Kategorija: Svijet

Iranski Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) saopštio je danas, 6. septembra, da je gađao američki nosač aviona i mornarički razarač balističkim raketama, tvrdeći da su oba plovila oštećena i da su se povukla iz tog područja.

Zahtjev za trodnevni prekid napada na Kijev stigao je iz Ukrajine putem zvaničnih kanala, odnosno obavještajnih službi i ukrajinskog Ministarstva spoljnih poslova, izjavio je danas ruski predsjednik Vladimir Putin na sastanku sa američkim specijalnim izaslanicima Stivom Vitkofom i Džaredom Kušnerom, dodajući da od ponoći nije bilo nikakvih udara na Kijev.

„Želio bih da napomenem da je ukrajinska strana značajno smanjila svoje napade na teritoriju Ruske Federacije, uključujući i Moskvu“, istakao je Putin, prenosi agencija Interfaks.

Prema njegovim riječima, ukrajinske vlasti su uputile poziv za širi trodnevni prekid vatre, ali o tome nije bilo dogovora.

Vitkof je zahvalio Putinu na odluci o trodnevnom prekidu udara na Kijev, istakavši da je to omogućilo da on i Kušner doputuju u Moskvu na pregovore.

Vitkof je takođe prenio ruskom predsjedniku zahvalnost porodice za puštanje bivšeg američkog marinca Roberta Gilmana iz zatvora.

Sastanak Putina sa američkim izaslanicima u Moskvi počeo je oko 19.00 časova po centralnoevropskom vremenu i još traje.

Ovo je šesti Putinov sastanak sa američkim pregovaračima.

Vitkofa i Kušnera je ranije danas, po dolasku na aerodrom Vnukovo, dočekao Kiril Dmitrijev, šef Ruskog fonda za direktna ulaganja.

Američki predsjednik Donald Tramp saopštio je u petak da će američki predstavnici tokom vikenda u Moskvi predstaviti prijedloge za okončanje sukoba u Ukrajini, kao i da će nakon toga posjetiti Kijev.

Rusija i Ukrajina saglasile su se ranije danas da u naredna tri dana obustave napade na Moskvu i Kijev.

Najvažnija godišnja vojna vježba EUFOR-a u BiH je završena, a pitanje koje ostaje da se riješi narednih godina je kakvu bezbjednosnu arhitekturu će EU i NATO dogovoriti u BiH i na zapadnom Balkanu.

EUFOR i KFOR sve više sarađuju

Proteklih nekoliko godina povećan je stepen saradnje između misije EUFOR-a u BiH, koja je EU misija, te misije KFOR-a na Kosovu, koju vodi NATO, pa se može postaviti pitanje da li je na pomolu neko veće strateško promišljanje o tome kako bi te misije mogle biti stavljene u isti okvir.

Riječ je, inače, o bezbjednosnim aranžmanima “prve generacije” nakon završetka hladnog rata, a karakteriše ih međunarodni konsenzus postignut u Ujedinjenim nacijama. Obje misije, naime, djeluju u skladu s mandatom Savjeta bezbjednosti UN. Naknadne mirovne misije i vojne intervencije uglavnom su sprovođene bez traženja saglasnosti UN, pogotovo kako su se interesi Zapada, s jedne strane, i Kine i Rusije, s druge, počeli razilaziti. Raspadom dogovora o zajedničkoj globalnoj bezbjednosnoj strukturi, velike sile i sa Istoka i sa Zapada počele su preduzimati akcije bez prethodne saglasnosti s Ist rivera u Njujorku.

Uprkos razilaženju s Istokom, do drugog dolaska Donalda Trampa na čelo Amerike bezbjednosni konsenzus o globalnom bezbjednosnom okviru uglavnom je postojao u okviru zapadnih zemalja. U okviru tog bezbjednosnog konsenzusa misije EUFOR-a u BiH i KFOR-a na Kosovu imale su svoju čvrstu osnovu.

Tramp traži veću odgovornost Evrope

Trampov osnovni politički program u sklopu spoljne politike je da SAD previše novca troše na rješavanje bezbjednosnih problema na globalnom nivou, i smatra da saveznici treba da preuzmu veći dio odgovornosti za vlastite regione.

Za BiH i zapadni Balkan to konkretno znači da se od EU očekuje da preuzme više odgovornosti, ne samo za BiH, nego i za pitanje Kosova, na kome djeluje NATO misija. Obje ove misije, inače, kreirane su u najvećoj mjeri od strane SAD, što je posebno vidljivo u Dejtonskom sporazumu gdje su EU i SAD bile podijelile odgovornost na način da će SAD imati primarnu odgovornost oko vojnog aspekta Dejtonskog sporazuma, a EU u pogledu civilne implementacije, oličene kroz OHR, na čijem čelu uvijek mora biti Evropljanin.

Međutim, važno je naglasiti da veća uloga EU u misijama EUFOR-a i KFOR-a ne znači da se SAD žele odreći zapadnog Balkana ili svog dijela odgovornosti za njegovu bezbjednost. U tom pogledu bilo je više značajnih izjava visokih američkih zvaničnika i diplomata, a posljednja u nizu, i veoma značajna, izjava je Metjua Vitakera, američkog ambasadora u NATO-u, koju je dao u četvrtak tokom razgovora s Branimirom Filipovićem, ambasadorom Srbije u NATO-u.

“Drago mi je što sam ponovo imao priliku da se sastanem s ambasadorom Srbije pri NATO-u Branimirom Filipovićem i razgovaram o našoj zajedničkoj posvećenosti očuvanju mira i stabilnosti na zapadnom Balkanu”, napisao je Vitaker na svom X nalogu.

Da li KFOR čeka put kojim je prošao SFOR?

Iako se radi o diplomatskoj formulaciji, ona je važna jer svjedoči o tome da Trampova administracija i te kako razmišlja o zapadnom Balkanu u kontekstu očuvanja mira. Kad se uzme u obzir da je Tramp najavio redukciju američkih snaga u Evropi, logično se može zaključiti da bi KFOR uskoro mogao proći kroz sličan proces kroz koji je prošao SFOR – prethodnik vojne misije EUFOR-a u BiH, koju je takođe vodio NATO.

I kontekst u kojem se 2004. godine desila tranzicija SFOR-a u EUFOR zanimljiv je ako se uzme u obzir ono što se danas dešava u svijetu. Tada je, naime, administracija Džordža Buša odlučila da smanji vojno prisustvo na zapadnom Balkanu i da se fokusira na Irak. Kao i sada s Iranom, i tada je Amerika očekivala brzu pobjedu, a kada je to izostalo, počeli su gledati po svojim bazama i misijama širom svijeta gdje bi se mogli povući kako bi preusmjerili snage na Bliski istok.

S obzirom na to da je brza pobjeda ove godine izostala u Iranu, Amerika se ponovo želi fokusirati na Bliski istok, a od Evrope se ponovo, mada u znatnije direktnijem tonu, za razliku od ranijeg perioda, očekuje da više uloži u vlastitu odbranu.

NATO već “optimizuje” KFOR

U tom kontekstu jako je zanimljiva izjava portparola Ambasade SAD u Prištini od ovog četvrtka, inače istog dana kada se Vitaker sastao s ambasadorom Srbije, o tome da NATO trenutno sprovodi optimizaciju rasporeda snaga KFOR-a, navodeći da će se taj proces odvijati postepeno i u bliskoj koordinaciji sa svim relevantnim stranama.

U ovogodišnjoj vježbi EUFOR-a u BiH “Brzi odgovor” dodatno je pojačano učešće KFOR-a, pa je logično očekivati da bismo u narednim sedmicama i mjesecima mogli dobiti i informacije kako će SAD, EU i NATO organizovati novu bezbjednosnu arhitekturu u BiH i koju ulogu će u tome imati UN.

Ruski predsjednik Vladimir Putin sastaće se danas u Moskvi sa specijalnim izaslanicima američkog predsjednika Stivenom Vitkofom i DŽaredom Kušnerom, izjavio je portparol Kremlja Dmitrij Peskov.

Portparol je takođe istakao da je Putin izdao naređenje da se u naredna tri dana, počev od danas ne izvode napadi na Kijev.

Ovo je povezano sa pripremom i održavanjem sastanaka tamo koje će održati pregovarači iz SAD, objasnio je Peskov.

– Zaista, takve informacije su dobijene od ukrajinske strane. Ruski predsjednik i vrhovni komandant Putin izdao je naređenja da se ruske snage uzdrže od napada na Kijev tri dana, počev od danas. Ovo je povezano sa pripremom i održavanjem američkih sastanaka u Kijevu – rekao je on.

Ranije danas, dopisnik Sputnjika izvestio je da su američki pregovarači stigli u Moskvu.

Ranije su ukrajinski mediji objavili da su ukrajinske Oružane snage proglasile prekid vatre od ponoći 5. septembra do 8. septembra.

Jedinicama Odbrambenih snaga Ukrajine naređeno je da obustave borbe duž linije razdvajanja od ponoći 5. septembra do 23.59 časova 8. septembra.

Ovu informaciju objavila je „Ukrajinska pravda“, navodeći da ju je dobila od nekoliko brigada koje djeluju na različitim područjima, kao i od zaposlenih u ukrajinskom sektoru bezbjednosti i odbrane.

Izvori su naveli da je riječ o prijedlogu ukrajinske strane, ali da u trenutku objavljivanja informacije nikakav sporazum nije bio postignut.

Naredba o obustavi borbi dolazi dan uoči posjete Kijevu i Moskvi američkih diplomata Stiva Vitkofa i Džereda Kušnera.

Sudija u Masačusetsu poništio je suđenje Lindzi Klensi jer porota ni nakon sedam dana vijećanja nije uspjela donijeti jednoglasnu odluku o njenoj krivičnoj odgovornosti za ubistvo troje djece.

Slučaj je izazvao snažan interes i podijelio američku javnost, a o njemu se oglasio i američki predsjednik. Odluka je u sudnici dočekana s nevjericom, a dalji tok postupka i sudbina Lindzi Klensi potpuno su neizvjesni.

Njen advokat je do posljednjeg trenutka pokušavao spriječiti poništenje i ishoditi presudu, ali nije uspio. O daljim koracima trebalo bi se odlučivati na ročištu zakazanom za kraj mjeseca.

Porota bez odluke
“U ovom trenutku proglašavam da porota ne može donijeti odluku i poništavam suđenje”, rekao je u petak sudija Salivan.

Porotnike je raspustio nakon višednevnih svjedočenja i gotovo sedam dana vijećanja. Porota je za to vrijeme tri puta saopštila sud da se ne može usaglasiti.

Ovakav ishod ne znači ni da je tužilaštvo dokazalo krivicu, ni da je optužena oslobođena. Novo ročište zakazano je za 29. septembar, a na njemu bi tužilaštvo trebalo predstaviti svoje dalje korake.

U međuvremenu, 36-godišnja bivša medicinska sestra ostaje u pritvoru pod istim optužbama za ubistvo.

I dalje će biti smještena u psihijatrijskoj ustanovi u kojoj se i sada nalazi.

Tužioci mogu odabrati jednu od nekoliko opcija, među kojima su pokretanje novog suđenja ili nagodba s Klensi za ubistvo njene djece – petogodišnje Kore, trogodišnjeg Dosona i osmomjesečnog Kalana – u porodičnom domu u Masačusetsu.

Nakon što je usmrtila djecu, Klensi je sebi nanijela povrede nožem i skočila kroz prozor s prvog sprata te je ostala nepokretna. Ona ne osporava da je 2023. godine ubila djecu, ali je na sudu izjavila da se ne smatra krivom po tri tačke optužnice za ubistvo.

Njeni advokati tvrde da je patila od postporođajne psihoze i da zbog toga ne može biti krivično odgovorna.

Dramatični pokušaji odbrane
Tokom vijećanja porote došlo je do dramatičnih obrta. Advokat odbrane Kevin Redington u petak je zatražio izuzeće jednog porotnika. Zahtjev je uslijedio nakon što je porota dan ranije u dopisu sudu navela da taj član ne poštuje uputstva o “osnovanoj sumnji”.

Prema američkom zakonu, da bi nekoga osudila, porota mora jednoglasno i “izvan svake osnovane sumnje” zaključiti da je kriv.

To je najviši pravosudni standard u SAD, koji propisuje da teret dokazivanja krivice leži na državi, a ne na optuženom koji bi morao dokazivati svoju nevinost.

Sudija Salivan odbio je zahtjev i vratio porotu na dalje vijećanje. Otprilike sat vremena kasnije, porotnici su se vratili s istom porukom – da ne mogu donijeti odluku.

Sudija je potom rekao kako nema drugog izbora nego poništiti suđenje. Redington je odmah zatražio pauzu kako bi podnio hitnu žalbu Vrhovnom sudu Masačusetsa.

U žalbi je tražio da najviši sud države naredi sudiji da prisili porotu na nastavak vijećanja i da ispita porotnike o članu za kojeg se tvrdi da blokira odluku. Vrhovni sud je taj zahtjev odbio, što je otvorilo put za službeno poništenje suđenja.

Reakcije i najava daljih koraka
Dok je sudija objavljivao odluku, Klensi je djelovala potišteno, a u sudnici je vladala tišina. Ostala je bezizražajna, dok je njen advokat bio vidno uznemiren. On se nastavio protiviti i istrajao je na tvrdnji da je sudija imao ovlaštenje smijeniti spornog porotnika.

“Nažalost, taj porotnik ne blokira odluku u dobroj vjeri”, izjavio je Redington. Najavio je i novi podnesak kojim će tražiti da se preispita odluka o poništenju suđenja, a o tome bi se moglo raspravljati na sljedećem ročištu.

Suđenje je poništeno nakon šest sedmica postupka i više od 40 sati vijećanja raspoređenih na sedam dana.

“Danas nećemo donositi nikakve odluke”, izjavio je u petak okružni tužilac Timoti Kruz o daljim koracima tužilaštva.

Najavio je da će se sastati s ostatkom pravnog tima i odlučiti hoće li pokrenuti novo suđenje.

“Činjenica je da je Lindzi Klensi ubila svoje troje djece. Dokazi nam govore da je kontrolisala svoje postupke kada je počinila ta ubistva”, rekao je Kruz.

Ispred zgrade suda Redington je izjavio kako vjeruje da bi 11 od 12 porotnika glasalo u korist Klensi da nije bilo jednog člana koji se tome protivio. Uprkos tome, ostaje nepoznato kakav je bio stav pojedinih porotnika i kako su tekli razgovori iza zatvorenih vrata, prenosi Index.

Slučaj koji je podijelio Ameriku
Slučaj je sedmicama bio u centru pažnje u SAD i podstakao je javne rasprave o postporođajnoj psihozi.

Mnogi su pratili prenose uživo tokom svjedočenja članova porodice i stručnjaka. Svakoga dana ispred suda okupljalo se više od 200 novinara i brojne grupe podrške.

Zbog velikog interesa javnosti, slučaj je komentarisao i Donald Tramp, koji ga je nazvao “užasnom tragedijom”.

“Napravila je užasnu, užasnu stvar. Ne može gore od toga”, rekao je u Bijeloj kući. “Pretpostavljam da će biti novog suđenja. Ali vidjećete koja je cijena toga. Biće cijene.”

Đorđa Meloni postala je premijerka sa najdužim neprekidnim mandatom jedne vlade u poslijeratnoj istoriji Italije.

Njena vlada je danas (4. septembra) dostigla 1.413 dana na vlasti i srušila rekord druge vlade Silvija Berluskonija, koja je od 2001. do 2005. godine trajala 1.412 dana.

Melonijeva je na čelo italijanske vlade došla 22. oktobra 2022. godine, a njen kabinet od tada nije pretrpio promjenu vlasti niti raspad koalicije, što je posebno značajno u zemlji poznatoj po čestim promjenama vlada.

Rekord koji je Melonijeva oborila pripadao Berluskonijevoj drugoj vladi. Foto Tanjug/AP
Italija navikla na kratkotrajne vlade

Politička nestabilnost decenijama je bila jedna od karakteristika italijanske politike. Od osnivanja Republike 1946. godine, Italija je imala 68 vlada i 31 premijera, dok je prosječna vlada trajala oko 14 mjeseci, prenosi Jutarnji.

U takvom političkom sistemu gotovo četiri godine neprekidne vlasti predstavljaju izuzetan rezultat. Melonijeva je uspjela da održi koaliciju koju čine njena stranka Braća Italije, Forca Italija i Liga Matea Salvinija.

Kada je 2022. godine došla na vlast, Melonijeva je u velikom dijelu Evrope dočekana sa skepsom.

Ona je prva žena na mjestu premijera Italije, ali i liderka stranke sa postfašističkim korijenima, zbog čega su postojale bojazni da će Rim zauzeti oštar kurs prema Evropskoj uniji.

Umjesto toga, izgradila je pragmatičan odnos sa Briselom, podržala Ukrajinu i nastojala da Italiju pozicionira kao važnog partnera unutar Evropske unije.

Njena vlada istovremeno je zadržala čvrst stav prema migracijama i pitanjima nacionalnog identiteta.

Razlika Melonijeve i Berluskonija

Rekord koji je Melonijeva sada oborila pripadao je Berluskonijevoj drugoj vladi, koja je trajala od 11. juna 2001. do 23. aprila 2005. godine.

Ipak, postoji važna razlika… Melonijeva je postala rekorder po dužini neprekidnog trajanja jedne vlade, dok Berluskoni i dalje ima više ukupnog vremena provedenog na mjestu premijera, jer je funkciju obavljao u četiri mandata.

Đorđa Meloni na vlasti skoro četiri godine. Foto Tanjug/AP

“Nakon gotovo četiri godine na vlasti teško je raspravljati o italijanskoj politici bez spominjanja njene gotovo sveprisutne figure, a ima uticaj sličan Berluskonijevom, javnog lica koje je oblikovalo italijanski modus operandi dug tri decenije”, prenio je ovih dana španski “El Diario”.

Melonijeva je povodom rekorda poručila da stabilnost ne treba posmatrati kao priznanje koje se pokazuje, već kao uslov da država može da planira, donosi odluke, ispunjava obaveze i ima težinu na međunarodnoj sceni.

Njena stranka Braća Italije rekord je obilježila sloganom “Najstabilnija vlada, jača Italija”, uz tvrdnju da je tokom mandata otvoreno više od milion novih radnih mjesta.

Stabilnost ne znači i uspjeh

Dugovječnost ove vlade donijela joj je političku stabilnost, ali to ne znači da je njen mandat prošao bez problema.

Vlada je pretrpjela političke poraze, uključujući neuspjeh na referendumu o reformi pravosuđa, dok kritičari ukazuju na to da Italija i dalje ima ozbiljne probleme sa slabim privrednim rastom, produktivnošću, javnim dugom i demografskim padom.

Italijanska ekonomija raste sporije od prosjeka evrozone, a stručnjaci upozoravaju da mnogi dugoročni strukturni problemi nisu riješeni.

Dugovječnost ove vlade donijela joj političku stabilnost. Foto Tanjug/AP

Sa druge strane, Vlada ističe rast zaposlenosti, pad nezaposlenosti, fiskalnu disciplinu i smanjenje ilegalnih migracija kao neke od svojih ključnih rezultata.

Sprema se za nove izbore

Melonijeva se sada priprema za naredne parlamentarne izbore, koji bi trebalo da budu održani do kraja 2027. godine. Njena dugotrajna vlast biće jedna od glavnih tema kampanje.

Opozicija pokušava da rekord stabilnosti pretvori u pitanje rezultata i tvrdi da dug boravak na vlasti sam po sebi ne znači i uspješnu politiku.

Istovremeno, sa desnice joj se pojavljuje novi izazov u liku Roberta Vančija, bivšeg generala, koji je osnovao sopstvenu stranku i pokušava da privuče birače koji smatraju da je Melonijeva ublažila svoje prvobitne nacionalističke stavove.

Ona je tako od političarke koju su mnogi 2022. godine posmatrali kao rizik za Evropu postala jedna od najstabilnijih političkih figura na kontinentu.

Sada je oborila rekord koji je više od dvije decenije držao Silvio Berluskoni.

Njen sljedeći izazov biće da pokaže da politička dugovječnost može da se pretvori i u dugoročan uspjeh zemlje.