VRBAS Media

Kategorija: Zabava

  • Tom Kruz očajnički traži djevojku: “Umorio se od samoće”

    Tom Kruz očajnički traži djevojku: “Umorio se od samoće”

    Glumac Tom Kruz možda jeste jedna od najvećih filmskih zvijezda na svijetu, multimilioner i jedno od najprepoznatljivijih lica Holivuda, ali prema riječima ljudi koji su mu bliski, postoji jedan dio njegovog života koji i dalje ostaje frustrirajuće neriješen – ljubav.

    Izvori bliski 64-godišnjem glumcu rekli su za Dejli Mejl da se Kruz umorio od samoće. Takođe otkrivaju o kojoj bivšoj partnerki odbija da govori i ko je, prema njihovim riječima, “ona koja mu je izmakla”.

    “Tom je frustriran jer ne može da pronađe ljubav, jer se osjeća usamljeno”, rekao je jedan izvor, naglašavajući da ipak nije očajan zbog toga da bude u vezi. Izvor je dodao i da Viktorija Bekam pokušava da ga upozna sa mlađim ženama.

    Kruz svakako nema oskudan ljubavni život. Bio je u braku tri puta – sa Mimi Rodžers, Nikol Kidman, sa kojom ima dvoje djece, i Kejti Holms, sa kojom ima ćerku.

    Tokom godina povezivali su ga i sa nekoliko drugih žena. Najskorije se pričalo da je bio u vezi sa glumicom Anom de Armas (38), iako se ne zna da je Kruz već neko vrijeme bio u ozbiljnoj, dugoj vezi.

    De Armas je u međuvremenu nastavila dalje i započela novu vezu.

    “Tomu je bilo teško da vidi da je nastavila dalje, ali srećan je zbog nje ako je ona srećna”, rekao je izvor.

    Još jedna bivša partnerka koja je nedavno započela novu vezu jeste Kruzova treća supruga, Kejti Holms, iako su njegova osjećanja prema njoj navodno mnogo složenija.

    “Raskid sa Kejti Holms bio je javno poniženje za njega. Mislim da mu je bilo teško da vidi da je nastavila dalje, ali istina je da niko ne zna šta on osjeća. Ne voli da priča o njoj i svi koji su mu bliski znaju da je ne treba pominjati kada je on u blizini”, rekao je izvor.

    Kruz je i dalje blizak sa Konorom i Izabelom, svoje dvoje djece koje je dobio sa Kidman. S druge strane, njegov odnos sa Suri, ćerkom koju ima sa Kejti Holms, potpuno je drugačiji. Njih dvoje su, prema navodima, godinama otuđeni, a Suri je izbacila Kruzovo prezime iz imena koje javno koristi.

    Nije poznato da li je Kruz pokušao da obnovi odnos sa ćerkom. Posljednji put su zajedno fotografisani 2012. godine, piše b92.

     

  • Otkrivena najbrža zvijezda u Mliječnom putu

    Otkrivena najbrža zvijezda u Mliječnom putu

    Međunarodna naučna kolaboracija “Graviti” otkrila je najbržu zvijezdu ikada posmatranu u Mliječnom putu, koja se kreće brzinom većom od 25.000 kilometara u sekundi i kruži oko supermasivne crne rupe Strijelac A u centru galaksije.

    Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu “Nature”, a otkriće je ostvareno na osnovu posmatranja teleskopa Evropske južne opservatorije u pustinji Atakama u Čileu, prenijela je Ansa.

    Zvijezda, nazvana S301, kruži oko Strijelca A po veoma uskoj orbiti koja traje 8,7 godina, a crnoj rupi se približava na udaljenost oko 12 puta veću od rastojanja Zemlje od Sunca, prenosi Tanjug.

    “Ono što je posebno kod ove zvijezde jeste to što kruži oko Strijelca A u veoma uskoj orbiti, za samo 8,7 godina, i približava se crnoj rupi na udaljenosti samo 12 puta većoj od one između Zemlje i Sunca. Ovo nikada ranije nije viđeno”, rekao je Feliks Mang iz Instituta Maks Plank za vanzemaljsku fiziku u Garhingu u Njemačkoj, jedan od autora studije.

    S301 se kreće oko 1.000 puta brže od Zemlje oko Sunca i oko 100.000 puta brže od putničkog aviona.

    Zvijezda prolazi pored crne rupe na udaljenosti sličnoj onoj između Saturna i Sunca.

    Jedan od naučno najznačajnijih aspekata otkrića je to što zvijezda prolazi dovoljno blizu crne rupe da na nju utiču efekti njene rotacije.

    Zbog toga bi mogla da posluži kao svojevrsna sonda za proučavanje dinamike crnih rupa.

    Prema teorijskim modelima, crne rupe imaju sopstvenu rotaciju koja povlači i deformiše prostor-vrijeme.

    “Sa ovom zvijezdom se nadamo da ćemo u narednih 10 godina izmjeriti rotaciju crne rupe. Prvi put bismo mogli direktno da izmjerimo rotaciju masivne crne rupe, što bi predstavljalo fundamentalni test Ajnštajnove teorije”, rekao je koautor studije iz Instituta Maks Plank, Stefan Gilesen.

  • Kćerka poznate srpske pjevačice radi za Melaniju Tramp

    Kćerka poznate srpske pjevačice radi za Melaniju Tramp

    Nikolina Dragojlović (23), kćerka srpske pjevačice Kaje Ostojić, već nekoliko godina živi i studira u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje uspešno gradi sopstvenu karijeru.

    Uspjela je da izgradi impresivan put daleko od domovine, a njen najnoviji poslovni angažman i stil života privlače pažnju javnosti.

    Zanimljivo je da Nikolina sama krči svoj put ka uspjehu u Americi. Dobila je posao u agenciji koja vodi marketinšku kampanju američkog predsjednika Donalda Trampa, a njena majka Kaja je nedavno otkrila da Nikolina blisko sarađuje i sa prvom damom, Melanijom Tramp, prenosi Blic.

    “Ona i dalje radi za Melaniju, super joj je na poslu. Sigurna sam da će ona tek napraviti velike stvari, ja verujem u nju”, izjavila je pjevačica.

    Nikolina je veoma aktivna na društvenoj mreži Instagram, gdje redovno dijeli trenutke iz svakodnevice na Floridi.

    Trenutno boravi u Majamiju, a pratioce je nedavno oduševila luksuzno uređenim stanom.

    Ipak, najveću prašinu podigla je fotografija na kojoj pozira u luksuznom automobilu čija se vrijednost procenjuje na vrtoglavih 500.000 evra. Na ovu objavu odreagovala je i sama Kaja, koja je ispod kćerkine slike ostavila komentar: “Kakva prelepost”.

    Iako Nikolina sada sama zarađuje svoj novac i gradi karijeru u marketingu, Kaja je kroz smijeh priznala da tokom zajedničkih druženja i dalje ona najčešće preuzima ulogu onoga ko plaća račune.

    “Bilo nam je fenomenalno u Americi, uživale smo, obilazile smo dosta toga i baš smo se opustile. Još uvek ja prednjačim u čašćavanju, ali idemo na bolje. Lepo je kada časti”, ispričala je pjevačica.

  • Svadbeni meni u Jugoslaviji iz 1969: Pogledajte šta se tada služilo gostima (FOTO)

    Svadbeni meni u Jugoslaviji iz 1969: Pogledajte šta se tada služilo gostima (FOTO)

    Fotografija starog svadbenog jelovnika iz 1969. godine privukla je pažnju korisnika Reddita i otvorila mali prozor u prošlost, u vrijeme kada su se svečane večere u Jugoslaviji posluživale u nekoliko slijedova.

    Na istom meniju našli su se sarma, nekoliko vrsta mesa, svadbena torta i nezaobilazna Cockta.

    Jelovnik je sačuvan sa svečane večere održane 18. oktobra 1969. godine u Crikvenici, u hotelu “Pavilions Riviera”, odnosno pansionu “Villa Danica”. Već na prvi pogled jasno je da se za goste nije štedjelo, prenosi City magazine.

    Od hladnog predjela do nekoliko vrsta mesa

    Večera je počinjala hladnim narescima, nakon čega je slijedila goveđa supa s domaćim rezancima, a potom goveđi odrezak u crnom vinu.

    Na stolu su se našli i riža na maslacu, krompir, miješana salata, razni domaći kolači i sezonsko voće.

    A to je bio tek početak.

    U nastavku večere služili su se teleće i svinjsko pečenje, piletina uz prženi mladi krompir i varivo od graška na bečki način. Tu je bila i zelena salata, a za kraj svadbena torta i crna kafa.

    Ni svadba u hotelu nije mogla bez sarme

    Posebno zanimljiv detalj nalazi se pri dnu jelovnika, gdje je navedena sarma s kiselim kupusom. Dakle, čak ni na svečanoj večeri u hotelu nije moglo bez jednog od najomiljenijih domaćih specijaliteta.

    Ni piće nije bilo zanemareno. Gosti su mogli da biraju između bijelog vina s Hvara, različitih aperitiva, Cockte, oranžade, mineralne i soda vode.

    Danas, kada su svadbena slavlja često organizovana oko nekoliko pažljivo odabranih specijaliteta, ovakav jelovnik mnogima djeluje izuzetno raskošno.

    Čak i bez informacije o cijeni menija, broj jela govori dovoljno: od predjela, supe i nekoliko vrsta mesa do kolača, voća, torte, kafe i sarme.

    “Klopa zvuči bogovski”

    Fotografija jelovnika izazvala je brojne reakcije na Redditu, a korisnici su počeli da porede nekadašnje svadbene trpeze s današnjim.

    “Klopa zvuči bogovski”, “Al se nekad jelo” i “Kad uporedim s današnjom hranom na svadbama, plače mi se”, samo su neki od komentara.

    Bilo je, međutim, i onih koji smatraju da se svadbeni jelovnici nisu toliko promijenili.

    “Pa i danas je identičan”, napisao je jedan korisnik, dok se među komentatorima razvila i rasprava o tome šta je zapravo značio “goveđi odrezak” na jelovniku iz 1969. godine.

    Više od pola vijeka kasnije, jedan sačuvani komad papira tako je postao podsjetnik na nekadašnje svadbe i trpeze, ali i dokaz da rasprava o tome kada se na svadbama bolje jelo vjerovatno nikada neće biti završena.

  • Bruklin Bekam uklonio tetovažu: Prekida sve veze s majkom (FOTO)

    Bruklin Bekam uklonio tetovažu: Prekida sve veze s majkom (FOTO)

    Bruklin Bekam, najstariji sin britanskog fudbalera Dejvida Bekama i modne dizajnerke Viktorije Bekam, potpuno je prekrio tetovažu “mamin dečko” (mama's boy) koju je 2017. godine posvetio majci.

    Bekam (27) sada preko tog natpisa ima veliku cvjetnu tetovažu, inspirisanu buketom njegove supruge Nikole Pelc sa njihovog vjenčanja 2022. godine.

    Tetovažu je ranije počeo da prekriva, ali je sada natpis posvećen Viktoriji u potpunosti nestao, prenosi britanski portal Metro.

    Bruklin je novu tetovažu pokazao na fotografiji koju je objavio nakon trčanja, a britanski mediji potez tumače kao još jedan javni znak njegovog udaljavanja od roditelja, prenosi Tanjug.

    Na njegovom tijelu već se nalazi više tetovaža posvećenih Nikoli, uključujući njen portret, prikaz njenih očiju, njeno ime i njihove bračne zavjete.

    Istovremeno, čini se da je prepravio i neke ranije tetovaže posvećene ocu Dejvidu. Veliko sidro sa natpisom “tata” (“Dad”), kao i broj “1975”, koji se odnosio na godinu rođenja bivšeg fudbalera, više nisu vidljivi u prvobitnom obliku.

    Sukob između Bruklina i njegove porodice povezuje se sa njegovim odnosom sa Nikolom Pelc, a posebno sa događajima oko njihovog vjenčanja 2022. godine. Bruklin i Nikola od tada su sve otuđeniji od ostatka porodice Bekam.

    Bruklin je ranije objasnio da je preuzeo prezime Pelc-Bekam kako bi odao počast porodici svoje supruge i rekao da bi volio da njihova buduća djeca nose isto dvostruko prezime.

  • Čudo neviđeno u Mađarskoj: Lubenica teška 84 kilograma (VIDEO)

    Čudo neviđeno u Mađarskoj: Lubenica teška 84 kilograma (VIDEO)

    U selu Medđešbodzaš u Mađarskoj ove godine rodila je lubenica kakva se ne viđa svakog dana, pa je tako na imanju Tamaša Darvaša jedna od lubenica dostigla neverovatnih 83,95 kilograma.

    Iz plastenika da bi je iznijeli bila su potrebna mala baštenska kolica.

    Kako je nastala džinovska lubenica?

    Uzgojem lubenica Darvaš se bavi više od tri decenije, ali njegov put do ovakvih divovskih plodova nije bio slučajan. Sve je počelo 1998. godine, kada je u Sjedinjenim Američkim Državama kupio deset sjemenki. Od tada iz godine u godinu bira sjeme najvećih lubenica i upravo njega koristi za narednu sezonu.

    Na taj način farmer je decenijama selektovao biljke koje daju sve krupnije plodove.

    Darvaš je ranije objasnio da je riječ o sorti koja je u američkoj saveznoj državi Arkanzas prvobitno razvijana upravo za takmičenja u uzgoju džinovskih lubenica. Prema njegovim ranijim navodima, u odgovarajućim uslovima pojedini plodovi mogu da dostignu i 150 kilograma.

    Ovogodišnji rezultat za njega je posebno značajan jer je višestruko nadmašio njegov prethodni zapaženi uspjeh. Darvaš je 2023. godine privukao pažnju javnosti lubenicom teškom 63,25 kilograma.

    Sada je, međutim, granica pomjerena za više od 20 kilograma.

    Koliko iznosi svjetski rekord?

    Iako bi 84 kilograma bilo dovoljno da se obična kućna vaga ozbiljno namuči, mađarska lubenica još je daleko od svjetskog rekorda.

    Najveća zvanično zabilježena lubenica na svijetu imala je čak 159 kilograma. Uzgojio ju je Amerikanac Kristofer Kent iz Sevilvila u Tenesiju, a rekord je potvrđen 4. oktobra 2013. godine.

    Za sada jedno je sigurno – za ovu lubenicu izraz “uzmi jednu za ponijeti“ dobija potpuno novo značenje, prenosi Kurir.

  • Grčko ostrvo traži volontere: Smještaj i doručak besplatni, evo šta se očekuje zauzvrat

    Grčko ostrvo traži volontere: Smještaj i doručak besplatni, evo šta se očekuje zauzvrat

    Provesti nekoliko sedmica na rajskom grčkom ostrvu, bez troškova smještaja, zaista je moguće.

    Azil Syros Cats, koji se nalazi na ostrvu Siros u Grčkoj, nudi besplatan smještaj i hranu svima iz svijeta koji žele da rade pet sati dnevno na brizi o napuštenim mačkama na ostrvu, šest dana sedmično.

    Ovaj volonterski program vodi pionirska nevladina organizacija za zaštitu životinja na arhipelagu Kikladi, koja već priprema program za 2027. godinu. Prijave će biti otvorene u septembru 2026.

    Volonter sam snosi troškove avionskog prevoza do Grčke i trajekta do ostrva Siros. Ručak, večera i ostali troškovi, osim doručka, nisu uključeni. Obavezno je međunarodno putno osiguranje. Izleti, kupovina i prevoz po samom ostrvu takođe nisu uključeni.

    Obaveze volontera

    Volonteri rade pet sati dnevno, a njihove obaveze uglavnom se odnose na brigu o mačkama:

    • dijeljenje hrane i mijenjanje svježe vode za mačke;
    • čišćenje posipa, dezinfekcija kaveza i održavanje zajedničkih prostorija azila;
    • davanje lijekova bolesnim mačkama, uvijek pod nadzorom članova tima;
    • igranje sa mačkama i druženje s njima tokom slobodnog vremena;
    • pomoć pri poslovima poput pranja ćebadi, posuđa i sličnih zadataka.

    Uslovi za učešće u programu Syros Cats

    Minimalna starost je 18 godina. Potrebno je dobro poznavanje engleskog jezika kako bi komunikacija sa međunarodnim timom bila nesmetana.

    Neophodno je da volonter može da ostane najmanje mjesec dana, a prednost će imati kandidati koji mogu da ostanu duže. Takođe je potrebna dobra fizička kondicija kako bi se obavljali neophodni poslovi.

    Naravno, iskrena ljubav prema mačkama i strpljenje u radu sa njima predstavljaju osnovne uslove.

    Za prijavu i dodatne informacije možete posjetiti njihovu zvaničnu veb-stranicu, gdje objavljuju informacije o volontiranju i imaju direktan kontakt obrazac. Aktivni su i na Instagramu i Facebooku, gdje objavljuju rokove za prijavljivanje.

    (Mondo)

  • Kako se hrvatsko ostrvo našlo u priči o Džaredu Letu: “Da, ovo je kult”

    Kako se hrvatsko ostrvo našlo u priči o Džaredu Letu: “Da, ovo je kult”

    Ostrvo Obonjan posljednjih dana ponovo se našlo u stranim medijima i to iz prilično neobičnog razloga. Pominje se u tekstovima o navodnom “kultu” koji se godinama povezuje sa holivudskim glumcem Džaredom Letom i njegovim bendom “Thirty Seconds to Mars”.

    Razlog je “Mars Island”, veliko okupljanje obožavalaca benda koje je Leto organizovao upravo na Obonjanu u šibenskom arhipelagu.

    Fotografije sa događaja, na kojima Džared Leto obučen u bijelo stoji pred mnoštvom obožavalaca, godinama se pojavljuju uz priče o neobičnom odnosu muzičara i njegove baze fanova.

    Priča je sada ponovo aktuelna nakon objavljivanja BBC-jevog dokumentarca “Jared Leto: Hollywood's Dark Secret”, u kojem je deset žena iznijelo optužbe za seksualno neprimjereno ponašanje.

    Četiri žene iznijele su ozbiljne optužbe koje se odnose na period od 2002. do 2016. godine, kada su bile tinejdžerke. Između ostalog, Leta optužuju za seksualni napad, seksualni odnos sa maloljetnicom, prijetnju seksualnim napadom i vrbovanje (grooming). Leto je sve optužbe kategorički odbacio.

    Zašto se Obonjan povezuje sa Džaredom Letom

    Zbog novih optužbi strani mediji ponovo su počeli da istražuju njegovu prošlost, a pod lupom su se našla i njegova neobična okupljanja sa obožavaocima. Jedno od njih održano je upravo u Hrvatskoj.

    Obonjan je ostrvo u šibenskom arhipelagu koje danas funkcioniše kao rizort i mjesto za održavanje različitih događaja. Prekriven je borovom šumom, a na njemu se nude glamping i drugi oblici smještaja, restorani, bazen, kao i sadržaji povezani sa velnesom i boravkom u prirodi.

    Zanimljiva je i njegova prošlost. Sedamdesetih godina prošlog vijeka izviđači su tada gotovo divlje ostrvo pretvorili u mjesto za ljetovanje mladih i izgradili potrebnu infrastrukturu. Danas se Obonjan promoviše kao “exclusive event island”, odnosno kao ostrvo namijenjeno organizovanju festivala, konferencija, team buildinga i drugih privatnih događaja.

    U ponudi su i joga, meditacija i druge velnes aktivnosti, a rizort može da primi velike grupe gostiju. Upravo je kombinacija izolovanosti, prirode i mogućnosti organizovanja višednevnih događaja Obonjan učinila zanimljivom lokacijom i za “Thirty Seconds to Mars”.

    Ostrvo je povezano sa Šibenikom Jadrolinijinom brodskom linijom Šibenik – Zlarin – Obonjan – Kaprije – Žirje. Upravo ta izdvojenost od kopna daje Obonjanu poseban ugođaj, ali i objašnjava zašto je bio idealna kulisa za Letov koncept višednevnog druženja sa obožavaocima.

    Kako je Obonjan postao “Mars Island”

    “Thirty Seconds to Mars” godinama je organizovao posebna okupljanja svojih najvjernijih obožavalaca, poznatih kao “The Echelon”. Sve je počelo 2015. godine događajem Camp Mars u Malibuu, svojevrsnim kampom za odrasle koji je uključivao planinarenje, streličarstvo, druženje uz logorsku vatru i muziku. Svako veče završavalo se koncertom znakovitog naziva “Church of Mars”.

    Koncept je kasnije preseljen u Hrvatsku. Na Obonjanu je organizovan “Mars Island”, višednevno druženje sa Letom i bendom koje je kombinovalo muziku, odmor i velnes. Učesnici su plivali, sunčali se i vježbali jogu, a alkohol se na događaju nije služio.

    Portal Air Mail, koji je 2025. godine objavio svjedočenja devet žena o Letovom navodnom neprimjerenom ponašanju, izvijestio je da su među gostima preovlađivale žene i da su učesnice meditirale, pjevale i bose se odmarale u kaftanima pored Leta. Leto je odbacio navode o neprimjerenom ponašanju.

    Fotografije sa Obonjana pokrenule priče o “kultu”

    Upravo su fotografije sa ovakvih okupljanja dale dodatni zamah pričama o “kultu”. Na jednoj od najpoznatijih Leto stoji na litici raširenih ruku i pozira poput Isusa, dok brojni obožavaoci ispod njega zauzimaju sličnu pozu.

    Na drugim fotografijama učesnici obučeni u bijelo sjede na zemlji i slušaju Leta dok im se obraća sa uzvišenog mjesta.

    Prizori su se brzo proširili društvenim mrežama, a cijelo okupljanje mnogima je izgledalo više poput nekog duhovnog retreat-a nego klasičnog druženja rok benda sa obožavaocima.

    Bend se poigravao izrazom “kult”

    Stvar je dodatno zakomplikovao sam bend. “Thirty Seconds to Mar”s nije bježao od poređenja sa kultom, već ih je pretvorio u dio sopstvenog imidža.

    Na društvenim mrežama su 2019. godine objavili fotografiju sa jednog od okupljanja uz poruku: “Da, ovo je kult” i hešteg #MarsIsland.

    Leto je viđen i u majici sa natpisom “Ovo je kult”, a L'Officiel je pisao da je bend svjesno prihvatio priče o svom statusu i pretvorio ih u dio estetike i promocije.

    Drugim riječima, riječ “kult” nije se pojavila samo kao optužba spolja.

    Bend se tim izrazom godinama otvoreno poigravao, što je dodatno zamaglilo granicu između šale, marketinga i načina na koji su njihova okupljanja izgledala ljudima sa strane.

    Da li je na Obonjanu zaista djelovao “kult”?

    Za tvrdnju da je na Obonjanu djelovao kult nema dokaza. Ostrvo je bilo lokacija na kojoj je održano organizovano okupljanje obožavalaca “Thirty Seconds to Mars”, dok se riječ “kult” uz Leta i bend godinama provlači prvenstveno zbog neobične estetike događaja, odnosa benda sa njegovim najvjernijim fanovima i činjenice da su se i sami otvoreno poigravali tim izrazom.

    Obonjan pritom nema nikakvu posebnu povezanost sa Letom ili njegovim bendom. Riječ je o turističkom i event ostrvu koje je decenijama prije “Mars Islanda” služilo za organizovana ljetovanja, a danas se koristi za festivale, konferencije, privatne događaje i druge oblike grupnog turizma, prenosi b92.

  • Dio lubenice koji svi bacamo može biti najkorisniji za krvne sudove

    Dio lubenice koji svi bacamo može biti najkorisniji za krvne sudove

    Kora lubenice završi u kanti za dvadesetak sekundi, u svakom dvorištu, na svakoj plaži.

    To je najskuplja greška koju ljeti pravimo sa voćem, jer lubenica i krvni sudovi imaju vezu koja se najvećim dijelom krije baš u tom bijelom djelu koji bacamo.

    Zašto bijeli dio lubenice ne treba bacati

    U lubenici se nalazi L-citrulin, aminokiselina koju tijelo pretvara u arginin, a on pomaže da se zidovi krvnih sudova opuste. Crvena pulpa ga ima, ali bijela kora ga ima još više. Na 30 grama kore dolazi i solidna količina proteina, uz hrskavost koja podsjeća na krastavac. Nije slučajno: lubenica i krastavac su rod, ista botanička porodica. Umjesto u kantu, kora ide na rende, u salatu sa maslinovim uljem i solju, ili u turšiju.

    Koliko lubenice se povezuje sa efektom na pritisak

    Dvije do tri šolje isečene lubenice dnevno, oko 300 do 450 grama, količina je koja se najčešće koristi u istraživanjima o pritisku. Efekat je blag i ne zamjenjuje terapiju. Prema podacima objavljenim u časopisu “Nutrients”, pregled istraživanja o L-citrulinu i zdravlju krvnih sudova pokazuje da suplementacija citrulinom može blago sniziti sistolni pritisak, ali su efekti skromni i razlikuju se od studije do studije. Lubenica i krvni sudovi svakako imaju neku vezu, alil ako pijete lijekove za pritisak ili imate dijabetes, o svakoj promjeni u ishrani razgovarajte sa ljekarom.

    Može li lubenica pomoći probavi

    Da, ali posredno. Lubenica ima oko 92 odsto vode, a hidratacija je uslov da hrana normalno prolazi kroz crijeva. Kad ste dehidrirani, tijelo povlači tečnost odakle stigne i stolica postaje tvrda.

    Šolja isjeckane lubenice ima oko 45 kalorija i 10 grama šećera. To je manje nego u istoj količini trešanja, breskvi ili jabuka. Ta ista šolja daje oko 13 odsto dnevnih potreba za vitaminom C, plus nešto magnezijuma, kalijuma i gvožđa. Lubenica nije kalorična bomba, ali ako brojite ugljene hidrate, gledajte porciju, ne voće.

    Sjemenke su druga zanemarena stavka. Ne izazivaju upalu slijepog crijeva, to je stara priča iz komšiluka. Bogate su magnezijumom, cinkom i gvožđem, a kad se osuše i prepeku u tiganju, imaju ukus blaži od suncokretovih.

    Kako prepoznati zrelu lubenicu

    Kucanje po kori zvuči kao ozbiljna provjera, ali daje najmanje pouzdan rezultat. Pouzdanije je da lubenica bude teška za svoju veličinu, sa mat, ne previše sjajnom korom, i sa žućkastom ili krem mrljom na donjoj strani. Ta mrlja znači da je ležala na zemlji i sazrijevala, a ne da je obrana zelena. Zaobljeni krajevi su bolji znak od izduženog oblika.

    Nož koji prođe kroz neopranu koru prenese sve što je na njoj pravo u pulpu. Zato lubenica ide pod mlaz vode i četku prije nego što je presječete, a nož mora biti čist, ne onaj kojim ste maloprije sjekli meso. Cijela lubenica izdrži sedam do deset dana na sobnoj temperaturi, domaća i duže. Isječena ide u frižider, u zatvorenoj posudi, i pojede se za tri do četiri dana.

    Likopen, koji lubenici daje crvenu boju, radi u pozadini cijelo vreme. Isti je pigment kao u paradajzu i crvenom grejpfrutu, a povezuje se sa zaštitom srca i krvnih sudova, prenosi Krstarica.

    Informacije objavljene na ovom portalu namijenjene su isključivo za informativne svrhe te ne predstavljaju zamjenu za stručni medicinski savjet, dijagnozu ili liječenje. Za sva pitanja u vezi sa svojim zdravstvenim stanjem obratite se ljekaru ili drugom kvalifikovanom zdravstvenom radniku.

  • Djetinjstvo nekad i sad: Djeca 80-ih živjela su po sasvim drugačijim pravilima

    Djetinjstvo nekad i sad: Djeca 80-ih živjela su po sasvim drugačijim pravilima

    Način na koji djeca odrastaju danas značajno se razlikuje od djetinjstva njihovih roditelja. Ono što je nekada bilo sasvim uobičajeno i podrazumijevalo se bez mnogo pitanja, danas je često nezamislivo bez saglasnosti odraslih i pažljivog planiranja, piše YourTango.

    Nekada nije bilo ništa neobično da dijete jednostavno pokuca prijatelju na vrata i pita ga da li želi napolje. Danas roditelji uglavnom žele unaprijed da znaju kuda dijete ide, s kim će biti i kada će se vratiti.

    Djeca generacije X češće su sama obilazila komšiluk, vozila bicikle i svraćala kod prijatelja bez prethodnog dogovora. Roditelji su se međusobno poznavali, djeca su veliki dio dana provodila napolju, a mnogo se manje razmišljalo o tome ko ih u svakom trenutku nadgleda, prenosi Index.hr.

    Vožnja bicikla po komšiluku

    Za mnoge koji su odrastali sedamdesetih i osamdesetih godina bicikl je bio glavno prevozno sredstvo. Djeca bi se nalazila s prijateljima i satima vozila po komšiluku, odlazila do parka, igrališta ili prodavnice, često bez toga da roditeljima unaprijed kažu svaki detalj.

    Zanimljivo je da su mnogi pripadnici te iste generacije danas kao roditelji mnogo oprezniji. Od svoje djece žele da znaju kuda idu i kojim će putem voziti, a često im unaprijed određuju gdje smiju da idu. Sloboda koju su sami imali kao djeca danas im se nerijetko čini previše rizičnom.

    Vrijeme nasamo

    Djeca su nekada mnogo više vremena provodila sama ili s vršnjacima, bez stalnog prisustva roditelja. To ne znači da roditelji nisu brinuli o njima, nego je svakodnevica jednostavno izgledala drugačije.

    Danas mnoge porodice mnogo više vremena provode zajedno, a roditelji su znatno više uključeni u dječju svakodnevicu. Zbog toga neka djeca čak moraju jasno da kažu da žele malo vremena za sebe, nešto što je prethodnim generacijama uglavnom dolazilo samo od sebe.

    Dopisivanje s prijateljima koji žive daleko

    Nekada su se prijateljima i rođacima koji su živjeli daleko slala pisma ili razglednice. Za to uglavnom nije trebalo posebno dopuštenje roditelja.

    Danas se gotovo sva komunikacija odvija preko mobilnih telefona, interneta i društvenih mreža. Djeca zato često moraju pitati da li smiju da otvore profil na određenoj platformi, koriste aplikaciju za dopisivanje ili razgovaraju s osobama koje ne poznaju uživo.

    Roditelji pritom imaju i razloga za oprez jer digitalne platforme, osim lakše komunikacije, donose i probleme poput neprimjerenog sadržaja, internet nasilja i kontakta s nepoznatim osobama.

    Dogovaranje slobodnih aktivnosti

    Velika je razlika i u načinu na koji djeca provode slobodno vrijeme. Danas roditelji često organizuju gotovo cijeli raspored – od treninga i kurseva do prevoza, termina i kupovine potrebne opreme.

    Prije nekoliko decenija dječja druženja bila su mnogo spontanija. Umjesto organizovanog treninga djeca bi jednostavno uzela loptu, okupila ekipu i otišla da igraju fudbal ili košarku u parku.

    Za takva druženja nije trebalo mnogo planiranja ni uključivanja roditelja. Danas su spontane igre u komšiluku rjeđe, pa i slobodno vrijeme djece češće zavisi od dogovora i dopuštenja odraslih.