Kategorija: Svijet

Predsednik SAD Džozef Bajden, upozorio je u svom posljednjem zvaničnom obraćanju iz Bijele kuće, na rastuće opasnosti od “oligarhije” i neograničene moći u rukama najbogatijih pojedinaca u Americi.

Bajden je naglasio da ekstremno bogatstvo i uticaj mogu da ugroze demokratiju i prava građana, prenio je AP.

“Danas u Americi nastaje oligarhija koja prijeti našim pravima i slobodama”, rekao je Bajden, kojeg će 20. januara zamijeniti novoizabrani predsjednik Donald Tramp.

On je u govoru potvrdio da će sporazum o prekidu vatre između Izraela i Hamasa, postignut za vrijeme njegove administracije, primijeniti nova administracija, a takođe je i naglasio da je lično on obezbijedio kontakte između svojih i Trampovih saradnika.

Govoreći o svom mandatu, Bajden je naveo da je tokom njegove administracije postignut značajan napredak u zakonodavstvu, uključujući usvajanje važnog zakona o bezbjednosti oružja i klimatskim promjenama, ali je upozorio na rizik od ukidanja regulativa koje su ključne za budućnost zemlje.

Takođe je ukazao na opasnosti koje nosi razvoj vještačke inteligencije bez adekvatnih regulacija i kritikovao je društvene mreže zbog ukidanja provjere istinitosti činjenica.

U svom oproštajnom govoru, koji je pratio uži krug porodice i saradnika, Bajden je istakao značaj čuvanja institucionalnih vrijednosti Amerike, uključujući nezavisnost sudstva, slobodu medija i ograničavanje moći predsjednika.

Pozvao je i na promjenu Ustava kako bi se ukinuo predsjednički imunitet za djela počinjena tokom mandata.

Zajedno sa potpredsjednicom Kamalom Haris, koja je bila prisutna u Ovalnoj sobi, Bajden je zaključio da će se “plodovi njegove politike” vidjeti u narednim decenijama.

Pored toga, Bijela kuća je objavila izvještaj o dostignućima Bajdenove administracije, uključujući ekonomski napredak, koji je donio 16,6 miliona radnih mjesta, smanjenje inflacije, kao i jačanje međunarodnih saveza.

Bajden je na kraju govora poručio da će biti aktivan u političkom životu i nakon završetka mandata.

Pored Haris i njenog supruga Daga Emhofa, Bajdenov govor u Ovalnoj sobi pratili su njegova supruga Džil, sin Hanter i drugi članovi porodice.

Donald Tramp jedva čeka da stupi na dužnost predsjednika Amerike kako bi započeo mirovne pregovore o Ukrajini, a prvi korak bio bi sastanak sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Naime, u ponedjeljak 20. januara Tramp će preuzeti funkciju predsjednika SAD-a, što znači da će od utorka početi “sa poslom”. Kako je najavio u intervjuu za “Newsmax”, prvo čime će se baviti biće okončanje rata ili barem primirje u Ukrajini.

Ipak, i sam Tramp shvaća da to neće biti lako, jer obje strane Ukrajina i Rusija imaju zahtjeve koje je teško ispuniti i nisu spremne na velike kompromise.

Tramp je izjavio da će jedan od prvih poteza nakon preuzimanja Ovalne kancelarije biti susret sa Putinom. Prije toga, kako kaže, njih dvojica bi mogli razgovarati telefonom.

Još nije poznato kada bi sastanak mogao biti održan, ali spekuliše se da bi to moglo biti u narednih tri do šest mjeseci. Američki mediji, pozivajući se na izvore bliske Trampu, navode da će prvi mirovni prijedlozi biti izneseni zvanično do kraja marta ili početka aprila.

Tramp smatra da postoji samo jedna strategija za okončanje rata, koja zavisi od Putina. Dodao je da ne vjeruje da je Putin zadovoljan trenutnom situacijom na ratištu.

Trampov savjetnik za nacionalnu bezbjednost Majk Volc izjavio je da se telefonski razgovor između Trampa i Putina može očekivati u narednim danima ili nedjeljama. To će biti prvi korak ka budućem sastanku, za koji su pripreme već u toku.

Naime, Tramp smatra da “postoji samo jedna strategija okončanja rata”, a ona zavisi o Putinu. Doduše, Tramp kaže da ne može zamisliti da je Putin previše oduševljen kako mu stvari idu na frontu.

“Znam da želi da se sretne sa mnom, a ja se želim naći s njim što prije. Učinio bih to ranije, ali prvo moraš doći u poziciju”, kaže Tramp.

Neki američki mediji navode da bi se Tramp mogao sastati i sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim.

“Još nismo odredili tačnu strukturu budućeg sastanka, ali radimo na tome”, odgovorio je Volc na pitanje novinara da li će Zelenski prisustvovati tom sastanku, prenosi ruski portal Meduza.

Volc je dodao da se situacija na rusko-ukrajinskom frontu mora stabilizovati “prije nego što postignu bilo kakav dogovor”.

“Željeli bismo da do prekida vatre dođe”, kaže Volc, jer bi to po njemu bio “prvi pozitivni korak s obje strane”.

Očekuje se da će obje strane, pogotovo ruska, doći na razgovore s maksimalističkim zahtjevima.

Kremlj je oprezan u vezi sa Trampovim najavama. Portparol Dmitrij Peskov izjavio je da je “prerano govoriti o mjestu mogućeg sastanka”, jer još ne postoje konkretne pripreme za pregovore.

Iz Kremlja su oprezni i suzdržani oko Trampovih najava, kažu da je “prerano govoriti o mogućem susretu Putina i Trampa”, iako su se za domaćina javili već i Slovaci, odnosno premijer Robert Fico ponudivši Bratislavu i kao mjesto za mirovne pregovore, a klasično Švajcarci koji već imaju iskustva kad su takvi susreti u pitanju, ali ponudio se i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, piše Jutarnji list.

Iz kancelarije izraelskog premijera Benjamina Netanjahua saopšteno je večeras da konačan sporazum o prekidu vatre sa Hamasom još nije postignut.

U izjavi izraelskog premijera navodi se da još nisu riješena konačna pitanja, ali da se nada da će “detalji biti finiširani večeras”, prenio je AP.

Svjetski mediji prethodno su, pozivajući se na dobro upućene izvore, objavili da su izraelska vlada i Hamas dogovorili sporazum koji će zaustaviti borbe u Gazi i dovesti do postepenog oslobađanja talaca i palestinskih zatvorenika, a vijest je potvrdio i novoizabrani američki predsjednik Donald Trump.

Neimenovani arapski zvaničnik rekao je za Tajms of Izrael da ima još “manjih” neriješenih pitanja koja se tiču prekida vatre i oslobađanja talaca, koji će biti finiširani kada sporazum počne da se implementira.

Ova pitanja uključuju završavanje procesa provjere oko 1.000 palestinskih zatvorenika koji treba da budu pušteni. Većinom su to ljudi iz Gaze koji su bili zatvoreni od početka rata, kaže arapski zvaničnik iz jedne od posredničkih zemalja.

Broj palestinskih zatvorenika koji služe doživotne kazne, a koji će biti pušteni kao dio sporazuma, također nije konačno utvrđen, iako je proces gotovo završen, dodao je zvaničnik.

Hamas je pristao da zatvorenici koji služe doživotne kazne budu pušteni u treću zemlju koja je prethodno dogovorena, dok Izrael traži da i dio drugih zatvorenika, koji će biti pušteni, odu u inostranstvo, kaže arapski zvaničnik upoznat sa pregovorima, dodajući da će ovo pitanje također biti rešeno narednih dana.

Posrednici su zaključili da ova pitanja nisu dovoljno značajna da opravdaju odlaganje objave sporazuma i početak njegove implementacije.

Prvi dan sporazuma je planiran za nedjelju, kada će biti puštena tri izraelska taoca, kaže arapski zvaničnik, prenosi Tanjug.

Strane u sukobu u Gazi – Izrael i palestinski pokret Hamas – dogovorili su prekid vatre u trajanju od 42 dana uz posredovanje Katara, Egipta i SAD, a sporazum stupa na snagu 19. januara, rekao je katarski premijer šeik Mohamed bin Abdulrahman El Tani.

“U prvoj fazi biće oslobođena 33 izraelska taoca, uključujući civile, a zauzvrat, palestinski zatvorenici će biti pušteni iz izraelskih zatvora i pritvorskih centara kao dio sporazuma”, rekao je El Tani na konferenciji za novinare.

On je dodao da će Katar, Egipat i SAD formirati zajednički tim u Kairu koji će nadgledati prekid vatre u Gazi.

Portparol katarskog Ministarstva spoljnih poslova Majed El Ansari izjavio je da će pregovarački proces o detaljima sprovođenja sporazuma početi u četvrtak ujutru.

Izraelski predsjednik Isak Hercog pozvao je izraelsku vladu da prihvati objavljeni sporazum o Pojasu Gaze i oslobađanju talaca, nazvavši to važnim i neophodnim korakom, prenosi Srna.

Mađarska i Srbija će ubrzati izgradnju naftovoda između dvije zemlje zbog američkih sankcija koje podrivaju energetsku bezbjednost u Evropi, izjavio je ministar spoljnih poslova i ekonomskih odnosa Mađarske Peter Sijarto posle telefonskog razgovora sa ministarkom energetike i rudarstva Srbije Dubravkom Đedović Handanović.- Na osnovu lekcija iz proteklih nedjelja, dogovorili smo se danas u telefonskom razgovoru sa ministarkom energetike Srbije Dubravkom Đedović Handanović da ubrzamo naša zajednička ulaganja u energetsku bezbjednost, uključujući izgradnju novog interkonektora koji povezuje električne mreže dvije zemlje i izgradnju prvog zajedničkog naftovoda. Neki učesnici u svjetskoj politici mogu da stvaraju ozbiljne poteškoće svojim sankcijama i ograničenjima, a njihove odluke se jasno donose bez uzimanja u obzir interesa njihovih saveznika – primijetio je Sijarto, misleći na sankcije SAD protiv ruskih naftnih i gasnih kompanija, kao i na srpsku kompaniju NIS.

Tri evropska grada – Bern, Beograd i Bratislava – izrazila su spremnost da budu domaćini istorijskog susreta između novoizabranog predsednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa i ruskog predsednika Vladimira Putina. Glavna tema razgovora biće rat u Ukrajini i pregovori o mogućem mirovnom sporazumu između Kijeva i Moskve.

Donald Tramp, koji će ući u Belu kuću 20. januara, najavio je da će se susret održati tek nakon inauguracije. Odluka o vremenu i mestu sastanka mogla bi biti doneta već 21. januara.

Još tokom predsedničke kampanje, Tramp je izjavio da je upravo on lider koji može završiti sukob u Ukrajini za samo 24 sata. Ovo obećanje postalo je ključni deo njegove političke platforme, a čini se da je preduzimanje koraka u tom pravcu započelo i pre nego što je zvanično stupio na dužnost.

Pripreme za sastanak
Majk Volc, Trampov savetnik za bezbednost, potvrdio je da se već razmatra organizacija telefonskog razgovora između Trampa i Putina. Prema njegovim rečima, susret bi mogao biti održan veoma brzo, možda čak u roku od nekoliko nedelja.

“Iako su se pojavile spekulacije da bi susret mogao biti održan pre inauguracije, Tramp je jasno poručio da će se sastanak organizovati tek nakon što postane predsednik,” rekao je Volc.

Sam Tramp je dodatno pojasnio:
“Znam da Putin želi razgovor, a i ja sam spreman da se vrlo brzo sastanem s njim nakon što preuzmem dužnost predsednika. Neke stvari jednostavno zahtevaju da budete u Beloj kući,” izjavio je Tramp, time otklonivši sve dileme o vremenskom okviru sastanka.

Stav Kremlja
Ruski predsednik Vladimir Putin nije se previše oglašavao po ovom pitanju, ali je njegov portparol Dmitrij Peskov istakao da je Rusija otvorena za razgovore s Vašingtonom. Međutim, konkretni koraci neće biti preduzeti pre nego što Tramp formalno preuzme dužnost.

“Za uspešan dijalog potrebna je zajednička politička volja, a čini se da obe strane dele taj cilj. Ipak, za sada je rano govoriti o detaljima,” rekao je Peskov, dodajući da Putin još uvek nije zvanično zatražio sastanak, uprkos Trampovim tvrdnjama.

Lokacija susreta
Još uvek nije odlučeno gde će se održati susret koji svet nestrpljivo iščekuje. Tri zemlje – Švajcarska, Srbija i Slovačka – već su ponudile domaćinstvo.

Švajcarska je prva izrazila spremnost da bude domaćin. Ministarstvo spoljnih poslova te zemlje istaklo je da je Švajcarska već posredovala u mirovnim pregovorima i da je spremna da podrži svaki diplomatski napor za uspostavljanje mira.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić takođe je ponudio Beograd kao mesto sastanka, naglašavajući neutralnu poziciju Srbije. “Srbija je izvan vojnih blokova poput NATO-a i ODKB-a i potpuno je spremna da garantuje bezbednost obojici predsednika,” rekao je Vučić, dodajući da su i Tramp i Putin izuzetno popularni među građanima Srbije.

Slovačka je takođe izrazila želju da bude domaćin ovog istorijskog susreta. Andrej Danko, potpredsednik slovačkog parlamenta, predložio je Bratislavu kao idealnu lokaciju za susret, naglašavajući potrebu za dijalogom između Trampa i Putina kako bi se obezbedio mir.

Glavne teme susreta
Očekuje se da će glavne teme razgovora biti rat u Ukrajini, američke sankcije Rusiji i istorijski zategnuti odnosi dveju svetskih sila.

Poslednji sastanak Trampa i Putina održan je u Helsinkiju 2018. godine, događaj koji je izazvao brojne kontroverze. Tada je Tramp, tokom zajedničke konferencije za medije, odbio da prihvati tvrdnje američkih obaveštajnih službi o ruskom mešanju u izbore 2016. godine, što je izazvalo burne reakcije u SAD-u.

Iako je mnogo toga još uvek nepoznato, jedno je jasno – ključni koraci ka organizaciji ovog istorijskog susreta biće preduzeti tek nakon 20. januara. Očekuje se da će svet s velikim interesovanjem pratiti dalji razvoj događaja.

Predsednik Irana Masud Pezeškijan izjavio je da ta zemlja nikada nije planirala da ubije novoizabranog predsednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa.

On je to rekao za NBC njuz i negirao tvrdnje samog Trampa i američkog Ministarstva pravde iznete tokom predizborne kampanje, da postoji zavera iranske elite da se ubije Tramp.

“Nikad nismo pokušali da to učinimo i nikada nećemo. Ovo je još jedna od onih šema koje Izrael i druge zemlje osmišljavaju da promovišu iranofobiju. Iran nikada nije pokušao niti planira bilo koga da ubije. Bar koliko ja znam”, rekao je Pezeškijan.

Upitan da li je Iran spreman da obeća da neće biti pokušaja atentata na Trampa, Pezeškijan je rekao da nikada to Iran nije pokušao niti će ikada.

Tramp, koji je pobedio na prošlogodišnjim izborima u SAD i koji će preuzeti tu dužnost 20. januara, preživeo je dva pokušaja atentata tokom kampanje – jedan u septembru dok je igrao golf na svom terenu u Vest Palm Biču na Floridia, i još jedan tokom julskog mitinga u Pensilvaniji.

Istražitelji nisu pronašli nikakve dokaze da je Iran učestvovao u tim pokušajima.

Takođe Iran je ranije negirao tvrdnje SAD o mešanju u američke poslove, uključujući i sajber operacije.

Pezeškijan je dodao i da je Iran u principu otvoren za dijalog sa drugom Trampovom administracijom, ali da SAD nisu ispunile svoje obaveze u prošlosti i da su nastojale da sruše iransku vladu.

“Moraćemo da se posvetimo obavezama koje proističu iz razgovora i dijaloga”, rekao je Pezeškijan.

Dodao je da je Iran vodio razgovore sa velikim silama o svom nuklearnom programu, da je podržao sve obaveze, ali da druga strana nije ispunila svoja obećanja i obaveze.

Pezeškijan je rekao da Iran ne traži rat, ali da bi bio spreman da se brani ako njegova nuklearna mesta budu napadnuta.

“Ne plašimo se rata, ali ga i ne tražimo. Nadam da do toga neće doći jer će to biti na štetu svih aktera, ne samo nas”, rekao je on i dodao da iranski protivnici optužuju Teheran da pokušava da napravi bombu ali da to nije istina.

U toku je masovni ruski napad krstarećim projektilima i dronovima na Ukrajinu. U celoj zemlji oglašena je opasnost od vazdušnih udara.

Kako su upozorile ukrajinske vlasti, u vazduhu je 7 ruskih bombardera Tu-22 i 6 bombardera Tu-95. Krstareće rakete lansirane su s ratnih brodova u Crnom moru i ratnih aviona tipa MiG-31K, dok su iz zemaljskih lansera ispaljene balističke rakete. Meta napada su ukrajinske hidroelektrane, tvrde ukrajinske vlasti.

U milionskom Harkovu, drugom najvećem ukrajinskom gradu, čuju se glasne eksplozije.

Kako je upozorila ukrajinska vojska, prema Kijevskoj oblasti leti šest grupa krstarećih projektila. Strahuje se da je moguća meta kijevska hidroelektrana na reci Dnjepar na severu zemlje.

Poljska digla borbene avione, Rusija cilja zapad Ukrajine
Poljska je podigla borbene avione u vazduh jer Rusi ciljaju zapad Ukrajine, koji graniči sa tom članicom NATO-a.

Osveta za jučerašnji napad na Rusiju?
Ukrajinci na društvenim mrežama nagađaju da bi jutrošnji masivni napad projektilima na Ukrajinu mogao biti ruska osveta za jučerašnji veliki napad dronovima na više ruskih oblasti.

Podsetimo, Ukrajina je juče izvela nekoliko napada duboko unutar Rusije, što naziva svojom “najmasovnijom” ofanzivom u dosadašnjem toku rata. Prema Glavnom štabu Oružanih snaga Ukrajine, pogođena su skladišta municije i hemijske fabrike u nekoliko regiona, od kojih su neki udaljeni stotinama kilometara od granice.

Analitičari ne isključuju rizik da nakon pada Asadovog režima, Sirija zbog brojnih militantnih frakcija uđe u novi građanski rat.

Tokom prethodnih 14 godina razaranja, zemlja je izgubila 85% svog bruto domaćeg proizvoda i sada je po privrednom razvoju na nivou palestinskih teritorija. Gladnih u Siriji ima koliko i stanovnika u američkoj državi Ilinois. Iako se trenutna situacija procjenjuje kao „ekstremno nestabilna i neizvjesna“, u zemljama EU rasplamsale su se rasprave kako da se sirijskim izbjeglicama poželi „srećan put“ kući.

Arapsko proljeće je donijelo Siriji 14 godina pakla, kada je u martu 2011. godine u ruralnoj oblasti Dara na jugu zemlje izbila pobuna koja je eksplodirala u bezumni građanski rat. On je toliko dugo trajao da je zamorio međunarodnu javnost, gurnuvši Siriju u zapćek nakon što su buknuli novi sukobi u svijetu. Ali, zato posljedice aktuelnih ratova u Evropi i na Bliskom Istoku nisu zaobišle ovu, do tada već opustošenu zemlju, za koju je danas teško povjerovati da je predstavljala jednu od najstarijih civilizacija na svijetu.

Sada je Sirija ponovo udarna vijest. Kada je 8. decembra ove godine Hajat Tahrir al-Šam (HTS), opoziciona grupa povezana s Al Kaidom, zauzela Damask, glavni grad Sirije, i poslije više od pola vijeka vladavine porodice Asad protjerala dotadašnjeg predsjednika Bašar al-Asada, neki analitičari su to nazvali „tektonskim potresom“. U prognozama kuda će taj potres odvesti zemlju, mnogo je više zazora, pa i straha nego nade. Među kartama koje su trenutno na stolu, pretežu one da bi Sirija mogla ući u novi začarani krug osvete i nasilja kao što se desilo u Iraku i Libiji, pa i u novi građanski rat zbog brojnih militantnih frakcija u zemlji.

Iako vođa HTS-a Abu Muhamed al-Džolani obećava da će ujediniti suprotstavljene političke grupe kako bi Sirija krenula u oporavak, niko se ne zatrčava da ga amnestira od optužbi za terorizam. Teško je povjerovati da će čovjek koji je do nedavno bespoštedno eliminisao neistomišljenike, preko noći postati svjetionik demokratije. Zato ne čude spekulacije da bi smjena vlasti u Damasku mogla završiti tako što će jednu diktaturu zamijeniti druga.

Bila kao Slovenija, sada je kao Palestina
Nadu Sirijcima da će konačno vratiti kontrolu nad svojim životima potkopavaju i interesi drugih država, naročito onih koje su direktno intervenisale tokom rata u Siriji, poput Rusije, Turske, Irana, Saudijske Arabije i SAD. Odmah nakon Asadovog bjekstva u Moskvu, u ofanzivu je krenuo Izrael, koji svoje vazdušne napade na Siriju opisuje kao „ograničeni i privremeni korak iz bezbjednosnih razloga“. Ali, ima onih koji duže pamte i upozoravaju da su izraelske snage sa sličnim obrazloženjem ušle i na Zapadnu obalu 1967. godine, pa je to „privremeno“ potrajalo do danas.

Povrh svega, Siriju pritiskaju međunarodne sankcije, za koje je malo vjerovatno da će tek tako biti ukinute u situaciji koja se procjenjuje kao „ekstremno nestabilna i neizvjesna“. Nepouzdane su i računice o visini štete koju su nanijela ratna razaranja i koliko bi koštala obnova zemlje. Taj iznos se prije tri godine procjenjivao na najmanje 250 milijardi dolara, a Samir Seifan, istaknuti sirijski ekonomista koji živi u Istanbulu, nedavno je izjavio da bi on mogao premašiti 400 milijardi dolara.

Pojedini analitičari smatraju da će biti potrebno oko dvije decenije da se zemlja potpuno obnovi i skoro 10 godina da se njen bruto domaći proizvod (BDP) vrati na nivo iz 2011. godine. Tada je prema podacima Svjetske banke, ekonomija Sirije vrijedila 67,5 milijardi dolara i po visini BDP-a zauzimala je 68. mjesto na listi od 196 zemalja, što je bilo uporedivo sa Paragvajem i Slovenijom. Tokom 14 godina rata, pala je na 129. mjesto na ovoj listi, smanjivši svoj BDP za 85% na samo devet milijardi dolara. Danas je Sirija po privrednom razvoju na nivou Čada i palestinskih teritorija.

Gladnih u Siriji koliko i stanovnika u Ilinoisu
Rat je uništio infrastrukturu zemlje…

„Povratak Sirijaca u domovinu bio bi idealan scenarij, ali je potrebno da se stvore osnovni uslovi za njihov siguran život, što u ovom trenutku ne deluje realno“, ocenjuje Hana Kersten, stručnjak za migracije pri Institutu za međunarodnu politiku u Beču. Prema njenim rečima, proces povratka bi trebalo da uključuje jasno definisane korake, uključujući bezbednost, pristup osnovnim resursima i dugoročni plan reintegracije, što je teško ostvarivo u zemlji razorenoj ratom.

U isto vreme, političke rasprave u Evropi sve češće skreću pažnju sa humanitarnog aspekta na ekonomsku i bezbednosnu cenu zbrinjavanja izbeglica. S obzirom na to da javno mnjenje u mnogim zemljama EU postaje sve skeptičnije prema imigrantima, vlasti se sve više suočavaju s pritiscima da pronađu rešenja koja bi istovremeno smanjila troškove i ublažila socijalne tenzije.

Budućnost između straha i nade
S padom Asadovog režima i promenom političkog pejzaža u Siriji, pred ovom zemljom se otvara novo poglavlje, ali malo je onih koji veruju da će ono doneti stabilnost i prosperitet. Sirija se suočava sa ogromnim izazovima, uključujući obnavljanje razorene infrastrukture, rešavanje sukoba između različitih političkih i etničkih grupa, kao i reintegraciju miliona raseljenih lica.

„Ako međunarodna zajednica zaista želi da pomogne Siriji, moraće da uloži ogromna sredstva, ne samo u fizičku obnovu zemlje, već i u izgradnju institucija koje će moći da obezbede održivu budućnost“, smatra Samir Seifan. Međutim, s obzirom na trenutnu političku klimu u svetu i sve veće prioritete drugih kriznih žarišta, malo je verovatno da će Sirija postati prioritet međunarodne zajednice.

Za prosečnog Sirijca, budućnost ostaje obavijena neizvesnošću. Mnogi se pitaju da li će ikada ponovo imati priliku da žive u zemlji koja nije sinonim za rat, stradanje i siromaštvo. Za sada, odgovor na to pitanje ostaje više u domenu želja nego realnosti. Sirija je, kako kažu neki analitičari, možda izgubila rat, ali njena najveća bitka – ona za opstanak – tek počinje, prenosi BiF.