Kategorija: Vijesti

Predsjednik Milorad Dodik rekao je da su Prebilovci hercegovačko selo koje obavezuje, opominje i poziva da nikad ne zaboravimo, iako su mu ustaški krvnici i dželati namijenili potpuno uništenje i zatiranje života, da se na tom mjestu nikada više ne čuje zvuk poljoprivrednog alata, srpska pjesma hercegovačkog seljaka, dječiji smijeh, svadbeno veselje i crkveno zvono.

Povodom obilježavanja 85 godina od ustaškog zločina nad Srbima u Prebilovcima kod Čapljine, koje će biti održano danas i sutra, Dodik je izjavio za Srnu da su ustaše, pod komandom Ivana Jovanovića zvanog Crni, počinile neviđeni masakr u Prebilovcima između 6. i 11. avgusta 1941. godine nad 826 ljudi srpske nacionalnosti, uglavnom žena, djece i staraca, od ukupno njih 994 koliko je tada živjelo u tom hercegovačkom selu.

On je ukazao da su u ovom strašnom pokolju razularenih ustaša ugašena 54 srpska ognjišta, 54 domaćinstva koja su vijekovima tu bila.

“Ustaše su po ulasku u selo otpočele sa pretresanjem kuća, odvođenjem stanovništva, silovanjem žena, djevojaka, djevojčica i pljačkom. Ustaške orgije sadizma i bestijalnosti nad nezaštićenim ženama, a naročito nad djevojčicama od 12 do 15 godina trajala su nekoliko časova”, naglasio je Dodik.

On je podsjetio da je jedina osoba koja se spasila i preživjela pokolj bila Mara Bulut, koja je svojevremeno svjedočila da su ustaše vadile bebe iz kolijevki i razbijale dječije glave o zid pred očima majki.

O kakvoj bestijalnosti i pokolju je riječ, kaže Dodik, govori i činjenica da je prvo dijete u Prebilovcima stasalo za školu tek 1956. godine, a prvi mladić, regrut otišao je na odsluženje vojnog roka 1967. godine.

“Teško je pronaći riječi koje mogu opisati razmjere ovog srpskog stradanja nad kojima su se zgražavali čak i generali Benita Musolinija, kojem je jedan od njegovih generala Alesandro Luzana poslao izvještaj u kojem je naveo da je učiteljica Stana Arnautović silovana pred njenim đacima, da su bile silovane čak i djevojčice od osam, 12, 15 godina, te da su Hercegovina, Bosna, Lika, Dalmacija pune takvih srpskih sela kao što su Prebilovci”, podsjetio je Dodik.

On je rekao da Prebilovci nisu samo mjesto srpskog stradanja, već primjer bezdna do kojeg čovjek može da padne kada mržnja nadvlada ljudskost i empatiju.

​”Kada danas izgovorimo riječ Prebilovci sve nas asocira na hercegovačke jame pune tijela nedužnih Srba čiju krv nije više mogla ni zemlja da primi pa je danima voda na izvorima bila crvena. Ali, ono što mračni umovi ustaša Ivana Jovanovića Crnog nikada nisu mogli i neće razumjeti jeste priroda hercegovačkog Srbina, njegov inat, ponos i dostojanstvo i zato onaj koji ne razumije šta su Prebilovci, šta je Hercegovina i šta su Hercegovci, on ne razumije ni šta je i kakav je srpski narod – pun ponosa, inata i dostojanstva da je spreman iz pepela da vaskrsne”, istakao je Dodik.

On je naveo da su 4. avgusta 1991. godine u Spomen-kosturnicu sahranjeni posmrtni ostaci 4.000 Srba iz Hercegovine, žrtava ustaškog genocida u Drugom svjetskom ratu, među kojima su i stradalnici iz Prebilovaca, ali, dodao je, i mrtvi su im smetali pa su potomci ubica u junu 1992. minirali Spomen-kosturnicu.

“Po povratku Srba u Prebilovce, nakon 2000. godine, ostaci kostiju prebilovačkih novomučenika su sakupljeni i sahranjeni u kripti Hrama Vaskrsenja Hristovog koji je urađen po uzoru na Crkvu Hristovog groba u Jerusalimu, koja je simbol Vaskrsenja i simbol života”, istakao je Dodik, zahvaljujući čijoj pomoći i podršci, između ostalih, je i izgrađen ovaj hram.

On je naglasio da je iz raznijetih i polomljenih kostiju i srušenih zidova Spomen-kosturnice iznikao Hram Vaskrsenja Hristovog, koji stoji kao spomenik pobjedi života nad smrću i pobjedi Prebilovčana nad ustaškim zlom.

​”Posjetiti Prebilovce danas znači otići na mjesto gdje je smrt izgubila, a život vaskrsao. Svaki kamen u tom selu opominje nas da moramo biti čvrsti i jaki kao hercegovački krš i da nikada ne smijemo zaboraviti ovo svetilište, jer zaborav ubija po drugi put.

​Naša je patriotska dužnost da nam Prebilovci budu i zavjet, i opomena, i ponos i da djecu učimo o svetim mučenicima prebilovačkim, jer dok god u nama živi sjećanje na njih, niko nas ne može izbrisati. Primjer je ovo malo, ali veliko selo koje su htjeli da izbrišu sa lica zemlje, a ono je postalo naša svijetla i sveta tačka”, rekao je Dodik za Srnu.

On je naglasio da sjećanje nije osveta, već dug prema precima koji nisu imali priliku da ostare, da odgajaju djecu, da sanjaju budućnost, ali i dug prema istoriji, koja nas uči da zaborav otvara vrata ponavljanju zločina.

“Danas imamo svoju republiku – Republiku Srpsku, jake i stabilne institucije koje su garant našeg postojanja i našeg opstanka, gdje smo svoji na svome i tako će ostati. Samo jedinstveno, hrabro i sa jasnim politikama možemo sačuvati Srpsku, a time i svoju sadašnjost i budućnost”, poručio je Dodik.

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske dr Nenad Stevandić prisustvovao je u Mrkonjić Gradu centralnom obilježavanju Dana sjećanja na sve stradale i prognane Srbe u hrvatsko-muslimanskom pogromu nad Srbima Republike Srpske Krajine i Republike Srpske 1995. godine.

Tom prilikom Stevandić je poručio da su zajedništvo, snaga i odlučnost temelj opstanka srpskog naroda, ističući da će Republika Srpska nastaviti da gradi svoju budućnost uz očuvanje dostojanstva i samopoštovanja.

– Naše zajedništvo, snaga i odlučnost su garancija opstanka našeg naroda. Slavićemo buduće ekonomske uspjehe i geopolitičku snagu, ali ćemo sačuvati dostojanstvo i samopoštovanje kao nikada prije. Srpske žrtve to zaslužuju – rekao je Stevandić.

Centralnim obilježavanjem u Mrkonjić Gradu odata je počast svim stradalim i prognanim Srbima u vojnoj operaciji iz 1995. godine, uz prisustvo zvaničnika Republike Srpske i Srbije, predstavnika institucija, organizacija proisteklih iz Odbrambeno-otadžbinskog rata i brojnih građana.

Republika Srpska i Republika Srbija zajednički su u Mrkonjić Gradu organizovale centralno obilježavanje Dana sjećanja na ubijene i prognane Srbe u hrvatskoj vojno-policijskoj operaciji “Oluja”. Manifestacija je održana na Trgu kralja Petra Prvog Karađorđevića, gdje su se okupili najviši zvaničnici Srpske i Srbije, a centralni dio programa obilježila je besjeda Njegove svetosti patrijarha srpskog Porfirija.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik poručio je da okupljanje nije samo obilježavanje jednog istorijskog datuma, već prilika da se očuva istina o stradanju srpskog naroda.

Svi okupljeni ovdje treba da znate da ovo nije običan datum već mjesto kada govorimo istinu i kada zahvaljujući predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću ono što je bilo u zaboravu oživljavamo – rekao je Dodik.

Podsjetio je da je upravo zajedničko obilježavanje stradanja Srba na mostu u Rači označilo početak institucionalnog njegovanja kulture sjećanja.

Prva od manifestacija na mostu na Raču koju smo zajednički obilježili jeste ona u pomen na pogron Srba u Hrvatskoj. Hrvatska je ona koju pamtimo kao NDH koja je ostavila Јasenovac i druga stradanja – naveo je Dodik.
Nema dana da ne obilježavamo neki parastos – rekao je Dodik.

Јesmo li mi krivi samo zato što postojimo, pita Dodik.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić istakao je da srpski narod više nikada ne smije doživjeti tragediju kakva se dogodila tokom “Oluje”.

Nećemo dozvoliti da više ikada bude “Oluje” i pogroma srpskog naroda – poručio je Vučić.

Govoreći o stradanju djece i civila, Vučić je posebno izdvojio sudbinu dvanaestogodišnjeg Siniše Dobrića.

Nevenka Dobrić je devet mjeseci nosila svog Sinišu. Rodila ga, dojila, odgajala, učila i vaspitavala. One anđeoske oči zlikovci su ugasili. Nikada nikome nisu rekli za Sinišine oči. Nikada nikome nisu rekli za suze njegove majke, slaveći to kao veliku pobjedu. Očekujući da valjda i mi Srbi treba da se usaglasimo sa njima.

Predsjednik Srbije naglasio je da mu je bilo izuzetno teško da govori na ovom skupu, podsjećajući na višedecenijsko stradanje srpskog naroda.

Ubijali su nam ljude, i ma koliko oni ubijali, uvijek smo mi krivi. Protjeraju nam 250.000 ljudi i opet su Srbi krivi. Ne oni, već isključivo i mi. I u tom pogromu nad istinom nasjeli su i mnogi Srbi, jer krivac je uvijek u Beogradu. Takva nam je bila sudbina i poslije Prvog svjetskog rata. 29 odsto od ukupnog broja stanovnika Srbija je izgubila u tom ratu. Pomogla onima koji su ih napadali, da izbore svoje slobodu, ni hvala nam nisu rekli. U drugom svjetskom ratu ubijali su nas 100 za jednoga. Zaboravljaju mnogi da je jedinio Beograd kao glavni grad u Kraljevini Јugoslaviji bio bombardovan, a u Zagrebu cvijećem dočekali naciste i fašiste – dodao je Vučić.

Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije poručio je da je njegovanje istine o stradalima moralna obaveza svakog pokoljenja. U obraćanju okupljenima naglasio je da sjećanje treba da bude oslobođeno mržnje i ispunjeno hrišćanskim vrijednostima.

Dični Krajišnici, pomaže Bog svima! Iz godine u godinu sabiramo se na različitim mjestima da pomenemo naše sunarodnike koji su ubijeni i proganani u toj akciji zvanoj “Oluja” – rekao je Patrijarh Porfirije na početku besjede.

Podsjetio je na stradanja civila sa prostora Dalmacije, Like, Korduna i Banije, kao i na žrtve Petrovačke ceste.

Sjećamo se onih koji su stradali na Petrovačkoj cesti, gdje su nevini prema Bogu otišli djeca, starci, žene. Moramo da pamtimo te nevine žrtve i stradalnike iz našeg roda. Rana čuva istina, a oslobađa mržnju iz srca. Vratimo se krojenima i okrenimo prema Bogu, da istinski razumijemo Hristove riječi: “Ljubi bližnjeg svoga, pa i neprijatelje svoje”. Znamo da je teško da volimo svog neprijatelja, ipak Hristova zapovijest svakome od nas pokazuje put, kako bi očistili svoje srce i umnožavali radost, ljubav i mir – poručio je patrijarh Porfirije.

Svoje svjedočenje podijelila je i Nevenka Dobrić, kojoj je tokom izbjegličke kolone ubijen dvanaestogodišnji sin Siniša. Danas živi u Sremskoj Kamenici.

Mili moj srpski krajiški narode, hvala svima koji se trudite da 4. avgust ne bude samo običan datum u kalendaru. U traktorskoj kabini moj sin iz rodnog Crkvenog boka krenuo je ka Kostajnici sa svojim djedom. Hrvatska vojska presjekla je kolonu i usmrtila ga, moje dijete i svekra. U sljedećm traktoru bili su moji roditelji koji su molili da mene izvuku ispod prikolce – prisjetila se Nevenka Dobrić.

Predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević rekao je da je očekivao prisustvo predstavnika Crne Gore na obilježavanju, ocijenivši da je njihovo odsustvo pogrešna poruka.

Bio bi ponosan da se ovdje mogu obratiti i zvaničnicima Crne Gore, koji su trebali i morali biti ovdje. Kroz istoriju smo zajedno vojevali, zajedno bili u svakoj pobjedi i u svakom porazu. Nažalost odnarođena Crna Gora odlučila je da svoj barjak odnese sutra u Zagreb i stavi je pored šahovnice i zabode nož u leđa svim Srbima – rekao je Knežević.

Prije centralnog programa, patrijarh Porfirije, uz sasluženje arhijereja Srpske pravoslavne crkve, služio je parastos srpskim žrtvama, u okviru obilježavanja Dana sjećanja na sve stradale i prognane Srbe u hrvatsko-muslimanskom pogromu nad Srbima iz Republike Srpske Krajine i Republike Srpske 1995. godine.

Ceremoniji su prisustvovali predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić, predsjednica Narodne skupštine Srbije Ana Brnabić, predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković, srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, kao i brojni ministri, predstavnici institucija Republike Srpske i Srbije, lokalnih zajednica i organizacija proisteklih iz Odbrambeno-otadžbinskog rata.

Među prisutnima bili su i nekadašnji reprezentativci Srbije u košarci Željko Rebrača i Dejan Tomašević.

Svi okupljeni ovdje treba da znate da ovo nije običan datum već mjesto kada govorimo istinu i kada zahvaljujući predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću ono što je bilo u zaboravu oživljavamo, rekao je predsjednik Milorad Dodik, na obilježavanju Dana sjećanja na ubijene i prognane Srbe u hrvatskoj vojno-policijskoj operaciji “Oluja”, u Mrkonjić Gradu.

– Prva od manifestacija na mostu na Raču koju smo zajednički obilježili jeste ona u pomen na pogron Srba u Hrvatskoj. Hrvatska je ona koju pamtimo kao NDH koja je ostavila Јasenovac i druga stradanja – naveo je Dodik.

– Nema dana da ne obilježavamo neki parastos – rekao je Dodik.

Јesmo li mi krivi samo zato što postojimo, pita Dodik.

– Srbi su ponosan narod, oplakujemo svoje žrtve – naveo je Dodik.

Očišćena je Srpska Krajina i nisu dozvolili da se vrate Srbi tako, kaže Dodik.

– Naš jedini put koji je ispravan jeste Srbija i Republika Srpska. Nemamo mi drugog pravca. Srpska je opstala i ostala – rekao je Dodik.

Zato nam je važno da Vučić nastavi da razvija Srbiju i zato oni koji govore tamo protiv njega grdno se varaju da mogu da prođu, naveo je Dodik.

– Srpska živi od uspjeha Srbije. Zahvalni smo za svu pomoć i podršku koju je Srbija pružila. Nema načina da zaustave našu integraciju, mi živimo za dan približavanja Srbiji – naveo je Dodik.

Kada čujem podatke o žrtvama teško je, ističe Dodik.

– I oni koji ne vjeruju moraju da poštuju SPC. Srbija se razvija, Srpka ne stoji. Imamo dovoljno instrumenata da vratimo svoja prava. Tražimo da se vratimo na izvorni Dejton i da se ponište sve odluke visokih predstavnika. Ne smijemo oslabiti Srbiju ni Srpsku. Moramo podržati Aleksandra Vučića –

Okupimo se oko SPS, oko Srpske i Srbije jer je to jedino što vrijedi, poručio je Dodik.

– Srbi jedino što moraju da afirmišu jeste srpski nacionali identitet. Ponosan sam na saradnju sa Vučićem jer nikada nismo dozvolili da “seire” nad nama. Mrkonjićani su heroji jer su se ovdje vratili kada nije bilo ništa. Neka živi Srpska, neka živi Srbija i SPC – rekao je Dodik.

Zločincima ništa nije bilo sveto – pa čak ni djeca. U izbjegličkoj koloni Nevenki Dobrić iz okoline Siska ubijen je dvanaestogodišnji sin. Nevenka danas živi u Sremskoj Kamenici u Srbiji.

– Mili moj srpski krajiški narode, hvala svima koji se trudite da 4. avgust ne bude samo običan datum u kalendaru. U traktorskoj kabini moj sin iz rodnog Crkvenog boka krenuo je ka Kostajnici sa svojim djedom. Hrvatska vojska presjekla je kolonu i usmrtila ga, moje dijete i svekra. U sljedećm traktoru bili su moji roditelji koji su molili da mene izvuku ispod prikolce – prisjeća se Nevenka Dobrić, na obilježavaju Dana sjećanja na ubijene i prognane Srbe u hrvatskoj vojno-policijskoj operaciji “Oluja”, u Mrkonjić Gradu.

Rekla je i da su sina uspjeli da prebace u Kostajnicu gdje ga sahranjuju. Kasnije je tijelo prebačeno u Sremsku Kamenicu.

– Punih 30 godina tragam za pravdom, ne postoji ustanova kojoj se nisam obratila kako bi moje dijete dobilo status civine žrtve rata. Nadam se da će moja priča doprijeti do onih koji dijele pravdu. Ako on nije civilna žrtva rata, ima li onda srpskih žrtava u Hrvatskoj – pita Nevenka.

Dok sam živa boriću se za pravdu, poručila je Nevenka.

Umjesto u Mrkonjić Gradu odnarođena Crna Gora sutra svoj barjak nosi u Zagreb, rekao je predsjednik DNP-a Milan Knežević, na centralnom obilježavanju stradanja Srba u zločinačkoj akciji “Oluja” u Mrkonjić Gradu.

– Bio bi ponosan da se ovdje mogu obratiti i zvaničnicima Crne Gore, koji su trebali i morali biti ovdje. Kroz istoriju smo zajedno vojevali, zajedno bili u svakoj pobjedi i u svakom porazu. Nažalost odnarođena Crna Gora odlučila je da svoj barjak odnese sutra u Zagreb i stavi je pored šahovnice i zabode nož u leđa svim Srbima – rekao je Knežević.

On je podsjetio da su nas međunarodni faktori četiri puta proglasili za genocidni narod, otimajući srpske svetinje na Kosovu i Metohiji.

– Ovdje su oni pravi Crnogorci, potomci Marka Miljanova, a sutra će ztamo u “lijepoj njihovoj” biti oni od Sekule Drljevića i tzv projekta “crvene Crne Gore”. Nisam svetac, ali znam šta je Isus Hrist na krstu rekao: “Oprosti im Bože, ne znaju šta čine”. Šalju nam poruku da se istorija ponavlja. Trpimo još jedno kainovo samoubistvo, ali uvjeren sam da će ih kazniti narod, jer izdaja se ne može oprostiti onome koji zabija nož u leđa rođenom bratu – dodao je Knežević.

– Da mogu da ustanu iz groba junaci sa Bregalnice, Kajmakčalana, Vučijeg dola… rekli bi da oni nisu prolivali krv za ovakvu Crnu Goru. Kao što reče veliki Njegoš: “Na groblju će roditi novo cvijeće”, tako će doći i novi Srbi koji će znati razabrati žito od kukolja – zaključio je Knežević.