Kategorija: Zabava

Fotografija starog svadbenog jelovnika iz 1969. godine privukla je pažnju korisnika Reddita i otvorila mali prozor u prošlost, u vrijeme kada su se svečane večere u Jugoslaviji posluživale u nekoliko slijedova.

Na istom meniju našli su se sarma, nekoliko vrsta mesa, svadbena torta i nezaobilazna Cockta.

Jelovnik je sačuvan sa svečane večere održane 18. oktobra 1969. godine u Crikvenici, u hotelu “Pavilions Riviera”, odnosno pansionu “Villa Danica”. Već na prvi pogled jasno je da se za goste nije štedjelo, prenosi City magazine.

Od hladnog predjela do nekoliko vrsta mesa

Večera je počinjala hladnim narescima, nakon čega je slijedila goveđa supa s domaćim rezancima, a potom goveđi odrezak u crnom vinu.

Na stolu su se našli i riža na maslacu, krompir, miješana salata, razni domaći kolači i sezonsko voće.

A to je bio tek početak.

U nastavku večere služili su se teleće i svinjsko pečenje, piletina uz prženi mladi krompir i varivo od graška na bečki način. Tu je bila i zelena salata, a za kraj svadbena torta i crna kafa.

Ni svadba u hotelu nije mogla bez sarme

Posebno zanimljiv detalj nalazi se pri dnu jelovnika, gdje je navedena sarma s kiselim kupusom. Dakle, čak ni na svečanoj večeri u hotelu nije moglo bez jednog od najomiljenijih domaćih specijaliteta.

Ni piće nije bilo zanemareno. Gosti su mogli da biraju između bijelog vina s Hvara, različitih aperitiva, Cockte, oranžade, mineralne i soda vode.

Danas, kada su svadbena slavlja često organizovana oko nekoliko pažljivo odabranih specijaliteta, ovakav jelovnik mnogima djeluje izuzetno raskošno.

Čak i bez informacije o cijeni menija, broj jela govori dovoljno: od predjela, supe i nekoliko vrsta mesa do kolača, voća, torte, kafe i sarme.

“Klopa zvuči bogovski”

Fotografija jelovnika izazvala je brojne reakcije na Redditu, a korisnici su počeli da porede nekadašnje svadbene trpeze s današnjim.

“Klopa zvuči bogovski”, “Al se nekad jelo” i “Kad uporedim s današnjom hranom na svadbama, plače mi se”, samo su neki od komentara.

Bilo je, međutim, i onih koji smatraju da se svadbeni jelovnici nisu toliko promijenili.

“Pa i danas je identičan”, napisao je jedan korisnik, dok se među komentatorima razvila i rasprava o tome šta je zapravo značio “goveđi odrezak” na jelovniku iz 1969. godine.

Više od pola vijeka kasnije, jedan sačuvani komad papira tako je postao podsjetnik na nekadašnje svadbe i trpeze, ali i dokaz da rasprava o tome kada se na svadbama bolje jelo vjerovatno nikada neće biti završena.

Bruklin Bekam, najstariji sin britanskog fudbalera Dejvida Bekama i modne dizajnerke Viktorije Bekam, potpuno je prekrio tetovažu “mamin dečko” (mama's boy) koju je 2017. godine posvetio majci.

U selu Medđešbodzaš u Mađarskoj ove godine rodila je lubenica kakva se ne viđa svakog dana, pa je tako na imanju Tamaša Darvaša jedna od lubenica dostigla neverovatnih 83,95 kilograma.

Provesti nekoliko sedmica na rajskom grčkom ostrvu, bez troškova smještaja, zaista je moguće.

Azil Syros Cats, koji se nalazi na ostrvu Siros u Grčkoj, nudi besplatan smještaj i hranu svima iz svijeta koji žele da rade pet sati dnevno na brizi o napuštenim mačkama na ostrvu, šest dana sedmično.

Ovaj volonterski program vodi pionirska nevladina organizacija za zaštitu životinja na arhipelagu Kikladi, koja već priprema program za 2027. godinu. Prijave će biti otvorene u septembru 2026.

Volonter sam snosi troškove avionskog prevoza do Grčke i trajekta do ostrva Siros. Ručak, večera i ostali troškovi, osim doručka, nisu uključeni. Obavezno je međunarodno putno osiguranje. Izleti, kupovina i prevoz po samom ostrvu takođe nisu uključeni.

Obaveze volontera

Volonteri rade pet sati dnevno, a njihove obaveze uglavnom se odnose na brigu o mačkama:

• dijeljenje hrane i mijenjanje svježe vode za mačke;
• čišćenje posipa, dezinfekcija kaveza i održavanje zajedničkih prostorija azila;
• davanje lijekova bolesnim mačkama, uvijek pod nadzorom članova tima;
• igranje sa mačkama i druženje s njima tokom slobodnog vremena;
• pomoć pri poslovima poput pranja ćebadi, posuđa i sličnih zadataka.

Uslovi za učešće u programu Syros Cats

Minimalna starost je 18 godina. Potrebno je dobro poznavanje engleskog jezika kako bi komunikacija sa međunarodnim timom bila nesmetana.

Neophodno je da volonter može da ostane najmanje mjesec dana, a prednost će imati kandidati koji mogu da ostanu duže. Takođe je potrebna dobra fizička kondicija kako bi se obavljali neophodni poslovi.

Naravno, iskrena ljubav prema mačkama i strpljenje u radu sa njima predstavljaju osnovne uslove.

Za prijavu i dodatne informacije možete posjetiti njihovu zvaničnu veb-stranicu, gdje objavljuju informacije o volontiranju i imaju direktan kontakt obrazac. Aktivni su i na Instagramu i Facebooku, gdje objavljuju rokove za prijavljivanje.

(Mondo)

Ostrvo Obonjan posljednjih dana ponovo se našlo u stranim medijima i to iz prilično neobičnog razloga. Pominje se u tekstovima o navodnom “kultu” koji se godinama povezuje sa holivudskim glumcem Džaredom Letom i njegovim bendom “Thirty Seconds to Mars”.

Kora lubenice završi u kanti za dvadesetak sekundi, u svakom dvorištu, na svakoj plaži.

To je najskuplja greška koju ljeti pravimo sa voćem, jer lubenica i krvni sudovi imaju vezu koja se najvećim dijelom krije baš u tom bijelom djelu koji bacamo.

Zašto bijeli dio lubenice ne treba bacati

U lubenici se nalazi L-citrulin, aminokiselina koju tijelo pretvara u arginin, a on pomaže da se zidovi krvnih sudova opuste. Crvena pulpa ga ima, ali bijela kora ga ima još više. Na 30 grama kore dolazi i solidna količina proteina, uz hrskavost koja podsjeća na krastavac. Nije slučajno: lubenica i krastavac su rod, ista botanička porodica. Umjesto u kantu, kora ide na rende, u salatu sa maslinovim uljem i solju, ili u turšiju.

Koliko lubenice se povezuje sa efektom na pritisak

Dvije do tri šolje isečene lubenice dnevno, oko 300 do 450 grama, količina je koja se najčešće koristi u istraživanjima o pritisku. Efekat je blag i ne zamjenjuje terapiju. Prema podacima objavljenim u časopisu “Nutrients”, pregled istraživanja o L-citrulinu i zdravlju krvnih sudova pokazuje da suplementacija citrulinom može blago sniziti sistolni pritisak, ali su efekti skromni i razlikuju se od studije do studije. Lubenica i krvni sudovi svakako imaju neku vezu, alil ako pijete lijekove za pritisak ili imate dijabetes, o svakoj promjeni u ishrani razgovarajte sa ljekarom.

Može li lubenica pomoći probavi

Da, ali posredno. Lubenica ima oko 92 odsto vode, a hidratacija je uslov da hrana normalno prolazi kroz crijeva. Kad ste dehidrirani, tijelo povlači tečnost odakle stigne i stolica postaje tvrda.

Šolja isjeckane lubenice ima oko 45 kalorija i 10 grama šećera. To je manje nego u istoj količini trešanja, breskvi ili jabuka. Ta ista šolja daje oko 13 odsto dnevnih potreba za vitaminom C, plus nešto magnezijuma, kalijuma i gvožđa. Lubenica nije kalorična bomba, ali ako brojite ugljene hidrate, gledajte porciju, ne voće.

Sjemenke su druga zanemarena stavka. Ne izazivaju upalu slijepog crijeva, to je stara priča iz komšiluka. Bogate su magnezijumom, cinkom i gvožđem, a kad se osuše i prepeku u tiganju, imaju ukus blaži od suncokretovih.

Kako prepoznati zrelu lubenicu

Kucanje po kori zvuči kao ozbiljna provjera, ali daje najmanje pouzdan rezultat. Pouzdanije je da lubenica bude teška za svoju veličinu, sa mat, ne previše sjajnom korom, i sa žućkastom ili krem mrljom na donjoj strani. Ta mrlja znači da je ležala na zemlji i sazrijevala, a ne da je obrana zelena. Zaobljeni krajevi su bolji znak od izduženog oblika.

Nož koji prođe kroz neopranu koru prenese sve što je na njoj pravo u pulpu. Zato lubenica ide pod mlaz vode i četku prije nego što je presječete, a nož mora biti čist, ne onaj kojim ste maloprije sjekli meso. Cijela lubenica izdrži sedam do deset dana na sobnoj temperaturi, domaća i duže. Isječena ide u frižider, u zatvorenoj posudi, i pojede se za tri do četiri dana.

Likopen, koji lubenici daje crvenu boju, radi u pozadini cijelo vreme. Isti je pigment kao u paradajzu i crvenom grejpfrutu, a povezuje se sa zaštitom srca i krvnih sudova, prenosi Krstarica.

Informacije objavljene na ovom portalu namijenjene su isključivo za informativne svrhe te ne predstavljaju zamjenu za stručni medicinski savjet, dijagnozu ili liječenje. Za sva pitanja u vezi sa svojim zdravstvenim stanjem obratite se ljekaru ili drugom kvalifikovanom zdravstvenom radniku.

Način na koji djeca odrastaju danas značajno se razlikuje od djetinjstva njihovih roditelja. Ono što je nekada bilo sasvim uobičajeno i podrazumijevalo se bez mnogo pitanja, danas je često nezamislivo bez saglasnosti odraslih i pažljivog planiranja, piše YourTango.

Nekada nije bilo ništa neobično da dijete jednostavno pokuca prijatelju na vrata i pita ga da li želi napolje. Danas roditelji uglavnom žele unaprijed da znaju kuda dijete ide, s kim će biti i kada će se vratiti.

Djeca generacije X češće su sama obilazila komšiluk, vozila bicikle i svraćala kod prijatelja bez prethodnog dogovora. Roditelji su se međusobno poznavali, djeca su veliki dio dana provodila napolju, a mnogo se manje razmišljalo o tome ko ih u svakom trenutku nadgleda, prenosi Index.hr.

Vožnja bicikla po komšiluku

Za mnoge koji su odrastali sedamdesetih i osamdesetih godina bicikl je bio glavno prevozno sredstvo. Djeca bi se nalazila s prijateljima i satima vozila po komšiluku, odlazila do parka, igrališta ili prodavnice, često bez toga da roditeljima unaprijed kažu svaki detalj.

Zanimljivo je da su mnogi pripadnici te iste generacije danas kao roditelji mnogo oprezniji. Od svoje djece žele da znaju kuda idu i kojim će putem voziti, a često im unaprijed određuju gdje smiju da idu. Sloboda koju su sami imali kao djeca danas im se nerijetko čini previše rizičnom.

Vrijeme nasamo

Djeca su nekada mnogo više vremena provodila sama ili s vršnjacima, bez stalnog prisustva roditelja. To ne znači da roditelji nisu brinuli o njima, nego je svakodnevica jednostavno izgledala drugačije.

Danas mnoge porodice mnogo više vremena provode zajedno, a roditelji su znatno više uključeni u dječju svakodnevicu. Zbog toga neka djeca čak moraju jasno da kažu da žele malo vremena za sebe, nešto što je prethodnim generacijama uglavnom dolazilo samo od sebe.

Dopisivanje s prijateljima koji žive daleko

Nekada su se prijateljima i rođacima koji su živjeli daleko slala pisma ili razglednice. Za to uglavnom nije trebalo posebno dopuštenje roditelja.

Danas se gotovo sva komunikacija odvija preko mobilnih telefona, interneta i društvenih mreža. Djeca zato često moraju pitati da li smiju da otvore profil na određenoj platformi, koriste aplikaciju za dopisivanje ili razgovaraju s osobama koje ne poznaju uživo.

Roditelji pritom imaju i razloga za oprez jer digitalne platforme, osim lakše komunikacije, donose i probleme poput neprimjerenog sadržaja, internet nasilja i kontakta s nepoznatim osobama.

Dogovaranje slobodnih aktivnosti

Velika je razlika i u načinu na koji djeca provode slobodno vrijeme. Danas roditelji često organizuju gotovo cijeli raspored – od treninga i kurseva do prevoza, termina i kupovine potrebne opreme.

Prije nekoliko decenija dječja druženja bila su mnogo spontanija. Umjesto organizovanog treninga djeca bi jednostavno uzela loptu, okupila ekipu i otišla da igraju fudbal ili košarku u parku.

Za takva druženja nije trebalo mnogo planiranja ni uključivanja roditelja. Danas su spontane igre u komšiluku rjeđe, pa i slobodno vrijeme djece češće zavisi od dogovora i dopuštenja odraslih.

Čuveni ruski pisac Fjodor Dostojevski napisao je da će “ljepota spasiti svijet”.

Iako su izbori ljepote postojali i ranije, tek sredinom 20. vijeka svijet je dobio prvo međunarodno takmičenje koje je ponijelo naziv Mis svijeta.

Sve je počelo 1951. godine, kada je londonski reklamni agent Erik Morli osmislio događaj koji će prerasti u jedno od najpoznatijih takmičenja ljepote na svijetu.

Prvi izbor za Mis svijeta

Istorija ovog prestižnog takmičenja zvanično je počela 15. aprila 1951. godine, dok je veliko finale održano 29. jula iste godine.

Na prvom izboru za Mis svijeta učestvovalo je 26 takmičarki iz Velike Britanije, Danske, Sjedinjenih Američkih Država, Nizozemske, Francuske i Švedske.

Titulu prve zvanične Mis svijeta osvojila je 22-godišnja Šveđanka Kerstin “Kiki” Hokanson, rođena 1929. godine.

Prirodna ljepota koja je osvojila žiri

Kiki Hokanson krasili su krupne plave oči, tamna kosa i vitka figura, ali je, prema tadašnjim izvještajima, najveći utisak ostavila svojim držanjem i samopouzdanjem na sceni.

Njen prirodan izgled i elegantan nastup izdvojili su je među ostalim takmičarkama i donijeli joj pobjedu na prvom izboru za najljepšu ženu svijeta.

Kruna, ogrlica i 1.000 funti

Za istorijsku pobjedu Kiki Hokanson dobila je ček na 1.000 funti, ogrlicu i priliku da se pojavljuje u svjetskim medijima.

U poređenju sa današnjim nagradnim fondovima, taj iznos djeluje simbolično, ali je u to vrijeme predstavljao značajno priznanje za pobjednicu.

Na takmičenju je nosila elegantne modne kombinacije koje su spajale klasičan stil i tadašnje modne trendove, a njen izgled ostao je jedan od najupečatljivijih u istoriji izbora za Mis svijeta.

Postala svjetska senzacija

Pobjeda na prvom izboru za Mis svijeta donijela joj je međunarodnu slavu i otvorila vrata svijeta mode i medija.

Tokom narednih godina Kiki Hokanson postala je jedna od najpoznatijih žena svog vremena, a njeno ime ostalo je upisano u istoriju kao ime prve zvanične Mis svijeta.

Njena pobjeda označila je početak takmičenja koje će decenijama kasnije postati jedan od najgledanijih i najprestižnijih izbora ljepote na svijetu, prenosi Žena Blic.

Salma Hajek i njena 18-godišnja kćerka Valentina Paloma Pino pojavile su se zajedno u novoj epizodi Instagram serijala “Carversations”, snimljenoj tokom kupovine starinske odjeće u Barseloni.

Tokom ljetnjih vrućina većina ljudi posegne za čašom hladne vode kako bi se osvježila. Međutim, rijetko se razmišlja o tome da i pojedine namirnice mogu pomoći u održavanju hidratacije.