Osnovna škola „Dositej Obradović“ u Banjaluci, koja već 147 godina obrazuje generacije učenika, obogatila je svoju biblioteku za 200 publikacija koje je školi poklonio vršilac dužnosti direktora Arhiva Vojvodine, dr Nebojša Kuzmanović.
Malo je obrazovnih ustanova koje svoju istoriju mogu da ispisuju kroz tri vijeka. Među njima je banjalučki „Dositej“, škola koja je počela s radom davne 1879. godine i koja danas ima oko 600 učenika.
Od austrougarskog perioda, preko dvije Jugoslavije i burnih ratnih vremena, pa sve do današnje Republike Srpske, kroz njene učionice prolazile su generacije Banjalučana. Mijenjale su se države, nazivi škole, školske zgrade i obrazovni sistemi, ali je njena osnovna misija ostala ista – obrazovanje i vaspitanje mladih.
Direktor škole Milan Grujić istakao je značaj njegovanja tradicije i ulaganja u znanje novih generacija, čemu će doprinijeti i nove publikacije u školskoj biblioteci. Dar je uručen u duhu manifestacije „Dani Srbije u Srpskoj“ i saradnje među ustanovama, posebno s Arhivom Vojvodine, koji ove godine obilježava 100 godina postojanja.
Prema Globalnom indeksu kompanije Oxford Economics, norveški Bergen je prvi na listi najboljih gradova za život u Evropi, a slijede ga Grenobl i Bern, zahvaljujući visokom standardu i balansiranom životu.
Izračunati šta tačno jedan grad čini savršenim mjestom za život izuzetno je složen zadatak. Za razliku od godišnjih rang-lista magazina Time Out, koje se oslanjaju na ankete među lokalnim stanovništvom o noćnom životu, kulturi, zelenim površinama i pješačkoj pristupačnosti, analitičari kompanije Oxford Economics primijenili su strogo analitički pristup.
U svom Globalnom indeksu gradova za 2026. godinu (Global Cities Index), u sklopu kojeg je obuhvaćeno 1.000 najvećih svjetskih urbanih centara, fokusirali su se na pet ključnih kriterijuma:
Jednakost prihoda
Visinu plata
Troškove stanovanja
Očekivani životni vijek
Rekreaciju i kulturne sadržaje
Iako je zlatnu medalju na globalnom nivou odnio australijski glavni grad Kanbera – prije svega zahvaljujući vrhunskom zdravstvenom sistemu, titula najboljeg evropskog grada pripala je norveškom gradu Bergenu.
Smješten unutar fjorda Bjufjorden i okružen dramatičnim planinskim vrhovima, ovaj norveški grad nudi jedinstven životni stil – mjesto gdje radni dan na dobro plaćenom poslu možete završiti planinarenjem već u sumrak.
Bergen je ostvario izvanredne rezultate zahvaljujući besprijekornom balansu između poslovnog i privatnog života. Plate su visoke, jaz u bogatstvu izuzetno je mali, a vrhunska Univerzitetska bolnica Haukeland osigurava visok standard zdravstvene zaštite, što se direktno odražava na rekordno dug životni vijek stanovnika, prenosi B92.
Srebrnu medalju u evropskoj konkurenciji (četvrto mjesto globalno) osvojio je francuski Grenobl. Poznat kao „prestonica Alpa“, Grenobl je bio pobjednik ove liste 2024. godine, a i dalje bilježi vrhunske rezultate spajajući snažan sektor naučnih istraživanja sa svjetski poznatim skijalištima u neposrednoj blizini. Grad je idealan za stručnjake u tehnološkom sektoru koji vikende žele da provode na skijaškim stazama.
Treće mjesto u Evropi (peto globalno) pripalo je Bernu. Švajcarska prestonica uspješno spaja prepoznatljivu efikasnost s opuštenim ritmom života. Bern se ističe po funkcionalnim javnim službama, izuzetno visokoj kupovnoj moći građana i čistom, niskostresnom urbanom dizajnu koji omogućava vrhunski životni standard bez svakodnevne gužve tipične za metropole.
Od 5. oktobra se za pojedine znakove horoskopa otvara nepresušni izvor novca koji teče mjesec za mjesecom sve do zime.
Oktobarski blagoslov ove godine ima tri adresanta. Tri horoskopska znaka ulaze u najbogatiji dio godine, a novac im ne stiže jednom, nego u talasima, mjesec za mjesecom, sve do decembra.
Od 5. oktobra sva tri znaka ulaze u finansijski ciklus u kome se prihodi stalno obnavljaju i to neće biti jednokratna sreća, već tok novca koji se sam nadoknađuje.
Djevica: Svaki mjesec od oktobra donosi nešto novo
Devici oktobar donosi ono na šta je dugo čekala, uplatu, dogovor ili potvrdu. To je tek prvi korak.
Nakon prve uplate stiže druga prilika, a nakon drugog dogovora treći poziv. Trenutna konstelacija pokreće finansijsku kuću
Device od 5. oktobra i drži taj tok otvorenim sve do zime, prenosi B92.
Novembar otvara novi izvor prihoda, dodatni posao ili saradnju sa redovnom mjesečnom naknadom. Do decembra Devica ima najmanje dva stabilna izvora novca koji rade uporedo.
Ribe: Oktobarski blagoslov stiže kroz drugu osobu
Ribe u oktobru dobijaju važnu informaciju ili ponudu od nekoga iz najbližeg okruženja, a baš taj oktobarski blagoslov otvara finansijski kanal koji teče sve do decembra.
Nije to pomoć koja se pruži jednom pa se zaboravi, nego početak zajedničkog prihoda koji raste iz mjeseca u mjesec.
Energija ovog perioda direktno jača partnerski sektor Riba i taj izvor ne presušuje. Novembar donosi proširenje, više posla, više novca, veći obim saradnje. Ribe do zime ne razmišljaju o tome hoće li biti prihoda, nego biraju između više ponuda.
Bik: Staro ulaganje konačno počinje da se vraća
Biku se od kraja oktobra vraća ono što je odavno uložio, kroz isplatu, dug koji se naplaćuje ili posao koji je mirovao. Prvi novac dolazi tiho, bez najave i lako ga je potrošiti prije nego što se primijeti koliko ga zapravo ima. Do decembra se na taj priliv nadovezuje još jedan kanal, stabilniji od prvog.
Najveća zamka ovog ciklusa nije nedostatak prilika, nego navika da se prva uplata potroši kao da je posljednja. Kad novac počne da stiže u talasima, lako je povjerovati da će uvijek biti tako i olabaviti ono što ga je pokrenulo.
Devica, Ribe i Bik zato kroz zimu treba da drže isti ritam koji su uhvatili krajem oktobra. Tok je otvoren, ali se hrani odlukama, ne čekanjem.
Nije riječ o metafori, već o konkretnom novcu koji sva tri znaka mogu da očekuju:
Oktobar: Prva uplata, dogovor ili ponuda koja pokreće sve
Novembar: Novi izvor prihoda koji se dodaje na postojeći
Decembar: Zatvaranje ciklusa s punim računom i jasnom slikom za dalje
Ovakva postavka se ne vraća sljedećih 12 godina. Prozor za sva tri znaka ostaje otvoren od 5. oktobra do sredine decembra. Ko u tom periodu napravi makar jedan korak naprijed, osjetiće finansijsku razliku do kraja godine.
Oktobarski blagoslov je tu, tok je otvoren. Jedino pitanje je koliko ćete iz njega zahvatiti.
Sin manekenke Sindi Kraford i biznismena Renda Gerbera, Presli, preminuo je u 27. godini života, prema izvještaju sudskog vještaka iz Los Anđelesa.
U izveštaju je navedeno da je Gerber preminuo u centru za rehabilitaciju, ali više detalja o uzroku smrti za sada nije dostupno, prenio je danas ABC.
Gerber, brat manekenke i glumice Kaje Gerber, bavio se modelingom i sa 15 godina potpisao ugovor sa agencijom “IMG Models”.
Šetao je pistama tokom nedelja mode za modne kuće “Moschino” i “Dolce & Gabbana”, a učestvovao je i u kampanjama za “Calvin Klein”, “Celine” i druge brendove.
Otvoreno je govorio o problemima sa mentalnim zdravljem i zloupotrebom droga, kao i o liječenju nakon što je 2019. godine optužen za vožnju pod dejstvom alkohola.
Tokom 2024. godine objavljivao je serijal video-snimaka pod nazivom “Ponedeljkom o mentalnom zdravlju”.
Njegova sestra Kaja Gerber prošlog mjeseca je u intervjuu za “Vog” govorila o javnoj borbi svog brata sa zavisnošću i pohvalila ga što je otvoreno govorio o svojim problemima.
Gerber je dodala da su njeni roditelji veći dio života bili veoma povučeni i nisu javno dijelili porodične probleme, dok je njen brat odlučio da o njima otvoreno govori, prenose “Nezavisne“.
Banjalučanin Davor Kasapović, vokalni solista nakon dugogodišnje pauze ponovo se vratio svojoj velikoj ljubavi – muzici. Učešće u emisiji „Nikad nije kasno“ otvorilo je novo poglavlje njegovog muzičkog puta.
O povratku na scenu, iskustvu u takmičenju i planovima za budućnost govorio je za VrbasMedia portal.
Kada se prvi put javila ljubav prema muzici i da li ste već tada znali da će muzika imati posebno mjesto u vašem životu?
„Ljubav prema muzici javila se još kada sam imao pet ili šest godina. Volio sam da pjevam, posebno na kućnim druženjima mojih roditelja i njihovih prijatelja. Uglavnom se slušala narodna muzika, pa je ljudima bilo zanimljivo kada bih kao dijete zapjevao neku pjesmu.
Sjećam se i upisa u osnovnu muzičku školu. Na prijemnom mi je nastavnica solfeđa rekla da otpjevam neku dječiju pjesmicu. Ja sam se postidio i nisam znao nijednu. Rekao sam joj: „Ja zaista ne znam nijednu dječiju pjesmicu, ali mogu otpjevati Miroslava Jelića, ako može.“ Tako sam, na neki način, upravo zahvaljujući tome ušao u muzičku školu. “
Sjećate li se svog prvog javnog nastupa? Kako je izgledao taj trenutak i kakve emocije vas danas vežu za njega?
“Kako da ne. Bilo je to sredinom devedesetih, u jednom teškom periodu. Moje društvo i ja okupili smo se oko ideje da napravimo bend. U početku sam svirao bubnjeve, zatim sam prešao na bas gitaru, a onda sam počeo i da pjevam.
Prvi javni nastup imali smo u decembru 1995. godine, u dvorani Obilićevo, na večeri rok amatera u Banjoj Luci. To mi je ostalo u posebnom sjećanju jer sam imao ogromnu tremu. Mislim da se nisam ni pomjerio od mikrofona. Samo sam čekao da sve prođe i da mogu sići sa scene.
Kasnije je uslijedila gitarijada u Prijedoru, gdje smo osvojili drugo mjesto. Kada danas pogledam na sve to, ostanu prije svega lijepe uspomene.”
Kako se zvao Vaš prvi bend i kako su izgledali Vaši prvi muzički koraci, nastupi i demo snimci?
“Bend se u početku zvao „Stanje šoka“. Kasnije smo promijenili naziv u „Raskršće“. Imali smo svoje pjesme, a sve je počelo praktično iz garaže – probe, vježbanje i druženje.
Imali smo i nekoliko svojih autorskih pjesama. Jedan od prvih zvaničnih demo-snimaka bila je pjesma „Povedi me“, koju smo snimali u studiju Zorana Šuvića. U tom periodu nam je pomagao i Miroslav Janjanin, koji je učestvovao u radu na nekim dijelovima pjesama.
Bili su to naši prvi ozbiljniji koraci i danas su mi ti snimci i uspomene posebno dragi.”
Koji su ljudi najviše uticali na Vas u tom periodu?
“Bilo je mnogo ljudi i muzičara koje smo pratili. U Banjaluci su tada „Viteški predstavnici“ bili veoma popularni i pratili smo njihov rad, nastupe i ono što su stvarali.
Kasnije sam dosta odrastao uz pop muziku. Slušao sam izvođače poput Harija Mata Harija i Dina Merlina, ali i grupe poput „Riblje čorbe“ i „EKV-a“. Sve je to na neki način određivalo muzičke pravce koji su me zanimali.
Ipak, kao pjevač sam uvijek više naginjao pop muzici.”
U jednom trenutku ste odlučili da napravite veliku pauzu od muzike. Šta je presudilo da 2005. godine napustite aktivno bavljenje pjevanjem?
“Kao bend smo imali probe, svirke i nastupe. U jednom trenutku neki članovi su otišli na odsluženje vojnog roka, pa nam se pridružio moj prijatelj Marko Cvijić, sjajan pjevač i instrumentalista.
Tada smo počeli da radimo u manjim sastavima, kao duo ili trio, i svirali po banjalučkim kafićima. To mi se dopalo. Sjećam se prvih honorara, ali i činjenice da sam tada još išao u srednju školu, a već svirao po kafanama. Bio je to period brzog odrastanja.
Nakon što sam diplomirao, došao sam na životnu raskrsnicu. Završio sam studije i želio sam da idem u Beograd, da pokušam nešto ozbiljnije u muzici. Međutim, za to su tada bila potrebna velika sredstva i nisam vidio pravu priliku.
Dobio sam mogućnost da se posvetim ekonomiji i, iako mi je bilo teško, odlučio sam da napustim muziku. “
Da li ste tokom svih tih godina osjećali da muzika zapravo nikada nije otišla iz Vašeg života?
“Jesam. Muzika mi je sve vrijeme nedostajala. Kada god bi se održavao neki koncert ili bih čuo nešto vezano za muziku, uvijek bih pomislio: „Zašto ja nisam nastavio?“ Mislim da ta ljubav nikada nije nestala. Samo je bila potisnuta drugim životnim obavezama.”
Šta je bio pravi okidač da nakon toliko godina ponovo uzmete mikrofon i odlučite da se vratite muzici?
“Životne okolnosti su dovele do toga. U jednom trenutku sam odlučio da stanem sa poslom i više vremena posvetim porodici.
Još ranije sam supruzi rekao da, ako ikada dođemo u situaciju da nam treba dodatni izvor finansija, ja uvijek mogu da se vratim mikrofonu. I, onda sam jednog dana, tokom ručka, rekao porodici: „Mislim da je vrijeme da se ponovo aktiviram.“
Tako je sve polako krenulo. Ponovo sam počeo da sviram po kafićima i lokalima. U početku mi je bilo neobično jer je prošlo oko 15 godina. Došle su nove generacije, novi repertoar i drugačija muzika, ali sam se vrlo brzo ponovo pronašao. “
Zašto ste odlučili da upravo kroz emisiju „Nikad nije kasno“ napravite taj veliki povratak?
“Na inicijativu porodice, supruge i oca, došla je ideja da pokušam nešto više. Televizija je organizovala audiciju i ja sam razmišljao: „Hajde da probam.“
Prijavio sam se i nakon nekog vremena pozvali su me na snimanje intervjua. Kasnije sam dobio poziv da sam, od nekoliko stotina prijavljenih kandidata, ušao među 70 takmičara.
To je za mene bila velika scena i veliki izazov. Imao sam osjećaj da sam sebi ostao dužan da pokušam i da vidim dokle mogu da idem.”
Šta ste očekivali kada ste prvi put stali na scenu „Nikad nije kasno“, a šta Vas je tokom takmičenja najviše iznenadilo?
“Nisam imao velika očekivanja. Volim da testiram sebe i da vidim gdje sam i šta mogu. Nisam razmišljao o tome da moram biti pobjednik. Poslije prvog nastupa, međutim, reakcije žirija, publike, ali i ljudi iz Banjaluke bile su mi velika potvrda da ono što radim ima smisla i da treba da nastavim.“
Kako biste danas opisali iskustvo učešća u emisiji?
“Bilo je to veliko iskustvo, veliki izazov, ali i velika prilika. Sama činjenica da sam nakon toliko godina ponovo stao na veliku scenu za mene je mnogo značila. Emisija mi je omogućila da testiram sebe, da vidim gdje sam nakon toliko godina pauze i, što je najvažnije, da ponovo osjetim onu energiju koju sam nekada imao.”
Da li je učešće u emisiji ispunilo Vaša očekivanja i šta Vam je ono konkretno donijelo nakon nastupa?
“Jeste. Čak bih rekao da mi je donijelo i više nego što sam očekivao. Dobio sam potvrdu da nisam pogriješio što sam se vratio muzici. Reakcije publike i žirija pokazale su mi da još uvijek mogu da doprem do ljudi i da ono što radim ima svoju vrijednost. To mi je dalo dodatni motiv da nastavim i da napravim nešto ozbiljnije.”
Kako ste doživjeli reakcije publike i žirija, posebno kada ste vidjeli da Vaš glas i energija dopiru do ljudi koji Vas ranije nisu poznavali?
“To mi je bila velika potvrda. Nisam unaprijed postavljao sebi nikakve velike ciljeve, ali kada sam vidio reakcije ljudi koji me ranije nisu poznavali, shvatio sam da muzika zaista može da poveže ljude. Posebno mi je značila reakcija mog grada. Sve to mi je pokazalo da sam na pravom putu i da treba da ostanem u muzici.”
Posebno emotivan dio Vaše priče jeste podrška porodice. Koliko Vam je njihova podrška značila tokom cijelog ovog puta?
“Mnogo. Bez njihove podrške vjerovatno se ne bih ni odlučio na ovaj korak. Upravo su porodica, supruga i otac bili ti koji su me podstakli da izađem iz neke svoje zone komfora i pokušam ponovo. Kada imate ljude koji vjeruju u vas, onda je mnogo lakše napraviti taj prvi korak.”
Koliko je poseban bio osjećaj kada ste na velikoj televizijskoj sceni nastupili zajedno sa sinom? Šta Vam taj trenutak danas znači?
“To mi je bila kruna svega. Andrija je počeo da svira gitaru i u početku nisam tome pridavao veliki značaj. Mislio sam da će to biti neka prolazna faza. Međutim, on je muziku zaista ozbiljno shvatio. Počeo je da vježba, napreduje i da se sve više posvećuje gitari. Kada sam vidio koliko je napredovao, zajedno smo krenuli dalje i taj izlazak na scenu bio mi je posebno emotivan. Najljepši trenutak bio mi je kada mi je poslije rekao: „Hvala, tata, što si me poveo.“
Nas dvojica na sceni imali smo zaista lijepu energiju. On je odlično svirao i mislim da je to uspomena koja će nam ostati cijeli život.
Andrija danas već ima svoj bend, „Fuzija“, sa kojim ima ozbiljnije nastupe. Mislim da je pred njim lijepa budućnost.”
Kada pogledate svoj muzički put – od prvih nastupa, preko duge pauze, do velike televizijske scene – postoji li nešto što biste danas uradili drugačije?
“Što se muzike tiče, možda sam trebalo da budem istrajniji i uporniji. To je vjerovatno jedino što bih promijenio. Volim svoj poziv, volim publiku i scenu. Bilo da je riječ o klubu ili nekom drugom javnom nastupu, uvijek sa velikom pozitivnošću čekam taj trenutak.
Provodiš dva-tri sata sa publikom i ta energija koju dobiješ od ljudi za mene je jedna od najljepših stvari koje mogu da doživim.“
Kakav je danas Vaš odnos prema muzici – da li je ona ponovo hobi, ozbiljna karijera ili nešto između?
“Ne gledam na muziku samo kao na hobi. Sada već želim da uradim nešto ozbiljnije, posebno na autorskom planu.
Mislim da je došlo vrijeme da napravim sljedeći korak.”
Kakvi su Vaši planovi za budućnost? Možemo li očekivati nove pjesme, nastupe, autorske projekte ili možda nešto potpuno novo?
“U najavi je moj prvi singl. Jedna pjesma je već u radu, a još jedna je u pripremi.
Nakon toga želim da idemo prema albumu. Volio bih da napravimo neku vrstu krune cijele moje muzičke priče. Ne želim ništa da forsiram, krenućemo od prve pjesme, pa ćemo vremenom vidjeti u kojem će pravcu sve to ići.”
Postoji li pjesma koju posebno želite snimiti ili otpjevati, a koju do sada niste imali priliku da predstavite publici?
“Za sada bih ipak pustio da prva pjesma govori sama za sebe. Ona je u radu i mislim da je najbolje da krenemo korak po korak.
.Postoje ideje i još jedna pjesma je u pripremi, a nakon toga ćemo vidjeti kako će se sve razvijati i u kojem pravcu će ići album.”
Šta biste danas poručili ljudima koji su nekada odustali od svog sna i misle da je za povratak možda kasno?
“Nikada nije kasno. Ja sam napravio pauzu od oko 15 godina, pa sam se ponovo vratio. Mislim da čovjek nikada ne treba potpuno da odustane od onoga što voli. Možda život nekada napravi pauzu, možda dođu druge obaveze i okolnosti, ali ako ljubav prema nečemu ostane, uvijek postoji mogućnost da se čovjek vrati. Važno je samo da vjerujete u sebe, da budete uporni i da, kada se ukaže prilika, napravite taj korak.”
Mumija žene iz egipatske elite, sahranjena prije više od tri milenijuma, i dalje izgleda kao da vrišti, širom otvorenih usta zamrznutih ispod lanenih zavoja.
Naučnici koji su je nedavno ponovo ispitali modernim tehnikama snimanja vjeruju da odgovor ne leži u grešci tokom mumifikacije, već u rijetkoj i slabo shvaćenoj mišićnoj reakciji koja se može desiti tačno u trenutku smrti.
Mumija, poznata pod nadimkom “Žena koja vrišti”, otkrivena je 1935. godine u Tebi i bila je sahranjena u blizini grobnice Senmuta, kraljevskog arhitekte koji je služio kraljici Hatšepsut tokom 18. egipatske dinastije.
Decenijama se njen izobličen izraz lica pripisivao traljavom ili lošem balzamovanju. Međutim, kada su istraživači detaljnije ispitali kvalitet njene sahrane, ova teorija je počela da pada u vodu.
Sahrana dostojna elite
Dokazi ne podržavaju teoriju da je mumifikacija obavljena na brzinu ili nepažljivo.
Prema pisanju magazina “Popular Mechanics”, tijelo žene, laneni zavoji i njena raskošna perika bili su prekriveni uvoznim tamjanom i smolom kleke, izuzetno skupim materijalima rezervisanim isključivo za sahrane osoba visokog društvenog statusa.
Tamjan je, prema istorijskim izvještajima, dopremljen iz kraljevstva Punt, regije poznate po izvozu zlata i aromatičnih smola, a u Egipat je stigao preko ljudi koji su radili za kraljicu Hatšepsut.
Pored smola, njena perika takođe ukazuje na visoke troškove i vrhunsku tehničku veštinu.
Nije bila napravljena od ljudske kose, već od vlakana palme urme, ofarbana rijetkom crvenkastom kanom i posuta finom mješavinom kvarca, magnetita i albita.
Sve ovo jasno ukazuje na to da nije riječ o sahrani koja je obavljena traljavo ili nezainteresovano.
Ostala je samo jedna misterija u vezi sa procesom balzamovanja: unutrašnji organi ove žene nisu bili izvađeni, osušeni i smješteni u kanopske vaze, što je bila uobičajena praksa tog vremena.
Na tijelu nije pronađen nijedan rez koji bi objasnio ovaj neobičan propust.
Šta su otkrili skeneri?
Godine 2024., radiolog specijalizovan za mumije Sahar Selim sa Univerziteta u Kairu, u saradnji sa Samijom El-Mergani iz egipatskog Ministarstva turizma i antikviteta, ispitala je mumiju koristeći niz neinvazivnih metoda.
Istraživanje je obuhvatilo sve, od rendgenskih snimaka i kompjuterske tomografije (CT) do skenirajuće elektronske mikroskopije, koja bilježi detalje površine u izuzetno visokoj rezoluciji.
Korišćene su i Furijeova transformaciona infracrvena spektroskopija (FTIR) i rendgenska difrakcija, dve tehnike koje omogućavaju analizu molekularne i kristalne strukture materijala.
Ipak, čak ni uz upotrebu svih ovih modernih tehnika, istraživači nisu uspjeli da precizno utvrde tačan uzrok njene smrti. Skeneri su, međutim, otkrili dosta detalja o njenom životu. Prema navodima istraživačkog tima, riječ je o ženi visokoj oko 1,52 metra, što je bio prosjek za to vrijeme, a preminula je u dobi od oko 48 godina. Njeni zubi i zglobovi već su pokazivali znakove habanja.
Ruke su joj bile položene uz tijelo, a ne prekrštene na grudima – poza koja je bila strogo rezervisana isključivo za članove kraljevske porodice.
Skeneri su tako potvrdili da, iako je njena sahrana bila izuzetno raskošna, ona nije rođena u kraljevskoj porodici.
Bolna smrt sačuvana 3.000 godina
Istraživači sada vjeruju da je njen izraz lica najverovatnije posljedica “mrtvačkog grča” (cadaveric spasm), rijetkog fenomena u kojem se određeni mišići “zaključaju” u trenutku smrti, obično kao posljedica ekstremnog bola ili panike.
Za razliku od mrtvačke ukočenosti (rigor mortis), koja se javlja postepeno i izaziva ukrućivanje cijelog tijela, mrtvački grč pogađa samo određene grupe mišića i dešava se u sekundi.
U studiji, objavljenoj u naučnom časopisu “Frontiers in Medicine”, istraživači su napisali: “Izraz lica mumije koja kao da vrišti mogao bi se protumačiti kao posljedica mrtvačkog mišićnog grča, što ukazuje na to da je žena umrla vrišteći u nevjerovatnoj agoniji ili bolu”.
Šta je tačno izazvalo taj posljednji trenutak patnje, zauvijek će ostati nepoznato.
Među mogućim scenarijima su srčani udar, moždani udar, pucanje aneurizme ili čak ujed zmije otrovnice, prenosi Euronews. Međutim, istraživači na tijelu nisu pronašli nikakve tragove ujeda.
Možete da osjetite atmosferu nekog grada šetajući njegovim ulicama i obilazeći najpoznatije znamenitosti, ali ako želite pravi, autentični uvid u njegov život, trebalo bi da posetite njegove barove, piše Time Out.
Kada su u pitanju najbolji barovi, oni upućuju na “European Bar Guide”, koji je upravo objavio godišnju rang-listu 100 najboljih mjesta za piće širom kontinenta.
Na sajtu navode da barove ocjenjuju “jednostavno na osnovu toga koliko dobro rade ono što žele da rade: spektakl, atmosferu, društvenu scenu, zanimljive običaje, lokalnu kulturu i, naravno, kvalitet i izbor pića”, a jedno posebno neobično mjesto zauzelo je prvo mesto.
Szimpla Kert, prvi budimpeštanski ruin bar, ove godine našao se na vrhu liste. Smješten je u napuštenoj fabrici, a piće je počeo da služi još 2002. godine.
Budimpešta je poznata po ruin barovima – lokalima smještenim u napuštenim ili zapuštenim zgradama, sa eklektičnim enterijerom i izrazito neobičnom atmosferom – a ovaj lokal bio je pionir među njima. Kako navodi vodič za barove, posjeta mjestu Szimpla Kert djeluje “kao ulazak u portal u drugu dimenziju”.
Disko-kugle i lampice okačene su gotovo svuda, muzika glasno svira, a gosti sjede na svemu – od tankih stolica i udobnih sofa do prepravljenih automobila – unutar prostora koji podsjeća na lavirint, prenosi N1.
Na drugom mjestu našao se Retsins Lucifernum, neobična kombinacija muzeja i bara smještena u staroj masonskoj vili u Brižu. Ovo je intimno mjesto koje istovremeno može da primi najviše 20 gostiju, a radno vrijeme varira, pa je najbolje unaprijed provjeriti kada je otvoreno.
Treće mjesto zauzeo je La Fleur en Papier Doré u Briselu, dok su među prvih pet još Goupil Le Fol, takođe u belgijskoj prestonici, i Zlatna Ribica u Sarajevu.
Mlada glumica Inde Navaret (25) dobila je ulogu u Marvelovom filmu, odbila je da glumi sa Leonardom Dikaprijem, a sve glasnije se govori i o mogućnosti da bi mogla da se nađe među kandidatkinjama za Oskara, prenosi The Sun.
Ova 25-godišnja brineta iz Arizone sve više privlači pažnju u trci za nagradu za najbolju glumicu zahvaljujući ulozi u ovogodišnjem iznenađujućem filmskom hitu, natprirodnom hororu “Obsession”.
Film je napisao i režirao Kari Barker, a u njemu stidljivi i nespretni radnik u prodavnici muzičke opreme Ber, kog igra Majkl Džonston, od detinjstva gaji snažna osjećanja prema svojoj najboljoj prijateljici Niki, koju tumači Inde.
Od brojnih odbijenica do velikog uspjeha
Iako sada djeluje kao da je preko noći postala zvijezda, Inde je i prije ovog uspjeha imala uloge u serijama “Superman & Lois” i Netfliksovoj drami “13 Reasons Why”.
Ipak, priznala je da je prije nego što je dobila ulogu u “Obsessionu” doživjela brojne odbijenice.
Sada se, prema riječima jednog uglednog producenta, nalazi na “svačijoj kratkoj listi”, dok Page Six navodi da je odbila nekoliko ponuda vrijednih više miliona dolara.
Iako to može da zvuči iznenađujuće za glumicu koja je tek relativno skoro dospjela u centar pažnje, Inde trenutno ima pune ruke posla. Nedavno je potvrđeno da će biti zvijezda narednog Marvelovog filma o Iks-menima, čija se premijera očekuje 2028. godine.
Promijenila 11 škola prije 15. godine
Rođena kao Danijel Fabijola Navaret, buduća zvijezda pohađala je čak 11 različitih škola prije nego što je napunila 15 godina, a porodica se često selila širom Sjedinjenih Američkih Država. Razlog je bio njen otac Meksikanac, koji je bio pilot u marincima.
Umjesto da česte selidbe doživljava kao prepreku, Inde ih je koristila kao priliku da iznova gradi svoj identitet. Tokom jedne od selidbi sebi je dala nadimak “Inde”, inspirisan njenom nezavisnom ličnošću, a to ime danas koristi i profesionalno.
Nakon razvoda roditelja, njen život postao je stabilniji, pa je uglavnom živjela sa majkom Australijankom u Vizerliji u Kaliforniji.
Kako je počela njena glumačka karijera
Inde je otkrila da je njena glumačka karijera počela kada ju je samohrana majka tokom ljeta poslala na program u okviru YMCA. Tamo se zaljubila u glumu i ples.
“Sjećam se da sam se toliko zabavljala, jer sam imala osjećaj kao da sam u filmovima koje je mama gledala neposredno prije nego što bismo otišle na spavanje. Sjećam se da je gledala ‘Gladijatora’, ‘Mulen Ruž’, a to su sve filmovi koji su prilično ekstremni za djecu. Onda je ta učiteljica prišla mojoj mami i rekla joj: ‘Ona ima nešto.’ Mama je to zapamtila i svaki put kada bih poželela da učestvujem u školskim predstavama ili bilo čemu sličnom, bila je moja najveća podrška.”
Šta je poznato o njenom privatnom životu
Kada je riječ o njenom privatnom životu, pisalo se da je Inde u vezi sa muzičarem Nikom Ajelom, nakon što su viđeni kako se drže za ruke ispred čuvenog losanđeleskog hotela Chateau Marmont.
U okviru nove kampanje koju je snimila za brend Gap, glumica je otkrila i šta ljude najviše iznenadi kada je prvi put upoznaju.
“Visoka sam 152 centimetra. Često mi se dešava da me ljudi prvi put upoznaju uživo i kažu: ‘Mnogo si niža nego što sam mislio.'”, prenosi b92.
Ako je suditi po najavama do sad, ova godina biće sjajna za televizijske serije. Streaming platforme i TV kuće ulaze u sezonu s ambicioznim projektima i pričama. Čini se da nas čeka godina u kojoj će serije ponovno diktirati tempo pop-kulture. U nastavku izdvajamo nove serije 2026. godine koje bi mogle obilježiti godinu pred nama. Donosimo najiščekivanije naslove.
Brothers
Američki glumci Matthew McConaughey i Woody Harrelson već su decenijama prijatelji, a njihovo prijateljstvo biće stavljeno na ispit u novoj seriji. “Brothers” prati glumce kao fiktivne verzije samih njih, a saznaju da bi možda mogli biti braća. Zanimljivo je što se radnja temelji na stvarnoj teoriji jer je McConaugheyjeva majka davno imala odnos s Harrelsonovim ocem. Serija stiže na Apple TV 23. septembra.
“East of Eden”
Jedan od najvažnijih američkih romana 20. vijeka, “Istočno od raja” (East of Eden), ove jeseni dobija novu, ambicioznu televizijsku adaptaciju. Djelo je napisao John Steinbeck, koji ga je često smatrao svojim najznačajnijim romanom. Seriju radi Netflix, a u glumačkoj postavi su Florence Pugh, Christopher Abbott, MikeFaist, Hoon Lee, Tracy Letts, Ciarán Hinds, Martha Plimpton, Joseph Zada i Joe Anders. Roman donosi opsežnu hroniku dvije porodice kroz dva naraštaja, pri čemu se kroz pažljivo strukturisanu naraciju i dubinsku psihološku razradu likova istražuju složeni međuljudski odnosi i moralne napetosti. Serija stiže 1. Oktobra.
“War”
“War” je pravna drama s velikim ulozima koja prati živote najmoćnijih londonskih advokata dok se kompanije Cathcarts & Sons i Taylor & Byrne sukobljavaju u pravnoj bitci koja puni naslovnice, uvlačeći ambicioznog mladog advokata Jonathana Warrena u nemilosrdan svijet u kojem je ambicija valuta, izdaja strategija, a pobjeda sve. Stiže na HBO 1. oktobar, a glavne uloge tumače Dominic West i Sienna Miller.
“Carrie”
Još rano prošle godine nas je razveselila vijest kako je u pripremama serija “Carrie” iza koje stoji Mike Flanagan. Riječ je o režiseru koji je zaslužan za horor hitove “The Haunting of Hill House”, “The Haunting of Bly Manor” i “The Fall of the House of Usher”. Prime sprema novu seriju temeljenu na kultnom romanu Stephena Kinga. Ova adaptacija opisuje se kao hrabra i pravovremena reinterpretacija priče o Carrie White, povučenoj srednjoškolki koja živi u izolaciji s dominantnom majkom. Nakon iznenadne smrti oca, Carrie se suočava s izazovima javne srednje škole, skandalom vezanim uz vršnjačko nasilje koji potresa zajednicu te otkrivanjem svojih telekinetičkih sposobnosti. Serija stiže na Prime 7. oktobra.
“VisionQuest”
“VisionQuest” je dio MCU svemira i trilogije koja je započela sa serijom WandaWision. Paul Bettany vraća se kao Vision te je u potrazi za novim smislom, konsultuje se s AI personama ugrađenima u svoje programiranje. Njegov povučen život završava kada ga raspisana nagrada za njegovu glavu prisiljava na bijeg u društvu Thomasa Sheparda – tajanstvenog dječaka koji bi mogao biti reinkarnacija Visionova sina. Dok izbjegava hvatanje, Vision se mora suočiti s vlastitom prirodom, oduprijeti se Ultronovom uticaju i razotkriti zagonetku koju predstavlja njegov mladi suputnik ako želi preživjeti. Serija stiže na Disney+ 14. oktobra.
“Crystal Lake”
Kao prednastavak franšize Petak, 13., serija prati samohranu majku Pam Voorhees, koja se ne može osloboditi tuge nakon što se njen mladi, boležljivi sin Jason tragično utopio u gradskom jezeru gotovo godinu dana ranije. Kada se na njenim vratima pojave dva stranca raspitujući se o njenoj prošlosti, pokreće se uznemirujući niz događaja koji stanovnike Crystal Lakea navodi na pitanje: ko je zapravo Pam Voorhees? Glavnu ulogu tumači Linda Cardellini, a serija stiže na Peacock 15. oktobra.
“Nocturne”
Serija prati priču o Jonahu Lynnu, bivšem vojniku koji je postao detektiv za bistva. Umoran od rada na surovim ulicama Filadelfije, seli se u gradić u zapadnoj Pensilvaniji u potrazi za mirnim životom. No, kada se grad i njegova porodica nađu na meti dijabolično lukavog serijskog ubice Jureka Waltera, Jonah mora zaštititi sve do čega mu je stalo. Kada ga očajnička potraga za Jurekovom posljednjom nestalom žrtvom prisili da pošalje svoju posvojenu kćer, agenticu FBI-a Sagu Bauer, u sukob s Jurekom, postavlja se pitanje: dokle je Jonah spreman ići? Datum izlaska je 30. oktobar na Apple TV.
“The Good Daughter”
“The Good Daughter” 12. novembra stiže na Peacock. Riječ je o trileru koji je isprepleten s duboko emotivnom pričom o ljubavi, porodicom i snazi duha. Sestre Charlotte i Samantha Quinn provele su posljednjih dvadeset godina pokušavajući ponovno izgraditi živote razorene jedne noći nasilja. Kada novi napad potrese gradić Pikeville, Charlotte, koja je, poput oca, postala advokatica, prva stiže na mjesto događaja. Dok se slučaj razvija i otkriva bolna sjećanja i zakopane tajne, na vidjelo izlazi ne samo priča o preživljavanju, već i o neraskidivim vezama između oca i njegovih kćeri, te složenom odnosu među sestrama.
“Blade Runner: 2099”
Nakon filmova koje su napravili Ridley Scott te Denis Villeneuve, stiže nam i “Blade Runner” serija. Cora, bjegunka koja u posljednjem pokušaju želi okončati svoj bijeg, preuzima novi identitet: postaje Blade Runner. Prisiljena udružiti se s Olwen, replikanticom kojoj je preostalo još samo nekoliko dana života, ona kreće u potragu za bjeguncem koji skriva istinu sposobnu srušiti njihov krhki grad. Serija stiže na Prime 25. novembra.
“Pride and Prejudice”
Netflix sprema adaptaciju Jane Austeninog magnum opusa, “Ponos i predrasude”. Radnja prati Elizabeth Bennett, mladu ženu te razvitak njenog odnosa s gospodinom Darcyjem, bogatim aristokratskim zemljoposjednikom. U glavnim ulogama gledaćemo vrhunske britanske glumce Tačan izlazak serije još se ne zna.
Penzioner Anges Ker iz Engleske, koji je slučajno sačuvao bure škotskog viskija iz destilerije Glenrots, koje je kao investiciju kupio 1971. godine za 130 funti (150 evra), danas je u prilici da ga proda za 270.000 funti (315.000 evra).
Ker je rekao da je tada odlučio da kupi bure škotskog viskija, kao investiciju, sa namjerom da ga proda za pet godina, prenosi BBC.
“Ideja je bila da se svake godine kupuje novo bure tokom pet godina… U šestoj godini biste prodali prvo, kupili drugo a profit biste prisvojili”, rekao je Ker.
Ker je kazao da je, čim je kupio bure škotskog viskija, dobavljač bureta bankrotirao, kao i da su svi tragovi njegove kupovine tada nestali, a on je bio uvjeren da je njegova imovina izgubljena, prenosi Tanjug.
“Nisam imao punomoćje, nikakav dokaz o vlasništvu, niti pojma gdje je bure. Pomislio sam, to je to, opet sam sve izgubio. Pijem vino, ne viski, i nisam znao šta da radim sa njim, napustio sam ga”, rekao je Ker (81), koji je sada penzioner.
Dodao je da je bure sa škotskim viskijem otkrio nekoliko godina kasnije kada ga je kontaktirala kompanija sa sjedištem u Glazgovu, da bi tražila naknadu za njegovo skladištenje.
Ker je kazao da je tek nedavno kontaktirao brokera kako bi pokušao da proda bure, kada je dobio vijesti da je njegovo bure sa 55 godina starim škotskim viskijem procijenjeno na 270.000 funti, što je 2.000 puta veća cijena od one koju je platio 1971. godine.
Vjeruje se da je to najstariji Glenrots viski ponuđen na javnoj prodaji.
Najstariji Glenrots singl molt ikada prodat imao je 51 godinu, i prošle godine je prodat za 37.000 funti po boci.
