Nove optužbe Јelene Trivić na račun svojih dojučerašnjih stranačkih kolega iz PDP-a.
Tvrdi da je prevarena od strane rukovodstva te stranke.
Najavljuje da će se kandidovati za gradonačelnika Banjaluke i time stati na crtu svom bišem saborcu Drašku Stanivukoviću.
Raskol u opoziciji i sve veće tenzije pokušao je danas da smiri Igor Crnadak, ali rat studenta Draška Stanvivukovića i njegove profesorice sa Ekonomskog fakulteta Јelene Trivić se nastavlja.
Srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović rekla je da Ministarstvo inostranih poslova u Savjetu ministara nije tražilo stav Predsjedništva prilikom glasanja o rezoluciji o zaštiti civila i pridržavanju zakonskih i humanitarnih obaveza o krizi u pojasu Gaze.
Na pitanje Srne da li je MIP zatražio stav Predsjedništva o tome kako će ambasador BiH pri UN glasati na zasjedanju Generalne skupštine UN, Cvijanović je rekla da nije zatražen stav, naglasivši da oni i inače zaobilaze Predsjedništvo, iako je ono po Ustavu nadležno za spoljnu politiku.
Upitana da prokomentariše činjenicu da su članice EU glasale jedne za, druge protiv, a treće su bile suzdržane i da nije bilo jedinstvenog stava, Cvijanović je odgovorila Srni da takve situacije uvijek nameću dilemu na primjer državama kandidatima za članstvo u EU šta znači zahtjev da se one usaglase sa spoljnopolitičkim stavom EU, kad o brojnim pitanjima ni članice EU nemaju isti pristup.
Interesantno je da je BiH juče prilikom glasanja bila za usvajanje ove rezolucije zajedno sa, između ostalih, Ruskom Federacijom, dok su SAD bile protiv.
Protiv je bila i Hrvatska, Izrael i SAD, a od članica EU Austrija, Mađarska i Češka. Većina članica EU bila je suzdržana, a Francuska, Španija, Slovenija, Portugal, Irska i Belgija bile su za.
Narodni front kao odgovorna stranka ponudiće svog najjačeg kandidata u Banjaluci, poručila je predsjednica Narodnog fronta, Jelena Trivić.
Smatra da izbor između gradonečalnika Draška Stanivukovića (PDP) i nekog iz SNSD nije dovoljan za građane.
-Odnosno, smatramo da tu nema izbora. Odgovorna smo politička stranka čija infrastruktura, članstvo i uopšte dešavanja u Banjaluci govore da je stranka u porastu i da stranka ima veliki broj ljudi koji mogu biti kredibilni. Ljudi s autoritetom, sa znajem, sa završenim školama, sa iskustvom, ozbiljni ljudi, ne vjetropiri. Zašto mi ne bismo ponudili kandidata za gradonačelnika kada mi Stanivukovića svakako smatramo kandidatom režima – rekla je Trivićeva za N1.
Na pitanje da li će upravo ona biti kandidat, Trivićeva nije isključila takvu mogućnost.
-Ako je trenutak i obaveza da to bude najjači kandidat radi Banjaluke i Banjalučana, ja sam neko ko se ne sklanja i ko ne bježi od odgovornosti. I s te strane postoji mogućnost da to budem ja, kao neko ko je u ovom momentu najjača politička ličnost u Banjaluci ispred Narodnog fonta. Ja neću bježati od svoje odgovornosti. Ja nisam bježala niti sam se sklanjala, izašla sam na crtu Miloradu Dodiku pa ne vidim zašto ne bih izašla na crtu bilo kome iz SNSD iz Banjaluke ili nekom Drašku Stanivukoviću – poručila je Jelena Trivić.
Podsjećamo, u intervjuu za Srpskainfo u avgustu ove godine, Jelena Trivić je prvi put javno najavila mogućnost da se kandiduje za gradonačelnika banjaluke.
Zamjenik šefa Kluba poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Srđan Mazalica rekao je da političko Sarajevo i predstavnici EU u BiH ne mogu i ne bi trebalo da određuju gdje će biti sjedište apelacionog odjeljenja Suda BiH, te ocijenio da je njihovo uplitanje potpuno neprimjereno.
Vlasti Srpske imaju pravo i nadležnost da odluče da ono bude u Banjaluci, kao najvećem gradu i administrativnom centru Republike. Uplitanje EU u sve to moglo bi se protumačiti u smislu da je na granici kršenja odredbi važećih konvencija o diplomatskim odnosima i uplitanju u naše unutrašnje stvari. Sjedište tog odjeljenja nije u domenu materije koje regulišu pravni propisi EU – izjavio je Mazalica.
Mazalica je rekao da sjedište tog odjeljenja ne treba da zanima predstavnike EU u BiH, pa ni šefa Delegacije Јohana Satlera, jer on neslaganjem da ono bude u Banjaluci dodatno usložnjava situaciju u BiH i svrstava se, u suštini, na stranu političkog Sarajeva.
On je rekao da je Banjaluka sjedište brojnih pravosudnih insitucija, da ima razvijenu akademsku zajednicu koja se bavi pravnom strukom, te da to govori o snažnim preduslovima da apelaciono odjeljenje Suda BiH tu može da dobro funkcioniše, u skladu sa pravnom strukom.
Iz Delegacije EU u BiH je saopšteno da su razočarani nepostizanjem kompromisa političkih lidera u BiH u vezi sa sjedištem apelacionog odjeljenja Suda BiH, te poručeno da “ne vide nikakav razlog da politički akteri insistiraju da apelaciono odjeljenje Suda BiH bude u Banjaluci umjesto u Istočnom Sarajevu”.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je ranije da stav Delegacije EU u BiH u vezi sa sjedištem apelacionog odjeljenja Suda BiH potvrđuje da u BiH ne može biti razgovora i dogovora sve dok neko spolja nameće stavove, svrstavajući se na jednu stranu.
Upravo ambasador SAD u BiH Majkl Marfi i njegovi sljedbenici urušavaju Dejtonski sporazum i upravo traže antidejtonska riješenja kako bi mogli da modeliraju Republiku Srpsku, poručio je za RTRS Staša Košarac, zamjenik predsjedavajućeg Savjeta ministara, komentarišući ubrzan proces pred Sudom BiH u predmetu protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i vršioca dužnosti direktora “Službenog glasnika” Miloša Lukića, koji je zakazan za 22. novembra.
Smetnja takvom modeliranju je upravo predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, i iz tog razloga je sva negativna energija usmjerena protiv Dodika i institucija Republike Srpske, ali i Srpske u cjelini, a promoter takve ideologije je upravo Marfi, potom ambasador Velike Britanije, nažalost i neki lokalni izvođači, koji vide šanse da u takvom modeliranju mogu doći na vlast. Međutim, građani Republike Srpske potpuno jasno prepoznaju maligni uticaj Marfija i oni vjeruju predsjedniku Republike Srpske i njenim institucijama – istakao je Košarac.
Košarac napominje da je to samo nastavak prljave aktivnosti ambasadora SAD u BiH.
Košarac je istakao da je vidljivo da Marfi vodi prljavu kampanju i dirigovane političke procese protiv predsjednika Srpske i njegove porodice s ciljem da u Srpskoj sprovede značajne probleme, tj. da joj se oduzme imovina, da institucije Srpske budu kažnjene samo zato što obavljaju svoj posao u skladu sa Ustavom.
Ministar pravde Republike Srpske Miloš Bukejlović izjavio je da Srpska ima sve potrebne kapacitete i uslove za funkcionisanje sjedišta apelacionog odjeljenja Suda BiH u Banjaluci, bez obzira na suprotne stavove predstavnika EU BiH i političkog Sarajeva.
Bukejlović je rekao da im na tom planu još nije stigao nijedan argumetovan razlog zašto sjedište ne bi bila Banjaluka.
“Dobijali smo razloge da to bude Istočno Sarajevo, ali sama teritorijalna koncentracija pravosuđa ne doprinosi kvalitetu na tom planu”, naveo je Bukejlović Srni.
On je istakao da je Banjaluka najproduktivnija i u smislu proizvodnje pravnog kadra.
“Stav Srpske i dalje u tom smjeru ostaje isključivo Banjaluka koja zaslužuje da bude sjedište apelacionog odjeljenja Suda BiH”, rekao je Bukejlović i ponovio da Banjaluka u pravnom smislu može da odgovori na sve prostorne, kadrovske i druge zahtjeve za postojanje sjedište apelacionog odjeljenja Suda BiH.
Iz Delegacije EU u BiH saopšteno je da su razočarani nepostizanjem kompromisa političkih lidera u BiH u vezi sa sjedištem apelacionog odjeljenja Suda BiH, te poručeno da “ne vide nikakav razlog da politički akteri insistiraju da apelaciono odjeljenje Suda BiH bude u Banjaluci umjesto u Istočnom Sarajevu”.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je ranije da stav Delegacije EU u BiH u vezi sa sjedištem apelacionog odjeljenja Suda BiH potvrđuje da u BiH ne može biti razgovora i dogovora sve dok neko spolja nameće stavove, svrstavajući se na jednu stranu.
– Srpske žrtve su po ko zna koji put ponižene od institucija koje bi trebalo da budu sinonim za pravo i pravičnost, a to su Sud i Tužilaštvo BiH. Ovo I ne čudi ukoliko se podsjetimo da ove institucije nisu ustavne kategorije, da su njihove kancelarije u bivšoj kasarni Viktor Bubanj, koja je bila mučilište i logor za Srbe, te da presude još i danas donose sudije koji su presuđivali Srbe i u ratu u montiranim predmetima.
Rekao je ovo u intervjuu za portal Vijesti365 Viktor Nuždić, v.d. direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.
Nuždić je naglasio da Sud BiH konstantno provlači perfidnu namjeru da se neprocesuiranjem zločina nad Srbima formiraju stavovi o ratu i ratnim dešavanjima devedesetih godina.
Sa Nuždićem smo razgovarali i o metodama borbe Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica protiv „prekrajanjima istorije“, radu Suda BiH i planovima ove institucije Vlade Republike Srpske za naredni period.
Pored Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, ratni zločini počinjeni u BiH za vrijeme tragičnog sukoba od 1992. do 1995. godine procesuirani su i pred Sudom BiH, a Poseban odjel za ratne zločine počeo je sa radom 2005. godine. Koliko je do sada ukupno izrečeno presuda? Od ukupnog broja koliko presuda je izrečeno Srbima, koliko Bošnjacima, a koliko Hrvatima?
NUŽDIĆ: Haški tribunal osudio je 67 Srba na skoro hiljadu godina zatvora (ukupno za teritoriju SFRJ 997,5, a samo za teritoriju BiH 758 godina), te im je pored toga izrekao i sedam doživotnih kazni. Na drugoj strani, prosto je nevjerovatan podatak da je za zločine nad Srbima u Bosni i Hercegovini osuđeno tek tri Bošnjaka i jedan Hrvat i izrečeno im je 45 godina zatvora (36 Bošnjacima i 9 godina Hrvatima). Neshvatljivo je da za zločine nad Srbima u Hrvatskoj Haški tribunal nije izrekao nijednu jedinu kaznu. Za etničko čišćenje i zatiranje cijelog naroda, njegov progon sa vijekovnih ognjišta nije izrečena nijedna kazna. Kaznena politika govori sama za sebe šta je bio cilj ovog suda. Nažalost, sličnu matricu ponašanja preuzelo je i pravosuđe na nivou BiH koje je u svom dosadašnjem radu osudilo 190 Srba na 2.456 godina zatvora, a istovremeno za srpske žrtve osuđeno je 63 lica (49 Bošnjaka i 14 Hrvata) na 457 godina zatvora, što čini tek 13,6 % od ukupno izrečenih kazni od strane Suda BiH.
Ukoliko posmatramo dosadašnji rad Suda BiH na rješavanju sporova u vezi sa ratnim zločinima, u kojoj mjeri ste zadovoljni pokazanim, kako ocijenjujete rad ove pravosudne institucije po tom pitanju?
NUŽDIĆ: Prije svega srpske žrtve su po ko zna koji put ponižene od strane institucija koje bi trebale da budu sinonim za pravo i pravičnost, a to su Sud i Tužilaštvo BiH. Istovremeno, ovo i ne čudi ukoliko se podsjetimo da ove institucije nisu ustavne kategorije, da se njihove kancelarije nalaze u bivšoj kasarni Viktor Bubanj koja je bila mučilište i logor za Srbe, da presude još i danas donose sudije koji su presuđivali Srbe i u ratu u montiranim predmetima… Samim tim i mi kao institucija Republike Srpske smo nezadovoljni i svakodnevno se trudimo da upozorimo javnost o radu, odnosno neradu suda i tužilaštva nadajući se da će se predmeti ratnih zločina osloboditi politizacije i konačno staviti i srpske žrtve u ravnopravan položaj.
Takođe smo i svjesni da je od nekih zločina prošlo i preko 30 godina, te se samim tim, sa ove vremenske distance, ne može govoriti o bilo kakvoj pravdi i pravičnosti. U međuvremenu je veliki broj svjedoka, žrtava, pa i izvršilaca preminuo zbog čega je neizvjesno dalje procesuiranje mnogobrojnih predmeta.
Koliko su podaci o broju presuda za razni zločin, ali i njihovo obrazloženje vjerodostojni, relevantni za stvaranje šire slike o sukobima na ovim prostorima?
NUŽDIĆ: Konstantno se provlači perfidna namjera da se zločini nad Srbima ne procesuiraju, kako bi se kroz presude formirali stavovi o ratu i ratnim dešavanjima devedesetih godina. Stoga je potrebno na sve načine ukazati javnosti šta su presude. One su pojedinačni akti koji se odnose na lice koje je osuđeno, samim tim one su obavezujuće i izvršne u odnosu na lica na koja se odnose. Ne postoji mogućnost da bilo ko sudi narodima. Nažalost, sve više se mogu čuti narativi o presudama kao istorijskim činjenicama, što ni u kom slučaju ne može biti ispravno stajalište, s obzirom na to, a kao što sam i rekao, presude se odnose na osuđena lica. Istovremeno, mnogi zločini nad Srbima nisu procesuirani ili su djelimično procesuirani i samim tim ne možemo prihvatiti ni pomisao da presude kroje istoriju, pogotovo ne u trenutku kada na hiljade srpskih žrtava nisu dobile satisfakciju kroz pravosudne procese.
Mogu li porodice žrtava, ali i Republika Srpska biti zadovoljni dosadašnjim tempom procesuiranju zločina nad Srbima u BiH?
NUŽDIĆ: Naravno da ne. Kao što sam i rekao porodice srpskih žrtava se iznova i iznova ponižavaju. Ilustracije radi, pomenuću ratni zločin u Jošanici, selu u opštini Foča. Zločin je izvršen 19.12.1992. godine u trenutku dok su mještani proslavljali krsnu slvau. Ubijeno je 56 civila, polovina od njih su žene, troje djece. Najstarija žrtva imala je 88 godina, a najmlađa Danka Tanović tek dvije. Ubijeno je 11 bračnih parova, zatrte porodice.. I onda kao da nije dovoljno da se 30 godina čeka na podizanje optužnice Sud BiH odbacio je obrazloženje da se radi o legitimnom vojnom cilju!? Nakon 24 časa optužnica je ipak potvrđena, ali zamislite kakvo je to ponovno ponižavanje žrtava. Ukoliko imate oslobađajuće presude za ubijenu srpsku djecu u Trnovu, Kalinoviku, Podrinju kako da iko od Srba bude zadovoljan. Kako da bilo ko od Srba bude zadovoljan kada se procesi dovode do apsurda, kao što je to slučaj sa predmetom protiv Atifa Dudakovića gdje se predmet pretvara u farsu konstantnim odgađanjima sa apsurdnim objašnjenjima, isti slučaj je i u predmetu Dobrovoljačka, Čemerno itd… Veliku odgovornost za ovo snosi i takozvana međunarodna zajednica čiji predstavnici se neudostoje da dođu na bilo koje stratište Srba prilikom obilježavanja.
Žrtve tragičnog sukoba u regionu tokom devedestih godina prošlog vijeka na području bivše Jugoslavije u kontinuitetu su predmet manipulacija i zloupotreba u dnevno-političke svrhe. Na koji način se Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih osoba Republike Srpske bori sa „prekrajanjima istorije“?
NUŽDIĆ: Svake godine objavljujemo publikacije koje se tiču Odbrambeno-otadžbinskog rata, a često pomažemo i relevantne autore. Sva izdanja su javno dostupna na zvaničnoj internet stranici Centra. Jedno od najznačajnijih izdanja tokom prethodnog perioda je prvi tom “Atlasa zločina nad Srbima tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata” koji se odnosi na 1992. godinu. U njoj je obrađeno 76 stratišta u kojima je stradalo četvoro ili više lica srpske nacionalnosti.
Jedna od publikacija se tiče i stradanja 12 beba usljed nedostatka kiseonika zbog zabrane letova, a sve zbog odluke Savjeta bezbjednosti. Po prvi put institucionalno su popisane srpske žrtve u ratu, to nikada nismo imali do sada u istoriji srpskog naroda. Obrađivali smo ulogu NATO pakta u ratu. Aktivno se bavimo i istraživanjima zločina i događaja i iz Drugog svjetskog rata. Kao centar, publikujemo i mnoga druga naša istraživanja, edukovali smo nastavni kadar kako bi mladima prenosili šta se dešavalo, držali predavanja u školama, a već osam godina organizujemo praksu za studente prava, političkih nauka i istorije. Dajemo svoj maksimum kada je u pitanju kultura pamćenja, ali svi, moramo da se uključimo i krenemo u svojim porodicama da njegujemo kulturu pamćenja kako se ne bi ponovio scenario nakon Drugog svjetskog rata. Ako nema kućnog odgoja, veoma teško je doprijeti do ljudi koji nemaju barem osnovna predznanja o Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Promovišemo i herojstvo Vojske Republike Srpske jer nemamo pravo da zaboravimo borce koji su nesebično podnijeli žrtvu, da zaboravimo one koji su živote ugradili u temelje Srpske.
Kakvi su planovi Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih osoba Republike Srpske za naredni period?
NUŽDIĆ: U toku je projekat – o mjestu zatočenja, odnosno logorima kroz koji se obrađuju mjesta zatočenja za Srbe u ratu. Nasatavili smo i rad na nastavku „Atlasa“. Naredni tom će obuhvatati 1993. i 1994. godinu, a treći tom bi trebalo da obuhvati stradanje Srba 1995. godine. Započeli smo i projekat koji se odnosi na akcije VRS i MUP-a, dajući im tako trajni monument, odnosno zahvalnost za sve što su uradili. Svakodnevno smo prisutni u javnosti i trudimo se da uspostavimo kontakt i saradnju sa što većim brojem sličnih institucija kako bi što široj javnosti prenijeli istinu o stradanju Srba tokom dvadesetog vijeka. Jednostavno naša obaveza je da ne dozvolimo da stradanje i herojstvo našeg naroda padnu u zaborav.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik smatra da Srbi u ovom vijeku treba da formiraju jedinstvenu državu koju čine Srbija, Republika Srpska i Crna Gora.
Dodik je ocijenio da treba napraviti veliki svesrpski sabor na kojem će biti i Vučić i srpski patrijarh i ljudi iz dijaspore koji nešto znače, sa kojeg će se poručiti da je ovo jedinstven srpski narod koji hoće da bude u jedinstvenoj državi.
On je naveo da jedinstvenu državu treba formirati demokratskim putem i političkim mjerama, a ne ratom i ostaviti budućim generacijama.
– Živimo u doba kad će za nekoliko godina ili decenija morati da se napravi nova konfiguracija svijeta, Srbi tu ne smiju da budu zatečeni već sada treba da kažemo da u ovom vijeku hoćemo jedinstvenu državu koju čine Srbija, Republika Srpska, ako bude takva demokratska odluka, i Crna Gora – rekao je za Sputnjik.
On je dodao da Srbi nemaju namjeru da ratuju, ali nemaju namjeru ni da dozvole da neko gazi po njima.
Dodik je naveo da zato podržava moć koju je Srbija izgradila u posljednje vrijeme – vojnu, političku, ekonomsku, finansijsku, navodeći da niko ne može da ospori da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić otvorio Srbiju, postavio je na neko drugo mjesto nego što je bila prije 10-15 godina.
On je istakao da Srpska braneći svoju imovinu, brani temelje svog postojanja i poručio da se mora poštovati ustavni poredak.
Na pitanje gdje je ta linija kad će se reći “dosta, sad idemo na samostalnost Republike Srpske”, Dodik je ocijenio da se Srpska približava toj liniji.
Dodik je naveo da zapadnjaci hoće da sve personalizuju i da odvoje njega od Republike Srpske jer im smeta sinergija između toga što on vodi politiku i onoga što jeste Republika Srpska.
Na pitanje da li misli da će Srbija u vremenima koja dolaze uspjeti da odbrani Kosovo i Metohiju, Dodik je odgovorio da srpska nacionalna i državna politika moraju ostati posvećeni ovom pitanju.
– Vučić je to pitanje vratio na međunarodnu scenu kroz procese pregovaranja ali i kroz proces povlačenja priznanja Kosova od značajnog broja zemalja – dodao je Dodik.
Prema njegovim riječima, jedino je rješenje Republika Srpska, Srbija i srpski prostori, Kosovo i Metohija, a i vraćanje Crne Gore srpskom nacionalnom biću, jer ona nesumnjivo tu pripada.
– To je nešto što mora da bude uvažavano kao snažan srpski nacionalni interes na ovim prostorima, a ne da se ignoriše do mjere da se otima i da su Srbi krivi zato što ne prihvataju vlastitu egzekuciju – naglasio je Dodik.
Dodik je istakao da je riječ o dvostrukim aršinima to kada Zapad gura Kosovo i Metohiju kao nezavisnu državu i urušava teritorijalni integritet Srbije, a ne prihvata da se Republika Srpska stavi u isti status.
– To su njihove arogantne antisrpske nacionalne politike: izbaciti Srbe iz Hrvatske, u Sloveniji ne mogu da budu ni nacionalna manjina, u Federaciji jadno živi još nešto malo starog stanovništva… Republika Srpska je eksces, u Crnoj Gori ne daju ni popis; u Sjevernoj Makedoniji nam uništavaju crkvu. Na Kosovu da ne pričam. Nemate nijedan primjer gdje je Zapad bio realan prema srpskom nacionalnom statusu. Nikada, nigdje – dodao je Dodik.
Dodik je naglasio da je svijet u neredu, a da je Republika Srpska stabilna.
Ja ću njega da uništim. Ne treba mu Vlado Đajić.
Poručio je ovo narodni poslanik i lider pokreta “Za pravdu i red”, Nebojša Vukanović, koji ne može da oprosti gradonačelniku Banjaluke, Drašku Stanivukoviću, navodnu simbiozu sa Miloradom Dodikom i njegovom porodicom.
On je, govoreći o opoziciji i eventualnom ujedinjenju na izborima, rekao da “kada jednom precrta, nema popravnog”.
Vukanović kaže da će Stanivuković skupo platiti pakt koji je napravio sa SNSD.
– Neka izađe na opoziv… Vidjećete kako će proći kada izađe na izbore iduće godine – istakao je Vukanović.
On smatra da je Draško Stanivuković završio političku karijeru.
– Napravio si deal s prvom familijom. Gdje ti je stablo? Jesmo li se borili da bi ti dilovao s tajkunima – pitao je Vukanović.
Predsjednik Republike Srpske poručio je da će na Zapadu morati da još dugo da računaju na Milorada Dodika.
Da li će ga zatvoriti u zatvor zato što ne poštuje Kristijana Šmita, pa ja sam kozaračko dijete, ja sam vaspitavan na strahu od Nijemaca i ustaša. I sad meni dođe pobornik fašizma kakav je Šmit da mi nešto kaže. E ne može – rekao je Dodik za Sputnjik.
On je podsjetio da je Šmit u BiH nelegalno, da nije potvrđen rezolucijom Savjeta bezbednosti.
– Odjednom je pokušano da se nametne da visokog predstavnika bira neki PIK (Savjet za implementaciju mira), slučajno izabrana grupa zemalja koja je sebe proglasila nekim prijateljima BiH, koji žele i misle da mogu njome da upravljaju. Imenujte vi svog visokog predstavnika, ali po Dejtonskom sporazumu to ne može da bude niko drugi do onaj izabran po proceduri koja je predviđena – istakao je Dodik.
O procesu protiv njega u Sudu BiH u Sarajevu zato što ne poštuje nelegalne odluke nelegalnog visokog predstavnika, Dodik je rekao da bi svako pomislio da je to neka šala i da je to nevjerovatno da uopšte postoji.
Dodik je napomenuo da ni Tužilaštvo ni Sud BiH nisu u skladu sa Ustavom BiH.
– Nelegalno tužilaštvo, neustavan sud, gone mene, legalnog predsjednika Republike Srpske i kažu da sam ja potpisao ukaz na zakon koji je donijela Narodna skupština – kaže Dodik.
On je dodao da u Ustavu piše da predsjednik Republike potpisuje ukaz o proglašenju zakona kao u mnogim drugim demokratskim zemljama, te da čak nema ni mogućnosti da ospori taj zakon.
Dodik je upitao i kako je moguće da se neko ko je završio pravo nije ni usprotivio da kaže da to nije u skladu sa Ustavom.
On smatra da je sve to samo da bi se svetili Srbima, da žele njega da sklone, a onda je sljedeća stepenica da se oduzme sva imovina Republici Srpskoj.
mit bi napisao odluku i vjerovatno potpisao onog dana kada bi odlazio iz BiH – u četiri sata petkom popodne ima avion za Njemačku, a on bi u 15.45 potpisao zakon da sva imovina pripada BiH i da nema više Republike Srpske – rekao je Dodik.
On je napomenuo da se svemu tome usprotivio jer je njegovo da može da spozna ili pretpostavi šta je sljedeći korak.
– E, mi kažemo – ako nas tjerate iz BiH, onda će otići čitava Republika Srpska. Prihvatili vi na Zapadu ili ne prihvatili, ne možete da nam ovo radite. Nećemo to da dozvolimo – istakao je Dodik.
Jedina šansa za miran život u BiH je miran razlaz i da niko nikom ne pravi probleme.
– Mi to hoćemo. I Hrvati bi, mada neće da o tome govore javno. Ali, muslimani smatraju da njima pripadaju i Banjaluka, i Laktaši, i Trebinje, i Novi Grad… Nekada im u šali kažem da i kada bi sve to dobili, nemaju kapacitet da upravljaju. Ne mogu da upravljaju sa 24 odsto teritorije gdje su dominantna većina, stalno imaju neke probleme i da nema stranaca bili bi u haosu – istakao je Dodik.
Prema njegovim riječima, Srbi su ovdje jedini državotvoran narod koji zna šta je država.
– Zato i živimo u Republici Srpskoj kao državi. Ne sviđa se to engleskom ambasadoru, baš me briga. Ne sviđa se ni američkom, pa šta mogu. To što se njima ne sviđa Republika Srpska, ne znači da ona ne treba da postoji – istakao je Dodik.
Prema njegovim riječima, Republika Srpska treba da postoji, ne da bi ih iritirala, već zato što je to interes ovog naroda.
– Kada kažemo da živimo u Republici Srpskoj kao u slobodnoj državi, tako mislimo i tako živimo. Mi koji mislimo da su Amerika, Britanija i drugi, zlotvori za srpski narod, mislimo da to i jesu – rekao je Dodik i podsjetio na bombardovanje, na ono što rade na Kosovu i Metohiji, Crnoj Gori.
Svugdje su antisrpski, ocijenio je Dodik i dodao da to nije prijateljstvo već neprijateljstvo.