Kategorija: Zabava

  • Kako se hrvatsko ostrvo našlo u priči o Džaredu Letu: “Da, ovo je kult”

    Kako se hrvatsko ostrvo našlo u priči o Džaredu Letu: “Da, ovo je kult”

    Ostrvo Obonjan posljednjih dana ponovo se našlo u stranim medijima i to iz prilično neobičnog razloga. Pominje se u tekstovima o navodnom “kultu” koji se godinama povezuje sa holivudskim glumcem Džaredom Letom i njegovim bendom “Thirty Seconds to Mars”.

    Razlog je “Mars Island”, veliko okupljanje obožavalaca benda koje je Leto organizovao upravo na Obonjanu u šibenskom arhipelagu.

    Fotografije sa događaja, na kojima Džared Leto obučen u bijelo stoji pred mnoštvom obožavalaca, godinama se pojavljuju uz priče o neobičnom odnosu muzičara i njegove baze fanova.

    Priča je sada ponovo aktuelna nakon objavljivanja BBC-jevog dokumentarca “Jared Leto: Hollywood's Dark Secret”, u kojem je deset žena iznijelo optužbe za seksualno neprimjereno ponašanje.

    Četiri žene iznijele su ozbiljne optužbe koje se odnose na period od 2002. do 2016. godine, kada su bile tinejdžerke. Između ostalog, Leta optužuju za seksualni napad, seksualni odnos sa maloljetnicom, prijetnju seksualnim napadom i vrbovanje (grooming). Leto je sve optužbe kategorički odbacio.

    Zašto se Obonjan povezuje sa Džaredom Letom

    Zbog novih optužbi strani mediji ponovo su počeli da istražuju njegovu prošlost, a pod lupom su se našla i njegova neobična okupljanja sa obožavaocima. Jedno od njih održano je upravo u Hrvatskoj.

    Obonjan je ostrvo u šibenskom arhipelagu koje danas funkcioniše kao rizort i mjesto za održavanje različitih događaja. Prekriven je borovom šumom, a na njemu se nude glamping i drugi oblici smještaja, restorani, bazen, kao i sadržaji povezani sa velnesom i boravkom u prirodi.

    Zanimljiva je i njegova prošlost. Sedamdesetih godina prošlog vijeka izviđači su tada gotovo divlje ostrvo pretvorili u mjesto za ljetovanje mladih i izgradili potrebnu infrastrukturu. Danas se Obonjan promoviše kao “exclusive event island”, odnosno kao ostrvo namijenjeno organizovanju festivala, konferencija, team buildinga i drugih privatnih događaja.

    U ponudi su i joga, meditacija i druge velnes aktivnosti, a rizort može da primi velike grupe gostiju. Upravo je kombinacija izolovanosti, prirode i mogućnosti organizovanja višednevnih događaja Obonjan učinila zanimljivom lokacijom i za “Thirty Seconds to Mars”.

    Ostrvo je povezano sa Šibenikom Jadrolinijinom brodskom linijom Šibenik – Zlarin – Obonjan – Kaprije – Žirje. Upravo ta izdvojenost od kopna daje Obonjanu poseban ugođaj, ali i objašnjava zašto je bio idealna kulisa za Letov koncept višednevnog druženja sa obožavaocima.

    Kako je Obonjan postao “Mars Island”

    “Thirty Seconds to Mars” godinama je organizovao posebna okupljanja svojih najvjernijih obožavalaca, poznatih kao “The Echelon”. Sve je počelo 2015. godine događajem Camp Mars u Malibuu, svojevrsnim kampom za odrasle koji je uključivao planinarenje, streličarstvo, druženje uz logorsku vatru i muziku. Svako veče završavalo se koncertom znakovitog naziva “Church of Mars”.

    Koncept je kasnije preseljen u Hrvatsku. Na Obonjanu je organizovan “Mars Island”, višednevno druženje sa Letom i bendom koje je kombinovalo muziku, odmor i velnes. Učesnici su plivali, sunčali se i vježbali jogu, a alkohol se na događaju nije služio.

    Portal Air Mail, koji je 2025. godine objavio svjedočenja devet žena o Letovom navodnom neprimjerenom ponašanju, izvijestio je da su među gostima preovlađivale žene i da su učesnice meditirale, pjevale i bose se odmarale u kaftanima pored Leta. Leto je odbacio navode o neprimjerenom ponašanju.

    Fotografije sa Obonjana pokrenule priče o “kultu”

    Upravo su fotografije sa ovakvih okupljanja dale dodatni zamah pričama o “kultu”. Na jednoj od najpoznatijih Leto stoji na litici raširenih ruku i pozira poput Isusa, dok brojni obožavaoci ispod njega zauzimaju sličnu pozu.

    Na drugim fotografijama učesnici obučeni u bijelo sjede na zemlji i slušaju Leta dok im se obraća sa uzvišenog mjesta.

    Prizori su se brzo proširili društvenim mrežama, a cijelo okupljanje mnogima je izgledalo više poput nekog duhovnog retreat-a nego klasičnog druženja rok benda sa obožavaocima.

    Bend se poigravao izrazom “kult”

    Stvar je dodatno zakomplikovao sam bend. “Thirty Seconds to Mar”s nije bježao od poređenja sa kultom, već ih je pretvorio u dio sopstvenog imidža.

    Na društvenim mrežama su 2019. godine objavili fotografiju sa jednog od okupljanja uz poruku: “Da, ovo je kult” i hešteg #MarsIsland.

    Leto je viđen i u majici sa natpisom “Ovo je kult”, a L'Officiel je pisao da je bend svjesno prihvatio priče o svom statusu i pretvorio ih u dio estetike i promocije.

    Drugim riječima, riječ “kult” nije se pojavila samo kao optužba spolja.

    Bend se tim izrazom godinama otvoreno poigravao, što je dodatno zamaglilo granicu između šale, marketinga i načina na koji su njihova okupljanja izgledala ljudima sa strane.

    Da li je na Obonjanu zaista djelovao “kult”?

    Za tvrdnju da je na Obonjanu djelovao kult nema dokaza. Ostrvo je bilo lokacija na kojoj je održano organizovano okupljanje obožavalaca “Thirty Seconds to Mars”, dok se riječ “kult” uz Leta i bend godinama provlači prvenstveno zbog neobične estetike događaja, odnosa benda sa njegovim najvjernijim fanovima i činjenice da su se i sami otvoreno poigravali tim izrazom.

    Obonjan pritom nema nikakvu posebnu povezanost sa Letom ili njegovim bendom. Riječ je o turističkom i event ostrvu koje je decenijama prije “Mars Islanda” služilo za organizovana ljetovanja, a danas se koristi za festivale, konferencije, privatne događaje i druge oblike grupnog turizma, prenosi b92.

  • Dio lubenice koji svi bacamo može biti najkorisniji za krvne sudove

    Dio lubenice koji svi bacamo može biti najkorisniji za krvne sudove

    Kora lubenice završi u kanti za dvadesetak sekundi, u svakom dvorištu, na svakoj plaži.

    To je najskuplja greška koju ljeti pravimo sa voćem, jer lubenica i krvni sudovi imaju vezu koja se najvećim dijelom krije baš u tom bijelom djelu koji bacamo.

    Zašto bijeli dio lubenice ne treba bacati

    U lubenici se nalazi L-citrulin, aminokiselina koju tijelo pretvara u arginin, a on pomaže da se zidovi krvnih sudova opuste. Crvena pulpa ga ima, ali bijela kora ga ima još više. Na 30 grama kore dolazi i solidna količina proteina, uz hrskavost koja podsjeća na krastavac. Nije slučajno: lubenica i krastavac su rod, ista botanička porodica. Umjesto u kantu, kora ide na rende, u salatu sa maslinovim uljem i solju, ili u turšiju.

    Koliko lubenice se povezuje sa efektom na pritisak

    Dvije do tri šolje isečene lubenice dnevno, oko 300 do 450 grama, količina je koja se najčešće koristi u istraživanjima o pritisku. Efekat je blag i ne zamjenjuje terapiju. Prema podacima objavljenim u časopisu “Nutrients”, pregled istraživanja o L-citrulinu i zdravlju krvnih sudova pokazuje da suplementacija citrulinom može blago sniziti sistolni pritisak, ali su efekti skromni i razlikuju se od studije do studije. Lubenica i krvni sudovi svakako imaju neku vezu, alil ako pijete lijekove za pritisak ili imate dijabetes, o svakoj promjeni u ishrani razgovarajte sa ljekarom.

    Može li lubenica pomoći probavi

    Da, ali posredno. Lubenica ima oko 92 odsto vode, a hidratacija je uslov da hrana normalno prolazi kroz crijeva. Kad ste dehidrirani, tijelo povlači tečnost odakle stigne i stolica postaje tvrda.

    Šolja isjeckane lubenice ima oko 45 kalorija i 10 grama šećera. To je manje nego u istoj količini trešanja, breskvi ili jabuka. Ta ista šolja daje oko 13 odsto dnevnih potreba za vitaminom C, plus nešto magnezijuma, kalijuma i gvožđa. Lubenica nije kalorična bomba, ali ako brojite ugljene hidrate, gledajte porciju, ne voće.

    Sjemenke su druga zanemarena stavka. Ne izazivaju upalu slijepog crijeva, to je stara priča iz komšiluka. Bogate su magnezijumom, cinkom i gvožđem, a kad se osuše i prepeku u tiganju, imaju ukus blaži od suncokretovih.

    Kako prepoznati zrelu lubenicu

    Kucanje po kori zvuči kao ozbiljna provjera, ali daje najmanje pouzdan rezultat. Pouzdanije je da lubenica bude teška za svoju veličinu, sa mat, ne previše sjajnom korom, i sa žućkastom ili krem mrljom na donjoj strani. Ta mrlja znači da je ležala na zemlji i sazrijevala, a ne da je obrana zelena. Zaobljeni krajevi su bolji znak od izduženog oblika.

    Nož koji prođe kroz neopranu koru prenese sve što je na njoj pravo u pulpu. Zato lubenica ide pod mlaz vode i četku prije nego što je presječete, a nož mora biti čist, ne onaj kojim ste maloprije sjekli meso. Cijela lubenica izdrži sedam do deset dana na sobnoj temperaturi, domaća i duže. Isječena ide u frižider, u zatvorenoj posudi, i pojede se za tri do četiri dana.

    Likopen, koji lubenici daje crvenu boju, radi u pozadini cijelo vreme. Isti je pigment kao u paradajzu i crvenom grejpfrutu, a povezuje se sa zaštitom srca i krvnih sudova, prenosi Krstarica.

    Informacije objavljene na ovom portalu namijenjene su isključivo za informativne svrhe te ne predstavljaju zamjenu za stručni medicinski savjet, dijagnozu ili liječenje. Za sva pitanja u vezi sa svojim zdravstvenim stanjem obratite se ljekaru ili drugom kvalifikovanom zdravstvenom radniku.

  • Djetinjstvo nekad i sad: Djeca 80-ih živjela su po sasvim drugačijim pravilima

    Djetinjstvo nekad i sad: Djeca 80-ih živjela su po sasvim drugačijim pravilima

    Način na koji djeca odrastaju danas značajno se razlikuje od djetinjstva njihovih roditelja. Ono što je nekada bilo sasvim uobičajeno i podrazumijevalo se bez mnogo pitanja, danas je često nezamislivo bez saglasnosti odraslih i pažljivog planiranja, piše YourTango.

    Nekada nije bilo ništa neobično da dijete jednostavno pokuca prijatelju na vrata i pita ga da li želi napolje. Danas roditelji uglavnom žele unaprijed da znaju kuda dijete ide, s kim će biti i kada će se vratiti.

    Djeca generacije X češće su sama obilazila komšiluk, vozila bicikle i svraćala kod prijatelja bez prethodnog dogovora. Roditelji su se međusobno poznavali, djeca su veliki dio dana provodila napolju, a mnogo se manje razmišljalo o tome ko ih u svakom trenutku nadgleda, prenosi Index.hr.

    Vožnja bicikla po komšiluku

    Za mnoge koji su odrastali sedamdesetih i osamdesetih godina bicikl je bio glavno prevozno sredstvo. Djeca bi se nalazila s prijateljima i satima vozila po komšiluku, odlazila do parka, igrališta ili prodavnice, često bez toga da roditeljima unaprijed kažu svaki detalj.

    Zanimljivo je da su mnogi pripadnici te iste generacije danas kao roditelji mnogo oprezniji. Od svoje djece žele da znaju kuda idu i kojim će putem voziti, a često im unaprijed određuju gdje smiju da idu. Sloboda koju su sami imali kao djeca danas im se nerijetko čini previše rizičnom.

    Vrijeme nasamo

    Djeca su nekada mnogo više vremena provodila sama ili s vršnjacima, bez stalnog prisustva roditelja. To ne znači da roditelji nisu brinuli o njima, nego je svakodnevica jednostavno izgledala drugačije.

    Danas mnoge porodice mnogo više vremena provode zajedno, a roditelji su znatno više uključeni u dječju svakodnevicu. Zbog toga neka djeca čak moraju jasno da kažu da žele malo vremena za sebe, nešto što je prethodnim generacijama uglavnom dolazilo samo od sebe.

    Dopisivanje s prijateljima koji žive daleko

    Nekada su se prijateljima i rođacima koji su živjeli daleko slala pisma ili razglednice. Za to uglavnom nije trebalo posebno dopuštenje roditelja.

    Danas se gotovo sva komunikacija odvija preko mobilnih telefona, interneta i društvenih mreža. Djeca zato često moraju pitati da li smiju da otvore profil na određenoj platformi, koriste aplikaciju za dopisivanje ili razgovaraju s osobama koje ne poznaju uživo.

    Roditelji pritom imaju i razloga za oprez jer digitalne platforme, osim lakše komunikacije, donose i probleme poput neprimjerenog sadržaja, internet nasilja i kontakta s nepoznatim osobama.

    Dogovaranje slobodnih aktivnosti

    Velika je razlika i u načinu na koji djeca provode slobodno vrijeme. Danas roditelji često organizuju gotovo cijeli raspored – od treninga i kurseva do prevoza, termina i kupovine potrebne opreme.

    Prije nekoliko decenija dječja druženja bila su mnogo spontanija. Umjesto organizovanog treninga djeca bi jednostavno uzela loptu, okupila ekipu i otišla da igraju fudbal ili košarku u parku.

    Za takva druženja nije trebalo mnogo planiranja ni uključivanja roditelja. Danas su spontane igre u komšiluku rjeđe, pa i slobodno vrijeme djece češće zavisi od dogovora i dopuštenja odraslih.

  • Ovako je izgledala prva mis svijeta (VIDEO)

    Ovako je izgledala prva mis svijeta (VIDEO)

    Čuveni ruski pisac Fjodor Dostojevski napisao je da će “ljepota spasiti svijet”.

    Iako su izbori ljepote postojali i ranije, tek sredinom 20. vijeka svijet je dobio prvo međunarodno takmičenje koje je ponijelo naziv Mis svijeta.

    Sve je počelo 1951. godine, kada je londonski reklamni agent Erik Morli osmislio događaj koji će prerasti u jedno od najpoznatijih takmičenja ljepote na svijetu.

    Prvi izbor za Mis svijeta

    Istorija ovog prestižnog takmičenja zvanično je počela 15. aprila 1951. godine, dok je veliko finale održano 29. jula iste godine.

    Na prvom izboru za Mis svijeta učestvovalo je 26 takmičarki iz Velike Britanije, Danske, Sjedinjenih Američkih Država, Nizozemske, Francuske i Švedske.

    Titulu prve zvanične Mis svijeta osvojila je 22-godišnja Šveđanka Kerstin “Kiki” Hokanson, rođena 1929. godine.

    Prirodna ljepota koja je osvojila žiri

    Kiki Hokanson krasili su krupne plave oči, tamna kosa i vitka figura, ali je, prema tadašnjim izvještajima, najveći utisak ostavila svojim držanjem i samopouzdanjem na sceni.

    Njen prirodan izgled i elegantan nastup izdvojili su je među ostalim takmičarkama i donijeli joj pobjedu na prvom izboru za najljepšu ženu svijeta.

    Kruna, ogrlica i 1.000 funti

    Za istorijsku pobjedu Kiki Hokanson dobila je ček na 1.000 funti, ogrlicu i priliku da se pojavljuje u svjetskim medijima.

    U poređenju sa današnjim nagradnim fondovima, taj iznos djeluje simbolično, ali je u to vrijeme predstavljao značajno priznanje za pobjednicu.

    Na takmičenju je nosila elegantne modne kombinacije koje su spajale klasičan stil i tadašnje modne trendove, a njen izgled ostao je jedan od najupečatljivijih u istoriji izbora za Mis svijeta.

    Postala svjetska senzacija

    Pobjeda na prvom izboru za Mis svijeta donijela joj je međunarodnu slavu i otvorila vrata svijeta mode i medija.

    Tokom narednih godina Kiki Hokanson postala je jedna od najpoznatijih žena svog vremena, a njeno ime ostalo je upisano u istoriju kao ime prve zvanične Mis svijeta.

    Njena pobjeda označila je početak takmičenja koje će decenijama kasnije postati jedan od najgledanijih i najprestižnijih izbora ljepote na svijetu, prenosi Žena Blic.

  • Kćerka Salme Hajek ukrala šou (VIDEO)

    Kćerka Salme Hajek ukrala šou (VIDEO)

    Salma Hajek i njena 18-godišnja kćerka Valentina Paloma Pino pojavile su se zajedno u novoj epizodi Instagram serijala “Carversations”, snimljenoj tokom kupovine starinske odjeće u Barseloni.

    Valentina je u opuštenom razgovoru zadirkivala majku zbog neobičnih emotikona u njenoj Instagram biografiji, a zatim joj pomagala da izabere odjevnu kombinaciju.

    Iskreni modni savjeti

    Hajek je pohvalila kćerkinu kreativnost i istančan ukus, dok je Valentina bez ustručavanja odbacila jedan od njenih izbora, što je izazvalo smijeh tokom snimanja.

    Valentina, koju glumica ima sa suprugom Fransoa-Anrijem Pinoom, rijetko se pojavljuje u javnosti, iako je sa majkom prisustvovala dodjeli Oskara 2023. godine i još nekoliko velikih događaja.

     

    View this post on Instagram

     

    A post shared by Instagram (@instagram)

  • Ovo je najbolja namirnica za ljeto: Rashlađuje i tokom najvrelijih dana

    Ovo je najbolja namirnica za ljeto: Rashlađuje i tokom najvrelijih dana

    Tokom ljetnjih vrućina većina ljudi posegne za čašom hladne vode kako bi se osvježila. Međutim, rijetko se razmišlja o tome da i pojedine namirnice mogu pomoći u održavanju hidratacije.

    Ovo je najbolja namirnica za ljeto: Povrće koje rashlađuje i tokom najvrelijih dana

    Među njima se posebno izdvaja krastavac – jednostavno i lako dostupno povrće koje je idealan izbor za tople dane.

    Krastavac sadrži oko 95 do 96 odsto vode, zbog čega spada među namirnice sa najvećim udjelom tečnosti. Upravo zato predstavlja odličan izbor tokom visokih temperatura, kada organizam znojenjem gubi više tečnosti.

    Ima veoma malo kalorija

    Osim što doprinosi hidrataciji, krastavac ima veoma malo kalorija, pa je pogodan za lagane ljetnje obroke, salate i užine.

    Dobra hidratacija ne zavisi samo od unosa vode, već i od minerala poput kalijuma i magnezijuma, koji pomažu u održavanju ravnoteže tečnosti u organizmu. Krastavac sadrži ove važne minerale, zbog čega je posebno koristan nakon boravka na suncu ili lagane fizičke aktivnosti.

    Najbolji izbor su domaći, sezonski krastavci, prepoznatljivi po čvrstoj kori i intenzivnoj zelenoj boji. Preporučuje se da se čuvaju u frižideru, ali ih je dobro izvaditi desetak minuta prije konzumacije kako bi njihov ukus bio izraženiji, prenosi B92.

    Pomaže u nadoknadi tečnosti

    Iako je voda i dalje najvažniji napitak za nadoknadu tečnosti, ishrana bogata voćem i povrćem može dodatno pomoći organizmu da ostane hidriran.

    Krastavac je jedan od najboljih primjera namirnice koja na jednostavan način doprinosi osvježenju i nadoknadi izgubljene tečnosti tokom toplih ljetnjih dana.

    Zato, kada sljedeći put budete pripremali obrok ili tražili laganu užinu, nekoliko kriški svježeg krastavca može biti odličan izbor za osvježenje i dodatnu hidrataciju organizma.

  • Nova mapa Evrope: Uz Srbiju piše “daljinski upravljač”, uz Hrvatsku “ništa”

    Nova mapa Evrope: Uz Srbiju piše “daljinski upravljač”, uz Hrvatsku “ništa”

    Na društvenim mrežama pojavila se ilustracija Evrope koja svakoj državi pripisuje po jedan poznati izum ili dostignuće.

     Međutim, upravo ono što piše uz zemlje bivše Jugoslavije izazvalo je brojne reakcije i polemike među korisnicima

    Tesla u središtu rasprave

    Mapa, koju je objavila Fejsbuk stranica GeoMapped, uz svaku evropsku državu navodi po jedan “poznati izum”. Dok su Rusija, Njemačka, Italija i druge zemlje povezane s prepoznatljivim dostignućima, uz Hrvatsku stoji oznaka “Nothing” (ništa), što je izazvalo negodovanje dijela korisnika.

    Na mapi je, između ostalog, Rusija povezana s periodnim sistemom elemenata, Velika Britanija s računarima, Njemačka s automobilima, Italija s radio-aparatom, a Portugal s kompasom.

    Kada je riječ o zemljama bivše Jugoslavije, uz Srbiju stoji “daljinski upravljač”. Ovaj izum često se povezuje s Nikolom Teslom, koji je 1898. godine u Njujorku predstavio radio-upravljani čamac i time postavio temelje bežičnog upravljanja.

    To je izazvalo dodatnu raspravu, budući da je Tesla rođen u Smiljanu, na području današnje Hrvatske, u porodici Milutina Tesle, srpskog pravoslavnog sveštenika, i majke Georgine.

    Reakcije na društvenim mrežama

    Kako prenosi Dnevno.hr, brojni korisnici iz Hrvatske negodovali su zbog toga što je izum povezan s Teslom u potpunosti pripisan Srbiji, dok je uz Hrvatsku ostavljena oznaka “ništa”.

    U komentarima su podsjećali na izume i dostignuća koja se tradicionalno povezuju s Hrvatskom, poput nalivpera, kravate, padobrana, električnog hiperautomobila Rimac, antibiotika Sumamed, pa čak i tehnologije koja je doprinijela razvoju MP3 formata.

    Na istoj mapi Bosni i Hercegovini pripisana je “poljoprivreda”, dok uz Sjevernu Makedoniju, kao i uz Hrvatsku, stoji oznaka “Nothing”.

    Riječ je o sadržaju zabavnog karaktera

    Važno je naglasiti da je riječ o sadržaju zabavnog karaktera, kakav se često dijeli na društvenim mrežama upravo zato što izaziva polemike.

    Autori mape nisu objasnili prema kojim kriterijumima su pojedinim državama dodijeljeni određeni izumi niti su naveli metodologiju na osnovu koje su napravili izbor.

    Zbog toga ovakvu ilustraciju ne treba posmatrati kao istorijski pregled niti kao naučno utemeljenu klasifikaciju.

    Takođe, tvrdnja da neka država “nije dala ništa” ne može se shvatiti doslovno, jer su istorija nauke i tehnološkog razvoja znatno složenije, a za mnoge izume zasluge dijele različiti pronalazači, kompanije i države, prenosi Telegraf.

  • Ljetovanje u Jugoslaviji: Kako je nekada izgledao odlazak na more (VIDEO)

    Ljetovanje u Jugoslaviji: Kako je nekada izgledao odlazak na more (VIDEO)

    Za milione ljudi širom bivše Jugoslavije ljetovanje nije bilo samo godišnji odmor.

    Bio je to događaj kojem se radovalo mjesecima unaprijed, porodični ritual i uspomena koja se i danas prepričava sa osmijehom.

    Nije bilo interneta, aplikacija za rezervaciju smještaja niti navigacije koja vas vodi do odredišta. Ipak, odlazak na Jadran bio je jedan od najiščekivanijih trenutaka u godini.

    Pripreme su trajale danima

    Sve je počinjalo mnogo prije polaska. Koferi su se pakovali danima, a u automobil je trebalo smjestiti gotovo cijelu kuću. Peškiri, suncobran, gumeni dušek, lopte, rekviziti za plažu, frižider-torba, pa čak i poneki lonac ili šerpa, morali su pronaći svoje mjesto.

    Ko je imao fiću, stojadina, „stojku“, tristaća ili juga, dobro zna koliko je svaki centimetar prostora bio dragocjen. Na krovni nosač vezivali su se koferi i šatori, dok su djeca na zadnjem sjedištu sjedjela stiješnjena između torbi i dušeka na naduvavanje.

    Na put se kretalo u zoru, često već oko tri ili četiri sata ujutro, kako bi se izbjegle najveće vrućine.

    Dok je otac vozio, majka je držala geografsku kartu i pazila da se ne promaši skretanje, a djeca su svakih pola sata postavljala isto pitanje: „Jesmo li stigli?“

    Put do mora bio je posebna avantura

    Jadranska magistrala bila je prepuna automobila sa tablicama iz svih krajeva tadašnje države. Klima-uređaja nije bilo, prozori su bili širom otvoreni, radio je svirao najveće hitove tog vremena, a putovanje je trajalo satima.

    Ali nikome to nije smetalo.

    Prva pauza bila je gotovo obavezna. Na haubi automobila ili drvenom stolu pored puta otvarali su se domaći sendviči sa parizerom, pohovane šnicle ili piletina, kuvana jaja, paradajz, sokovi i kafa iz termosa. Danas zvuči jednostavno, ali mnogi će reći da nijedan restoran nije mogao da zamijeni taj doručak.

    A onda bi se, poslije dugih sati vožnje, iza posljednje krivine konačno ukazalo more. Bio je to trenutak koji se nije mogao opisati riječima. Djeca su jedva čekala da istrče iz automobila i potrče prema vodi.

    Ljetovanje za sve

    Malo ko je odsjedao u luksuznim hotelima. Mnoge porodice ljetovale su u sindikalnim odmaralištima svojih preduzeća ili u kampovima uz samu obalu.

    U odmaralištima nije bilo velikih razlika među gostima. Direktori, radnici i njihove porodice zajedno su sjedjeli za stolom, igrali šah, karte ili boćali, dok su djeca bez problema sklapala prijateljstva koja su trajala godinama.

    Mnogi se i danas sjećaju kako su svakog ljeta na istom mjestu ponovo sretali drugare iz Sarajeva, Skoplja, Zagreba, Ljubljane, Beograda ili Titograda.

    Plaža bez telefona bila je sasvim dovoljna

    Na plaži nije bilo bluetooth zvučnika, influensera ni beskrajnog fotografisanja. Čuli su se samo talasi, dječji smijeh i lopta koja leti preko improvizovane mreže za odbojku.

    Gradile su se kule od pijeska, skupljale školjke, ronilo za kamenčićima, igrale se karte i „Ne ljuti se, čovječe“, dok su odrasli satima razgovarali sa ljudima koje su tek upoznali.

    Bilo je to vrijeme kada se prijateljstvo moglo sklopiti za nekoliko minuta.

    Sitnice koje bude najljepše uspomene

    Neka ljetna zadovoljstva danas su gotovo nestala, ali ih mnogi i dalje pamte.

    Providne plastične sandale koje su čuvale stopala od morskih ježeva.

    Prodavac koji plažom nosi korpu i glasno doziva: „Krofne sa džemom! Krofne sa čokoladom!“

    Sladoled u kugli ili plastičnoj loptici koja je poslije postajala omiljena igračka na plaži.

    Razglednice koje su se posljednjeg dana slale rodbini uz nezaobilaznu poruku: „Puno pozdrava sa sunčanog Jadrana.“

    I foto-aparat sa filmom od 24 ili 36 snimaka. Fotografisalo se pažljivo jer nije bilo brisanja i ponavljanja. Tek po povratku kući, kada bi se razvile fotografije, vidjelo se da li je uspomena uspjela.

    Večeri koje se ne zaboravljaju

    Nakon dana provedenog na plaži svi su se sređivali za večernju šetnju rivom ili korzom.

    Miris pečenog kukuruza, palačinki i sladoleda širio se ulicama, dok su sa terasa hotela dopirali zvuci žive muzike. Djeca su jurila balone, odrasli ispijali Cocktu ili neko drugo hladno piće, a more je bilo kulisa najljepših ljetnih večeri.

    Više od običnog odmora

    Možda tada nije bilo luksuznih apartmana, klima-uređaja, interneta ni društvenih mreža. Ali bilo je nečega što danas mnogima nedostaje – osjećaja bezbrižnosti.

    Ljetovanje u Jugoslaviji nije bilo potraga za savršenom fotografijom niti trka za što skupljim smještajem. Bilo je to vrijeme kada je put bio dio avanture, kada su nepoznati ljudi lako postajali prijatelji, a deset dana na moru ostavljalo uspomene koje traju cijeli život.

    Zato mnogi i danas, čim osjete miris mora ili čuju neku staru ljetnju pjesmu, makar na trenutak ponovo postanu djeca koja nestrpljivo čekaju da otac zatvori gepek, majka još jednom provjeri da li je sve spakovano i automobil konačno krene prema moru.

    Jer tada odlazak na more nije bio samo godišnji odmor.

    Bio je mali praznik, prenosi CdM.

     

  • Trend iz Jugoslavije vraća se u kuhinje: Sve više ljudi bira ovo rješenje

    Trend iz Jugoslavije vraća se u kuhinje: Sve više ljudi bira ovo rješenje

    Godinama su modernim kuhinjama dominirali sjajni frontovi, ravne linije i minimalistički dizajn.

    Iako je takav stil i dalje veoma popularan, sve više vlasnika domova okreće se toplijim i nostalgičnijim rješenjima koja prostoru daju poseban karakter.

    Upravo zato jedan detalj iz kuhinja naših baka ponovo osvaja enterijere i postaje sve traženiji među ljubiteljima uređenja doma.

    Zavjese umjesto vrata na ormarićima

    Umjesto klasičnih vrata na donjim kuhinjskim elementima, sve češće se postavljaju platnene zavjese od prirodnih materijala.

    Takve zavjese umjesto vrata na kuhinjskim ormarićima bile su čest detalj u domovima širom nekadašnje Jugoslavije.

    Ovaj retro detalj unosi toplinu u prostor, čini kuhinju prijatnijom i odlično se uklapa u sve popularnije stilove uređenja poput vintage, rustikalnog, cottagecore i wabi-sabi stila.

    Ako vam je dosadio izgled stare kuhinje, a elementi su i dalje u dobrom stanju, nije potrebno ulagati veliki novac u potpunu renovaciju. Zavjese mogu biti jednostavan i veoma pristupačan način da prostor dobije potpuno novo lice.

    Umjesto kupovine novih frontova, dovoljno je skinuti vrata s pojedinih ormarića, na primjer ispod sudopere, i postaviti zavjesu pomoću tanke šipke ili sajle.

    Velika prednost ovog rješenja je što boje i uzorke možete mijenjati kad god poželite, pa ih čak prilagođavati godišnjim dobima.

    Praktične prednosti

    Osim što izgledaju dekorativno, zavjese imaju i praktične prednosti.

    Posebno su korisne u manjim kuhinjama jer ne zauzimaju dodatni prostor prilikom otvaranja, za razliku od klasičnih vrata ormarića. Tako omogućavaju brži i lakši pristup stvarima koje svakodnevno koristite.

    Za dugotrajnost i jednostavnije održavanje preporučuje se izbor prirodnih materijala poput kvalitetnog pamuka ili lana. Oni dobro podnose često pranje i dugo zadržavaju uredan izgled.

    Jedan nedostatak ipak postoji

    Jedini nedostatak ovog retro trenda jeste to što tkanina lakše upija prašinu, kuhinjsku masnoću i mirise nego klasična vrata ormarića. Zato je zavjese potrebno redovno prati kako bi kuhinja uvijek izgledala uredno i svježe.

    Praktično rješenje je imati dva kompleta zavjesa. Dok je jedan na pranju, drugi se može odmah postaviti, pa kuhinja ni u jednom trenutku ne ostaje bez svog dekorativnog detalja.

    Trendovi u uređenju doma posljednjih godina sve više favorizuju prirodne materijale, toplije boje i detalje koji bude osjećaj nostalgije. Upravo zato ovakva rješenja ponovo pronalaze mjesto u modernim domovima, pokazujući da za veliku promjenu često nije potrebno veliko ulaganje, prenosi Dnevno.

  • Zmija visila iznad volana: “Okačio je kao mirišljavu jelkicu” (VIDEO)

    Zmija visila iznad volana: “Okačio je kao mirišljavu jelkicu” (VIDEO)

    Korisnici društvenih mreža bili su iznenađeni snimkom iz Sjenice koji je preplavio internet ovih dana. Naime, vlasnik automobila je snimio kako sa njegovih vrata visi – zmija.

    Visila je tik iznad volana, pokušavajući da se oslobodi, a kako je uspjela da se zaglavi u vratima automobila – nije poznato.

    Ovaj nesvakidašnji prizor je nasmijao mnoge korisnike.

    “Okačio je kao mirišljavu jelkicu”, glasi jedan od komentara.

    Pešter je planinsko područje sa specifičnom klimom, kamenjarima, pašnjacima i vodenim tokovima, susreti sa zmijama u prirodi tokom toplijih mjeseci nisu rijetkost.