Kategorija: Politika

Nakon dva koncerta Marka Perkovića Tompsona u Širokom Brijegu, na kojima se veličalo ustaštvo i slavilo uz nacističku i ustašku koreografiju – ćuti Evropa, ali i pravosuđe u BiH.

Za najavu da će mu biti dozvoljeno održavanje još koncerata na području Hercegovine, među kojima će prvi biti u Mostaru – poruka iz Republike Srpske da ovakvi događaji duboko uznemiruju preostale Srbe u Federaciji BiH, ali i sve građane Republike Srpske koji teže miru, stabilnosti i vladavini prava, uz poziv međunarodnoj zajednici da reaguje.

Gostujući u Јutarnjem program RTRS-a, v.d. direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Viktor Nuždić ističe da kontinuitet održavanja koncerata Tomsona, veličanje ustaštva treba da zabrine sve građane.

– Mi se svaki put iznenadimo kao da je to nešto novo. Ovo nije ništa novo. S ustaštvom se nije raskrstilo od Drugog svjetskog rata. Bilo je perioda kada se to malo stišalo, kada se nije govorilo o tome, ali onda su se sedamdesetih godina javile ustaške ideje. U ratu devedesetih godina došlo je do kulminacije tih ideja. Sada ponovo imamo isti fenomen. Ovo je obračun sa Srbima, kojih pogotovo u Hrvatskoj gotovo da i nema – naglasio je Nuždić.

Podsjeća da je u Hrvatskoj došlo do euforičnih nastupa, pogotovo mladih ljudi, i pozdrava svojstvenih nacistima. Srbi danas gotovo da i ne postoje u Hrvatskoj i postavlja se pitanje prema kome je uperena ta mržnja.

Kada je u pitanju Federacija, svjedoci smo da je Srba sve manje i da se posljednjih godina vrši negacija istorije na više načina. Omalovažavaju se žrtve, a na drugi način se izjednačavaju žrtve ustaša. Izjednačava se Blajburg sa Јasenovcem, što je nestvarno.

To ne bi bilo ništa sporno da to rade desničari, ali ovdje je uključena i vlast u Hrvatskoj. Vidjeli smo i jedan kvazinaučni skup, a ljudi visoko pozicionirani u Vladi pjevaju te pjesme. Hrvatska država se nikada nije suočila sa istinom i nisu bile dovoljne sankcije za ono što se dešavalo u Drugom svjetskom ratu – jasan je Nuždić.

Naglašava da ono što se desilo nad Srbima je bio genocid i da je taj genocid izum NDH.

– Danas nas ubjeđuju da su postojali zločini, ali se oni umanjuju. NDH je postojala i donosila propise – zabranu ćirilice i krilatice Mile Budaka o trećinama. Јedini građani koji su imali puna prava u toj državi bili su Hrvati. Najveći broj Hrvata u tom periodu bio je za stvaranje NDH, o čemu svjedoče i slike dolaska i dočeka njemačkih vojnika – podsjetio je Nuždić.

Podsjeća i da je nakon Drugog svjetskog rata došlo do pomirenja te da su Srbi nažalost, prihvatili narativ da su svi podjednako stradali i da su svi bili učesnici oslobodilačke borbe, te da svi imaju jednake zasluge, često izjednačavajući pojedinačne zločine sa genocidom.

– Zanemarili smo da je najveći broj ljudi u partizanskom pokretu bio srpske nacionalnosti i da su u borbu ušli radi golog opstanka. Na početku borbe najveći broj partizana bili su Srbi, koji su se priključili da bi zaštitili svoje porodice. Bilo je i Hrvata u partizanima, ali minimalno iz ideoloških razloga. Bitno je istaći da je prekretnica bila 1943. godina, kada je pala Italija i kada dolazi do većeg priliva hrvatskog stanovništva u partizanske pokrete, jer je bilo jasno da će nacizam propasti. Međutim, mi kao Srbi nismo se izborili da na spomenicima piše ko je žrtva, a ko zločinac, i onda smo došli do ovoga – jasan je Nuždić.

Podsjeća da je genocid nad Srbima izvršen je na cijeloj teritoriji Hrvatske. Јasenovac se pokušava prikazati samo kao jedna tačka na karti, zanemarujući da je Јasenovac bio kompleks od pet logora i da je bilo nemoguće da se za te zločine ne zna.

– I danas, nakon 80 godina, imamo desetine hiljada ljudi koji kliču uz te ustaške pokliče i pozdravljaju koljače. Srbi su devedesetih godina protjerani iz Hrvatske – protiv koga je onda uperena ta mržnja? Onda je ta mržnja fiksirana prema Srbima gdje god se oni nalazili. Nema sankcija ni kazni. Hag je sudio, ali nije presudio. Na ovakav način legalizujemo sve ono što se dešava. Da li ćemo prestati sa autošovinizmom? Da li ćemo se suočiti s tim i shvatiti šta se istorijski dešavalo – upitao je Nuždić.

Ističe da je osnovno pitanje za nas – šta ćemo mi učiniti?

– Imamo u Derventi spomenik u obliku slova “U”. Da li treba da vaspitavamo djecu u duhu onoga što se dešavalo? Moramo znati šta se dešavalo u prošlosti i to ćemo najjasnije uraditi kroz naučna istraživanja. Institucija u kojoj radim ima izuzetno kvalitetne istoričare, a godinama se nismo bavili tim pitanjima kako bismo mogli i pred svjetsku i pred našu javnost izaći sa egzaktnim podacima. Ovdje je riječ o naučnoj raspravi i moramo imati jasne i nedvosmislene stavove – rekao je Nuždić.

Podsjeća da bi veliki značaj nosio institucionalni odgovor te da bi i Skupština trebalo da se oglasi i zauzme stav po pitanju zabrane propagande.

– Mi ne možemo uticati na ono što se dešava u Evropi, ali moramo uticati na ono što se dešava kod nas i to bi bio jasan odgovor – da se sami izjasnimo šta smo proživjeli. Ne govorimo dovoljno o našem stradanju i dopuštamo drugima da nam kroje istoriju. Ovdje nije bilo sankcija od strane EU i to nije nikakvo čudo. Moramo se s tim pomiriti. Ko da sankcioniše? Germani koji su projektovali NDH? Imali smo okupljanje u Blajburgu koje je zabranjeno. Naša obaveza jeste da se borimo protiv ovih pojava, ali na naučnoj osnovi, čak i ako to znači da ćemo i nakon 80 godina otvarati stare rane i ne dozvoliti da nas neko omalovažava – poručio je Nuždić.

Ističe da je ovo takođe ozbiljno pitanje bezbjednosti, jer se na stotine hiljada ljudi okupljale uz povike i simbole, a niko nije procesuiran, osim ponekog zbog pirotehnike.

– To ne jenjava, što govori u prilog tome da je hrvatsko društvo u krizi i da traži fiksaciju prema imaginarnom neprijatelju – Srbima u Hrvatskoj, kojih gotovo da i nema. Iluzorno je očekivati bilo kakve sankcije iz Brisela. Evropa i njene najjače članice uzrokovale su raspad Јugoslavije i otvorile Pandorinu kutiju. Neće tu biti nikakve ozbiljne reakcije, a ako je i bude, biće pro forme. Ovdje je potrebna reakcija u skladu sa zakonom na nivou BiH. Ovo su sve učestalije pojave. Bili smo svjedoci povika i u Bihaću od strane bošnjačkih lidera – to nije izolovana pojava. Ukoliko se ne stane u kraj ovim pojavama, bojim se da će se nastaviti – upozorio je Nuždić.

Dodaje da je pratio i izvještaje hrvatskih medija, te naglašava da je porazno da u anketama omladina ne zna ni šta je bio Јasenovac niti ko je tamo zatvaran.

– Mi moramo donijeti određene odluke unutar kulture pamćenja i to pretvoriti u jasnu politiku pamćenja, te da Srpska stane iza toga i da radimo na naučnoj osnovi i govorimo o tome svakodnevno. Često nismo ni svjesni obima zločina koji su se dešavali. Kada je u pitanju Dubica, istrebljene su cjelokupne porodice. Često upadamo u zamku priče o brojevima. Mi nikada nećemo doći do konačnog broja ubijenih. Pobijene su cijele porodice. Ubijani su u Gradini, odnijela ih je Sava i progutale su ih razne jame. Sela su ostala pusta i meni je nestvarno da i danas postoje ljudi koji mogu da veličaju ono što se dešavalo u Drugom svjetskom ratu – naglasio je Nuždić.

Na pitanje o podijeljenoj javnosti u Hrvatskoj povodom zabrane koncerta, Nuždić je upitao koja se to javnost protivi ako na jedan koncert dođe pola miliona ljudi.

– Ako dođe pola miliona ljudi u Zagreb, koja javnost se onda protivi? To nam govori da je svaki deseti čovjek došao na koncert. Svaki put vidimo kurtoazna objašnjenja da se koncerti ne bi trebali održati, ali se uvijek održe i uvijek je velika posjeta na tim koncertima. Nije stvar u izvođaču, stvar je u tome ko to dopušta, znajući kakav je repertoar. Sada se to prenijelo i u BiH. Ko kontroliše prošlost, kontroliše sadašnjost; ko kontroliše sadašnjost, kontrolisaće budućnost. Srbi se ne smatraju žrtvama kako bi opravdali ono što se dešavalo devedesetih godina. Cilj je da ne postoji trag postojanja Srba u Hrvatskoj, a ta tendencija kreće se i prema BiH – zaključio je Nuždić.

 

 

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH kao stranka u postupku dao je mišljenje da visoki predstavnik po Ustavu BiH nije nadležan za donošenje zakona, međutim to mišljenje za sam Ustavni sud BiH nije obavezujuće, a ako je suditi po ranijim odlukama, ustavnost izmjena Krivičnog zakona BiH koje je nametnuo Kristijan Šmit neće biti dovedena u pitanje.

“Parlamentarna skupština BiH je strana u postupku. Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma samo je neko ko u ime Doma se izjašnjava. Ovo je prvi put da Predstavnički dom daje jedno ovako mišljenje”, rekao je za “Nezavisne” Milan Petković, zamjenik predsjedavajućeg Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

Zahtjev za ocjenu ustavnosti

Podsjećanja radi, poslanici SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske podnijeli su zahtjev za ocjenu ustavnosti izmjena Krivičnog zakona. Radi se o izmjenama po kojima je osuđen Milorad Dodik, bivši predsjednik Republike Srpske, a koje se odnose na to da je neizvršavanje odluka visokog predstavnika krivično djelo. Nakon što je taj zahtjev stigao u Ustavni sud BiH, on je zatražio mišljenje Predstavničkog doma, a Kolegijum Predstavničkog doma kao nadležnu odredio je Ustavnopravnu komisiju.

U Ustavu BiH ne postoji institucija visokog predstavnika

U samom zahtjevu poslanici Narodne skupštine Republike Srpske, između ostalog, naveli su da u Ustavu BiH ne postoji institucija visokog predstavnika, niti ovlaštenje da donosi zakone.

“Ustav BiH (Aneks 4 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH) iscrpno nabraja organe vlasti na nivou BiH. To su Parlamentarna skupština BiH, Predsjedništvo BiH, Savjet ministara, Ustavni sud i Centralna banka. Razumno je zaključiti da nametanje člana 203 a KZ BiH predstavlja uzurpiranje isključive nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH. Svaka uzurpacija sadrži elemente protivpravnosti inače ne bi bila uzurpacija”, piše u zahtjevu SNSD-ovih poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Dalje, u zahtjevu se navodi da Aneks 10 na koji se poziva OHR nema hijerarhijsku prednost nad Ustavom BiH. Naveli su da se iz sadržine Ustava BiH vidi da je jedino Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda hijerarhijski nadležna Ustavu BiH.

“Dakle, Aneks 10 ne sadrži odredbu da visoki predstavnik može donositi zakone, a pogotovo ne krivične norme”, naveli su poslanici SNSD-a u svom zahtjevu.

Šmit nikada nije potvrđen od strane Savjeta bezbjednosti UN

U zahtjevu se ističe i to da Kristijan Šmit nikada nije potvrđen od strane Savjeta bezbjednosti UN i da samim tim formalno pravno ne ispunjava minimalne uslove da obavlja funkciju visokog predstavnika.

“Ako lice nije visoki predstavnik, njegove odluke nemaju relevantan pravni status, a član 203 a se obara ex fundamento”, piše u zahtjevu.

Kada je riječ o mišljenju Ustavnopravne komisije, odnosno Predstavničkog doma, do sada se nikada nije desilo da oni izađu sa mišljenjem da visoki predstavnik nije nadležan za donošenje zakona. Na samoj sjednici Ustavnopravne komisije BiH Albin Muslić (SDP), predsjedavajući, po ranijoj praksi, predložio je da se Komisija ne izjašnjava i da sve proslijedi Ustavnom sudu BiH, međutim na insistiranje Petkovića, koji je i formulisao zaključak, na kraju se ipak glasalo.

Osim Petkovića, za mišljenje po kojem visoki predstavnik nije nadležan za donošenje zakona glasali su i Mladen Bosić (SDS), Marinko Čavara (HDZ) i Darijana Filipović (HDZ), dok su protiv bili Muslić, Šerif Špago (SDA) i Predrag Kojović (Naša stranka).

Mogu li vlast i opozicija u Republici Srpskoj za isti sto? Ili je, možda, važnije pitanje da li bi uopšte trebalo?

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik tvrdi da je trenutak istorijski. Prema njegovim riječima, protiv Republike Srpske vodi se „udruženi zločinački poduhvat“ koji, uz CIK i pravosudni sistem BiH, predvode OHR i Kristijan Šmit. U takvoj postavci stvari, poruka je jasna – svi za isti sto, bez izuzetka.

Dodik poziva na oprez, na slušanje „najpametnijih među nama“ i insistira da Republika Srpska mora da vrati svoje nadležnosti. U njegovoj interpretaciji, riječ je o trenutku koji prevazilazi stranačke razlike i zahtijeva sabornost.

Međutim, politička realnost nije lišena konteksta. Isti oni opozicionari koji su danas pozvani na dijalog godinama su u javnom diskursu vlasti označavani kao „izdajnici“, „strani plaćenici“ i „remetilački faktor“. Vlast je, s druge strane, sebe predstavljala kao jedinog autentičnog tumača volje naroda i čuvara interesa Republike Srpske.

Zato se nameće dilema: da li je poziv na jedinstvo iskren pokušaj političkog dogovora ili još jedna epizoda u dugoj seriji političkih obračuna?

Predsjednik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović odbacuje svaku mogućnost razgovora. On tvrdi da sa Dodikom „nema o čemu razgovarati“, nazivajući ga uzurpatorom i nasilnikom. Smatra da bi svako ko sjedne za isti sto platio visoku političku cijenu, jer bi bio iskorišten i potrošen.

Vukanović poručuje da se opozicija bori za promjenu, kako kaže, „mafijaškog i nakaradnog sistema“, te da bi razgovor sa aktuelnim predsjednikom zbunio njihove birače. U njegovoj interpretaciji, retorika o patriotama i izdajnicima služi kao paravan za prikrivanje odgovornosti.

Sličnu rezervu izražava i predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić. Ona smatra da je uloga vlasti da donosi odluke i snosi odgovornost, dok je zadatak opozicije da kritikuje i usmjerava. Iako navodi da postoji podudarnost stavova oko pitanja stranih sudija i zatvaranja kancelarije OHR-a, Trivićeva ocjenjuje da je način na koji je SNSD vodio tu politiku bio pogrešan i kontraproduktivan.

Prema njenim riječima, Narodni front ne mora dokazivati svoje nacionalno opredjeljenje za istim stolom sa Dodikom. Smatra da će se razlika vidjeti onda kada opozicija preuzme vlast, posebno na temama ustavno-pravnog i političkog položaja Republike Srpske. Istovremeno, ocjenjuje da je Republika Srpska danas politički i ekonomski slabija nego ranije.

U takvom rasporedu snaga, pitanje zajedničkog stola ostaje otvoreno. Poziv na jedinstvo zvuči snažno u trenucima političke napetosti, ali dijalog ne može biti odvojen od dosadašnjeg političkog jezika i međusobnog povjerenja. Bez promjene tona i odnosa, svaki sto lako može postati još jedna linija podjele.

Nakon sastanka u Šekovićima, rukovodstvo Ujedinjene Srpske, predvođeno predsjednikom dr Nenadom Stevandićem, održalo je sastanak sa rukovodstvom i članovima Gradskog odbora Zvornik.

Na sastanku, koji je ocijenjen kao veoma uspješan i dobro posjećen, izraženo je zadovoljstvo dosadašnjim radom Gradskog odbora u Zvorniku. Istaknuto je da je stranačka organizacija na terenu snažna i stabilna.

Након Шековића, руководство Уједињене Српске, на челу са предсједником др @nenad_stevandic одржало је састанак са руководством и члановима Градског одбора Зворник.

На веома успјешном и посјећеном састанку изражено је задовољство досадашњим радом овог Одбора, али и усаглашени… pic.twitter.com/vq8LekNMyx

— Уједињена Српска (@ujedinjenaSR) February 16, 2026

Tokom razgovora usaglašeni su i planovi za naredni period, sa ciljem dodatnog jačanja organizacije i političkog djelovanja.
U Ujedinjenoj Srpskoj očekuju da će upravo Zvornik ostvariti najveći skok, uz ocjenu da organizacija na terenu nikada nije bila bolja.

Poniženjem i sramotom dio građana Republike Srpske opisuje izjavu predsjednika SDS-a Branka Blanuše da su pobjedu Siniši Karanu donijeli neobrazovani i siromašni ljudi iz ruralnih sredina. Takve reakcije stižu i iz sela Osamsko kod Bratunca, gdje je Karan ubjedljivo pobijedio na ponovljenim izborima.

Mještani podsjećaju da su i ranije prolazili kroz različite političke periode, ali da smatraju da izjava lidera SDS-a nije primjerena. Radivoje Mitrović kaže da se osjetio uvrijeđeno.

„Normalno da me uvrijedio gospodin Blanuša“, rekao je Mitrović.

Blanuša je, komentarišući izborne rezultate, naveo da „gdje je narod siromašan, uglavnom u ruralnim sredinama, gdje je i nivo obrazovanja tog stanovništva niži, da u tim krajevima vladajući režim i njihovi kandidati imaju veću podršku“.

U Osamskom ističu da takve ocjene ne odražavaju njihovu stvarnost. Brano Đurić smatra da nije primjereno odgovornost za poraz pripisivati biračima.

„Ja smatram da mi nismo neobrazovani, da smo dovoljno obrazovani za sebe, a smatram da je izjava jednog kandidata koji je bio kandidat za predsjednika Republike neadekvatna. Nije dobro narod kriviti za svoj poraz“, naveo je Đurić.

Mještani navode da se bave poljoprivredom i stočarstvom, te da su odlučili da ostanu da žive u svom selu. Ljubiša Malović ističe da među njima ima visokoobrazovanih ljudi i da ih posebno pogađaju ocjene o neobrazovanosti.

„Seoska su djeca mnogo bolji đaci nego građanska. Mnogo više posvećeniji, mi imamo sa fakultetom završeno više nego što on ima u svom selu možda“, rekao je Malović.

Slične ocjene o biračkoj strukturi iznio je i Nebojša Vukanović, koji je u postizbornom obraćanju naveo da „što je veća sirotinja, to je jači bedem režima“.

Dio građana poručuje da politički poraz ne bi trebalo da bude razlog za uvrede na račun birača. Ističu da su na ponovljenim izborima jasno izrazili svoju volju, te da očekuju uvažavanje izbornog rezultata.

Centralna izborna komisija je, nakon ponovljenog glasanja, potvrdila pobjedu Siniše Karana.

Republika Srpska je zrela za promjenu, a rezultati prijevremenih izbora pokazuju vidljiv pad podrške vlasti i rast opozicije, ocijenio je Igor Radojičić u intervjuu za „Nezavisne novine“.

Predsjednik Nezavisnog pokreta „Svojim putem“ i zamjenik predsjednika Pokreta „Sigurna Srpska“ rekao je da mu je žao što kandidat opozicije nije pobijedio na prijevremenim izborima za predsjednika Republike. „Dr Branko Blanuša je dobar i kulturan čovjek i njegova pobjeda bila bi veliki korak u tranziciji vlasti, koja se mora desiti u Republici Srpskoj“, naveo je Radojičić.

On je istakao da je vlast na ponovljenom glasanju „podigla snažnu i dobro organizovanu mašineriju i pobijedila tehnikom na malom frontu“. Ipak, naglasio je da su trendovi drugačiji nego ranije. „Prvi put kandidat vlasti pao je daleko ispod 300.000 glasova, a kandidat opozicije prvi put je dosegao preko 48 odsto glasova“, rekao je Radojičić, dodajući da su vidljivi zamor vladajućih struktura i razočaranje građana.

Govoreći o planovima opozicije pred opšte izbore, Radojičić je naveo da Pokret „Sigurna Srpska“ organizaciono jača i gradi odbore širom Republike. „Od Prijedora do Han Pijeska ili Bileće, svuda je mnogo novih dobrih ljudi u Pokretu“, kazao je on, ističući da su snažna organizacija, tim i jasan program preduslov za uspjeh.

Prema njegovim riječima, Pokret će nastupati sa četiri osnove: patriotskim i nacionalnim programom obnove Republike, vraćanjem demokratskih institucija, socijalnim i razvojnim programima te modernizacijom i digitalizacijom. „U svemu kasnimo za svijetom i najbližim okruženjem“, dodao je.

Radojičić je potvrdio da se nakon prijevremenih izbora otvara prostor za razgovor o zajedničkim kandidatima opozicije. „Jedinstven nastup je pretpostavka uspjeha i svima je to jasno“, rekao je, naglašavajući da treba istaći kandidate koji imaju najveće šanse, a ne voditi se kvotama i formalnostima.

On smatra da opozicija može postići dogovor uprkos ranijim sukobima. „Mora se napraviti most saradnje i pokazati građanima jasnu zajedničku alternativu“, poručio je, dodajući da je ključno pitanje da li postoji stvarna želja za promjenom vlasti.

Komentarišući kandidaturu Branka Blanuše, Radojičić je naveo da on ima ozbiljne simpatije građana, ali da se na terenu sve češće čuje druga poruka. „Svuda čujem istu rečenicu: Draško je budući predsjednik“, rekao je.

On smatra da je prirodno da Draško Stanivuković bude jedinstven kandidat opozicije. „Stanivuković realno predstavlja najjači adut opozicije i u partnerstvu sa SDS-om, Blanušom, Jelenom Trivić i drugima može donijeti prvu pobjedu opoziciji poslije 20 godina“, zaključio je Radojičić, uz ocjenu da postoji potencijal za promjenu i da je pitanje samo trenutka.

Predsjednik Ujedinjene Srpske dr Nenad Stevandić poručio je u Bijeljini da je ta stranka postala „stabilizator sistema“ u Republici Srpskoj i da neće dozvoliti slabljenje institucija, najavljujući „veliki politički skok“ u narednim mjesecima.

Obraćajući se Gradskom odboru Ujedinjene Srpske u Bijeljini, Stevandić je istakao da Republika Srpska, kako je naveo, ima „tri brane“ koje čuvaju njen institucionalni poredak – predsjednika Republike, Vladu i Narodnu skupštinu. Prema njegovim riječima, pritisci su bili usmjereni na sve tri tačke sistema.

„Uspjeli su da probuše onu branu gdje je predsjednik Republike, Dodik je morao da se povlači, prvi put u životu nije oboren“, rekao je Stevandić, dodajući da su ranije smijenjeni zvaničnici, poput Radovana Karadžića, Nikole Poplašena i Biljane Plavšić, nakon smjene ostajali bez političkog povratka.

У Градском одбору УС Бијељина. Настављамо припреме за велики политички скок. Неопходни смо као стабилизатор система. Народна скупштина је посљедња брана Српске, не дозвољавам да пукне. Ко год приђе – биће отјеран. Не занима ме маркетинг, него интегритет.https://t.co/d0M7KYN9P2

— Ненад Стевандић (@nenad_stevandic) February 15, 2026

On je naveo da je, nakon izazova oko predsjedničke funkcije, uslijedila i borba za mandat premijera, te da je treća „brana“ Narodna skupština Republike Srpske. „Da je pukla i treća, mi ko zna kako bi to sve završilo“, rekao je Stevandić.

Govoreći o ulozi svoje stranke, poručio je da Ujedinjena Srpska ne gradi politiku na marketingu, već na, kako je rekao, teškim odlukama. „Život je donošenje teških odluka, ako je moguće nekad i da te koštaju“, naveo je, podsjećajući da je, kako tvrdi, bio i na potjernici, ali da nije odustao od političkog djelovanja.

Stevandić je ocijenio da je Ujedinjena Srpska danas parlamentarna stranka na nivou BiH, te da, uz SNSD, ima predstavnike u Parlamentarnoj skupštini BiH. Naglasio je da stranka želi dodatno da ojača organizaciju i infrastrukturu, kako bi bila spremna za brzu mobilizaciju.

„Nismo mi nikakva mala stranka, nego stranka srednje veličine“, rekao je, dodajući da je na ponovljenim izborima Ujedinjena Srpska pokazala „ogromnu snagu“, organizujući skupove u više gradova.

On je istakao da se lično neće kandidovati za predsjednika Republike, navodeći da je važno imati „stabilizatore sistema“ koji će čuvati odnose sa Srbijom, unutrašnju stabilnost i međunarodne pozicije Republike Srpske.

Stevandić se osvrnuo i na rad poslanika Ujedinjene Srpske u Parlamentu BiH, Milana Petkovića, kojeg je nazvao „najobrazovanijim i najboljim srpskim poslanikom“. Prema njegovim riječima, Petković je uspio da sa dnevnog reda skine zakon o imovini, koji je, kako je naveo, predstavljao veliki problem za Republiku Srpsku.

„Neki dan je otišao korak dalje kada je prvi put organ BiH glasao da Šmit nije zakonodavac i nema pravo da mijenja zakon. To se u 30 godina nije desilo“, rekao je Stevandić, dodajući da je stranka ponosna na takve poteze svojih predstavnika.

Zaključujući obraćanje, Stevandić je poručio da se Ujedinjena Srpska priprema za „najveći politički skok do sada“, uz ocjenu da je stranka do sada poziciju u političkom sistemu izgradila „velikim radom“. Pozvao je članove da u narednih sedam mjeseci, kako je rekao, „udarе po gasu“ i dodatno ojačaju stranačku infrastrukturu.

Miloš Ćurković, predsjednik Mladih Ujedinjene Srpske, izjavio je u razgovoru za Vrbas media da ćutanje evropskih institucija na veličanje ustaštva predstavlja, kako tvrdi, svjesnu političku poruku, te poručio da srpski narod u takvim okolnostima odgovor može pronaći jedino u jedinstvu, vjeri i oslanjanju na sopstvene vrijednosti.

VM: Zašto Evropa uporno ćuti na otvoreno veličanje nacizma i ustaštva?

Ćurković:  Nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu, gdje se ponovo slavilo ubijanje Srba i prizivao novi sukob, nije se čula nijedna riječ osude iz Brisela. To ćutanje nije propust — to je svjesna politička zaštita. Evropa jasno pokazuje šta joj smeta, a šta podržava.

VM: Šta, po vašem mišljenju, Evropa zapravo podržava?

Ćurković: A podržava hrvatski nacizam — ustaštvo — isto onako kako danas podržava nacizam u Ukrajini kroz veličanje banderovske ideologije. To su isti ideološki korijeni, ista mržnja prema Srbima i isto licemjerje evropskih institucija koje govore o vrijednostima, a tolerišu zločinačke ideologije kada su usmjerene protiv srpskog naroda.

VM: Na čemu zasnivate tvrdnju da je riječ o sistemskom licemjerju Zapada?

Ćurković: Da je riječ o duboko bolesnoj tvorevini bez stvarnog moralnog temelja, pokazalo se i kroz afere poput Epstajn fajlova, koji su razotkrili da su vrhovi zapadnih političkih i društvenih elita povezani sa najmračnijim oblicima zločina ili njihovog zataškavanja. To je sistem koji danas drži lekcije o civilizaciji, a zatvara oči pred ustaškim pokličima.

VM: Gdje, prema vašem stavu, srpski narod može tražiti pravdu i oslonac?

Ćurković: Srpski narod nikada nije dobio niti će dobiti pravdu od svojih dželata. Naša pravda nije na Zapadu koji nas je kroz istoriju progonio, već na pravoslavnom Istoku, gdje su naši saveznici, naša vjera i naša snaga. Gospoda su razbojnikom nazivali upravo oni čija je globalna agenda tada vladala svijetom — isti oni koji i danas pokušavaju da slome i oklevetaju sve koji im se ne pokoravaju.

VM: Ne vučete li previše udesno, imajući u vidu da je Ujedinjena Srpska stranka desnog centra?

Ćurković: Ujedinjena Srpska je stranka prije svega slobodnomislećih ljudi i energične omladine, gdje nema unutrašnjeg verbalnog delikta. Naša snaga nije u etiketiketiranju, već u jasnom stavu, slobodi mišljenja i odgovornosti prema narodu.

VM: Koji je, u takvim okolnostima, odgovor srpskog naroda?

Ćurković: Zato je naš odgovor jedinstvo. Jedinstvo u vjeri, narodu i istini. Sabiranje oko Gospoda nije samo duhovni poziv — to je uslov opstanka u vremenu kada se protiv Srba ponovo podižu iste ideologije mržnje. Samo složni možemo opstati i pobijediti.

VM: Kako biste tu poruku saželi u jednu rečenicu?

Ćurković: Sloga biće poraz vragu.

Član 203a Krivičnog zakona BiH, koji kriminalizuje nepoštovanje odluka visokog predstavnika, biće predmet ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom BiH, a pred sudijama će se naći i mišljenje Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamenta BiH da visoki predstavnik nema ustavnu nadležnost da donosi zakone. Rasprava dolazi u trenutku kada se ponovo otvara pitanje odnosa domaćih institucija i OHR-a, ali i legitimiteta odluka koje su nametane bez parlamentarne procedure.

Bivši sudija Ustavnog suda BiH Zlatko Knežević nije optimista kada je riječ o mogućnosti da Sud potvrdi stav Komisije. „Ali drugi, puno važniji nivo, da se ocijeni kvalitet takve odluke, takvog zakonskog teksta, takvog jednog opšteg stava, da prvi put doživljavamo nakon 100 godina da se odluka jednog pojedinca štiti krivičnim zakonodavstvom“, rekao je Knežević. On je dodao da je, od pada monarhija, ovo prvi put da se krivičnim zakonodavstvom štiti odluka jednog pojedinca.

Ustavni sud BiH je i ranije zauzimao stav da nije nadležan da preispituje mandat i ovlaštenja visokog predstavnika, niti način njegovog imenovanja. Odluke OHR-a tretirane su kao dio domaćeg zakonodavstva, a predsjednik Ustavnog suda Mirsad Ćeman to je ponovio u nedavnom intervjuu, uz poziv Narodnoj skupštini Republike Srpske da imenuje sudije iz Republike Srpske.

„Možda bi nedostajuće kolege iz Republike Srpske doprinijele daljnjoj raspravi na ovu temu i možda pokazali da se ambijent u BiH mijenja nabolje, pa da se onda, kao i međunarodnim sudijama, tako i visokom predstavniku, zahvalimo i kažemo – mi ćemo svoje stvari u punom kapacitetu rješavati“, rekao je Ćeman.

Sudije iz Republike Srpske ranije su, prema navodima sagovornika, mogle da izdvajaju mišljenje, dok su sudije iz reda bošnjačkog naroda zajedno sa stranim sudijama donosile odluke o ustavnosti nametnutih zakona. Zbog toga, kako se navodi, za sada nema najava da će Parlament u Banjaluci imenovati nove sudije, iako odluka Ustavnopravne komisije otvara prostor za širu pravnu raspravu.

„Nadam se da će ovaj zaključak dovesti do zakonodavnog pospremanja BiH, da se stave van snage svi akti koje je donio OHR“, rekao je Marko Romić, spoljni član Odbora za ustavna pitanja Narodne skupštine Republike Srpske.

Komisija se izjasnila na zahtjev Ustavnog suda, nakon apelacije Kluba SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske za ocjenu ustavnosti člana 203a. Predsjedavajući Komisije Albin Muslić rekao je da je postojala mogućnost da se Komisija uopšte ne očituje, ali da je ipak upućen odgovor Sudu.

Političku težinu cijelom slučaju daje i presuda Miloradu Dodiku, koji je osuđen na godinu dana zatvora jer je, prema presudi Suda BiH, prekršio član 203a potpisivanjem ukaza o nepoštovanju odluka Ustavnog suda BiH. Taj član nametnuo je 1. jula 2023. godine visoki predstavnik Kristijan Šmit.

Paralelno s tim, otvoreno je i pitanje produženja mandata sudijama Ustavnog suda nakon navršenih 70 godina života. Mirsad Ćeman je krajem prošle godine napunio 70 godina, dok je procedura izbora novih sudija pokrenuta tek nedavno, uključujući i poziciju sudije Valerije Galić.

Knežević smatra da je ustavna norma prekršena odlukom da sudije mogu nastaviti rad do izbora nasljednika. „Tokom mog mandata dvotrećinska većina odbacila je taj prijedlog“, podsjetio je on, dovodeći u pitanje legitimitet odluka koje su donosile sudije sa isteklim mandatom.

Slične dileme iznosi i pravnik Damir Sakić, koji ukazuje da je trajanje mandata sudija uređeno Ustavom BiH. On smatra da se postavlja pitanje da li je, prije izmjene pravila Suda, bilo neophodno amandmanski mijenjati Ustav u proceduri propisanoj samim Ustavom.

U sjeni tih rasprava ostaje ključno pitanje – da li će Ustavni sud BiH ostati pri dosadašnjoj praksi ili će otvoriti prostor za preispitivanje odnosa domaćeg zakonodavstva i odluka visokog predstavnika. Odluka o članu 203a mogla bi imati šire pravne i političke posljedice, kako za krivično zakonodavstvo, tako i za budući položaj OHR-a u BiH.