Saudijska Arabija bi, prema kongresnim dokumentima i jednoj organizaciji za kontrolu naoružanja, mogla dobiti neki oblik obogaćivanja uranijuma na teritoriji kraljevine u okviru predloženog nuklearnog sporazuma sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Kako piše AP, to podiže zabrinutost zbog širenja nuklearnog oružja u trenutku dok traje atomski zastoj između Irana i Amerike.
I sadašnji predsjednik SAD-a Donald Tramp i bivši predsjednik Džo Bajden pokušali su postići nuklearni sporazum sa kraljevinom koji bi omogućio dijeljenje američke tehnologije. Stručnjaci za neširenje nuklearnog oružja upozoravaju da bi svako pokretanje centrifuga za obogaćivanje uranijuma unutar Saudijske Arabije moglo otvoriti vrata mogućem vojnom nuklearnom programu kraljevine, na šta je njen asertivni prijestolonasljednik već nagovijestio da bi mogao krenuti ukoliko Teheran dođe do atomske bombe.
Saudijska Arabija i nuklearno naoružani Pakistan već su prošle godine potpisali pakt o međusobnoj odbrani, nakon što je Izrael izveo napad na Katar ciljajući zvaničnike Hamasa. Pakistanski ministar odbrane tada je rekao da će njegovoj zemlji nuklearni program „biti stavljen na raspolaganje“ Saudijskoj Arabiji ako bude potrebno, što je shvaćeno kao upozorenje Izraelu, za kojeg se dugo vjeruje da je jedina nuklearno naoružana država na Bliskom istoku.
„Nuklearna saradnja može biti pozitivan mehanizam za očuvanje normi neširenja i povećanje transparentnosti, ali đavo se krije u detaljima“, napisala je Kelsi Davenport, direktorica politike neširenja nuklearnog oružja pri vašingtonskom Arms Control Associationu.
Dokumenti podižu „zabrinutost da Trampova administracija nije pažljivo razmotrila rizike širenja koje nosi njen predloženi sporazum o nuklearnoj saradnji sa Saudijskom Arabijom niti presedan koji bi ovaj sporazum mogao postaviti“.
Saudijska Arabija u petak nije odmah odgovorila na upite Asošijeted presa.
Kongresni dokument, u koji je uvid imala i agencija AP, pokazuje da Trampova administracija nastoji zaključiti 20 nuklearnih poslovnih dogovora sa državama širom svijeta, uključujući Saudijsku Arabiju. Dodaje se da bi dogovor sa Saudijcima mogao vrijediti milijarde dolara.
U dokumentu se navodi da bi postizanje sporazuma sa kraljevinom „napredovalo nacionalne bezbjednosne interese Sjedinjenih Država, raskidajući sa neuspješnim politikama nečinjenja i neodlučnosti koje su naši konkurenti iskoristili kako bi doveli u nepovoljan položaj američku industriju i umanjili globalni ugled Sjedinjenih Država u ovom ključnom sektoru“. Kina, Francuska, Rusija i Južna Koreja su među vodećim državama koje u inostranstvo prodaju tehnologiju za nuklearne elektrane.
Prema nacrtu sporazuma, SAD i Saudijska Arabija bi sklopile sporazume o zaštitnim mjerama sa Međunarodnom agencijom za atomsku energiju, nuklearnim nadzornim tijelom Ujedinjenih nacija. To bi uključivalo nadzor nad „najosjetljivijim područjima potencijalne nuklearne saradnje u pogledu širenja“, navodi se. Kao potencijalna područja navedeni su obogaćivanje, proizvodnja goriva i reprocesiranje.
Međunarodna agencija za atomsku energiju sa sjedištem u Beču nije odmah odgovorila na upite. Saudijska Arabija je članica te agencije, koja promoviše mirnodopsko korišćenje nuklearne energije, ali i inspekcijama provjerava da države ne razvijaju tajne programe nuklearnog naoružanja.
„To sugeriše da će, kada bilateralni sporazum o zaštitnim mjerama stupi na snagu, to otvoriti vrata Saudijskoj Arabiji da stekne tehnologiju ili kapacitete za obogaćivanje uranijuma – moguće čak i od Sjedinjenih Država“, napisala je Davenport. „Čak i uz ograničenja i restrikcije, čini se vjerovatnim da će Saudijska Arabija imati put do neke vrste obogaćivanja uranijuma ili pristupa znanju o obogaćivanju.“
Obogaćivanje nije automatski put do nuklearnog oružja – država mora savladati i druge korake, uključujući, na primjer, upotrebu sinhronizovanih jakih eksploziva. Ali ono otvara vrata ka militarizaciji, što je i podstaklo zabrinutost Zapada zbog iranskog programa.
Ujedinjeni Arapski Emirati, susjed Saudijske Arabije, potpisali su takozvani „123 sporazum“ sa SAD-om za izgradnju svoje nuklearne elektrane Barakah uz pomoć Južne Koreje. Međutim, UAE to nisu učinili tražeći pravo na obogaćivanje, što stručnjaci za neširenje nuklearnog oružja ističu kao „zlatni standard“ za države koje žele nuklearnu energiju.
Pritisak da se postigne saudijsko-američki dogovor dolazi u trenutku kada Tramp prijeti vojnom akcijom protiv Irana ako Teheran ne pristane na sporazum o svom nuklearnom programu. Trampova vojna prijetnja uslijedila je nakon masovnih protesta širom Irana, na koje je teokratska vlast odgovorila krvavim gušenjem demonstracija u kojem su ubijene hiljade ljudi, a desetine hiljada su, prema izvještajima, pritvorene.
Iran u svom slučaju dugo insistira da je njegov program obogaćivanja uranijuma isključivo mirnodopski. Ipak, Zapad i IAEA tvrde da je Iran do 2003. godine imao organizovani vojni nuklearni program. Teheran je takođe obogaćivao uranijum do čistoće od 60 odsto, što je kratak, tehnički korak do 90 odsto, koliko je potrebno za oružje – čime je postao jedina država na svijetu koja to čini bez deklarisanog programa nuklearnog naoružanja.
Iranski diplomati dugo su se pozivali na izjave 86-godišnjeg vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija kao na obavezujuću fetvu, odnosno vjerski edikt, da Iran neće graditi atomsku bombu. Međutim, iranski zvaničnici sve češće javno prijete da bi mogli posegnuti za bombom kako se tenzije sa SAD-om pojačavaju.
Saudijski prijestolonasljednik Mohamed bin Salman, de fakto vladar kraljevine, ranije je poručio da će, ako Iran dođe do bombe, „i mi morati nabaviti jednu“.
