da i dalje postoji dio evropske administracije koja inzistira na Šmitu i to je njihova sramota.

– Postoji i dio svjetske sramote nekih ljudi da su stajali iza Šmita, pa više ne stoje. Јa smatram da smo mi Republiku Srpsku establirali svuda. Svi treba da znaju da se nad nama vršilo pravno nasilje. Mi smo politiku Republike Srpske postavili na najviša mjesta u Evropi ili u UN-u – zaključio je Stevandić.

Odluka o referendumu u Srpskoj je u rukama narodnih poslanika i vladajuće strukture, koji odlučuju o svim procesima, istakavši da će se o datumu razgovarati s obzirom na rokove, rekao je predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić.

U Republici Srpskoj mi vodimo igru i to se ne može nametati sa strane. Sigurno je da ćemo popuniti komisiju za provođenje referenduma sa predstavnicima Bošnjaka i Hrvata koje smo pozvali – rekao je Stevandić.

Dodaje da je odluka sada na snazi i nema prepreka za sprovođenje referenduma.

Republika Srpska je ovim pokazala da može da se obrati na sve svjetske adrese, kaže Stevandić komentarišući sjednicu Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija na kojoj će biti prezentovan izvještaj Republike Srpske.

– Svi će i sada dobiti dokumente koju negiraju činjenicu da jedan čovjek može donositi zakone. Sve će ovo pasti i na Evropskom sudu, međutim mi i dalje imamo Brisel koji podržava takve procese. To je sramota – istakao je Stevandić.

On je sramotnim nazvao i ponašanje Evropske unije kada je riječ o napadu na Srbe u FBiH, jer se ne oglašavaju, a i kada to urade onda je ta reakcija blaga.

– Političko krilo Hamasa postoji u BiH. Oni ugrožavaju Srbe u FBiH, koji su postali građani drugog reda. Samo u većinski srpskim mjestima su na neki način zaštićena njihova prava. Iživljavaju se nad Srbima zbog mržnje prema Republici Srpskoj – naveo je Stevandić.

U Banjaluci je danas održana sjednica Predsjedništva Ujedinjene Srpske, kojom je predsjedavao predsjednik stranke dr Nenad Stevandić.

Na sjednici je razmatrana aktuelna politička situacija u Republici Srpskoj, kao i dalji pravci djelovanja stranke u narednom periodu.

Sjednici je prisustvovao i kandidat za predsjednika Republike Srpske, prof. dr Siniša Karan.

Predsjednik Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić rekao je da će ova stranka na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske podržati kandidata SNSD-a Sinišu Karana.

“Ujedinjena Srpska daće punu podršku Siniši Karanu na izborima. Ovo je odluka Predsjedništva koju ćemo proslijediti regionalnim odborima stranke”, rekao je Stevandić.

On je istakao da Ujedinjena Srpska neće i ne može prihvatiti stvari koje ne proističu iz demokratskih procesa, kao što su odluke Kirstijana Šmita, Ustavnog suda i CIK-a BiH.

“Odlučili smo se da ne ignorišemo činjenično stanje. Nećemo dozvoliti da to bude iskorišteno da se porazi politika koju je birao narod”, naveo je Stevandić.

Govoreći o stanju u stranci, Stevandić je naveo da Ujedinjena Srpska jača svakim danom i da nema problema kada je riječ o stranačkoj infrastrukturi.

Nastavlja se rast stranke. Ove godine obilježavamo deset godina rada i to će biti za deset. Predstavljamo društvo koje njeguje tradicionalne i demokratske vrijednosti”, istakao je Stevandić

Vjerska netrpeljivost prema Srbima u Bosni i Hercegovini, nažalost, ne jenjava. Svaki novi napad na Srbe, njihovo sveštenstvo ili svetinje Srpske pravoslavne crkve, otvara staru ranu i podsjeća da duh rata devedesetih još nije nestao. Politikolog Milan Vukelić smatra da je riječ o duboko ukorijenjenom problemu koji se nije razriješio ni tri decenije nakon sukoba.

Po njegovom mišljenju, islamistički ekstremizam u BiH nije prolazna pojava već dugoročni društveni fenomen, čiji su tragovi vidljivi i danas. Upozorava da se iza učestalih incidenata kriju ostaci ideologije koja je tokom rata dobila i oružano lice – kroz prisustvo stranih boraca i jedinica poput zloglasnog odreda „El mudžahedin“.

Prema Vukeliću, opasnost od vjerski motivisanog nasilja ne prijeti samo Srbima, već i cijelom hrišćanskom svijetu. „Fundamentalistička ideologija ne poznaje granice“, kaže on, podsjećajući da prema islamskom učenju ekstremista svijet mora biti u stalnom sukobu dok šerijat ne zavlada planetom.

Takvo shvatanje, smatra on, otvara prostor za nove konflikte i pokušaje širenja uticaja, od Balkana ka ostatku Evrope. „Njihov krajnji cilj nije samo islamizacija BiH, već stvaranje šireg kalifata koji bi obuhvatio cijeli region“, naglašava Vukelić.

Posebno zabrinjava činjenica da je BiH, gledano po broju stanovnika, bila jedna od zemalja sa najviše stranih boraca koji su odlazili u Siriju i Irak. „Čak i nakon završetka rata, postoje ozbiljne optužbe da BiH pruža utočište licima povezanim sa islamskim ekstremizmom“, ističe on.

Podsjeća i na to da su devedesete pokazale koliko se lako vjera može pretvoriti u oružje. Tada su tri naroda sa istog prostora, koji govore istim jezikom, ratovala jedni protiv drugih – i sve je, kaže, bilo pitanje vjere. „Mudžahedini su tada sukob u BiH vidjeli kao džihad, kao vjersku obavezu i priliku za stvaranje panislamskog kalifata na Balkanu.“

Podaci govore da je u tom periodu u BiH boravilo oko 4.000 stranih boraca, mahom iz arapskih zemalja. Mnogi su, prema Vukeliću, ostali i poslije rata, uz podršku političkih struktura koje su im bile naklonjene. „Brojni izvori navode veze tih lica sa ‘Al kaidom’ i drugim terorističkim mrežama“, dodaje.

Osim boraca, u BiH su, kako kaže, korijene pustile i razne „humanitarne“ organizacije finansirane iz inostranstva. Njihova prava misija bila je širenje vahabističke ideologije pod okriljem obrazovanja i pomoći siromašnima. Neke od njih, poput fondacije „Al Haramain“, bile su i formalno optužene za finansiranje terorizma.

Kada se pojavio tzv. „Islamski kalifat“, više od hiljadu boraca sa Balkana pridružilo se frontovima u Siriji i Iraku. Samo iz BiH ih je, prema procjenama, otišlo oko 300. Dio se vratio, a mali broj je procesuiran. Takav bilans, smatra Vukelić, pokazuje da država još nije pronašla način da se ozbiljno suoči s problemom.

Ipak, on naglašava da upozorenje o islamskom ekstremizmu ne znači napad na muslimane. „Islam nije religija nasilja, već mira“, ističe Vukelić. „Najveće žrtve terorizma širom svijeta upravo su muslimani.“

Na kraju, ostaje pitanje: koliko dugo će se BiH suočavati s duhovima prošlosti i hoće li ikada uspjeti da razdvoji vjeru od politike, vjeru od mržnje? Jer, dokle god ekstremizam ima svoje utočište, mir će ostati samo privid.

Javne institucije u BiH, bilo na državnom, entitetskim, kantonalnim ili opštinskim nivoima, često ne komuniciraju s javnosti, odbijaju pružiti podatke od javnog interesa.

Ovo je posebno loša praksa ako se radi o institucijama čiji je cilj da uvedu evropske prakse informisanja javnosti i transparentnosti rada.

Na primjer, Kancelarija koordinatora za reformu javne uprave BiH cijelu sedmicu odbija da pošalje odgovore na rutinska pitanja koja smo poslali dokle se stiglo u reformi javne uprave, iako je jedan od glavnih ciljeva te organizacije da reformiše javnu upravu u skladu s evropskim standardima.

Ne samo to, ignorisanjem medijskih zahtjeva, oni ne poštuju ni vlastita pravila rada, na primjer kroz Plan integriteta Kancelarije koordinatora za reformu javne uprave, o transparentnosti i organizaciji.

“Rad Kancelarije koordinatora za reformu javne uprave je transparentan i podrazumijeva redovno izvještavanje nadležnih, saradnju sa civilnim društvom i medijima, kao i javnu promociju reforme javne uprave i ostvarenog napretka”, naveli su kao svoju vlastitu obavezu.

Na svojoj stranici, u sekciji “Misija i vizija”, naveli su da je njihova misija koordinirati proces reforme javne uprave u BiH na javan i transparentan način.

“Usko surađujemo s nadležnim institucijama i tijelima uprave na svim nivoima (BiH, entiteti, Brčko distrikt), kao i s međunarodnom zajednicom i donatorima. Cilj nam je stvoriti učinkovitu, transparentnu, ekonomičnu i modernu javnu upravu, u potpunosti orijentisanu na građane”, tvrde oni.

Ovo nije jedina institucija koja se bavi evropskim integracijama, a ne odgovara na pitanja medija. Slično se ponaša i Zoran Zeljko, direktor Direkcije za ekonomsko planiranje, koja je jedna od ključnih u koordinisanju reformskih aktivnosti BiH radi približavanja EU. Ni na jedno od pitanja koje smo poslali od aprila 2024. nije odgovorio.

Ni u Ministarstvu spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, iako redovno šalju saopštenja o aktivnostima ministra, na medijske upite ne odgovaraju.

Podsjećanja radi, neki od ključnih principa dobre javne uprave EU su transparentan odnos s javnošću. Na primjer, u članu 42 Povelje EU, naglašeno je da bilo koji građanin EU ima pravo na pristup dokumentima EU institucija, tijela, kancelarija i agencija. U skladu s regulativom 1049/2001 EU dat je rok od maksimalno 15 dana za odgovor, uz mogućnost produženja u posebnim okolnostima. Ova regulativa propisuje i da institucija mora javiti da je zahtjev primljen, a proaktivno se ohrabruje komunikacija s medijima.

Nedavno dopunjeni Zakon o slobodi pristupa informacijama BiH takođe propisuje obavještavanje javnosti o radu institucija i saradnju s medijima, ali institucije, očigledno, biraju da li i kada žele da ovaj zakon primjenjuju.

Srđan Traljić iz “Transparency Internationala”, kaže za “Nezavisne” da su javni organi u BiH dobro upoznati sa zakonima o slobodi pristupa informacijama, ali da imaju neozbiljan pristup prilikom njegove primjene.

“Najčešće imamo prekoračenje zakonskih rokova, nedonošenje odluka po zahtjevima u zakonom propisanoj formi i uporno ignorisanje upita građana, medija i organizacija civilnog društva. U jednom od posljednjih istraživanja 56,5 odsto institucija je poštovalo zakonom propisane rokove i dostavilo nam odgovore. Dakle, skoro polovina institucija i dalje ne poštuje zakon, a da ne govorimo o proaktivnoj transparentnosti”, ističe on. Traljić dodaje da se na ovaj način praktično izbjegava odgovornost prema građanima, jer nema tragova ni dokaza o njihovim odlukama.