Vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Viktor Nuždić rekao je, da kada je riječ o procesuiranju zločina nad Srbima u BiH, Republika Srpska i porodice srpskih žrtava rata ne mogu biti zadovoljni dosadašnjim tempom jer je pravosuđe BiH sve dovelo do apsurda, te da se ne može govoriti o bilo kakvom obliku pravde i pravičnosti.
Nuždić u intervjuu Srni ističe da, ni nakon 31 godinu od zločina muslimanskih snaga nad pripadnicima JNA u Tuzli kada je mučki ubijeno najmanje 54 vojnika, nema adekvatnog sudskog epiloga, kao ni za niz drugih počinjenih nad Srbima u BiH.
“Ogroman broj svjedoka i žrtava zločina u međuvremenu je umrlo, zbog čega je neizvijesno da li će ikada ovi zločini biti procesuirani”, kaže Nuždić.
Nuždić podsjeća da je za zločin u “tuzlanskoj koloni” Apelcioni sud u Beogradu
oslobodio Iliju Jurišića, nekadašnjeg ratnog čelnika u Tuzli i bivšeg policajca, a Kantonalni sud u Tuzli muslimanskog vojnika Izeta Smajića.
On je rekao da je stražar u tuzlanskom Okružnom vojnom zatvoru Ivan Koler osuđen na godinu i po dana zatvora za nečovječno postupanje prema zatvorenim pripadnicima JNA, ali ne i za sam napad na kolonu JNA u Tuzli.
Nuždić napominje da su pripadnici JNA, koji su se tada kretali iz Tuzle imali striktna naređenja da ničim nikoga ne provociraju, dok je njihovo naoružanje bilo okrenuto ka zemlji.
“Pripadnici JNA nisu predstavljali bilo kakvu prijetnju, ali je nažalost, poput slučaja u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu ponovo izigran dogovor o mirnom povlačenju pripadnika JNA iz Tuzle”, istakao je Nuždić.
Nuždić je napomenuo da su muslimanske snage 15. maja 1992. godine napale kolonu JNA u Tuzli kada su ubile 54 pripadniika vojnika, 78 ranila, dok su 44 zarobljena od kojih su petorica kasnije usmrćena, a ostali zlostavljani i mučeni.
On je naveo da su nevini ljudi ubijeni tako što su na njih prvo dejstovali snajperi kojima su pobijeni vozači, a zatim su i ostali vojnici koji su se vozili kamionima likvidirani na ulici.
SUD BiH NASTAVLJA PRAKSU HAŠKOG TRIBUNALA
Komentarišući nezadovoljstvo porodica poginulih i nestalih iz Republike Srpske radom Suda i Tužilaštva BiH na procesuiranju ratnih zločina počinjenih nad Srbima i koje pravdu sprovodi selektivno na štetu srpskih žrtava rata, Nuždić kaže da je Sud BiH nastavio praksu rada Haškog tribunala gdje se samo procesuiraju Srbi, ali ne i zločini počinjeni nad srpskim narodom.
“Haški tribuinal je bio prilično indiferentan prema zločinima koji su počinjeni prema Srbima. U prilog tome govori podatak da je za zločine nad Srbima izrečeno samo 45 godina kazne zatvora pred tim sudom, dok je, na drugoj strani, samo za teritoriju BiH Srbima izrečeno 758 godina zatvora i sedam doživotnih kazni”, istakao je Nuždić.
RERFIDNA NAMJERA DA SE ZLOČINI NAD SRBIMA NE PROCESUIRAJU
Nuždić ukazuje na činjenicu da postoji veliki broj ratnih zločina počinjenih nad Srbima u BiH koji nisu dobili sudski epilog i da je sa protokom vremena sve manje nade da će biti procesuirani do kraja.
“Od svih tih zločina prošlo je više od 30 godina, zbog čega se ne može govoriti o bilo kakvom obliku pravde i pravičnosti. Ogroman broj svjedoka i žrtava zločina u međuvremenu je umrlo, zbog čega je neizvijesno da li će ikada ovi zločini biti procesuirani”, kaže Nuždić.
Prema njegovim riječima, kroz čitav ovaj period provlači se perfidna namjera pravosuđa BiH da se zločini nad Srbima nikada ne procesuiraju, kako bi se kroz presude formirali stavovi o proteklom ratu i dešavanjima devedeseih godina prošlog vijeka u BiH i bivšoj Jugoslaviji.
“Republika Srpska i porodice srpskih žrtava rata ne mogu biti zadovoljni ovakvim tempom i procesuiranjem zločina nad Srbima jer je sve ovo dovedeno do apsurda”, ističe Nuždić.
On je u prilog tome naveo činjenicu da je tek nakon 30 godina počeo proces pred Sudom BiH protiv ratnog komandanta Petog korpusa takozvane Armije BiH Atifa Dudakovića koji je optužen za ratne zločine nad Srbima 1995. godine.
“Najavljeno je više od 400 svjedoka, izvedeno je njih nekoliko. Sve se ovo pretvorilo u veliki apsurd i farsu. Ovo sve govori o jednoj nenormalnosti BiH jer bi u svakoj normalnoj zemlji žrtva zločina trebala da ima svu moguću sudsku zaštitu, dok je u ovom slučaju sva zaštita usmjerena prema Dudakoviću. Sud BiH radi isključivo prema nalogu bošnjačkih političara i udruženja”, ocijenio je Nuždić.
On je rekao da u epilogu suđenja Dudakoviću ništa ne očekuje, kao ni od sudskih procesa pred Sudom BiH kada su u pitanju srpske žrtve rata, imajući u vidu minoran broj presuda u kojima su osuđeni Bošnjaci i Hrvati za zločine nad Srbima.
Nuždić je je u intervjuu Srni istakao da je od ukupno izrečenih kazni zatvora tek 14 odsto za zločine nad Srbima, što ukazuje na indeferentnost Suda BiH kada su u pitanju žrtve rata srpske nacionalnosti.
Komentarišući činjenicu da je Savjet ministara tek u martu formirao Nadzorno tijelo za praćenje sprovođenja Revidirane strategije za rad nad predmetima ratnih zločina koja ističe krajem godine, Nuždić kaže da je tako nešto besmisleno, a da je apsurd još veći što se ne zna kada će ovo tijelo održati svoj prvi sastanak.
On je podsjetio da je prvo bila opstrukcija iz Sarajeva u vezi sa usvajanjem Revidirane strategije, a zatim i dopunom dokumenta, te formiranjem Nadzornog tijela.
“Izgubili smo dragocijeno vrijeme u kojem je bilo moguće da se procesuiraju svi ratni zločini. Umiru izvršioci zločina, svjedoci i žrtve, ostaje veliki znak pitanja – da li će biti moguće riješiti predmete koji do sada nisu riješeni od kojih se najveći broj odnosi na ratne zločine počinjene nad Srbima?”, upozorio je Nuždić.
On je rekao da je Republici Srpskoj i srpskom narodu od interesa da se ovi zločini procesuiraju, ali dosadašnja praksa rada pravosuđa na nivou BiH pokazuje da nema ni minimum volje za tim i da se sve radi da se odgodi primjena Strategije, kako ovi zločni nikada ne bi bili procesuirani.
CENTAR NASTAVLJA SA DOKUMENTOVANJEM RATNI ZLOČINA
Nuždić je najavio da će Republički centar do kraja ove godine objaviti drugi tom Atlasa zločina nad Srbima tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata 1993. i 1994. godine u kojem će biti dokumentovana dešavanja iz 1993. i 1994. godine.
On je napomenuo da je Centar nedavno objavio prvi tom Atlasa zločina nad Srbima tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata koji se odnosi na 1992. godinu.
Prema njegovim riječima, za ovu godinu planirano je i objavljivanje publikacije o ratnim zločinima počinjenim nad pripadnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.
Kada je riječ o ratnim zločinima počinjenim nad pripadnicima JNA u tuzlanskoj koloni, Nuždić kaže da je Centar kao saizdavač sa Zavičajnim udruženjem Tuzlaka u Bijeljini , MUP-om Republike Srpske i Srpskom pravoslavnom crkvom ranije izdao publikaciju “Zločin bez kazne”, koja se ne odnosi samo na zločine nad pripadnicima JNA u Tuzli, već uopšte na egzodus srpskog naroda iz tog kraja.
NJEGOVATI KULTURU SJEĆANJA DA BI MLADI ZNALI ISTINU
Govoreći o značaju njegovanja kulture sjećanja u Republici Srpskoj, imajući u vidu činjenicu da su Drugi svjetski rat i Odbrambeno-otadžbinski rat odnijeli veliki broj srpskih žrtava, Nuždić je ukazao da je važno prenijeti mladim generacijama, da bez Vojske Republike Srpske ne bi bio moguć opstanak Srba na prostoru BiH, te da je odbrana srpskog naroda isključivo vezana za postojanje njegove države na ovim prostorima – Republike Srpske, koja to svakako jeste.
On je naveo da se ne smije zaboraviti da je Nezavisna Država Hrvatska sprovodila genocid nad srpskim narodom tokom Drugog svjetskog rata.
“Odbrambeno-otadžbinski rat samo je nastavak borbe protiv snaga koje su tokom Drugog svjetskog rata zagovarale nestanak srpskog naroda na ovim prostorima”, istakao je Nuždić.
