Kategorija: Svijet

Američka Centralna obavještajna agencija (CIA) objavila je 69 do sada povjerljivih predsjedničkih obavještajnih izvještaja koji pokazuju da je Bijela kuća još 1998. godine bila upozorena na mogućnost velikog terorističkog napada Al Kaide na teritoriji SAD.

Kako javlja RTRS, dokumenti su objavljeni povodom 25. godišnjice terorističkih napada 11. septembra, a među njima se nalazi i izvještaj iz septembra 1998. godine u kojem je analitičar CIA upozorio da bi Al Kaida „mogla da usmjeri avion napunjen eksplozivom na neki američki grad“.

Izvještaj je poslat Bijeloj kući u vrijeme kada je predsjednik SAD bio Bil Klinton, gotovo tri godine prije nego što su otmičari 11. septembra 2001. godine otetim putničkim avionima izveli napade na Njujork i Vašington.

Riječ je o najvećoj zbirci dokumenata o napadima 11. septembra koju je CIA do sada objavila. Predsjednički obavještajni sažeci spadaju među najstrože čuvane dokumente američke obavještajne službe i uobičajeno se objavljuju tek nakon oko 40 godina, između ostalog radi zaštite izvora i izbjegavanja mogućih diplomatskih posljedica.

Dokumenti ne donose velika nova otkrića o samim napadima, ali detaljno pokazuju koliko je CIA upozoravala Klintona, a kasnije i predsjednika Džordža Buša, na namjere Al Kaide i njenog lidera Osame bin Ladena da izvedu napade protiv SAD.

Istovremeno, objavljeni materijali potvrđuju jedan od ključnih zaključaka komisije koja je istraživala napade 11. septembra – američke obavještajne službe kontinuirano su upozoravale na prijetnju Al Kaide, ali nisu uspjele da sagledaju razmjere i način napada koji se pripremao.

Analitičari CIA danas priznaju da terorizam prije napada nije bio među glavnim obavještajnim prioritetima. Informacije o bin Ladenu i Al Kaidi bile su nepotpune, dok je među brojnim nejasnim i često protivrječnim upozorenjima bilo teško prepoznati tragove koji su nakon napada postali očigledni.

CIA je tih godina slala sve veći broj izvještaja o Al Kaidi, ali je među zvaničnicima postojao strah od takozvanog „zamora od upozorenja“, odnosno mogućnosti da stalno ponavljanje neodređenih prijetnji umanji njihovu težinu.

Upozorenje iz 1998. godine o avionu napunjenom eksplozivom bilo je poznato istražiteljima napada 11. septembra, ali do sada nije bilo poznato da je ta informacija stigla sve do predsjednika SAD.

Nakon tog izvještaja, takav scenario više se nije značajnije pojavljivao u upozorenjima koja su upućivana Bijeloj kući.

I Klinton i Buš kasnije su pred komisijom naveli da su bili svjesni prijetnje koju je predstavljala Al Kaida. Komisija je, međutim, zaključila da nijedan od njih nije u potpunosti shvatio koliko bi ljudi ta organizacija mogla da ubije niti koliko brzo bi napad mogao da bude izveden.

CIA danas navodi da problem nije bio samo u nedostatku informacija, već i u nemogućnosti da se na osnovu brojnih pojedinačnih fragmenata zamisli operacija razmjera napada 11. septembra.

U jednom od posljednjih obavještajnih izvještaja prije napada, od 28. avgusta 2001. godine, i dalje se upozoravalo da Al Kaida predstavlja ozbiljnu prijetnju. Međutim, u tom dokumentu više se nije pominjao napad avionima niti direktan napad na SAD.

Kao moguće metode napada tada su navedeni atentati, otmice, napadi raketama i minobacačima, kao i upotreba hemijskog ili biološkog oružja.

Napadi 11. septembra 2001. godine potom su doveli do temeljne reorganizacije američkog bezbjednosnog sistema, uključujući osnivanje Ministarstva unutrašnje bezbjednosti i intenziviranje saradnje između CIA, FBI i drugih bezbjednosnih službi.

Litvanija bi se našla na nišanu ruskog nuklearnog oružja ukoliko odluči da na svojoj teritoriji rasporedi nuklearno naoružanje, poručio je portparol Kremlja Dmitrij Peskov.

“Litvanska teritorija će biti na nišanu ruskog nuklearnog oružja ako Viljnus odluči da rasporedi takvo oružje”, rekao je Peskov 11. septembra.

On je ocijenio da je svako nuklearno oružje raspoređeno na teritoriji neke zemlje usmjereno prema određenoj meti, navodeći da bi eventualno nuklearno naoružanje u Litvaniji bilo usmjereno protiv Rusije.

“Očigledno je da to oružje neće biti usmjereno protiv Zapada, već protiv Istoka, odnosno protiv Rusije. A ako na teritoriji postoji nuklearno oružje koje je usmjereno ka nama, onda će i teritorija ove zemlje biti na nišanu našeg nuklearnog oružja”, rekao je Peskov za Prvi kanal, a prenijela RIA Novosti.

Peskov je upozorio da bi eventualna odluka Viljnusa da ukine zabranu raspoređivanja nuklearnog oružja predstavljala novu i ozbiljnu eskalaciju tenzija.

“Ovo je moglo da se predvidi. Ovo bi bila veoma ozbiljna eskalacija tenzija”, rekao je portparol Kremlja.

Kako pišu Nezavisne, Litvanija razmatra mogućnost da početkom 2027. godine iz svog Ustava ukloni odredbu kojom je zabranjeno raspoređivanje oružja za masovno uništenje na njenoj teritoriji.

Litvanska televizijska i radio kompanija LRT ranije je, pozivajući se na predsjednika litvanskog parlamenta Juozasa Olekasa, objavila da vlada planira pokretanje procedure za izmjenu te ustavne odredbe.

Ruski predsjednik Vladimir Putin stigao je u Nju Delhi, gdje će učestvovati na samitu BRIKS-a, a među glavnim temama razgovora biće rat u Ukrajini i sukob na Bliskom istoku.

Na samit su, između ostalih, stigli ili potvrdili dolazak kineski predsjednik Si Đinping, iranski predsjednik Masud Pezeškijan, južnoafrički predsjednik Siril Ramafosa i predsjednik Indonezije Prabovo Subijanto.

Putinovo prisustvo ima dodatnu težinu jer je ovo njegovo prvo lično učešće na samitu BRIKS-a izvan Rusije od početka ruske specijalne vojne operacije u Ukrajini u februaru 2022. godine.

Ruski predsjednik sletio je u vojnu bazu Palam, gdje ga je dočekao indijski državni ministar Kirti Vardhan Sing.

Putin bi tokom boravka u Indiji trebalo da razgovara sa premijerom Narendrom Modijem, a očekuje se da u fokusu bilateralnog susreta budu odbrana, energetika, trgovina, investicije i mehanizmi plaćanja.

Posebnu pažnju privlači i dolazak Si Đinpinga, koji u Indiju stiže prvi put od 2019. godine. Njegov dolazak dolazi nakon sukoba indijskih i kineskih snaga u spornom himalajskom pograničnom području 2020. godine, zbog čega se očekuje da će razgovori sa Modijem biti usmjereni na stabilizaciju odnosa i jačanje ekonomskih veza.

Ratovi i sukobi mogli bi, međutim, biti i najveći test jedinstva BRIKS-a. Kako pišu Nezavisne, posebno osjetljivo pitanje biće pronalaženje zajedničke formulacije o krizi na Bliskom istoku koju bi mogli prihvatiti i Iran i Ujedinjeni Arapski Emirati.

Ministri spoljnih poslova BRIKS-a u maju nisu uspjeli da usaglase zajedničko saopštenje, što dodatno ukazuje na različite stavove članica o pojedinim međunarodnim pitanjima.

Nju Delhi je uoči dolaska svjetskih lidera pod pojačanim mjerama bezbjednosti. U gradu je raspoređen veliki broj policajaca, postavljene su dodatne kamere, uvedena saobraćajna ograničenja, a pojačan je nadzor oko hotela, državnih institucija i ruta kojima će prolaziti strane delegacije.

BRIKS danas okuplja neke od najvećih svjetskih proizvođača i potrošača energije, a zemlje članice predstavljaju približno polovinu svjetskog stanovništva.

Nivo povjerenja ruskog stanovništva u predsjednika Vladimira Putina iznosi 73,1 odsto, pokazali su rezultati najnovije ankete koju je sproveo Ruski centar za istraživanje javnog mnjenja.

Prema rezultatima istraživanja, 73,1 odsto ispitanika navelo je da ima povjerenja u Putina, dok rejting odobravanja rada ruskog predsjednika iznosi 67,4 odsto.

Istovremeno, rad ruske Vlade podržava 44,6 odsto ispitanih građana, dok je 43,4 odsto njih pozitivno ocijenilo rad premijera Mihaila Mišustina. Povjerenje u Mišustina iskazalo je 54,2 odsto ispitanika.

Istraživanje je obuhvatilo i povjerenje građana u lidere poslaničkih grupa u Državnoj dumi, donjem domu ruskog parlamenta.

Najveće povjerenje među njima uživa lider Komunističke partije Ruske Federacije Genadij Zjuganov sa 29,8 odsto, slijedi lider stranke Pravedna Rusija – Za istinu Sergej Mironov sa 24,6 odsto.

Lideru Liberalno-demokratske partije Rusije Leonidu Sluckom vjeruje 19,5 odsto ispitanika, dok predsjednik stranke Novi ljudi Aleksej Nečajev ima povjerenje 11,6 odsto anketiranih.

Kako navodi RTRS, pozivajući se na TASS, anketa je provedena na uzorku od 1.600 punoljetnih građana u periodu od 31. avgusta do 6. septembra.

Iran i šest zemalja Persijskog zaliva trebalo bi u ponedjeljak, 14. septembra, da održe sastanak u Omanu na kojem će razgovarati o privremenom sporazumu o upravljanju plovidbom kroz Ormuski moreuz, jedan od najvažnijih pomorskih pravaca za svjetsku trgovinu.

Kako pišu Nezavisne, sastanak bi trebalo da bude održan u omanskom gradu Salala, na inicijativu Omana.

Na sastanku bi trebalo da učestvuju visoki diplomati šest članica Savjeta za saradnju zemalja Zaliva i visoki iranski zvaničnik.

To će biti prvi susret visokih diplomata zemalja Zaliva i Irana otkako su Sjedinjene Američke Države i Izrael u februaru pokrenuli rat protiv Irana.

Razgovori dolaze u trenutku kada je plovidba kroz Ormuski moreuz značajno smanjena, što dodatno povećava zabrinutost zbog mogućih posljedica po svjetsko tržište energenata.

Prema preliminarnim podacima agencije Kpler, kroz Ormuski moreuz je u četvrtak, 10. septembra, prošlo svega sedam brodova, nakon 11 koliko ih je prošlo dan ranije.

Od sedam brodova, dva su izašla iz moreuza, dok je pet ušlo u strateški prolaz između Persijskog i Omanskog zaliva. Prosjek u posljednjih deset dana iznosio je oko 15 brodova dnevno, prenosi Reuters.

Ormuski moreuz predstavlja jednu od ključnih tačaka za svjetsku trgovinu energentima, pa bi ozbiljnije ograničavanje plovidbe moglo izazvati nove poremećaje na tržištu nafte.

Tramp ponovo prijeti Iranu

Istovremeno, kriza između Irana i SAD dodatno se zaoštrava.

Američki predsjednik Donald Tramp zaprijetio je Teheranu mogućim napadom na planinu Pijuk u Iranu, gdje se nalaze duboko ukopani tunelski kompleksi.

Tramp je upozorio Iran da „bude pametan“, navodeći da je primijećena aktivnost na toj lokaciji.

Planina Pijuk nalazi se u blizini teško oštećenog iranskog nuklearnog postrojenja kod Natanca i već sedmicama je u fokusu zbog mogućnosti novih američkih napada.

Izrael, u međuvremenu, tvrdi da Iran pokušava da obnovi svoje nuklearne kapacitete.

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu izjavio je da Teheran ponovo pokušava da se naoruža nuklearnim oružjem, nakon što je Izrael uništio njegove neposredne kapacitete za proizvodnju nuklearnih bombi, prenosi Tanjug.

Iran je, sa druge strane, upozorio da bi potezi Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) mogli podstaći pojedine zemlje da napuste Sporazum o neširenju nuklearnog oružja.

Odbor guvernera IAEA usvojio je u srijedu rezoluciju kojom je Iran prijavljen Savjetu bezbjednosti UN zbog kršenja obaveza u oblasti neširenja nuklearnog oružja. To je prvi takav slučaj u posljednjih 20 godina.

Huti jačaju pozicije kod Bab el Mandeba

Dok se najavljuje smirivanje situacije oko Ormuskog moreuza, tenzije rastu i na drugom važnom pomorskom pravcu – kod Bab el Mandeba.

Prema izvorima koje citira Reuters, napredovanje Huta duž jemenske obale Crvenog mora odvija se uz direktna uputstva iranske Revolucionarne garde.

Huti su, prema tim navodima, zauzimanjem luke Moka na jugozapadu Jemena ojačali kontrolu nad područjem Bab el Mandeba, strateškog pomorskog prolaza između Crvenog mora i Adenskog zaliva.

Eventualno zatvaranje ovog pravca dodatno bi ugrozilo globalno snabdijevanje energentima, prenosi Tanjug.

Saudijska Arabija odgovorila je vazdušnim udarima na položaje Huta u više oblasti Jemena, dok jemenski mediji navode da su saudijski avioni izveli desetine udara.

Američki zvaničnici naveli su da je saudijski prestolonasljednik Muhamed bin Salman dva puta telefonom razgovarao sa Trampom i tražio američku vojnu akciju protiv Huta.

Pakistan je, međutim, saopštio da trenutno nema razgovora o vojnom angažovanju zbog napada Huta na Saudijsku Arabiju.

Vašington uvodi nove sankcije

U međuvremenu, Sjedinjene Američke Države dodatno su pojačale ekonomski pritisak na Iran.

Vašington je u četvrtak, 10. septembra, uveo nove sankcije kompanijama i pojedincima za koje tvrdi da pomažu Hezbolahu i drugim grupama na Bliskom istoku koje podržava Teheran.

Sankcije su dio inicijative američkog Ministarstva finansija pod nazivom „Operacija ekonomskog izopštavanja“, čiji je cilj presijecanje finansijskih tokova za koje Vašington tvrdi da ih Iran koristi za finansiranje rata, proizvodnju raketa, sajber napade i podršku Iranskoj revolucionarnoj gardi.

Mjere su usmjerene na subjekte i pojedince u Iraku, Libanu i Turskoj za koje Vašington tvrdi da su pružali podršku grupama povezanim sa Iranom.

Istovremeno, najavljeni sastanak Irana i zemalja Persijskog zaliva pokazuje da se, uprkos rastućim vojnim i političkim tenzijama, pokušava pronaći način da se barem djelimično stabilizuje plovidba kroz Ormuski moreuz.

Njegov značaj prevazilazi regionalne okvire, jer kroz ovaj strateški prolaz prolazi veliki dio svjetske trgovine energentima, zbog čega bi njegovo ozbiljnije zatvaranje moglo imati posljedice daleko izvan Bliskog istoka.

Francuski portal Valeurs Actuelles objavio je tekst u kojem se analizira način na koji su u zapadnim medijima i političkim krugovima predstavljeni general Ratko Mladić, rat u BiH i srpska javnost, uz tvrdnju autora da se i nakon Mladićeve smrti nastavila dugogodišnja kampanja demonizacije Srba.

Povod za tekst bile su reakcije na sahranu generala Ratka Mladića održanu 7. septembra u Beogradu, nakon njegove smrti 27. avgusta u pritvoru Mehanizma za međunarodne krivične tribunale u Hagu.

Autor navodi da je izraz „balkanski kasapin“, koji se u zapadnim medijima godinama koristi za Mladića, ponovo intenzivno upotrebljavan povodom njegove smrti i sahrane, kao i da je dio medija i političara pokušao da kriminalizuje veliki broj ljudi koji su prisustvovali posljednjem ispraćaju.

Posebno se osvrće na reakciju predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen, koja je navela da je „šokirana slikama“ sa događaja i ocijenila da prisustvo zvaničnika sahrani predstavlja odbijanje suočavanja sa „mračnim poglavljem“ novije evropske istorije.

Autor teksta, međutim, dovodi u pitanje takav pristup i pita se da li su evropske institucije spremne da se zaista suoče sa svim aspektima ratova na prostoru bivše Jugoslavije.

U tekstu se navodi da činjenica da je veliki broj građana prisustvovao sahrani ne znači automatski i opravdavanje ratnih zločina, već da pokazuje duboko neslaganje dijela srpske javnosti sa načinom na koji su rat i odgovornost pojedinih aktera predstavljeni u zapadnim medijima i pred Haškim tribunalom.

Autor posebno kritikuje rad Haškog tribunala, tvrdeći da je njegov odnos prema zločinima počinjenim nad Srbima bio neujednačen. Presudu kojom su događaji u Srebrenici okvalifikovani kao genocid predstavlja kao odluku koju dio srpske javnosti doživljava prije svega kao politički motivisanu.

U tekstu se iznose i tvrdnje da su takve presude, prema tom tumačenju, imale šire političke ciljeve – od slabljenja Republike Srpske i kolektivnog optuživanja Srba do opravdavanja kasnijih poteza zapadnih država prema Srbiji.

Autor smatra da je upravo takav pristup proizveo suprotan efekat od očekivanog, jer je, kako navodi, dodatno učvrstio dio srpske javnosti u uvjerenju da je general Mladić simbol odbrane srpskog naroda.

Kao ilustraciju takvog odnosa prema Mladiću navodi izjavu Branimira Kojića, predsjednika Udruženja žrtava srpskog naroda iz Srebrenice, koji je autoru govorio o svojim osjećanjima nakon smrti i sahrane generala.

Kojić je, prema navodima iz teksta, rekao da zbog ratnih okolnosti nije prisustvovao sahrani svog oca, ali da je na Mladićevoj sahrani dobio priliku da se oprosti od čovjeka kojeg doživljava kao nekoga ko je „kao otac“ srpskom narodu.

„Muslimani su planirali da nas zbrišu sa površine zemlje i samo zahvaljujući generalu smo živi“, navodi se Kojićeva izjava.

Autor pritom podsjeća i na zločine nad Srbima u okolini Srebrenice, navodeći podatak od 3.267 srpskih žrtava u 146 sela tog područja, te odgovornost Nasera Orića, komandanta muslimanskih snaga u Srebrenici. Te navode iznosi kao dio šireg argumenta da se o ratu u BiH, kako smatra, ne govori dovoljno iz perspektive stradanja srpskog stanovništva.

Poseban dio teksta posvećen je samoj sahrani generala Mladića i atmosferi među prisutnima.

Autor navodi da se, gledanjem snimaka liturgije i sahrane, može vidjeti dostojanstveno i mirno prisustvo velikog broja građana, uz posebno emotivan oproštaj navijača Crvene zvezde.

Patrijarh srpski Porfirije tom prilikom je, kako se navodi, govorio o Mladiću kao vojniku i komandantu koji je u teškim vremenima preuzeo veliku odgovornost i teret, dok je u molitvi zatražio oprost njegovih grijehova.

„Molimo se da mu Gospod oprosti svaki grijeh, voljni ili nevoljni, poznati ili nepoznati“, prenosi se dio besjede patrijarha Porfirija.

Autor u tome vidi i važnu razliku između političke i crkvene percepcije Mladića, navodeći da je poruka patrijarha istovremeno sadržavala priznanje njegove uloge u ratu, ali i molitvu za oprost.

U tekstu se prenosi i svjedočenje Slobodana Stancevića, nekadašnjeg portparola Vojske Republike Srpske i čovjeka koji je, kako se navodi, bio blizak Mladiću. Stancević ga je opisao kao skromnog čovjeka bliskog svojim vojnicima, koji je sa njima dijelio ono malo hrane što je bilo dostupno.

Njegova jedina zamjerka, prema autorovom navodu, bila je to što je Mladić smatrao da vojni interes treba da ima prednost nad političkim odlukama.

Autor taj stav povezuje sa širim odnosima između vojnog i političkog vrha Republike Srpske i Srbije tokom rata, posebno sa politikom Slobodana Miloševića uoči i tokom pregovora u Dejtonu.

Na kraju teksta Valeurs Actuelles zaključuje da različite reakcije na smrt i sahranu Ratka Mladića pokazuju koliko su podjele u vezi sa ratovima devedesetih i dalje duboke.

Autor smatra da istorija ratova na prostoru bivše Jugoslavije još nije napisana na način koji bi uključio sve žrtve i sve odgovorne strane, te posebno kritikuje Evropsku uniju i Sjedinjene Američke Države zbog njihove politike tokom ratova devedesetih.

Istovremeno, tvrdi da se sličan pristup, prema njegovom mišljenju, nastavlja i danas kroz odnos Zapada prema Srbima na Kosovu i Metohiji i politici kosovskog premijera Aljbina Kurtija.

„Samo u pravičnosti, jednoj od evropskih vrijednosti na koje se poziva Ursula fon der Lajen, priznavanju svih zločina počinjenih u bivšoj Jugoslaviji i procesuiranju njihovih odgovornih, kao i priznavanju velike odgovornosti Evropske unije i SAD za te zločine, može početi neophodan rad na kolektivnom sjećanju“, zaključuje autor.

Izvor: Valeurs Actuelles

Britanski BBC analizirao je obećanje predsjednika SAD Donalda Trampa da će Amerikancima isplatiti po 5.000 dolara ukoliko republikanci pobijede na izborima na polovini mandata, postavljajući pitanje da li takav potez pokazuje da je Tramp zabrinut zbog mogućeg izbornog poraza.

Kako prenose Nezavisne, BBC navodi da Tramp ni ranije nije osjećao potrebu da se pridržava uobičajenih pravila političke kampanje, ali da je obećanje o isplati 5.000 dolara svakom Amerikancu bilo neuobičajeno čak i prema njegovim standardima.

Tramp ovo obećanje nije stavio u prvi plan tokom govora na republikanskoj konvenciji posvećenoj predstojećim izborima na polovini mandata.

O isplati novca govorio je oko sat nakon početka dugog obraćanja, u trenutku kada je pažnja publike već počela da opada.

Program bi koštao više od bilion dolara

Tramp nije iznio detalje o tome na koji način bi bila finansirana i sprovedena isplata koja bi, prema procjenama, mogla da košta više od bilion dolara.

Ni Bijela kuća za sada nije ponudila detaljnije objašnjenje plana, navodeći da „predsjednik Tramp čini ono što takozvani ‘stručnjaci’ tvrde da je neizvodljivo“.

BBC zbog toga postavlja pitanje da li ovakvo predizborno obećanje predstavlja znak da Tramp strahuje od teškog poraza u novembru.

Iako predsjednik nije kandidat na glasačkom listiću, birači izbore na polovini mandata često doživljavaju kao svojevrsni referendum o aktuelnom predsjedniku, dok se vladajuća stranka tradicionalno suočava sa većim izazovima na tim izborima.

Trampu pada rejting?

BBC navodi da se Tramp, manje od dva mjeseca prije izbora na polovini mandata, suočava sa najnižim rejtingom do sada.

U tekstu se posebno ukazuje na njegov sukob sa Iranom, koji postaje sve nepopularniji, dok Amerikanci posljedice regionalnih tenzija osjećaju i kroz cijene goriva.

Zbog toga BBC postavlja pitanje da li obećanje o isplati 5.000 dolara „ukazuje na izvjesnu paniku“ i da li je Tramp mjeru izvukao „iz rukava“, prije nego što je o njoj obavijestio dio svojih najbližih saradnika.

„Nema sumnje da je riječ o veoma neuobičajenom načinu predstavljanja važnog predizbornog obećanja“, navodi BBC.

Tramp pozvao republikance da glasaju

Tramp je na konvenciji Republikanske stranke u Dalasu pozvao Amerikance da izađu na predstojeće izbore i ponovio obećanje da će svim odraslim stanovnicima SAD isplatiti 5.000 dolara ukoliko republikanci pobijede.

„To možemo da uradimo jer naša zemlja nikada nije bolje prolazila. Primamo bilione, bilione dolara“, rekao je Tramp govoreći o prihodima od carina.

On je pozvao republikance da se obavežu da će glasati na izborima u novembru, poručivši im da je spreman da učini sve kako bi republikanci zadržali kontrolu nad Kongresom.

Prema navodima CNN-a, Tramp je okupljenima rekao da se „pretvaraju da su na glasačkoj listi“ i da glasaju na izborima na polovini mandata po svaku cijenu.

Od republikanaca u areni zatražio je da ponove: „Nije me briga da li sam registrovan ili ne, pokušaću, i varaću kao i oni“.

Tramp je okupljenima u Dalasu poručio i da će „otići dođavola“ ako ne budu glasali, prenosi Tanjug.

Saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman dva puta je u četvrtak telefonom razgovarao sa američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i od njega tražio da SAD pokrenu napade na Hute u Jemenu, dok se ova grupa približavala strateškom području uz Crveno more.

Kako navodi Klix.ba, pozivajući se na dvojicu američkih zvaničnika i informacije Axios-a, Trump je odbio zahtjev saudijskog prijestolonasljednika, dok u Washingtonu zasad nema planova za direktnu vojnu intervenciju protiv Huta.

Situacija u Jemenu dodatno se zaoštrila nakon što su Huti zauzeli strateški obalni grad, čime su se približili moreuzu Bab el-Mandeb, jednom od najvažnijih pomorskih prolaza za globalnu trgovinu i transport saudijske nafte.

Cijene nafte naglo su porasle nakon vijesti o napredovanju Huta, dok bi eventualna kontrola nad Bab el-Mandebom mogla Iranu pružiti dodatnu polugu pritiska na SAD i njihove saveznike u zemljama Zaliva.

Teheran već ometa pomorski saobraćaj kroz Hormuški moreuz, zbog čega bi istovremeni pritisak na dva ključna pomorska prolaza predstavljao dodatni problem za međunarodnu trgovinu i energetsku sigurnost.

Američka administracija zbog toga pojačava podršku Saudijskoj Arabiji, ali istovremeno nastoji izbjeći direktno uključivanje u novi sukob.

Admiral Brad Cooper, komandant američke Centralne komande, otputovao je u četvrtak u Saudijsku Arabiju na hitne koordinacijske sastanke, navela su dvojica izvora upoznata sa situacijom.

Bijela kuća i Ambasada Saudijske Arabije u Washingtonu nisu željele komentarisati navode o razgovorima Trumpa i MBS-a.

Sukob Saudijske Arabije i Huta ponovo je eskalirao u julu, nakon što je Rijad spriječio iranski avion sa visokim zvaničnicima Huta da sleti u Sanu nakon njihovog povratka sa dženaze bivšem iranskom vrhovnom vođi Aliju Hameneiju.

MBS je tada od Trumpa zatražio političku podršku za napad na aerodrom u Sani, uz poruku da Saudijskoj Arabiji nije potrebna američka vojna pomoć. Trump mu je podršku dao.

Huti su potom odgovorili napadima na saudijske tankere u Crvenom moru, a napadi su kasnije prošireni i na energetska postrojenja u Saudijskoj Arabiji. Saudijska Arabija i njeni jemenski saveznici uzvratili su zračnim napadima i kopnenim operacijama protiv položaja Huta.

Najnoviji zahtjev Rijada predstavlja značajan zaokret u odnosu na juli, kada je Saudijska Arabija Washingtonu poručivala da se sama može obračunati sa Hutima.

Kako su se borbe intenzivirale, međutim, Rijad je počeo tražiti sve snažniju američku podršku.

Američki vojni i civilni zvaničnici posljednjih sedmica poručivali su saudijskim kolegama da Trump želi da američke snage ostanu fokusirane na Iran i Hormuški moreuz i da izbjegavaju otvaranje novog fronta.

U četvrtak, dok su snage Huta napredovale prema obalnom gradu Moka, a snage jemenske vlade koje podržava Saudijska Arabija povlačile se, MBS je prvi put pozvao Trumpa kako bi ga informisao o pogoršanju situacije.

Nekoliko sati kasnije uslijedio je novi razgovor, tokom kojeg je saudijski prijestolonasljednik zatražio od Trumpa da naredi američke napade na Hute.

Trump je taj zahtjev odbio, ali bi Washington, prema riječima jednog američkog zvaničnika, mogao Saudijskoj Arabiji dostaviti obavještajne podatke o Hutima, kao i informacije koje bi pomogle pri odabiru ciljeva.

U Saudijskoj Arabiji se već nalazi oko 200 američkih vojnika koji pružaju neborbenu podršku.

Visoki zvaničnik Trumpove administracije poručio je da je prioritet Washingtona održavanje slobode plovidbe Crvenim morem, dok se šira borba protiv Huta za sada prepušta regionalnim partnerima.

“Sjedinjene Američke Države fokusirane su na zaštitu naših ključnih interesa nacionalne sigurnosti – poput osiguravanja slobode plovidbe u Crvenom moru – dok našim regionalnim partnerima omogućavamo da preuzmu vodeću ulogu u upravljanju i rješavanju regionalnih sigurnosnih izazova”, rekao je zvaničnik.

“U stalnom smo dijalogu sa Saudijskom Arabijom i Vladom Republike Jemen o regionalnoj stabilnosti.”

Američki predsjednik Donald Tramp pokušava da mobiliše republikanske birače pred novembarske izbore za Kongres, na kojima će republikanci nastojati da zadrže većinu i u Predstavničkom domu i u Senatu, dok istorijski trendovi stranci aktuelnog predsjednika uglavnom ne idu u prilog.

Tramp je na republikanskoj konvenciji u Dalasu priznao da stranka predsjednika tradicionalno ne ostvaruje dobre rezultate na izborima na polovini mandata, ali je istovremeno poručio da vjeruje da će ovogodišnje glasanje biti izuzetak.

„Pretvarajte se da sam ja na glasačkom listiću“, poručio je Tramp pristalicama, nastojeći da izbore za Kongres predstavi kao direktno izjašnjavanje o njegovoj politici i dosadašnjem radu administracije.

Predsjednik SAD izbore je opisao kao „veoma, veoma jednostavan“ izbor između dvije političke opcije, uz poruku republikancima da moraju ostati ujedinjeni ukoliko žele da zadrže kontrolu nad Kongresom.

Tramp je tokom obraćanja iznio i obećanje da bi svaki odrasli Amerikanac mogao dobiti po 5.000 dolara ukoliko republikanci pobijede. Takva mjera, prema procjenama navedenim u tekstu „Nezavisnih novina“, mogla bi koštati više od bilion dolara, u trenutku kada američki javni dug dostiže oko 40 biliona dolara.

Republikanci se pred izbore suočavaju sa nezadovoljstvom birača zbog ekonomskih pitanja, ali i posljedica rata u Iranu, zbog čega dio stranačkih zvaničnika smatra da je čvrsto svrstavanje uz Trampa najbolji način da se zadrži kontrola nad Kongresom.

Istovremeno, republikansko rukovodstvo upozorava svoje birače na posljedice eventualne pobjede demokrata.

Lider republikanske većine u Predstavničkom domu Stiv Skaliz upozorio je da bi, ukoliko republikanski birači ostanu kod kuće, demokrate mogle preuzeti kontrolu i pokrenuti nove postupke opoziva predsjednika.

Republikanci svoju kampanju nastoje da zasnuju i na upozorenjima da bi promjena većine ugrozila poreske olakšice i politiku strožeg sprovođenja imigracionih propisa koju je pokrenula Trampova administracija.

Demokrate, sa druge strane, tvrde da je republikansko rukovodstvo izgubilo kontakt sa svakodnevnim problemima Amerikanaca.

Kongresmen Robert Garsija poručio je da građani žele mogućnost da normalno žive i rade, kao i pristup zdravstvenoj zaštiti, dok je Trampa optužio da je više zainteresovan za „bizarne i poremećene objave na društvenim mrežama“.

Ishod izbora mogao bi imati dalekosežne posljedice po ostatak Trampovog predsjedničkog mandata.

S obzirom na to da bi svega nekoliko tijesnih izbornih trka moglo odlučiti koja će stranka kontrolisati Kongres, rezultat novembarskog glasanja direktno će uticati na Trampovu sposobnost da tokom posljednje dvije godine mandata sprovede ključne dijelove svoje političke agende.

Zbog toga Tramp već sada pokušava da izborima da karakter šireg političkog referenduma o svom predsjedništvu.

„Velika američka većina podići će se“ kako bi nastavila njegov pokret „Učinimo Ameriku ponovo velikom“, poručio je Tramp pristalicama, uz insistiranje da republikanci pred izbore moraju ostati ujedinjeni.

Republikance tako čeka borba za svaki mandat, dok će izlaznost njihovih birača i nekoliko neizvjesnih izbornih trka vjerovatno biti ključni za odgovor na pitanje ko će nakon novembarskih izbora kontrolisati američki Kongres.

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp izjavio je da ne strahuje da će vještačka inteligencija (AI) dovesti do kraja čovječanstva.

Njegov komentar uslijedio je nakon što su stručnjaci za vještačku inteligenciju upozorili na rizik da bi ta tehnologija mogla toliko da napreduje da rizikuje da uništi ljudski rod, prenosi Rojters.

Na pitanje da li je zabrinut zbog tih predviđanja, Tramp je odgovorio: “Ne, nemam nikakve bojazni”.

Tramp je dodao da će se SAD naći u veoma lošem položaju ukoliko ne pobijede u trci u razvoju vještačke inteligencije.

Ove komentare iznio je na aerodromu u Dalasu, ubrzo nakon što se obratio na republikanskoj konvenciji povodom izbora na sredini mandata.