Iznenadni napad iz Pojasa Gaze na Izrael predstavlja jedan od najvećih obavještajnih propusta Izraela u posljednjim desetljećima, te predstavlja značajan udarac na ugled Mossada. Napad izveden sedmog oktobra će ostaviti dubok trag na izraelsko društvo.
Hamas je u ranim jutarnjim satima u subotu izveo neočekivano iskordinisan napad iz Pojasa Gaze na teritoriju Izraela. Napad je uključio ispaljivanje više hiljada raketa, ali i upad preko kopnene granice i mora te ispuštanja iz paraglajdera.
Frank Gardner sigurnosni analitičar BBC-a nazvao je napad kolosalnom obavještajnom katastrofom za Izrael.
On je naveo da Izarel ima jednu od najopsežnijih i najsofisticiranijih obavještajnih mreža na Bliskom istoku, kako domaću tako i vanjsku te doušnike ugrađene unutar militantnih skupina, ne samo na palestinskim teritorijima, već i u Libanu, Siriji i drugdje, ali da je danas, na kraju jevrejskog praznika, uhvaćen na spavanju.
On je istakao kako je Hamas i pored svega uspio isplanirati i pokrenuti ovaj pažljivo koordinisani napad na Izrael naizgled u potpunoj tajnosti.
“Da će Izrael uzvratiti velikom silom je sigurno. Ali Izraelci će se sada pitati zašto špijuni njihove nacije nisu vidjeli da se ovo sprema i upozorili zemlju na to”, zaključio je Gardner.
Naveo je kako mu je izraelski vladin zvaničnik kazao kako je već započela velika istraga kako je bilo moguće da izraelska obavještajna agencija nije predvidjela ovaj napad.
Prema tvrdnjama sa obje strane Hamasovi pripadnici su zauzeli najmanje jednu bazu izraelske vojske i to na teritoriji koja je međunarodno priznata kao teritorija Izraela. Ovo je prvi put od 1948. godine da su Palestinci zauzeli teritorij Izraela unutar “zelene linije” to jeste međunarodne priznate granice.
Također u borbama je uništen prema snimcima najmanje jedan moderni izraelski tenk Merakva IV, a jedan je barem privremeno bio zarobljen.
Napad dolazi gotovo na godišnjicu od Yomkipurskog rata koji je započeo šestog oktobra 1973. godine na jevrejski praznik Yom Kipur iznenadnim napadom arapskih vojski. Rat je okončan u trenutku kada su se izraelske trupe nalazile u blizini Damaska i sa opkoljenom egipatskom armijom, ali se u arapskom svijetu smatra uspjehom zbog toga što su za razliku od Šestodnevnog rata arapske vojske bile gotovo ravnopravne sa izraelskom vojskom.
Kao i prije 50 godina i sada je Izrael uhvaćen nespreman, međutim sada pred Izraelom ne stoji organizovana vojska država sa raznim rodovima nego Hamas koji je se sastoji uglavnom od lake pješadije sa improvizovanim vojnim sredstvima.
Ne treba sumnjati da će odgovor IDF-a i najradikalnije izraelske vlade u posljednjih nekoliko godina biti surov sa teškim bombardovanjem Pojasa Gaze, ali i mogućom ponovnom okupacijom Pojasa Gaze iz koje se Izrael povukao 2005. godine.
Za premijera Izraela Benjamina Netanyahua, također, slijedi još jedan politički težak period. Čak ni apsolutna vojna pobjeda neće sa njegove vlade skinuti žig obavještajne katastrofe koja se desilo u subotu ujutro, a mediji su već kritikovali to što mu je trebalo skoro pet sati da se obrati izraelskoj javnosti nakon početka napada. Za Netanyahua će izazov biti i pitanje zarobljenih izraelskih vojnika i civila koji su odvedeni u Pojas Gaze i njihovo oslobađanje.
Napad je došao i u trenutku pregovora između Saudijske Arabije i Izraela o međusobnom priznanju i pitanje je kako će se odraziti na odnose koji su se počeli popravljati. Ukoliko je suditi po do sada sličnim situacijama izraelski zračni napadi će u Pojasu Gaze izazvati velika stradanja što civilnog stanovništva što civilne infrastukture, a to će prouzrokovati bijes u arapskim državama.
